HCL.HR

Recenzija

Pillars of Eternity II: Deadfire

BOGOVI SU PALI NA TJEME

Zoran Žalac

Do prije nekoliko godina sažalijevali smo se nad situacijom žanrova bliskih PC platformi. Plakali smo što više nema igara poput Baldur’s Gatea, Commandosa, SimCityja, Heroes of Might & Magica… A onda su odnekud došle igre kao što su Banner Saga, Divinity: Original Sin, Cities: Skylines, Shadow Tactics i Pillars of Eternity. Sve su te igre prvotno razvijane za PC i premda nisu prodane u milijardama primjeraka, ljubav prema tim žanrovima itekako se osjetila i sa strane publike, i sa strane developera.

Pillars of Eternity II: Deadfire igra je koja tu ljubav nastoji odvesti na još višu razinu, a samim time i naslov kojega je ljubiteljima mračne fantazije lako obožavati. Naime, ako vam je prvi Pillars of Eternity bio dobar (a nije bilo mnogo razloga da ne bude), Deadfire je kao njegov nastavak za klasu bolji.

O kakvoj se igri ovdje radi?

Deadfire počinje prilično demotivirajuće, pogotovo ako ste igrali prvi dio. Odmah u startu gubite utvrdu Caed Nua u čiju ste obnovu potrošili nemali broj sati. Odnekud se pojavi bog Eothas koji preuzme obličje gigantskog kipa te počne rušiti sve pred sobom, uključujući i vašu tvrđavu. No, ovaj vas početak oslobađa jedne lokacije i vodi vas na otvoreno more otočja Deadfire, novog teritorija prepunog zanimljivih lokaliteta za istraživanje. Dakako, cilj vam je pronaći boga koji je vam je stao na žulj i osvetiti mu se, ali ćete u međuvremenu teško odoljeti rješavanju malograđanskih drama i razmirica.

Naravno da sudbina čitavog svijeta ovisi o vašem liku, ali su sporedne priče u Deadfireu dosta zanimljive te financijski isplative. Proizlazi to iz činjenice da je svijet jako dobro osmišljen utoliko što ima svoju ekonomiju, teologiju i prostor za slobodni život u ulozi odmetnika, tj. pirata. Igra ne daje moralne smjernice niti valorizira ijedan aspekt svog svijeta. Umjesto toga daje vam priliku da propitivanjem sami donesete svoje odluke. Hoćete li biti trgovac ili pljačkaroš, pobožnik ili bogohulnik – odluka je doista na vama.

Nije ovo prva priča ovakvog formata i na trenutke se može činiti da ne donosi ništa što već niste vidjeli negdje drugdje. U najgorem slučaju, posebnost vašeg lika može vam češće biti teret nego pogodnost jer se pred vas stalno stavljaju teški izbori, a vi znate da ne možete spasiti / usrećiti baš svakoga. Utješna je činjenica u svemu tome da opet niste sami. Uz vas su neki novi likovi, ali većinu postave ipak tvore stari poznanici. Oni vas često podsjećaju na vaše prethodne avanture, što je posebno zgodna doza nostalgije ako ste igrali prvi dio. Istovremeno vas podsjećaju da je od prošle pustolovine prošlo neko vrijeme pa su sada u novim situacijama i imaju nove (ne)prilike za vas.

Avanture se uglavnom odvijaju po već viđenom principu, uz kombinaciju borbe u stvarnom vremenu (s opcijom pauziranja) te tekstualne avanture. Oba aspekta gameplayja malo su rafinirana i dobro se nadopunjuju. Tekstualni dio sada je najčešće ozvučen, a borba je obogaćena s nekoliko dobrodošlih opcija. Sada je tako moguće postaviti brzinu odvijanja bitke po nekoliko razina, i to zasebno od skautiranja, odnosno moda istraživanja. Također je moguće programirati ponašanje suboraca po različitim kriterijima tako da sada ne morate pauzirati igru svake sekunde i svakome izdavati nove naredbe.

Način na koji se likovi razvijaju u Deadfireu je daleko fleksibilniji zahvaljujući sustavu sekundarne klase. Jedanaest je glavnih klasa u igri (i svaka ima 3-6 podklasa), no jedna ne isključuje drugu pa možete tako napraviti barbara iluzionista ili svećenika snajperista. Kombinacije su brojne i lude, a mogu rezultirati nečim dobrim i nečim lošim zbog čega se ne preporučaju za igrače koji nisu sigurni što žele i ne znaju što rade.

Uvjerljivo najveći novitet Deadfirea je mogućnost istraživanja otvorenog svijeta, kako po kopnu tako i po moru. Po kopnu se istražuju otoci i otočići kako bi se pronašli resursi za posadu svog broda, a neke lokacije mogu se i imenovati ako ih „oslobodite“. Mehanika je dovoljno jednostavna da ne bude naporna i dovoljno zanimljiva da ne bude poput skeniranja planeta u Mass Effectu. Morska prostranstva istražuju se brodom i to u maniri Pirata Sida Meiera, barem dok ne krene borba s drugim plovilima. Ta se borba odvija u tekstualnom obliku, na poteze, te na taj način donosi element taktiziranja.

Svoj brod možete nadograđivati kupovanjem boljih topova, jedara, kormila i sl. Jednako kako trebate uložiti u brod, tako ulažete i u posadu regrutirajući doktora, kuhara, topdžiju itd. Posada dobiva iskustvo s vremenom, no morate im držati moral „ićem i pićem“ kako ne bi došlo do pobune. Sve to čini dobru zamjenu za sređivanje utvrde iz prvog dijela te vas motivira da istražite široko otočje Deadfirea. Za to vam treba otprilike pedesetak sati igranja, što je skroz pristojna trajnost.

Značajan napredak ostvaren je i u vizualnom prikazu igre. Više je raznovrsnosti u okolišu jer Deadfire donosi pustinje, džungle, spilje, tamnice, vulkanske hramove, velegrad Neketaku itd. Sve su te lokacije punije detalja u usporedbi s prvom igrom, a na njima je napredniji sustav osvjetljenja pa ćete sigurno zapaziti jednu od boljih simulacija sjenčanja u izometrijskim 2D igrama. Dodane su i nove animacije, modeli likova su postali detaljniji, a na polju zvuka treba još jednom istaknuti da su tekstovi i dijalozi u cijelosti ozvučeni za sve one igrače koji ne vole mnogo čitati. I ako ste se pitali – da, igra ima gusarske „popjevke“ prilikom plovidbe.

Doduše, nije s tehničke strane sve tako idilično. Usprkos svim optimizacijama, učitavanja su i dalje učestala i traju dulje nego bi to realno trebala. Baš kao i u prethodnom dijelu, ulazak u običnu prostoriju s 2-3 objekta i nekoliko tekstura ne traje značajno kraće od učitavanja veće lokacije, što znači da je posrijedi ograničenje pokretača koje ne može mnogo ublažiti ni instalacija na SSD disk. Nije učitavanje neki veliki minus, ali je dosta često tako da ispada da na svaki sati igranja izgubite po 10-15 minuta učitavanja. K tome uzmite još i to da se učitavanjem mape ne učitavaju i likovi, pa vidite samo one koji su vam u blizini, pa vas neprijatelji mogu zaskočiti čak i na dijelovima mape koje ste već „razmaglili“.

Prigovoriti se može i na pathfinding koji određene borbe može ili olakšati ili bespotrebno otežati. Ponekad se dogodi da vam se lik izgubi na bojištu i odabere dulji put do točke na koju treba doći, čime vam poremeti sve planove koje ste imali. S druge strane, kad protivnici nalete na stube, svi će uglavnom pokušati proći istim stubama, jedan po jedan, premda postoji i okolna opcija s kojom ne bi bili lake mete.

Srećom, propusti se u Deadfireu viđaju dosta rijetko te ste većinu vremena prepušteni čistoj slobodi istraživanja. Želja da doznate što je na idućem otoku / u idućoj prostoriji konstantan vam je pratitelj tijekom avantura u bogatom i vrijednosno neutralnom svijetu Pillars of Eternityja. Promjenama koje su osvježile gameplay i riješile ga manjkavosti prethodne igre, Deadfire je nadmašio već kvalitetan original te ispunio većinu očekivanja.

Žanr CRPG-a ovom igrom možda neće doživjeti novu mladost niti će Pillarsi biti blizu višemilijunske zarade na kraju 2018. Ipak, ostaje zadovoljština činjenicom da Deadfire ponosno nosi neke od najboljih elemenata u svom žanru, te samim time zaslužuje ostati upamćen kao klasik istoga.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na verziji igre za PC. Primjerak igre ustupio nam je njezin izdavač.

Pravo je čudo kako je ova igra uopće realizirana u 2018. godini. Manje je iznenađenje da je na temeljima izvrsnog originala izrasla još bogatija avantura od koje mogu učiti i daleko ambiciozniji serijali.

90 Naša ocjena
  • velik i šarolik svijet za istraživanje
  • fleksibilan sustav borbe i napredovanja
  • vizualni napredak naspram prvog dijela
  • pristojna trajnost i replay value
  • brojna i česta učitavanja
  • povremeni problemi s pathfindingom

Zoran Žalac

Dežurno čangrizalo. Primarno je na PC-u, no konzolaškog je porijekla. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Najtekstualniji recenzent HCL portala, a u slobodno vrijeme magistar opskurne znanosti koja se naziva kulturologijom. Nije isključiv, ali...

Komentari (16)

  • Czar

    28.05.2018 - 19:19

    Odlična recka, a i ocjena koju ova igra zaslužuje.

  • Irenicus

    28.05.2018 - 19:38

    Samo da se nadovezem da je glasovna gluma ponegdje katastrofalna (nije greska razvojnog tima sef obsidiana hoce da se takmici sa dos 2 i voiceover-om svega pisanog budala cista). Pisanje (pogotovo saputnika) su katastrofalni kao i njihovi questovi (cast izuzetcima eder serafen i mozda xoti) i igra je prepuna bagova svakakve vrste od najbanalnijih od najgorih. Takodje soundtrack je u velikoj mjeri recikliran iz prve igre i sa nekoliko numera blago mixovanih (takodje iz prve igre). Nekkataka je ladno nadjebala athkatla iz bg-2 al onako ladno.

    • Czar

      @Irenicus, 28.05.2018 - 22:37

      Da je i dve točno što kažeš, mada je ovo za companione više stvar osobnog ukusa a kompletni voice dodatni hit na prikupljenu svotu love za razvoj igre, igra je još uvijek u rangu 90+.
      Još kad dođu dlcovi i ako budu na razini ona dva iz jedinice, to je to.👍

    • Irenicus

      @Czar, 28.05.2018 - 22:44

      Nece biti na istom nivou jer je citava filozofija dlc-ova u obsidianu promjenjena.White march 1 i 2 su bili financijski gubitci i to ne mali.
      Format dlc-ova je slican onome u new vegasu. Komentar je napisan o igri usadasnjem stanju. Ceka se definitivna edicija igre.

  • Irenicus

    28.05.2018 - 19:40

    Sve u svemu dobro al moglo je bolje (da nije vlasnika koji ne znaju stahoce od igre).

  • Dragan[MKD]

    28.05.2018 - 19:40

    Ipak mi je Divinity nekako bolji.

    • Irenicus

      @Dragan[MKD], 28.05.2018 - 19:46

      Nisu bas za poredjenje .

    • dragon.avenger

      @Irenicus, 28.05.2018 - 21:40

      Nisam zaigrao ali prema slikama malo podsjeća na Divinity. To je dobra stvar jer Divinity je najbolji u svojem žanru.

    • Irenicus

      @dragon.avenger, 28.05.2018 - 21:54

      Samo kamerom podsjeca. Najbolji Turn-based rpgovi su Age of decadence (preporucujem ga svima).Fallout 1 i 2,Underrail i pun kurac JRPG-ova .

    • dragon.avenger

      @Irenicus, 28.05.2018 - 22:19

      ovaj zadnji mi se ne igra :p ima malo perverzni naslov 😛

    • Irenicus

      @dragon.avenger, 28.05.2018 - 22:23

      lol

  • Osvrtnik - Filmski Osvrti

    28.05.2018 - 21:09

    Bemti sve! Sad ću ga morat zaigrat. A mislio sam videe radit. Hvala Zoki 😛

    • JohnSence

      @Osvrtnik - Filmski Osvrti, 28.05.2018 - 22:09

      a drugi kanal hahaha i meni se cini da ispiti padaju u drugi plan

  • SanKa

    29.05.2018 - 15:57

    hmm, ima li ovo smisla igrati na konzoli ? svidja mi se

    • Czar

      @SanKa, 29.05.2018 - 16:55

      Samo ako nemaš PC.

    • SanKa

      @Czar, 30.05.2018 - 09:30

      a imam kak ti neki gamerski laptop, sam ne znam kolko je ovo zahtjevno…probat cu..jako mi se svidja artwork igre.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?