Sea of Stars je drugi naslov kanadskog studija Sabotage, zaslužnog za uspješni i nagrađivani akcijski platformer The Messenger iz 2018. Iako s njim dijeli isti svijet (u koji je smješten nekoliko tisuća godina u prošlost), novi uradak ipak je značajno drugačija vrsta igre od prvijenca. Sea of Stars je JRPG s borbom na poteze u kojemu, na žanrovski klasičan način, u ulozi dvoje ratnika solsticija spašavate svijet od nadolazeće velike katastrofe. No, prerano donošenje zaključaka u slučaju ove igre pokazuje se pogubnim. Glavna radnja samo predstavlja okvir za jednu od najmaštovitijih i najraznovrsnijih igara na tržištu u posljednje vrijeme, koja u tridesetak sati ima ponuditi napretek originalnog i maštovitog sadržaja.

Osim toga, svijet Sea of Starsa toliko je dobro razrađen da su čak i klišeizirani trenutci, izuzev nekoliko iznimaka, domišljatim dijalogom pretvoreni u trenutke “od krvi i mesa”. Gledano u cjelini, gotovo svaki element naslova doima se kao da se nalazi na svojemu mjestu – koliko god se ono na prvu moglo činiti očiglednim.

Izgradnja bogatog i raskošnog svijeta, dakle, predstavlja okosnicu naslova i vjerojatno je, uz prekrasnu pixel art grafiku, stvar koja će vam prva upasti u oko. Sea of Stars se ne ustručava uroniti vas u svoj svijet te vas vrlo brzo zasuti brojnim informacijama svojoj o mitologiji i povijesti. Puno je tu imena, događaja, legendi, ispričanih kroz zanimljive usputne anegdote.

Primjerice, o takozvanoj “vampirskoj ruži” koja daje vječni život, pod uvjetom da ste željni osjećati trnje u kostima prilikom svakog pokreta. Ili divovskom zmaju, kojeg je drevna rasa rudara uspjela primiriti puštanjem glazbe kroz mrežu planinskih tunela, dok sam zmaj spava omotan oko planine. Istog zmaja možete vidjeti i sami! Riskantan je to pristup koji ne slijedi tradicionalno pisanje; gdje bi vas se postepeno upoznalo sa svijetom i stanovnicima i time olakšalo upijanje informacija. Neupitno je, međutim, da se time uspješno stvara dojam kako se nalazite u jednom golemom svijetu koji je postojao davno prije vas.

Uklete šume, magični dvorci, gradovi pod vodom… Sea of Stars napučen je nadasve fantastično dizajniranim i prepoznatljivim mjestima koja odišu vlastitim ugođajem. Stvaranju unikatnosti mjesta i njihovih stanovnika značajno doprinosi i odlična glazbena pozadina, koju se najviše može usporediti sa serijalom Chrono – u smislu da skladbe uspješno variraju od klasičnijih do posve egzotičnih, ovisno o ugođaju koji se želi dočarati. Iako taj podatak nisam znao prije pisanja recenzije, ispostavilo se da to nije nikakva slučajnost, jer je na glazbi radila ista osoba – poznati japanski skladatelj Yasunori Mitsuda! Ima tu svakakvih instrumenata, ritmova, dinamike te je Sea of Stars definitivno jedna od onih igara čija se glazba pamti godinama.

Inače relativno klasični sustav borbe na poteze popraćen je dovoljnim brojem inovacija i popratnih elemenata koji ga čine svježim. Tu je najprije sustav takozvane live mane: protivnici udareni običnim napadom ispustit će kuglice koje možete kanalizirati u različite elementarne napade, ovisno o liku kojim upravljate (sunce, mjesec, otrov itd.). Nadovezuje se na njega i takozvani lock sustav, koji od vas zahtijeva da udarite protivnike određenim brojem i vrstom napada prije nego što oni napune svoj supernapad.

Tu u igru dolazi izmjena likova u družini, koja se vrši instantno, jednostavnim klikom na željenog lika u izborniku. Nadalje, pravilnim tempiranjem napada i blokova skupljaju se bodovi koje se može iskoristiti za kombinirane napade dvaju likova. Alternativno, svaki lik može iskoristiti svoj ultimativni napad. Varijacija je u svakom slučaju dovoljno da u osnovi jednostavna i podosta opuštajuća borba ne dosadi na dulje staze. Dosta bitna u tom pogledu jest i činjenica da borbe ne traju dugo te da ne postoje random encounteri – podosta česta boljka žanra. Jednom poraženi neprijatelji u ovoj se igri tako ponovno oživljuju tek nakon što u potpunosti napustite područje.

Treba ipak imati na umu da su sami susreti s neprijateljima rijetko kad izazovni, kako pri početku, dok su likovi još uvijek nerazvijeni, tako i pri kraju igre, dok su ulozi najveći. Barem ako se ne upustite u ludo eksperimentiranje bez korištenja mozga. Iako to nije problematično u pogledu običnih neprijatelja, susreti s bossevima tako u pravilu ne predstavljaju nešto upečatljivo, usprkos zanimljivom loreu i dizajnu istih – što je možda najveća propuštena prilika ovog naslova. Klasični izbornik težine u Sea of Stars nažalost ne postoji, a već je ionako ne preteške susrete moguće samo dodatno olakšati upotrebom relikta, posebnih predmeta koji, primjerice, olakšavaju tempiranje blokova i tome slično.

Po uzoru na ranije naslove iz serijala Final Fantasy, Sea of Stars sadrži i vlastitu mini igru, u ovom slučaju nazvanu wheels. Vizualno podsjeća na one tipične kladioničarske aparate s motivima voća ili faraona. Na početku svojeg poteza tako vrtite kotač pa na temelju dobivenih rezultata odlučujete što želite sačuvati, a što ponovno okrenuti – do maksimalno tri puta.

Mini-igra je dobro razvijena, s jednostavnim pravilima i zadovoljavajućom razinom strategije. Doduše, možda se baš i ne može usporediti s najboljim kartaškim mini igrama iz serijala Finala Fantasy jer joj nedostaje izraženiji kolekcionarski element koji je te igre uzdizao na višu razinu. Osim wheelsa, postoji i mini-igra ribolova, koja je tu da obogati sustav kuhanja. Umjesto da pripremate ljekovite napitke, u ovoj igri ljekovitu hranu kuhate nad logorskom vatrom!

Postoji šansa da Sea of Stars neće biti sasvim po mjeri ljudima koji preferiraju dugačke JRPG-ove i neke od stvari koje trajanje za sobom povlači – npr. potrebu za grindom ili segmente za čije je uspješno dovršavanje potrebno uložiti više vremena nego u ostatak igre sveukupno. No, takvo mi se razmišljanje u ovom slučaju čini pomalo banalnim. Iako ne traži grind, Sea of Stars nije bez sporednih zadataka, a osim redovnog, sadrži i pravi kraj za koji je potrebno ispuniti dosta neobaveznih zadataka – što će se ljubiteljima žanra vjerojatno posebno svidjeti.

Sporedni zadaci uključuju zagonetke, posjećivanje opcionalnih područja, nove bosseve, skupljanje određenih predmeta. Može se reći, tipične stvari za ovu vrstu igre. Svi su oni, međutim, kvalitetno predstavljeni i imaju svoju svrhu unutar šire slike. Čak i jednostavni zadatci tako vas dodatno upoznavaju sa zanimljivostima svijeta, dok teži, primjerice, vode boljim nagradama. Iako kod njih često postoji element backtrackinga, Sea of Stars u pravim trenucima uvodi mehanike koje pojednostavljuju taj proces. Posebno to dolazi na vidjelo na samom kraju igre – u trenutku kad se sporedni zadatci zapravo i u potpunosti otvaraju.

Sea of Stars u osnovi predstavlja savršeni primjer kako se okoristiti uzorima da bi se stvorilo novo, moderno djelo. Iako ne zazire od retro utjecaja, Sea of Stars nije nimalo zastarjela igra. Ako u njoj postoji išta “zastarjelo”, što bi me podsjetilo na JRPG naslove koje sam igrao u djetinjstvu, onda je to nevjerojatni omjer količine sadržaja i uloženog vremena. Primjerice, evo jedne situacije. Stižem do save pointa nakon što sam pomoću alkemije oživio drevnog čuvara otoka, pričao s društvom gnomova dvorcu u kojemu ne protječe vrijeme, popeo se na vrh najviše kule nakon niza zagonetki i sreo enigmatičnog tvorca satova… i vidim da je prošlo 30 minuta!? A ništa se pritom nije činilo na silu, ili kao da igra negdje žuri. Sve se odvilo točno onako kako je trebalo. Takav se scenarij ponavlja kroz čitavu igru.

S obzirom na ponuđenu razinu sadržaja, traženu cijenu i dostupnost na pretplatama, Sea of Stars bih preporučio apsolutno svima. Uz jednu opasku vezanu uz verziju za PC, koju ću staviti na kraj recenzije radi bolje vidljivosti. Ako naslov igrate na monitoru s brzinom osvježavanja većom od 60 Hz, obavezno uključite opciju V-sync u grafičkim postavkama. Iz nekog razloga, u suprotnom će vam igra ostati zaključana na 60 sličica u sekundi. I to je to. Uživajte!