Taktiziranje iz zraka pruža dobru zabavu u igrama kao što su Desperados, Commandos i druge. Jedino što treba prihvatiti jest da tu zabava dolazi kroz učenje na greškama. Povučete krivi potez, igra vas kazni i onda u drugom pokušaju znate kako ćete bolje riješiti situaciju. Ta metoda pokušaja i pogrešaka nije svima jednako zanimljiva i zato je njemački studio Mimimi odlučio promijeniti pristup u svojoj novoj igri Shadow Gambit: The Cursed Crew.

Princip je poznat: vodite grupu likova koji tiho eliminiraju protivnike koristeći udružene poteze. Razlika je u tome što umiranje likova u Shadow Gambitu ne donosi nužno Game Over. Misija se ovdje ne prekida dok god imate jednog živućeg lika na terenu. Jednostavno rečeno, umiranje vam ne predstavlja problem jer su svi vaši likovi ionako mrtvi – igrate s posadom kostura i reanimiranih mrtvaca.

Priča u Shadow Gambitu veže se uz potragu za drevnim blagom. Svijetom je nakon nestanka starog pirata Mordecaija zavladao red Inkvizitora. Oni koriste magiju da bi provodili diktaturu, a jedini otpor pruža im pokojna posada spomenutog kapetana. Posadu uz pomoć broda Red Marley oživljava navigatorica Afia, a sve to kako bi pronašla kapetanovo blago prije nego to učini Inkvizicija.

Nije ovo bogzna kako uzbudljiv uvod u priču i moram priznati da sam u prvoj polovici igre mislio kako ću zaspati slušajući dijaloge. U početku se sve odvijalo previše sporo i imao sam dojam da ta priča ne vodi nikamo. Na moje iznenađenje, ista priča postane puno interesantnija u drugoj polovici igre. Ono što je bilo banalno postane intrigantno i primijeti se da tu ipak ima neke dubine. Nije sve kako se na prvu čini, ili bolje rečeno – nije blago sve što se blagom zove.

Druga stvar koja pomaže priči jesu likovi. Svaki član vaše posade u sklopu glavne priče ima svoje misije kroz koje saznajete tko su bili u prošlom životu. Iako mi na prvu nije odgovaralo što to nisu sporedne misije, na kraju se ispostavilo da su te crtice dodatno okarakterizirale same likove. Na primjer, plemić Pinkus von Presswald djeluje vam kao samodopadni i umišljeni sebičnjak, no onda kroz njegov set misija vidite da tip zna cijeniti društvo.

Svaki član vaše posade ima svoje misije kroz koje saznajete tko su bili u prošlom životu.

Zgodan je pokušaj da se pričom opravdaju mehanike snimanja pozicije (Quick Save) i učitavanja iste nakon pogreške (Quick Load). Tu mogućnost vraćanja vremena prezentira se kao magiju broda Red Marley i genijalan je trenutak kad se ta magija pokušava koristiti protiv vas. Nažalost, ovo na kraju donosi i neke rupe u prezentaciji priče. Igra vam govori da su likovi svjesni svakog vašeg Quick Loada, ali to zapravo nije tako. Kad god sami premotate vrijeme unatrag, likovi će uvijek ponavljati stvari koje su već rekli, čime se razbija iluzija da su uopće svjesni kako su se vratili u prošlo vrijeme.

Snimanje pozicije i vraćanje na nju klasični su primjer gameplaya koji se bazira na pokušajima i pogreškama, a rekli smo da bi Shadow Gambit trebao biti drugačiji. U načelu ovdje nemate jako čestu potrebu za vraćanjem na snimljenu poziciju jer je igra relativno blaga u kažnjavanju grešaka. Na primjer, ako vam ubiju lika, imate otprilike jednu minutu da dođete do njega i oživite ga. Prva je olakšica to što će mu oživljavanje vratiti punu energiju, pa je nekad čak korisno pustiti da ga ubiju ako je ranjen. Druga je olakšica to što likove možete oživljavati neograničen broj puta.

Ovdje nemate jako čestu potrebu za vraćanjem na snimljenu poziciju jer je igra relativno blaga u kažnjavanju grešaka.

Ako lika ne oživite na vrijeme, izgubili ste ga za tu misiju i morate ga odvući natrag na brod da ga se ondje oživi. Dok vam u Desperadosima 3 nitko nije smio poginuti tijekom igranja, ovdje se misija prekida jedino ako vam svi likovi izginu. To definitivno pomaže da nekad prihvatite traljavo izvedenu akciju ili pogrešan potez koji završi podizanjem alarma. Ne morate ovdje strahovati oko toga imaju li vaši likovi dovoljno zdravlja za dovršetak misije.

Još jedna stvar koja olakšava igru je ta da u većini slučajeva nemate veće komplikacije ako vas protivnici primijete. Lako im je pobjeći (npr. nikad vas neće slijediti u vodu) i ništa se ne dogodi ako protivnici postanu sumnjičavi. Na primjer, kad protivnik primijeti da mu kolege nema, postat će sumnjičav na desetak sekundi i onda će to prihvatiti te se nastaviti ponašati kao da se ništa nije dogodilo.

Još jedna stvar koja olakšava igru je ta da u većini slučajeva nemate veće komplikacije ako vas protivnici primijete.

Umjetna inteligencija protivnika u Shadow Gambitu je vrlo prozirna i predvidiva, što nije dobra stvar. Ponašanje protivnika je toliko banalno da nije ni uvjerljivo. Nema tu baš nikakve komunikacije među protivnicima i kad su alarmirani zapravo se kreću kao muhe bez glave. Možda bi zvučalo smisleno da se vojnik javi svom nadređenom kad nešto posumnja pa da ovaj možda pozove pojačanje. Ali nema toga u ovoj igri – postoji samo jedan tip protivnika koji poziva pojačanja i to se događa jedino u fazi podignutog alarma.

Kad kažem da su protivnici u Shadow Gambitu predvidivi, ne mislim samo na njihovo ponašanje. Igra ima ukupno deset otoka i na svakom se odvijaju barem tri misije, nekad i više. Bez obzira na to koju misiju igrali, bilo to po danu ili po noći – neprijatelji se uvijek nalaze na istim pozicijama. Uvijek iste patrole, uvijek iste vrste protivnika na istim mjestima.

Bez obzira na to koju misiju igrali, bilo to po danu ili po noći – neprijatelji se uvijek nalaze na istim pozicijama.

Znam da nije lako posložiti sve protivnike da to bude dobar, ali ne i nemoguć izazov. Svi protivnici moraju biti postavljeni tako da ih se može eliminirati bilo kojom kombinacijom igrivih likova. No, čemu onda pumpati broj misija ako igra nema dovoljno mapa da svaka misija bude na drugačijoj lokaciji, a developer ne želi mijenjati položaj protivnika za svaku misiju na istoj lokaciji?

Situaciju donekle spašava to što je svaki otok u igri dovoljno velik i ne pristupate mu uvijek s iste polazne točke. Možete birati odakle vam misija kreće i gdje će završiti, a mape su toliko prostrane da ne morate koristiti jedne te iste rute u više različitih misija. Za svaku misiju možete odabrati do tri lika iz posade koja ima osam članova. I upravo su ti likovi glavna snaga Shadow Gambita.

Za misiju možete odabrati do tri lika iz posade koja ima osam članova. I upravo su ti likovi glavna snaga Shadow Gambita.

Za razliku od prizemljenih Desperadosa i Shadow Tacticsa, ova igra ne slijedi pravila stvarnosti. Imate tako lika koji može uroniti i izroniti iz zemlje, ili duha koji zaposjeda druga bića. Svaki lik ima po jednu specifičnu moć. Na primjer, jedan može ispucavati protivnike ili suborce iz topa, drugi može stvarati zaklon za skrivanje bilo gdje na terenu, itd. Svaki lik isto tako ima neka svoja ograničenja – neki znaju plivati, neki ne; neki se mogu penjati po lijanama, a neki ne mogu…

Korištenje svih ovih likova u tandemu pravo je zadovoljstvo. Igra vam nikad neće sugerirati koji je lik najbolji za neku misiju nego to sami morate procijeniti. Primjerice, određene misije rješavaju se puno lakše ako u timu imate lika koji može plivati. Jednostavno preplivate pola mape umjesto da se probijate po kopnu.

Za pohvalu je i kako igra motivira igrača da mijenja postavu likova, tj. koristi svu posadu koja je na raspolaganju.

Za pohvalu je i kako igra motivira igrača da mijenja postavu likova, tj. koristi svu posadu koja je na raspolaganju. Postoji sustav osvajanja bodova (Vigora) kojima se otključavaju jače sposobnosti za likove. U misiji ćete tako dobiti dodatne Vigor bodove ako koristite likove s kojima niste igrali prošlu misiju. Šteta je jedino što na ovaj sustav bodova nikako ne utječe postavka težine za samu igru.

Na srednjoj je postavci težine Shadow Gambit znatno lakša igra od prethodnih djela ovog studija. Ima nešto u olakšicama koje sam ranije spominjao, iako moram reći da na manjak izazova najviše utječu prejake sposobnosti nekih likova. Često sam imao dojam da se dvije trećine svake misije može završiti koristeći svega jednog lika, npr. Pinkusa koji može obuzeti protivnika. Samo jednom ili dvaput tijekom misija imate situaciju da morate istovremeno koristiti dva ili tri lika. I to obično kad morate sinkronizirano napasti jednog ili dva protivnika.

Često sam imao dojam da se dvije trećine svake misije može završiti koristeći svega jednog lika.

Usprkos tome, Shadow Gambit mi je bio prilično zabavna igra. Nije mu svaka misija bila jednosatna seansa taktiziranja. Neke su kraće, neke duže i to pomaže dinamičnosti igre. Priča je postajala bolja kako je vrijeme odmicalo, a igra me suptilno usmjeravala da stalno koristim drugačiju grupu likova. Vizualno bih rekao da Shadow Gambit ne smrdi, a ni miriši. Ne izgleda posebno lijepo, ali nije ni ružna igra za vidjeti. Slično sam mislio reći i za zvuk, no moram priznati da mi se glazba uvukla u uho. Nema veze što nije najbolja glazba piratske tematike – dovoljno je melodična da vam nešto od nje ostane u pamćenju.

Sve u svemu, mislim da je Shadow Gambit: The Cursed Crew vrlo dobra igra i ako ste ljubitelj ovog žanra naći ćete tu pristojnih 25-30 sati zabave. Mislim da je pozitivna stvar što je studio Mimimi odlučio učiniti gameplay pristupačnijim s manje kažnjavanja igrača. Nažalost, ta je pristupačnost došla samo kroz prilagođavanje formule kakvu su koristili Deseprados 3 i Shadow Tactics. Shadow Gambit ni na koji način nije unaprijedio temeljnu stvar – umjetnu inteligenciju protivnika. Jedini način da vam ova igra bude izazovnija jest da si povećate broj protivnika, a ne da se njihovo ponašanje učini smislenijim ili manje predvidivim. Taktiziranje je doista postalo ugodnije, ali to nije opravdanje za razočaravajuću razinu protivničke inteligencije.