HCL.HR

Recenzija

The Dark Pictures – Little Hope

vračke i splačke

Zoran Žalac

Osobno mi se jako sviđa ideja iza antologijskog serijala The Dark Pictures. Svake godine dobivamo po jednu horor priču visokobudžetne prezentacije i solidnog potencijala za više prelazaka, samostalno ili u društvu ostalih igrača. Podržavam takav koncept i zaista bih volio da ekipa Supermassive Gamesa uspije napraviti osam horor igara u nizu. Međutim, očekujem da svaka sljedeća takva igra donese barem mali napredak u odnosu na prethodnu ako ću već nešto igrati osam godina za redom. Moglo bi se čak reći da polažem „malu nadu“ u to, ali Little Hope me malo razuvjerio oko višegodišnjeg potencijala ovog serijala.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
29,99€ PC Ustupio izdavač igre

Ako niste igrali prethodnu igru, Man of Medan, ili pak njezinog duhovnog prethodnika Until Dawn, evo kratkog podsjetnika na glavne odlike The Dark Pictures serijala. Ako ste već upoznati s njima, slobodno preskočite ovaj segment.

Ako nikad niste igrali The Dark Pictures igre...

Animated GIF

Little Hope je naziv američkog gradića u kojemu se ova igra odvija. Mjesto je to u kojemu praktički nema žive duše nakon što je ugašena tvornica koja je bila žila kucavica samoga grada. No, Little Hope ima duboku povijest i ondje su se krajem 17. stoljeća odvijali progoni vještica. Iako u gradu sada nema *žive* duše, ne znači da ondje nema baš nikoga. U to se brzo uvjeri grupa od četvero studenata sa svojim profesorom, koji se u Little Hopeu nađu nakon prometne nesreće. Tragajući za izlazom iz tog mjesta, studenti dolaze do spoznaje da imaju čudnu poveznicu s prošlošću grada.

Silent Hill, jesi to ti?
Priča Little Hopea je vrlo ambiciozna i ponovno pokazuje da je dobro promišljena. Baš kao što je i u Man of Medanu postojalo logično objašnjenje za nadnaravne stvari, tako i ovdje postoji donekle racionalan pogled na temu prokletstava. I to mi je super kod ovog serijala – što ne izmišlja kojekakve užase samo da bi igrača nešto zaplašilo, nego su ti užasi potkovani pričom. Nešto slično kao Silent Hill, recimo, s kojim ova igra dijeli više od jedne poveznice. Nešto od tih poveznica su spoileri o kojima neću pisati, no najočitija poveznica je maglom obavijen gradić na čijem su se tlu u prošlosti događale neke traumatične stvari.

Najbolji dio priče Little Hopea jest njezina završnica, odnosno ključna spoznaja koja donosi onaj *klik* u glavi nakon kojega neki događaji, koji su ranije bili nejasni, postaju smisleni. Samo zbog toga vrijedi izgurati do kraja, jer je taj rasplet dosta nepredvidiv. Ipak, koliko god efektan bio na kraju, tijekom igranja mi je izazivao odbojnost kroz iritantna ponašanja nekih likova.

Najbolji dio priče Little Hopea jest njezina završnica, odnosno ključna spoznaja nakon koje čudne stvari imaju smisla.

Kako je ovo igra koja se može igrati i u multiplayeru, povišene tenzije i svađe među likovima su nužna stvar. Samo što to u Little Hopeu ponekad ide u smiješne ekstreme, gdje likovi jedni drugima prigovaraju za totalno glupe stvari. Primjerice, u jednom trenutku moj lik ulazi u kuću gdje je čuo neki sumnjivi zvuk, a drugi lik mu dobacuje nešto u stilu: „Hej, ti neovlašteno ulaziš u tu kuću!“. Ma je li bogati; nalazimo se u gradu bez žive duše, proganjaju nas nekakvi duhovi i tebe smeta to što ja ulazim u razrušenu kuću bez da sam pokucao na vrata kojih nema?!

Vrhunac mi je bio kad su se krenuli prepirati oko toga tko bi trebao razbiti prozor bacanjem kamena, jer po mišljenju jednog lika ne može baš svatko pogoditi prozor kamenom s udaljenosti od metra i pol nego za to treba imati pravu *tehniku*. Mo’š mislit’!

Sve te gluposti postanu jasnije na kraju, ali su tijekom igranja i dalje gluposti. Što ne znači da priča nije napeta – jest, igrao sam dalje samo da vidim što će se sljedeće dogoditi. Ponovno sam uživao u liku takozvanog Curatora koji služi kao narator priče i povremeno daje mig oko onoga što se stvarno događa, ako to igrač želi. Taj lik je fantastičan u svojoj teatralnosti. Stoga mogu reći da me se priča najvećim dijelom dojmila po načinu obrade same teme i konačnim raspletom, a malo manje samim likovima. No, dok je priča zadržala kvalitetu na razini Man of Medana, gameplay se pomalo raspao.

Dok je priča zadržala kvalitetu na razini Man of Medana, gameplay se pomalo raspao.

Nekoliko je ključnih propusta zbog kojih sam gameplay nije jednako napet kao u prethodnim igrama Supermassive Gamesa. Prvo, ona fora da svi likovi mogu umrijeti. Mogu, naravno, ali vrlo brzo prokužite koji likovi mogu umrijeti u kojim situacijama. To jest, kad je cijela grupa u opasnosti, prijetnju od umiranja zapravo ima samo jedan lik. I onda po tome možete pogoditi koji su potezi pravi, a koji krivi. Ima to veze s pričom, dakako, ali takva predvidivost ne sjeta dobro u ovakav koncept.

Druga stvar, ono skupljanje fotografija koje prikazuju potencijalnu opasnost preko „predosjećaja“ je u Little Hopeu totalno promašeno. Ovdje su smrti likova valjda toliko rijetke i igra ne želi da prokužite foru kako samo specifični likovi mogu umrijeti u specifičnim situacijama. Pa vam zato slike prikazuju stvari koje nisu pogibije nego samo dijelovi priče koji mogu utjecati na njezin konačni ishod. Pravo sam razočaranje doživio vidjevši kako su među predosjećajima u Little Hopeu uvrstili prikaze događaja iz sljedeće igre, House of Ashes. Koji vrag!? Nisu mogli smisliti dovoljno predosjećaja za trenutnu igru, pa su stavili scene iz igre koju ćemo igrati za godinu dana i nitko se tih scena više neće ni sjećati? Strašno!

Pravo sam razočaranje doživio vidjevši kako su među predosjećajima uvrstili prikaze događaja iz sljedeće igre.

Treća kardinalna greška Little Hopea jest ta da umiranja likova uglavnom ne dolaze kao posljedice odluka, što je bilo genijalno u prethodnim igrama ovog studija. Umjesto toga, svako drugo umiranje je posljedica neopreznosti u quick time eventima. Ta QTE mehanika jest lakša nego u prethodnim igrama jer igra sada pripremi igrača indikatorom da će uskoro morati brzo pritisnuti neku tipku, što je pošteno, ali isto tako smanjuje težinu igre – i to ne kao opcija. Da bi igra „kaznila“ igrača u slučaju da je predobar, na samom kraju jednom krivom odlukom može osuditi skoro sve likove na smrt. Nešto je slično bilo izvedeno u Until Dawnu i nisam bio fan takvog pristupa ondje, a nisam ni u Little Hopeu. Jednostavno ispada kao da sve ranije odluke nemaju težinu dok ne dođe zadnja o kojoj sve ovisi.

Također moram razočarano priznati kako mi Little Hope ni izbliza nije bio strašna igra kao prethodna djela Supermassive Gamesa, a ne bi trebalo biti tako jer se iz teme o vješticama i demonima mogu izvući čuda. Indie horor The VVitch još uvijek pamtim kao jedan od meni jezivijih horor filmova koje sam gledao, a i Hereditary je imao svojih trenutaka. Potencijal je ogroman, a Little Hope je od svega toga igra o lažnim uzbunama u prvoj polovici igre te proganjanju u drugoj polovici. Nema tu neke trajne napetosti ni užasavajućeg osjećaja nadolazeće opasnosti – sve je nekako slabašno i oslanja se na stereotipno „EVO TI NA U FACU“ korištenje jump scarea iliti bu efekta.

Zastrašivanje se oslanja se na stereotipnu „EVO TI STRAŠNO U FACU“ metodu.

Istina je da se Little Hope isplati odigrati minimalno dvaput i trajnost od otprilike četiri sata po prelasku nije loša za traženu cijenu od 30 eura. Međutim, po istoj bih cijeni radije preporučio Man of Medan, a šanse su da ćete tu igru prije naći na popustu.

Uostalom, Little Hope nije donio gotovo nikakav napredak u smislu nezgrapnih kontrola – ovdje je kamera češće iza leđa likova, ali zato jer većinu vremena idu cestom prema naprijed, čim su u zatvorenom fiksni kutovi kamere znaju stvarati probleme prilikom upravljanja kretanjem. Nije mi se svidjela ni mogućnost isključivanja obavijesti svaki put kad se liku promijene karakteristike osobnosti (doslovno pri svakom razgovoru) iako te karakteristike nemaju skoro nikakav utjecaj ni na gameplay ni na priču.

Ako ništa, prezentacija igre ponovno je vrlo atraktivna. Facijalne animacije likova su izvrsne, ali i kretnje tijela općenito. Supermassive ovdje nije daleko od fotorealističnosti i možda do zadnje igre u The Dark Pictures serijalu budemo imali proizvod koji je teško razaznati od stvarnosti. Mogu samo reći da jedva čekam vidjeti što će nova generacija Unreal Enginea donijeti za The Dark Pictures, ako ju isti dočeka.

Međutim, nije sve u grafici i priči – Until Dawn je isto tako imao oboje, a ta je igra stara već pet godina. Od tada je Supermassive Games imao pokušaja i promašaja, a Little Hope je nešto između to dvoje. Priča ove igre je itekako ambiciozna i dobrim dijelom uspijeva ostvariti ono što su developeri htjeli ispričati. No, sad već postaje jasno da si u ovom serijalu priča i gameplay međusobno robuju jer The Dark Pictures naslov treba biti horor s više igrivih likova kako bi zadovoljio multiplayer komponentu, pa priča treba raditi kojekakve akrobacije da bi prisutnost svih tih likova bila opravdana. U Little Hopeu je sav fokus postavljen upravo na to, a posljedice se osjete na onome gdje bi igra trebala biti najjača – napetom gameplayu kod kojega igraču nad glavom uvijek visi činjenica da su mu likovi smrtni.

Little Hope je kreativan u svojoj priči, ali nazadan u gameplayu i zastrašivanju igrača.

60 Naša ocjena
  • ambiciozna priča ima nepredvidiv rasplet
  • još uvijek izvrsna grafička prezentacija
  • brzo se prokuži kad koji lik može umrijeti
  • predosjećaji iz sljedeće igre!?
  • sve se svodi na jednu zadnju odluku i njezinu posljedicu
  • u facu nabija stereotipne metode plašenja

Zoran Žalac

Dežurno piskaralo. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Slab je na estetska rješenja u sučeljima. U slobodno vrijeme magistar opskurne kulturologije.

Komentari (19)

  • speedyxd

    02.11.2020 - 17:41

    Jedan od boljih horrora u zadnje vremena nije najbolji ali nije ni los 7.5/10

    • XLBanana

      @speedyxd, 02.11.2020 - 18:45

      Amnesia. 😉

    • speedyxd

      @XLBanana, 02.11.2020 - 18:47

      Amnesia samo prvi deo valja ostala dva su go*na

    • XLBanana

      @speedyxd, 03.11.2020 - 11:56

      Slažem se za drugi deo, ali zašto je treći loš? Mislim na Rebirth. Machine for pigs ne može da se računa kao horror, više je puzzle igra sa elementima horrora.

  • Saren

    02.11.2020 - 18:13

    ” U Little Hopeu je sav fokus postavljen upravo na to, a posljedice se osjete na onome gdje bi igra trebala biti najjača – napetom gameplayu kod kojega igraču nad glavom uvijek visi činjenica da su mu likovi smrtni.” Neznam Zoki, meni je ovo dio bas koji drzi napetosti, jer nastojis paziti sta radis i po meni bas zato je znas da ti likovi mogu umrijeti ima neku draz, mada iskreno zna biti ono malo frustrirajuce. Jucer sam odigrao i zavrsio igru sa prijateljem. Prica mi je ok, makar se brzo skuzi tko je negativac, tko ce odapeti sljedeci i slicno. Po meni Man of Medan mi je to sve skupa bolje odradio nego Little Hope, no opet dobra zanimacija, likovi su mi ok, setting – ajd, nije meni bas ono nesto (osoban ukus), ali dobar svejedno. Ono sto mi je izrazito napeto jest Quick Time Event koji se ponasa i u ovom nastavku kao da je na drogama – imas mini sekundu po nekad da reagiras i to je to, inace si ga profulao. Mada ovdje QTE manje kaznjava sam kraj price nego u prijasnjoj igri, ali trebaju ga tweakati malo, jer mi se dogodilo da cak i kad sam kliknuo u QTE na vrijeme igra je protumacila to kao “miss”. Tako da mislim da je taj dio traljavo odradjen. Sto se ostalog tice sve ok, izuzev sto mi se mis uredovno zakljucavao u gornji lijevi kut kad sam pokusao promijeniti kontrole sa point n click na keyboard i mouse. Sve u svemu tko trazi zanimaciju sa frendom za cca 4.5-5h sasvim ok. Osobno za sad – Man of Medan mi je broj jedan od ove dvije price.

    • funky0308

      @Saren, 02.11.2020 - 19:45

      Kontrole promjeniti – jbni pakao. Ja sam krenio s Xone kontrolerom, isprazne se glupe baterije i priiedjem na DS4. Kako jos nisam rijesio DS4 for windows (prog za kontroler) to nike radilo nikako i pokusam priieci na tipk+mis. Dakle, morao sam spojiti Xone kablom da se uspijem prebaciti na misa i tipk. Stvarno se to trebalo malo ispeglati prije izlaska. Neke cut scene i glazba presijeku se ucitavanjem (kratkim ali ipak ubije tu napetost), neki QTE ne rade (iako bi mogao biti razlog ako postoji ta priprema pa stisnemo prerano ali ne znam jesam skuzio Zokia najbolje).. ugl, OK je igra. Koliko kosta toliko i vrijedi i meni je OK za dva popodneva

    • Saren

      @funky0308, 02.11.2020 - 21:00

      Takodjer 🙂
      Sve u svemu zadovoljan vidjenim. Bas kako si rekao, koliko kosta toliko i vrijedi, zabavno doduse.

    • Cro_Cop1

      @Saren, 03.11.2020 - 13:08

      Zoran je krivo shvatio mehaniku igre, što sam dole napisao jer nije objašnjenja bila dovoljno pa su mnogi se pitali zašto je to tako na kraju kao i ja, zadnja odluka ne donosi tko će ostati živ a tko ne, nego odluke kroz igru koje se trebaju donosit iz perspektive likova kroz njihove “traits” osobine..znači mi odlučujemo ali moramo gledati koje osobine imaju i otključati većinu da bi spasili u konačnici odredjenog lika..to je priznajem bilo ne jasno.

  • funky0308

    02.11.2020 - 19:41

    Dobra je prica, bas vuce da ides dalje i iako je jos nisam presao, pri kraju sam i svaki slobodan trenutak koristim da igram. Gameplay zna biti cudan, recimo da postoji priprema za QTE ja uopce nisam skuzio niti su to jasno rekli. Jos se cudim zasto mi je lik pao kada sam odmah stisnio trazenu tipku. QTE, koliko god pojacaju adrenalin i ubrzaju odluke su iznimno glupa stvar u igrama jer ti pogled odvlace na krivo mjesto i umjesto da se fokusiras na radnju i zbivanja ti ko manijak cekas u polucucecem stavu s prstima isprepletenim od silnog stiskanja (inace, ne ovdje, ovdje dva, tri max QTE i to je to.. puno je laksa igra, slazem se). Zapravo se slazem s recenzijom iako joj ja radi price dajem 75. Dvoumio sam se da dam i 80-85 ali neki dijalozi su toliko losi, neki odgovori tako cudno snimljeno da iako si odabrao da smiris situaciju, drugi te lik i dalje nekako precudno napada u razgovoru i sve skupa napravi cudnim i glupavim. To nije mala stvar jer se kroz razgovor zblizavas s likovima koje ipak trebas odvesti do kraja price. Ukratko, dobro je. Ja sam zadovoljan s ovime. Volim ovakve igre i OK je za jednom prijeci. Vise sumnjam da bi igrao (kada prijedjem).

    • Cro_Cop1

      @funky0308, 03.11.2020 - 13:19

      Priča ostavlja neke upitnike i daje igrači slobodu za interpretaciju nekih dogadjaja. Twist se mozda nece svima svidjeti ali igra bas potice na diskusiju, isto tako, vec sam napisao dole, mehanika igre sa odlukama nije baš jasna jer na kraju je poenta da donosi odluke iz perspektive lika gledajući osobine svakog lika, što ih više otkljucas to je veća šansa da će ostati živ, nisam vjerovao da će baš biti presudno u toj mjeri, ali ima možda smisla. Zato sam rekao kako Zoki nije shvatio poentu na kraju..nije samo konačna odluka presudna.

    • Cro_Cop1

      @Cro_Cop1, 03.11.2020 - 13:24

      Slobodu za tumačenje nekih dogadjaja sam htio reći *

  • Wildchild

    02.11.2020 - 20:36

    Sasvim solidna horror igra tog tipa. Priča veoma dobra, a ostalo sve već viđeno. Nakon što sam odigrao do kraja, nekako me ne vuče za ponovni prelazak. Isto tako ako skupiš sve slike sa “predviđanjima” otkriješ sve moguće završetke htio to ili ne. To je recimo bezveze.
    Ja bi dao ocjenu 75. Man Of Medan mi je možda mrvcu bolji, ali sve je to tu negdje.

  • LetMeBeFrank

    02.11.2020 - 21:28

    Meni je igra bila skroz dobra i napeta, ali ja imam soft spot za zanr (Supermassive Games, Quantic Dream, Telltale…) tako da vjerojatno na to gledam drukcije nego ostali. Na prvu sam imao dojam da mi je igra bolja nego Man of Medan, ali proslo je dosta vremena otkad sam ga odigrao pa bih trebao ponoviti playthrough da mogu realno procijeniti sto mi je draze. Za sad je “Until Dawn” jos uvijek top sto se tice njihovih igara, ali veselim se vidjeti ostalih 6 naslova u Dark Pictures Anthology serijalu (ako odrze obecanje).

    • Premelo172

      @LetMeBeFrank, 02.11.2020 - 22:41

      Ma daleko su oni još od heavy raina i fahrenheita, od njihovih još until dawn najbolji ispada ako ništa drugo bio je friški s interaktivni horor film idejom

  • SanKa

    03.11.2020 - 09:12

    svaka čast ali hereditary je remek djelo 🙂

  • Cro_Cop1

    03.11.2020 - 13:01

    Zadnja odluka ne donosi konačni ishod likova, krivo si shvatio poentu igrice iako moram reći da mehanika igre sa traits, osobinama likova, nije objašnjenja baš tako da mnogi sigurno nisu uspjeli spasiti sve likove. Odluke kroz igricu moraš donositi s obzirom na osobine koji lik ima, znači sve one zaključana “traits” trebaš otključati da bi imao na kraju što veću šansu da će lik ostati živ, tako da naše odluke jesu ali se moramo adaptirat na likove i iz njihove perspektive donositi odluke koje će na kraju biti ključne. Sama igrica he intresantna i ostavlja neke upitnike za interpretaciju igrača, jer vjerujem da je tu ipak bilo dosta toga što se krije iza samog hahah a.

  • Cro_Cop1

    03.11.2020 - 13:03

    Twista sam htio reći..ali kažem zadnja odluka ne određuje sam kraj po pitanju likova nego sve odluke koje smo donosili kroz igru, a zašto je tako to je dio priče..

    • Xapy

      @Cro_Cop1, 04.11.2020 - 10:25

      Poanta kraja nije bila da razvijaš traits da bi se likovi spasili već da kada dobiješ odluku sa se svatko od njih suoči sa vlastitim denonima, odnosno kada imaš izbor da kažeš da ti pomognu u određenim situacijama ili da im kažeš da bježe, da je pravilan izbor da im kažeš da pobjegne i da ga ostave samoga, likovi mogu biti masivnu šupci na samome kraju i opet će preživjeti na temelju toga. Ja se se ne slažem za ovo što je rekao da je očito bilo premalo slika pa su stavili neku iz naredne igre da bi popunili mjesto. To nije istina jer su to napravili i u zadnjoj igri, to je their thing, da ti uvijek daju hint za slijedeću igru kao što su napravili i u man of medan, i količina slika je bila ista. Sve u svemu, meni je odlična igra, i nisam nešto lud za recenzijama jer su na kraju krajeva i ljudi koji ih pišu samo osobe koje imaju svoja mišljenja i stavove, tako da imaš par načina da doneseš sud igra li ti se nešto ili ne, pa probaš ili ne probaš. Ja obožavam ovakve igre i bilo mi je odlično zaigrati i ovu.

    • Cro_Cop1

      @Xapy, 04.11.2020 - 11:46

      Da, ali sve te odluke utječu na traits..i na samome kraju u slučaju da lik na kraju ne uspije preživjeti, demon ga uzme, vidiš kako ti pokazuje sve traitse koje nisi uspio otključati pa samim time nije lik preživio..možda ti je to promaklo jer svaki lik ima svoje osobine i moraš donositi odluke prave u skladu sa osobinama lika…To mnogi nisu skuzili jer na kraju krajeva i nije baš da odluke koje mi mislimo da su najbolje odlučuju nego eto moramo gledati kroz lice likova, to vidim da je bio problem mnogih igrača pa i meni…a i zoki ovdje piše kako zadnja odluka odlučuje, tako da nije shvatio ni on mehaniku. Slozio bih se s tobom, sliku sam samo jednu vidio iz iduce igrice..Qte su možda ovaj put prelagani bili, ali opet bolje nego u man of medan. Sama igrica je baš intresantna, potiče na razmišljanje i ja vjerujem da je tu bilo stvari koji nisu samo dio “mašte” kao recimo sam početak igrice itd..krije se tu još toga. U svakom slučaju odigrat ću je još jednom..pokusati sve spasiti. Vjerujem da si igrao Until dawn, najbolja od svih..Ako nisi, obavezno odigraj.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?