HCL.HR

Recenzija

The Medium

SOČAN MEDIUM RARE ZALOGAJ

Zoran Žalac

Braća Poljaci godinama nam već serviraju jako dobre igre. Poljsku svi znaju po Witcheru i u novije vrijeme po Cyberpunku, ali neki od manje razvikanih bisera poljske produkcije svakako su Painkiller, Call of Juarez, This War of Mine, The Vanishing of Ethan Carter, Green Hell i Observer. Ovaj potonji je djelo poljskog Bloober Teama koji se zadnjih pet godina specijalizirao za žanr psihološkog horora uz naslove kao što su Layers of Fear te Blair Witch. Dosadašnje su im igre bile solidne horor avanture, ali su produkcijski bile ograničene pa im se prigovaralo da su prekratke i previše fokusirane na ispraznu mehaniku hodanja. Njihov najnoviji naslov – The Medium – dolazi kako bi to ispravio.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
49,99€ PC Ustupio izdavač igre

Zadovoljstvo mi je reći da je Medium uspješan u svom naumu. Traje otprilike 7-8 sati, što je duže od dosadašnjih igara ove ekipe. Također je raznovrsniji u gameplayu pa osim klasičnog rješavanja zagonetki ima skrivanje od neprijatelja, potjere i sl. Vidi se isto tako da su poradili na tempu gameplaya koji je bio sporan u Layers of Fear 2, a zadržali su već dokazan talent u stvaranju napetog ugođaja i vještog pripovijedanja intrigantne priče.

Paranormalni komunizam

The Medium je pričom smješten u Poljsku krajem devedesetih godina, a prati djevojku Marianne koja ima „dar“ komuniciranja sa svijetom mrtvih. Baš na dan smrti svog očuha, Marianne prima poziv misterioznog čovjeka koji tvrdi da zna za njezinu tajnu te ju poziva da se sastanu u propalom odmorištu Niwa. Marianne odlazi ondje te ubrzo shvati da je upala u zamku nakon što ju u obje dimenzije (živih i mrtvih) počne proganjati čudovište zvano The Maw.

The Medium pričom prati djevojku Marianne koja ima „dar“ komuniciranja sa svijetom mrtvih.

Naravno, ispod ovog površnog zapleta nalazi se prilično slojevita priča o traumatičnom djetinjstvu, problemima života s darom/prokletstvom komuniciranja s mrtvima, opresivnom komunističkom režimu, itd. Razotkrivanje svega toga kroz rasplitanje misterija najbolji je dio Mediuma. Kroz svih sedam sati ove igre kopkalo me što se dogodilo i kako, tko je čija mater i sl. Priča na trenutke bude predvidiva i prezentira se uz pomalo klišeizirane mehanike naracije poput amnezija glavnog lika i razbacanih dokumenata koji fragmentirano prepričavaju prošlost. Međutim, nije me to u Mediumu smetalo te je ovo jedna od rijetkih igara u kojoj se nisam osjećao zatrpan tekstom niti sam imao strah da neću shvatiti priču ako promašim dokument u nekoj ladici.

Priča se u Mediumu prezentira i kroz režirane animacije, a dobra je vijest što je gluma odlična. Angažirani su poznati glumci poput Troya Bakera i Marcina Dorocinskog, što itekako odgovara apetitima ovakvog projekta. Definitivno se vidi skok u produkcijskim vrijednostima ove igre naspram prethodnih naslova Bloober Teama. Ekipa je napokon dobila priliku za demonstriranje svog talenta na višoj razini te su tu priliku iskoristili na najbolji mogući način. The Medium dostavlja intrigantnu i napetu priču koja je konzistentna u svom tempu; direktna u objašnjavanju, ali isto tako odmjerena u količini informacija koje igraču daje na „žvakanje“.

Priča se u Mediumu prezentira i kroz režirane animacije, a dobra je vijest što je gluma odlična.

The Medium je inspiriran Silent Hill igrama i usudio bih se reći da svoj uzor maksimalno respektira. Silent Hill je serijal čija se bit lako može protumačiti krivo, no Medium prepoznaje značaj psihe i savjesti u postavljanju problematike te prezentiranju likova. Glavna junakinja Marianne nije oduševljena svojim moćima prebacivanja u dimenziju mrtvih, ali kad pomaže izgubljenim dušama jednim dijelom pomaže sama sebi u prihvaćanju te moći kao njezine odgovornosti. To prihvaćanje nailazi na konflikt pri samom kraju igre, da bi sve završilo „otvoreno za interpretaciju“. Nekima bi takav rasplet mogao smetati, no meni je priča bila zaključena i zaokružena bez obzira na završni potez kojega igra ne prikaže. Osim toga, malo neizvjesnosti ostavlja prostora za eventualni nastavak, ako ova igra bude financijski uspješna.

Jedna duša, a nas dvoje

Napisao sam na početku da su dosadašnje igre Bloober Teama bile uvelike fokusirane na hodanje. The Medium ostvaruje napredak u tom pogledu jer donosi više mehanika; poput skrivanja, šuljanja, zadržavanja daha, blokiranja napada i povremenog bježanja od čudovišta. Nisu to naročito razrađene aktivnosti, ali svakako pridonose raznovrsnosti gameplaya tako da se ne može reći kako ovdje samo hodate i rješavate zagonetke. Ipak, treba jasno naglasiti da borbe u ovoj igri nema.

U ovoj igri ima skrivanja i bježanja, ali nema izravne borbe.

Zagonetke su dobro osmišljene i u pravilu vrlo jasne. Iako se igra dobrim dijelom odvija u paralelnoj dimenziji gdje bi vrlo lako mogla vrijediti neka luda i neobjašnjiva pravila, Medium dovoljno dobro objašnjava da nema dijeljenog inventoryja među dimenzijama, ali da energija iz jedne dimenzije može biti od koristi u drugoj dimenziji. Kod zagonetki s više slojeva također je jasna procedura, odnosno slijed kojim se nešto treba obaviti, bez da igri treba poseban sustav savjeta ili nečega sličnog.

Glavni adut Mediuma jest istovremeno kontroliranje lika u dvije dimenzije, odnosno dva različita svijeta. Ponekad tako nešto morate napraviti u svijetu mrtvih da biste izazvali reakciju u svijetu živih. I najčešće onda u jednom od svjetova imate prepreku koju morate ukloniti da bi vam put u oba svijeta bio čist/otvoren. Nažalost, ova mehanika svodi se samo na to da istovremenim prikazom dvaju svjetova brže i lakše uočite prepreku. Za rješavanje prepreke ionako se morate fokusirati na jedan svijet, što znači kontrolirati jednog lika dok je onaj drugi „na pauzi“.

Paralelni prikaz svjetova služi samo za uočavanje prepreke – za rješavanje iste prepreke morate se prebaciti na jedan svijet, a drugi ostaviti na pauzi.

Fokusiranje na svijet mrtvih ovdje se zove „vantjelesno iskustvo“ i dolazi uz određeno vremensko ograničenje. Ne smijete tako previše vremena provesti kao Marianne u svijetu mrtvih inače ćete tamo završiti trajno – s game over ekranom. No, nema tu neke napetosti jer se u bilo kojem trenutku možete resetirati na svijet živih, čime se obje dimenzije „sinkroniziraju“ – tj. lik iz svijeta mrtvih se teleportira na lokaciju lika iz svijeta živih. To teleportiranje je izvrsna prilika za kreativne zagonetke, npr. u interakciji s protivnikom, ali se nažalost koristi svega jednom u igri. U jednom vas trenutku čudovište proganja i vi ga izbjegnete teleportacijom, a ono zavapi: „To je varanje!“. Bilo bi super da Medium ima više takvih trenutaka, a ne samo jednu takvu scenu.

Ovako ispada da je dupli prikaz dvaju svjetova praktički ubačen bez prave svrhe. Moglo se to izvesti naizmjeničnim prebacivanjem između svjetova, jednako kao u starim igrama poput Soul Reavera. Ništa se značajno ne bi promijenilo, a vjerojatno bi imalo manji udar na performanse igre o kojima ću pisati malo kasnije. Na kraju krajeva, u dvostrukom prikazu dimenzija ionako provedete jedva trećinu vremena. Ostalo je ili jedna ili druga dimenzija; a igra sama odlučuje kad je koja na redu i kad možete vidjeti obje istovremeno. Postoji također pravilo da vam put u obje dimenzije mora biti čist da biste se kretali istovremeno, ali igra to pravilo zaobilazi kad joj ne odgovara pa uvodi prebacivanje dimenzija kroz ogledala.

Čudovište The Maw manifestira se drugačije u svijetu mrtvih i u svijetu živih.

Potencijalno najzanimljivija stvar iz te dvojne dimenzionalnosti je pravilo da se čudovište The Maw manifestira drugačije u svijetu mrtvih i u svijetu živih. U svijetu mrtvih ga vidite i on vidi vas, dok je u svijetu živih nevidljiv i ne vidi vas – ali vas može čuti. U svijetu mrtvih možete odbiti njegov napad, a u svijetu živih možete zaustaviti dah da vas ne čuje. No, kao što sam rekao, najčešće se nalazite u situaciji da vas čudovište napada ili u jednoj ili u drugoj dimenziji, a ne u dvije dimenzije istovremeno. Samo u jednoj situaciji morate nadmudriti čudovište u obje dimenzije, a bilo bi zabavno da je takvih situacija više, pogotovo iz aspekta horora kojega ovoj igri nedostaje.

The Medium je prvenstveno psihološki horor bez borbe pa umjesto zastrašivanja koristi izazivanje nelagode kod igrača. Igra vam može biti strašna ako vas plaše mrak, samoća i slični motivi. Najviše straha zapravo dolazi od glasanja čudovišta koje je odglumio Troy Baker. Ne bih se čudio da njegov uzvik „IT ALL ENDS IN ME!“ postane meme. Zvuk je općenito izvrstan, pogotovo glazba na kojoj je jednim dijelom radio legendarni dizajner Silent Hilla, Akira Yamaoka, a fanovi tog horor serijala u Mediumu će prepoznati i Mary Elizabeth McGlyn.

Guranje izvedbe u 30 fps pod “filmsko iskustvo”

Vizualno igra izgleda skroz solidno, ali definitivno ne opravdava „titulu“ prve igre koja je (osim za PC) rađena ekskluzivno za četvrtu generaciju Xboxa konzola. Moram priznati da igru nisam doživio uz raytracing efekte, ali i bez tih efekata modeli likova, animacije, teksture – ništa mi od toga nije izgledalo kao da ne može biti izvedeno sa starim hardverom. Jedina prepreka za stari hardver je u istovremenom prikazivanju dvaju dimenzija – za što sam rekao da praktički nema neku svrhu u smislu gameplaya kad se ionako treba fokusirati ili na jedno ili na drugo, a ne na dva svijeta istovremeno.

The Medium je pak igra u kojoj igrač 90% vremena nema kontrolu nad kamerom i njegov lik je jedini kojega se vidi na ekranu. Znači, ovo je igra s režiranim kutovima kamere koja se pomiče dok se lik kreće. Ne možete sami pomicati kameru osim u trenucima kad iz prvog lika pregledavate neki prizor. Mislim da je to važno naglasiti jer igra forsira izvedbu u 30 sličica po sekundi, što je po meni smiješno. Forsira se tih 30 fps-a do te mjere da se resetira postavku sa 60 fps-a na 30 fps-a svaki put kad izlazim iz igre. Interesantno – sve druge postavke pamti, samo uporno želi tih 30 fps.

Grafički igra ne opravdava forsiranje izvedbe s 30 sličica po sekundi.

No, dobro – na stranu sad moje mišljenje da izvedba u 30 fps-a veze nema s filmskim ugođajem i da su to neopravdane gluposti… Smatram da je The Medium zahtjevniji nego bi trebao biti. Usporedbe radi, Cyberpunk 2077 gurao sam u 30-40 sličica po sekundi i s količinom stvari na krenu bilo mi je opravdano da je igra zahtjevna (smetalo me samo što su GTX 1060 naveli pod preporučeno). S istom karticom ovdje sam se proveo daleko gore. Bilo je trenutaka kad se igra spuštala do 20 sličica po sekundi u totalno banalnim scenama poput jedne gdje je na kamenu prikazana prozirna boca i komad krpe (slika dolje).

Odmah da naglasim – najnoviji driveri za Nvidia kartice, koji su izašli doslovno sat vremena prije objave ove recenzije – uvelike su mi popravili izvedbu igre i sada performanse ne padaju ispod tih 30 fps-a. Međutim, svejedno mi je sumnjivo da zahtjevne scene nisu one kad igra rendrira dva svijeta. Ne koristi se ni neki novi eksperimentalni pokretač nego stari Unreal Engine 4 na kojemu mi je Blair Witch s istom grafičkom karticom doslovno letio na maksimalnim detaljima – a ondje sam samostalno kontrolirao kameru.

Išao sam testirati koliku razliku u performansama uopće donose postavke grafike. Odgovor je – skoro pa nikakvu! Jedina stvar koja imalo pomaže jest smanjivanje rezolucije. Prethodno najnovijim driverima, stabilnih 60 fps-a u igri nisam uspio postići ni na 540p rezoluciji. A ako niste uvjereni u to da je ovakva neopravdana zahtjevno problem igre, a ne moje prastare grafičke kartice, navest ću vam samo još jednu stvar. Creditsi na kraju igre, dakle ono izlistavanje imena ljudi vezanih uz razvoj igre – taj dio s crnom podlogom i bijelim slovima, izvodi se u manje od 30 sličica po sekundi. O čemu pričamo?!

Srednje krvav

Usprkos slabo iskorištenom konceptu duplih dimenzija i groznom iskustvu s performansama PC verzije, The Medium me uspio pridobiti svojom fantastičnom pričom, odličnim ugođajem te izvrsnom glumom i zvukom. Je li to dovoljno za cijenu od 50 eura? Većini ljudi Medium vjerojatno neće biti povoljna ponuda, ali treba napomenuti da je dostupan od prvoga dana i u sklopu pretplate na Xbox Game Pass (i PC i Xbox konzole). Ljubitelji horora ovdje vjerojatno neće pronaći pravi strah, ali fanovi Silent Hilla mogli bi pronaći do sada najpristojniju alternativu tom davno usnulom serijalu. Makar i u 30 sličica po sekundi.

The Medium nije next-gen iskustvo kakvo iščekujemo, ali je zbog kvalitetne priče dobra zabava za jedno popodne.

80 Naša ocjena
  • izvrsna priča s odličnom glumom
  • dobro dizajnirane zagonetke, dobar tempo gameplaya
  • zvuk ponajviše doprinosi izazivanju straha kod igrača
  • osjeti se napredak u odnosu na prethodne igre ovog studija
  • slabo iskorištena mehanika paralelnih svjetova
  • hardverski zahtjevnije nego što bi trebalo biti za tih 30 fps-a

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (22)

  • personauser

    27.01.2021 - 15:42

    Moram pohvaliti napisanu recenziju o Medium jer je stvarno odlicna napisana recenzija. Isao malo gledati i druge recenzije i bas sam ostao u cudu kada je Gamespot dao ocjenu 9 za igru iako sam mislio da ce oni dati manju ocjenu od 9

  • darkness666

    27.01.2021 - 15:48

    Moze li biti sta bolje?igra tek izadje a ti nemoras nista platiti da je skines..svaka cast..
    Nevezano za igru koga zanima microsoft je izbacio neke brojke o xboxu nakon dugo vremena..
    18 milijuna ultimate korisnika i preko 100milijiuna xbox live korisnika..ludo

  • Demon90

    27.01.2021 - 18:59

    Kao što sam i mislio ništa posebno nisu odradili s “dva svijeta” već viđeno u nekoliko igara.

  • mg

    27.01.2021 - 19:16

    Odigraće se ovaj Broken Sword

  • Lovac

    27.01.2021 - 20:15

    Šteta. Bolje se ne veselit ni jednoj igri. Idem W3 GOTY opet, koji mod da “digne” vizuale i laganini pa usput The Outer Worlds s DLC-em. Baš su nabrijali s postavom, na kraju ispada koliko čitam i da je Yamaoka bio samo vanjski suradnik.

    • Zoran Žalac

      @Lovac, 27.01.2021 - 20:57

      Dio soundtracka je radio, samo za taj svijet mrtvih.

  • Darcoolio

    27.01.2021 - 21:02

    Šta kukate jbt, kao da je 80 mala ocena.
    Da bi se izbegla ovakva situacija bilo bi lepo da onda ide od 8-10.

  • Filter

    27.01.2021 - 21:46

    Zorane, moram pohvaliti pisanje. Više mi se sviđa recenzija nego što me igra privlači. Djeluje mi kao nešto što bih više volio da gledam kako neko drugi igra, nego da ja igram sam, iako je u ogromnom broju slučajeva suprotno.

  • Drunkenstein

    28.01.2021 - 09:57

    Recenzija mi je ostavila dojam igre s jeftinom premisom i još jeftinijom izvedbom, koja je nedostatna na više razina. Da pogodin, stvorenje je manifestacija neke njene emocije ili traume? Ili je podvojene osobnosti? Nadalje, mišljenja san da su prednosti/nedostaci pogrešno navedeni; osjeti se napredak u odnosu na prethodne igre studija – u redu, i? Kako to igru čini boljom? Toj primjedbi je mjesto u tekstu, a ne u navedenoj kategoriji. U kategoriji nedostataka nedostaje sljedeće; slab gameplay, trajnost, pretjerana linearnost koja uvelike ograničava slobodu djelovanja, mlaki horror aspekt? Mislin da je ocjena previsoka čak i za vaše niske standarde, doima se kao nešto u rangu 50-55.

  • Holysheat666

    28.01.2021 - 12:57

    izlazi danas vidjet cemo…

    bas mi fali dobar horor ono da me uzdrma..al to nije nijedan osim prve amnesie i prvi outlast

  • Lovac

    29.01.2021 - 00:30

    Evo, ipak sam krenuo igrati jer mi nije dalo mira. Sve maxano i lockano na 60FPS-a igra izgleda i igra se sjajno na 1440p. Neke texture kao što su vozila ili lica izgledaju totalno last-gen i nije mi jasno zašto, ali eto (nije kriminalno, al vidi se da je nivo ispod ostatka). S druge strane; sve ostalo kad gledam kako napredno ima dubinsko sjenćanje i refleksije – jasno mi je zašto je igra toliko zahtjevna (iako najavili dečki update koji će to malo srediti pa da se igra normalnije bez “NASA PC-a”). Zvuk – prva liga. Od kiše preko škripanja tenisica po parketu pa do gaženja napuštenim građevinama (testirano sa Audeze Mobius sluškama koje su high end i čuje se razlika između loših i dobrih zvučnih efekata). Glazba je uglavnom izvrsna, no ima par dijelova gdje je jednostavno generična i previše skrivena u pozadini (kao fan reći ću, te lošije dijelove sigurno nije radio Akira-san :P). Gameplay je čisto retro horror iskustvo i konačno Silent Hill-like statične kamere u naslovu većeg budžeta. Paralelni svijetovi su rijetka mehanika, al ću reći za sada dobro, no ne i izvrsno – kao da su se bojali iskoristiti pun potencijal. Onda opet atmosfera je više kao thriller s primjesima horrora i meni jako, jako paše. Baš uvlači. Koliko će sama radnja imati kvalitetan tok, rano je za reći pa tako to ostavljam po strani dok ne odigram, a onda ću dati i ocjenu. Eto, malo prvih dojmova.

  • bakyos

    29.01.2021 - 14:48

    Skoro masterpiece. Jako lijepo radi na series x i mogu reći jako je doista prelijep uvod u ono što dolazi od strane Microsofta. Iako je 3d party. To nam jako treba glede kvalitete budućih naslova na svim platformama. Atmosfera, priča i grafika su fantastične. Mehanike isto tako. Vrlo unikatna igra. Ono što joj nedostaje su bolje animacije i bolja obrada lica glavnog protagonista. Šteta da nisu uložilu još samo malkicu truda u ovaj inače piece of art dragulj i xbox bi konačno uz Orija imao novu igru iznad 90 posto. Moja ocjena je 85 i nadam se kako će developeri nastaviti ovim putem. Trebaju nam ovakva umjetnička djela.

  • ilfenomeno11

    29.01.2021 - 16:20

    kako im se isplatilo raditi igru samo za pc wtf

  • Holysheat666

    29.01.2021 - 18:15

    Radi extra nam om srot pc, i5 750 i 960gtx

    2gb, ne kuzom sto neki se zale losa optimizacija, kaki onda vi imate komp? Za proc i maticnu dao neki 200kn, za grafu 300, to je minimum, ostalo napajanje,rami i to hardovi to je skart , svako moze imat pc ok danas

    • Holysheat666

      @Holysheat666, 30.01.2021 - 15:39

      sam igra srot..na isti kalup sve..idi ko budala seci trazi gluposti, kamera uzas ..obriso

    • Lovac

      @Holysheat666, 31.01.2021 - 19:51

      Nije žanr za tebe jednostavno. Kamera je baš zakon i konačno povratak na SH i RE formulu.

    • Holysheat666

      @Lovac, 31.01.2021 - 21:27

      Nzm volim inace horor igre, tipa outlast, amnesia,

      Ovo mi previsw hodanja nis se ne dogadja

    • Lovac

      @Holysheat666, 31.01.2021 - 21:37

      To su “in your face” horrori, ovo je više melankolija, psihološki. Iako i Silent Hill 2 je bio pa je gameplay svejedno bolji… Onda probaj Alien: Isolation ako nisi 😉

    • Holysheat666

      @Lovac, 01.02.2021 - 00:59

      Alien isolation, uh..predobra igra da,prvi put kad sam igro odbilo me par stvari, drugi put zapeo jedva se odvojio od igre

  • Bojovnik_1991

    29.01.2021 - 21:17

    Mačka prede

  • TITANXIS

    30.01.2021 - 15:00

    Za mene neloša igra, ali? Ta igra mi dođe kao oni reklamni primjerci šampončića koje vam dijele u drogerijama. Ako vam se svide, kupite standard pakovanje. Hvala, nisam zainteresiran.

    • Lovac

      @TITANXIS, 31.01.2021 - 19:52

      Onako, ko da su imali zakon ideju, OST od skoro 2h je zakon, ali osjećam “strah” da ne bude previše riskantna po pitanju gameplaya. Šteta i nadam se da će napraviti nešto slično, al malo hrabrije.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?