HCL.HR

Recenzija

They Are Billions

SVJETSKI RAT Z

Hrvoje Smoljić

Nakon dugo vremena provedenog u Steamovom Early Accessu, puna verzija igre They Are Billions konačno je ugledala svijetlo dana. Prošle sam godine zaigrao survival mod i iskreno ostao oduševljen činjenicom da se radi o uistinu drugačijoj igri strateškog žanra. Naročito s obzirom na činjenicu da je taj žanr pomalo zapostavljen, a proizvođačima često nedostaje maštovitosti zbog čega remasteriraju igre stare dvadesetak godina.

They Are Billions ima zanimljivu premisu koju stručno koristi kroz svoj gameplay. Naime, krajem 22. stoljeća čovječanstvo broji 90 milijardi stanovnika, kad na scenu stupa virus nalik bjesnoći. Ovdje to uzrokuje zombi apokalipsu koju samo šačica ljudi uspijeva preživjeti. Oni se naseljavaju u meteorskom krateru gdje uspijevaju sagraditi moćno steampunk carstvo. Tu kreće priča – car Quintus šalje vas da zemlje oko kratera oslobodite zombija, vratite izgubljenu tehnologiju te obnovite čitavu civilizaciju.

Šteta je što se, unatoč potencijalu, kampanja nikad ne odmakne od te premise. Tu je svega nekoliko animiranih filmića koji više služe kao izgovor proizvođaču da implementira mapu na kojoj u kampanji birate misije. Doduše, u njenom tijeku je moguće otkriti informacije o misteriju zombi apokalipse. No, kako je sve prezentirano u tekstualnom obliku, teško je ostati zainteresiran ili navedeno smatrati pravom naracijom.

Igrina priča je minimalna i služi samo kao izgovor da vas baci u misijama bogatu kampanju.

Kao što sam spomenuo, zombi apokalipsa je iz gameplay perspektive maštovito iskorištena i ona je ono što čini They Are Billions posebnim. Gdje se većina strategija odmiče od izgradnje baza, They Are Billions objeručke prihvaća taj koncept i pojačava ga na maksimum. Ima tu određenih elementa nalik tower-defense žanru, a igra je kao stvorena za ljubitelje “kornjača stila” igranja gdje je cilj začahuriti se iza debelih zidova i graditi vojsku dok ne budete spremni pregaziti čitavu mapu – barem u survival modu.

No, stvari ovdje nisu ni izbliza tako jednostavne. Većina misija, ali i survival mod počinju na mapi na kojoj se nalazi samo centralna zgrada i nekoliko vojnika okruženih maglom rata. U njoj se po čitavoj mapi kriju doslovno na tisuće raznolikih zombija koji će se zalijepiti na jedinice i zgrade koje im uđu u vidokrug.

Zombiji ovdje služe kao sredstvo koje otežava širenje baze te ih se mora temeljito istrijebiti prije riskiranja njene ekspanzije. U suprotnom, domogne li se jedan zombi neke od vaših građevina, sve njene stanovnike će pretvoriti u zombije te će se val ubrzo proširiti i progutati cijelu bazu.

Širenje baze i žongliranje resursima je, uz sveprisutne zombije, glavni izvor ponekad brutalne težine.

Osim incijalne cijene za samu izgradnju, određene građevine konstantno troše neke resurse, a sve su izrazito međuovisne. Kuće kreiraju zadani broj radnika koji generiraju zlato. Radnici, međutim, trebaju hranu i struju. Hranu dobivate izgradnjom farmi koje također trebaju struju i radnike, a struju generirate elektranama, koje trebaju radnike – koji trebaju hranu. Uz to je potrebno prikupljati drva i kamen, a u kasnijim fazama igre i metal i naftu. Jedina olakotna činjenica je da radnici automatski prikupljaju sve navedeno pa svoje vještine mikromenadžmenta možete usmjeriti na važnije stvari.

Sustav je to koji uz zombije generira konstantan pritisak na igrača čija se baza mora konstantno širiti. Teren je tu također tretiran kao bitan, ali i opasan resurs jer svako širenje baze sa sobom donosi potencijalni rizik gubitka partije. U svakom slučaju, većina će ih završiti tako da će velik dio mape biti ispunjen građevinama uz nekoliko slojeva obrambenih zidina i čitavom hrpom vojnika.

Na njih je također bitno misliti odmah u startu jer nisu ovi sveprisutni zombiji na mapi jedini problem. Uz njih će se svako malo, s nekog od rubova mape na bazu obrušiti horda zombija koja služi kao pravi test dovitljivosti kada su u pitanju obrambene građevine. Živce dodatno rastegne kampanja koja uz sve navedeno ima i vremenski vrlo ograničene misije koje dodaju i ukupan broj stanovnika kao uvjet za pobjedu.

Survival mod daje vam punu slobodu u pristupu gameplayu, a to ga čini uvjerljivo najzabavnijim dijelom igre.

Sve navedeno They Are Billions čini napetom, zaraznom, a često i brutalno teškom igrom. Uostalom, vidljivo je kako su slobodni scenariji survival moda segment na kojem se kroz Early Access najviše radilo i u njima igra uistinu briljira. Tamo je moguće samostalno postaviti uvjete za pobjedu i eksperimentirati s različitim mapama do mile volje. Pravi je gušt istraživati različite tehnološke razine građevina i jedinica, a ništa ne može zamijeniti osjećaj kada pokosite hordu zombija dobro pripremljenom obranom.

Kampanja se suštinski igra na isti način, no nekoliko loših odluka proizvođača čine ju daleko lošijim iskustvom od slobodne igre. Prije svega, svaka uspješno završena misija nagrađuje igrača bodovima koje je moguće uložiti u tehnološko stablo. Te su tehnologije u survivalu dostupne odmah, a ovdje je potrebno prijeći dobar dio igre prije nego bude moguće otključati neke od njih.

Lakše misije nije moguće ponavljati i tako osvojiti više bodova prije prelaska na teže pa će težina rasti neproporcinalno tehnološkoj progresiji. Osobno nisam imao problema s tim segmentom igre, ali isključivo zbog mog prethodnog iskustva s igrom. Novi igrači koji uskoče u kampanju teško da će znati odabrati prave tehnologije pa si vrlo lako u potpunosti mogu zablokirati daljnji napredak. Oni će morati započeti čitavu stvar iz početka, a budući se misije znaju otegnuti i po dva-tri sata, teško da će si to priuštiti.

Kampanja je prepuna loše odrađenih i nerafiniranih mehanika koji ju pretvaraju u frustirajuće iskustvo.

I bez toga, krivulja težine nije ni blizu linearna, bez obzira na odabir bilo koje od sedam dostpunih težina. Prvih nekoliko misija mi je bilo relativno lagano. Nakon toga sam se s jednom od njih dobrano namučio i prešao je tek iz sedmog pokušaja. Nakon toga je težina ponovno pala do te razine da sam počistivši mapu od zombija, samo čekao dolazak hordi punih 20 minuta. Dvadeset minuta za vrijeme kojih nisam imao što raditi pa sam se doslovno otišao prošetati, napraviti sendvič i malo prosurfati internetom. Smatram da je nedopustivo da se bilo koja igra na bilo kojoj razini težine dovede u poziciju da ju ne morate uopće igrati. Opcija da se igra ubrza u ovakvim slučajevima bi mnogo značila.

Mape jesu raznovrsne i tjeraju da im pristupate na različite načine, a tu su i dva tipa misija koje pokušavaju razbiti monotoniju čistog tower-defense RTS-a. Jedna od njih je svojevrsni horde mod u kojemu s ograničenim resursima treba sagraditi nešto obrambenih zgrada i vojnika te odoljeti zadanom broju zombija koji nadiru iz svih smjerova. Ovaj tip misija ide u prilog neravnomjerno raspoređenoj težini jer zna biti brutalno težak. Resursa je malo, a od defanzivnih građevina moguće je graditi samo gotovo beskorisne barijere.

Drugi tip misija je poput izometrijskog RPG-a, gdje kontrolirate heroja koji mora istražiti građevine u potrazi za artefaktima. Inicijalno me pozitivno iznenadila raznolikost koju je ovaj mod trebao unijeti u igru, no to se ubrzo srušilo kao kula od karata jer su navedene misije dosadne i ekstremno zamorne.

Pokušaj da se gameplay kampanje začini drugačijim misijama spektakularno je loš i čini ionako lošu kampanju još lošijom.

Heroj se kreće vrlo sporo, puca još sporije te nema nikakve posebne vještine. Moguće mu je nadograditi količinu zdravlja i druge statistike, ali to nema gotovo nikakav utjecaj na gameplay. Najgore od svega je što su upravo te misije ključne za uspjeh u ostatku kampanje, budući su one glavni izvor bodova koji se ulažu u nove tehnologije.

Bodovi u tim misijama dolaze u obliku već spomenutih artefakata, knjiga i drugih predmeta razasutih diljem mape pa je istu potrebno temeljito istražiti. Problem je što su ti predmeti ponekad vrlo maleni, pa se nerijetko dogodilo da sam, nakon ubijanja svih zombija, nerazumnu količinu vremena proveo tumarajući mapom kako bi ih sve pronašao.

Srećom, igra je s tehničke strane odrađena gotovo besprijekorno. Predivne cell-shaded vizuale stvarno daju igri poseban štih, a sve je to iznenađujuće nezahtjevno po PC konfiguraciju, naročito kada se uzme u obzir da ponekad na ekranu zna biti na tisuće jedinica. One su same izvrsno animirane pa ih je pravi užitak gledati kako se kreću i napucavaju horde zombija.

Igra se diči prelijepim stiliziranim vizualama i dobrim animacijama, a sve radi glatko unatoč velikom broju jedinica na ekranu.

Osobno nisam naišao na bugove, no problem mi je često stvarao uistinu loš pathfinding. Jedinice često jedne drugima blokiraju kretnje, a kako se mape vrlo brzo nakrcaju građevinama, ponekad će se u iste zabijati ili beskonačno trčati u zid. Ne treba reći kako u ovako frenetičnoj igri, pored svega, i to može biti dodatan recept za neuspjeh.

U konačnici, zaključak je kako je They Are Billions sadržajno bogata igra. Samo je prava šteta što kvaliteta tog sadržaja nije sasvim ujednačena. Priču je teško nazvati pričom, a kampanja je jako loše dizajnirana. Srećom, igru spašava odličan survival mod koji je očigledno rafiniran tijekom boravka u Early Accessu, a tu je i uistinu robustan kreator levela. Tamo postoje brojne misije kreirane od strane drugih igrača, a moguće je i sam dati mašti na volju i kreirati raznolike survival scenarije.

They Are Billions najbolje funkcionira kad vam da sve svoje igračke u ruke i pusti da sami kreirate svoju zabavu. Tragično je kako je više sadržaja pokvarilo dobar dojam koji je igra ostavljala u svom poludovršenom stanju. Da je izašla samo sa survival modom, lako bi dobila višu ocjenu, a ovako ipak treba uračunati i loše stvari što je u konačnici prava šteta.

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Ignorirate li kampanju, slobodno na ocjenu dodajte još nekoliko bodova jer je They Are Billions u svojoj srži vraški zabavna i zarazna strateška igra preživljavanja.

77 Naša ocjena
  • zarazan i taktički izazovan gameplay
  • odličan kreator levela
  • cell-shaded vizuale i dizajn
  • neravnomjerna težina
  • minimalna priča
  • loše dizajnirana kampanja

Hrvoje Smoljić

Strastveni igrač svega što je RPG. Kada se ne troši u nekom MMO-u, u konstantnoj je potrazi za novim gaming iskustvom koje će mu proždrijeti dušu.

Komentari (5)

  • Dream Breaker

    02.07.2019 - 20:25

    nakon procitane recenzije, smatram da bi mi igra dosadila nakon desetak sati igranja… a tematika je svakako privlacna

  • xxved

    02.07.2019 - 23:14

    Zvuci kao Prison Architect. U biti glupa i dosadna igra, ali toliko drugacija i inovativna da “na brzinu” potrosis sate i sate na njoj…

  • MoGaming

    03.07.2019 - 20:59

    Igro igru u early acess-u i već je bila odlična. Ne znam čemu minusi ovakvi, jer nema smisla očekivat od strategije neku super kampanju. Težina u igri je ono što čini igru super, nešto kao što odvaja dark soul od sličnih igara. Zarazit će te se u pokušaju da uspijete preć nešto

    • Hrvoje Smoljić

      @MoGaming, 04.07.2019 - 09:57

      Zašto ne bi imalo smisla od strategije očekivati super kampanju s dobrom pričom? Warcraft, Starcraft ili Age of Mythology nisu imali problema s tim.

    • MoGaming

      @Hrvoje Smoljić, 05.07.2019 - 21:00

      Kad uzmes broj strategija koje su izasle i uzmes broj strategija koje imaju dobru kampanju moze se lako zakljucit da zbog malo postotka nema smisla očekivat ali nisam reko da je nemoguće.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?