HCL.HR

Recenzija

Warhammer: Chaosbane

AKCIJA I RPG?

Stjepan Fikter

Za sebe ne mogu reći kako sam fan Warhammera iako sam zaigrao podosta naslova iz tog univerzuma. Doduše, Warhammer svijet zajedno s njegovom 40000 verzijom ne može se baš pohvaliti s previše kvalitetnih igara bez obzira o kojem je žanru riječ, a Chaosbane neće popraviti taj prosjek. Mislim, sama ideja je dobro zamišljena jer nije baš da smo vidjeli puno ARPG naslova u ovoj franšizi, no opet, igra ostavlja dojam jeftinog wannabe Diablo klona.

Jedan od razloga leži u tome što razvojni studio kao da je nije u potpunosti shvatio jezgru žanra oko kojeg se cijela igra vrti. Akcijski dio nije jedini element koji čini ARPG žanr zanimljivim, nego i skupljanje opreme koja je pokretač cijelog tog iskustva jer igrač uvijek želi pokupiti nešto kvalitetnije što će poboljšati sinergiju oblekice i vještina. Chaosbane je otišao u drugom smjeru pa je fokus stavljen na akciju i radnju, a oprema je ubačena jer to žanr zahtjeva, odnosno treba postojati nekakav razlog zašto se masakriraju horde i horde sila Kaosa.

Zbog toga je prava šteta kako je taj element dosta traljavo odrađen jer upravo on određuje koliko je igra zarazna i koliko će dugo zadržati igrača pred ekranom. Bez obzira na klase, kojih ovdje ima četiri, funkcija opreme ima samo jednu namjenu, a to je povećati statistike heroja. Zaboravite na to kako ćete potrošiti vrijeme za smišljanje nekakvih kombinacija, odnosno ako novi komad opreme povećava primjerice zdravlje i oklop za razliku, ide zamjena. U protivnom, sve ono što više nije kvalitetno odlazi u reciklažu.

Razvojni studio kao da je nije u potpunosti shvatio jezgru žanra oko kojeg se cijela igra vrti.

Tu se već nakon prvog poglavlja može postaviti pitanje – zašto uopće pokrenuti ekspedicije ili invazije kada nagrade ne ostavljaju dojam da ste pokupili nešto novo i ludo? Razlika između unikatnog i rijetkog predmeta je doslovno nikakva kada već spomenuta sinergija praktički ne postoji. Iako igra ima svojih izazovnih dionica, više se može postići mijenjanjem kombinacija vještina nego skupljanjem bolje opreme. Kada se to makne iz jednadžbe, ono što čini ovaj žanr zaraznim nestaje, a Chaosbane postaje akcija iz izometrijske perspektive umjesto klasičnog ARPG iskustva kao što je to Diablo i društvo.

Samim time, ono što čini igru koliko toliko zanimljivijom odnosi se na radnju koja je dovoljno dobra da se prati, no opet nije ništa posebno, pogotovo za igrače koji su upoznati s Warhammer svijetom. Ne može se poreći kako bi i bez tog elementa igra mogla funkcionirati, no licenca po kojoj je Chaosbane rađen ipak omogućuje da to bude nešto malo više od heroja koji moraju spasiti svijet. Možda je bolje za reći kako igra može potaknuti igrače da se više zainteresiraju za ovaj svemir nego što će biti zadovoljni s radnjom.

S druge strane, iako je riječ o franšizi koja je bogata detaljima, za igru se to i ne može baš reći. Naime svako poglavlje odvija se na razinama koje se samo proširuju i zbog toga brzo dolazi do osjećaja ponavljanja. Kada se prolazi vrlo sličnim lokacijama čije se okruženje tek mijenja odlaskom u drugi dio svijeta i s protivnicima kojima treba više raznolikosti, zamor s igrom se također može brzo početi javljati. Dovoljno je za reći kako se prvo poglavlje većim dijelom odvija u kanalizaciji što nije baš najnapetija lokacija za uvući igrača u svijet Chaosbanea.

Kombinacijom osjećaja repetitivnosti i manjka maštovitosti, nestaje i razlog zašto isprobati ostale klase koje su dostupne. Upravo klase i njihove vještine su i najsvjetlija točka ovog naslova. Svaka klasa ima svoju nekakvu posebnost pa primjerice čarobnjak može direktno upravljati magijama dok šumski elf ima mogućnost kotrljanja s čime se mnogo lakše izbjegavaju napadi ili stvara prostor između heroja i protivnika.

Vještine i njihove kombinacije su ono što diktira koliko je heroj uspješan u borbi. Sam sustav funkcionira po principu podizanja levela, no razlika je u tome što ne postoji stablo vještina nego su sve dostupne čim se otključaju. Kombinacije aktivnih vještina ovise o broju dostupnih bodova pa nije moguće cijelo vrijeme koristiti njihove najjače verzije. Ovo je dosta dobro zamišljeno jer se stil igranja može vrlo brzo promijeniti, odnosno ako jedna kombinacija vještina ne odgovara u trenutačnoj situaciji, samo se prebaci na drugu.

To je zapravo i najviše vidljivo kod bossova koji su druga svjetla točka za Chaosbane. Koliko god obični protivnici ostavljaju dojam generičnosti, momci na kraju poglavlja su dobili tretman kakav zaslužuju. Osim toga, riječ je i o zanimljivim borbama koje traže promjenu vještina jer ono što djeluje na horde protivnika ne mora značiti kako će biti jednako učinkovito i protiv mrcina što obično bossovi i jesu. S njima su developeri pokazali kako imaju mašte, ali to se nažalost nije prebacilo i na standardne snage Kaosa.

Koliko god obični protivnici ostavljaju dojam generičnosti, momci na kraju poglavlja su dobili tretman kakav zaslužuju.

Kada je već riječ o mogućnostima heroja, postoje i božanske vještine koje imaju svoje stablo. Njih se otključava pomoću kristala i uglavnom se baziraju na pasivnim mogućnostima uz dvije, može se reći, snažnije aktivne vještine. Naravno, to nije odmah dostupno, nego se otključa tijekom igranja, no ni ovaj dio nema pravu sinergiju sa standardnim vještinama. To ostavlja dojam kako je ubačeno samo da bi heroji bili izdržljiviji na bojnom polju umjesto da značajnije utječe na gameplay.

Nažalost, Warhammer: Chaosbane nije naslov koji će podići razinu kvalitete ove franšize u gaming svijetu jer ostavlja dojam kako je inicijalna ideja bila dobra, no onda se više nije znalo što i kako. Početak igre može biti čak i zavaravajući jer uvodna animacija ostavlja dojam kako je ispred nas epska avantura, no iako je radnja koliko toliko OK, gameplay elementi ne drže vodu baš najbolje. Akcija kao akcija nije loša, ali ako se igra već gura u ARPG žanr, onda i skupljanje opreme kao i njezina funkcionalnost mora biti na razini.

Zbog svega navedenog riječ je o prosječnom naslovu jer isti nije rađen za Warhammer fanatike, a standardna publika ima i boljih alternativa za odigrati. Ipak, za ekipu koja voli fantasy avanture, Chaosbane omogućuje i online i lokalno kooperativno druženje za četiri igrača pa to može donekle ublažiti nedostatke igre. No, to svakako nije opravdanje za manjak kohezije ne samo kod gameplay elemenata nego i kod maštovitosti u dizajnu svijeta.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.

Označeno sa: ,

Dobra ideja nije isto što i dobra igra pa iako Chaosbane ima svojih svijetlih strana, za žanr u kojemu se nalazi ima i značajnih mana zbog čega se radi samo o prosječnom naslovu.

60 Naša ocjena
  • sustav vještina
  • akcija je solidna
  • bossevi
  • nemaštovito i repetitivno
  • manjak sinergije između opreme i vještina

Stjepan Fikter

Tehnologija ga natjerala na Windows 10. Hvata se čudnih i većini ljudi potpuno stranih igara ŽNJ produkcije. Važno mu je trzanje oružja u pucačinama. Igrice su zabavne.

Komentari (4)

  • Cr4nky

    27.06.2019 - 16:26

    Pre plitko za danasnje standarde…
    Cak mislim da ste ih pocastili sa ocjenom.

    • KPsrna

      @Cr4nky, 28.06.2019 - 14:13

      nemoj biti tako grub ;P

  • RidChance

    27.06.2019 - 17:41

    Izgleda da ćemo se i dalje držati Grim Dawna 🙂

  • MoGaming

    28.06.2019 - 21:30

    Mislim da ste pre oštri jer u ovom žanru nema baš nekih dobrih igara u posljednje vrijeme. Mislim da je igra solidna, najveću grešku bi stavio na pokušaju da se ubaci neka duboka priča i taj pokušaj je loše prošao. Po meni uz neko minimalno pojašnjenje o dogadjaju bi bilo dosta priče. Nije ni Diablo 1 imo neku preveliku i duboku priču i to moze proc za ovaj zanr.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?