HCL.HR

Recenzija

Wasteland 2

Zoran Žalac

Kad je legendarni Fallout serijal otišao u ruke tvorcima The Elder Scrolls igara mnogi su se fanovi uhvatili za glavu i pali u depresiju. Naime, Bethesdine igre su neosporno kvalitetne do određene razine, ali bilo je teško zamisliti da bi taj tim mogao reproducirati crni humor po kojemu je Fallout poznat. Izlaskom Fallouta 3 pokazalo se da je kukanje bilo opravdano, a Bethesda se donekle iskupila tek s Fallout: New Vegasom dvije godine kasnije.

Do 2012. godine fanovi su se već pomirili s “raspadom” klasičnog Fallouta. Međutim, populariziranjem Kickstartera živnula je i ideja o zaobilaznom rješenju. Naime, davno prije Fallouta crni humor prakticirao je njegov duhovni prethodnik – Wasteland. Upravo je ta igra trebala 26 godina nakon svog izlaska otresti prašinu sa sebe i ponovo se našaliti na račun nuklearne apokalipse da bi pokazala kako se to radi.


Pravo je zadovoljstvo vidjeti da je Wasteland 2 u tome majstor zanata. Radi se o naslovu koji je ozbiljan kad je to potrebno – ima priču o rendžerima koji se pitaju „hoće li biti ogromni roboti u budućnosti“ – ali i o naslovu koji ima pregršt prostora za zajebanciju, kako sa svojim imaginarnim svijetom tako i s referencama iz stvarnoga života.

Izvan glavnog zapleta nalazi se ironičan post-apokaliptični svijet Arizone i Kalifornije, pun priča za koje ne znate jesu li za smijanje ili za plakanje. Vidite npr. rendžera koji se pretvara da je pas kako bi izbjegao batine, ili pak ljude koji metcima plaćaju osiguranje, a onda tim istim metcima dobiju u glavu ako osiguranju kažu krivu stvar. Sretnete npr. Dantea i njegovu Beatrice koji u ovom izdanju imaju bračnih problema, a vidite i kozu koja oponaša zvukove umiranja.

Wasteland 2 nije igra velikog budžeta pa kad se kaže da to “vidite”, doživljaj vam se zapravo najvećim dijelom opisuje tekstom – ili kao monolog iznad lika ili u donjem desnom kutu sučelja. Kamera je izometrijska i premda je možete zumirati, ništa ne možete vidjeti do sitnih detalja pa vam sve pojedinosti riječima opisuje sama igra. Likovi nemaju svoje glasove ili ih imaju samo za uvodnu rečenicu razgovora, što znači da morate biti spremni na dosta čitanja. Ako samo bezveze klikćete po razgovoru možete se lako uvaliti u nevolju kad kažete nešto što sugovorniku ne odgovara.


Nevolja je u većini slučajeva borba koja se odvija na poteze i koju je poželjno izbjegavati ako nije obavezna, zbog težine same igre. Čak i slabiji neprijatelj u Wastelandu 2 može vam zadati glavobolju ako nemate dobro razrađenu taktiku i jasan plan; odnosno ako ne rasporedite ekipu po zaklonima (koji donose bonuse za obranu i napad) te izračunate kako je najpametnije potrošiti poteze – s kojim oružjem, u kojoj pozi, na kojeg neprijatelja. Taj strateški element je ono što drži borbu zanimljivom čak i kad vam igra baca iste neprijatelje na istim lokacijama, prvenstveno u nasumičnim zasjedama tijekom putovanja po pustoši.

Osim tog ponavljanja, nije baš veselo ni to što se napredovanje likova svodi samo na podizanje postotaka šanse za uspješnost – npr. postotak preciznosti s određenim oružjem. Zbog toga ne otključavate nikakve specifične vještine za borbu nego ona funkcionira jednako i na početku i na kraju igre. Izvan borbe postoji dosta vještina koje je potrebno koristiti – poput otključavanja, hakiranja, popravljanja, demoliranja, detektiranja alarma i sl., ali jako rijetko u sklopu samih misija. Jedini pravi utjecaj imaju verbalne vještine ulizivanja, pametovanja i ugnjetavanja, zbog čega se više isplati ulagati u njih nego u šaptanje životinjama ili pak popravljanje tostera.

Stvari koje najviše smetaju kod borbe jesu ograničena vidljivost i nemogućnost šuljanja, tj. nepostojanje stealtha. Ne možete se na primjer tiho riješiti neprijatelja, nego kad napadnete jednoga svi se slete na vas, ma koliko udaljeni bili. A dosta puta ni ne vidite odakle vas netko napada ili čeka u zasjedi već se morate žrtvovati i uletjeti među neprijatelje da biste ih uopće vidjeli. Takav tehnički propust smanjuje mogućnosti planiranja prije same bitke jer ne možete strateški postaviti likove na pogodna mjesta ako ne vidite gdje su neprijatelji.


Općenito govoreći, Wasteland 2 ima popriličan broj takvih tehničkih propusta ili sitnih iritacija. Recimo, kamera zna biti nepregledna i stalno ju morate ručno okretati jer nije “prozirna” kao u novom Divinityju. Ili pak morate gledati učitavanje prije nego uđete u malu prostoriju gdje nema ničega, premda vani imate dvadeset puta veću mapu bez učitavanja. Konačno, tu su i grafički bugovi koji srećom ne koče napredak u igri nego samo smetaju. Bugovi nisu toliko prisutni u početnoj fazi igre, no čim iz Arizone prijeđete na Kaliforniju (dio koji nije bio dostupan u Early Access izdanju – ergo nije toliko testiran) vidjet ćete nešto što nije na svom mjestu.

Ipak, takve mušice imala su i prva dva Fallouta pa su svejedno zapamćeni kao klasici. Razlog za to je odlična atmosfera, kakvu ima i Wasteland 2. Osjeti se to u sitnicama, od već spomenutog crnog humora pa do odlične glazbene podloge koju je „falloutovski“ odradio Mark Morgan. A to je sasvim dovoljna motivacija za pedesetak sati igranja, koliko igra može potrajati. Pa čak i za ponovni prelazak, jer je sadržaj postavljen tako da uvijek birate između dvije strane u nečijem sukobu, makar to bio i sukob oko toga čija će svinja proći kojom stranom puta.

Kako god da se to riješi, Wasteland 2 neće vas očarati ako niste naviknuti na ovakav klasičan tip RPG igre za PC, koja zahtjeva puno čitanja, ne tolerira brzopletost i ne vodi vas za ruku. No ako jeste, onda vam je došlo vrijeme da se odazovete rendžerskoj dužnosti i napravite reda u radioaktivnoj Americi. Posao nije lagan, ali zabava je garantirana.

Nedavno istraživanje pokazalo je kako su Hrvati jedna od najpesimističnijih nacija na svijetu, a to nas, ne biste vjerovali, čini savršeno prilagođenima za recenziranje pesimističnog svijeta Wastelanda 2.

80 Naša ocjena
  • strateški element borbe
  • atmosfera
  • trajnost
  • ograničena vidljivost na mapi
  • bugovi

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (10)

  • superdeda2000

    30.09.2014 - 18:22

    Wasteland 2 je ono što je Fallout 3 trebao biti.

    • Black op

      @superdeda2000, 30.09.2014 - 18:48

      A to je?

    • superdeda2000

      @superdeda2000, 30.09.2014 - 19:15

      A to je nastavak Fallouta 2 u istom tonu.

    • Artyom

      @superdeda2000, 30.09.2014 - 21:24

      Možda nisi znao, ali takvo nešto je bilo debelo u razvoju i igra je imala kodno ime Van Buren! http://en.wikipedia.org/wiki/Van_Buren_%28video_game%29

    • Apocalypse4987

      @superdeda2000, 01.10.2014 - 06:53

      ne bi ovo uspoređiva sa falloutom, iako su slićne igre, opet je svaka posebna na svoj naćin, iako je cili fallout serijal spiritualni nastavak prvoga wastelanda. Ipak sam jedan od rijetkih šta su igrali fallout 1 i 2, a da im se falout 3 svidija 🙂

  • goldfinger

    30.09.2014 - 19:37

    Mislim da ću ipak preskočiti…Čekaju se puno jače stvari..

  • SubZeroD

    30.09.2014 - 20:39

    +1

  • vlatko2003

    30.09.2014 - 20:45

    brutalno predobra igrica

  • Artyom

    30.09.2014 - 21:26

    Još 2-3 patcha kad izađu i bit će to poprilično dobro. Igra je lijepo zaradila već na početku prodaje tako da sad imaju dovoljno i razloga i novaca da ih i naprave i sve to lijepo srede do kraja.

  • Ulises Lima

    24.10.2014 - 16:45

    Genijalna igra, pravi hommage staroj školi Rpg-a, uz Divinity Sin najbolji naslov ovaga žanra zadnjih par godina.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?