Bude ti zanimljivije igrati kad znas kraj? O boze sta necu svasta procitati ovdje. Je li tako i film prvo guglas cijeli sinopsis radnje pa onda ides u kino?

Nije to isto…u igricama je potpuno nebitno jel znam potpuno tijek prile unaprijed, jel znam djelomično ili nemam pojma o ničemu…85% tvrdi da im je 2. prelazak igre zanimljiviji nego prvi…

“85% tvrdi da im je 2. prelazak igre zanimljiviji nego prvi”

*citation needed*

Meni jedrugi prelazak bilo koje Souls igre draži nego prvi jer već znam gdje mi se nalazi oružje, upgrade materijal i magije.

Pa to nema veze s pricom a ovdje se govori o prici

U postu
>“85% tvrdi da im je 2. prelazak igre zanimljiviji nego prvi”
nitko nije rekao ništa o priči.

Ma okej mozda za neke dosta specificne igre i opet naravno po osobnom misljenju nekog malog broja ljudi. Iako nisam fan Souls igara (dao sam priliku prvom DS-u nekih 20-ak sati), znam da ima ng+ i da puno ljudi napravi nekoliko prelazaka i da mozes probat prec s drukcijim buildom i tak to. Makar meni osobno opet ne bi bio takav gust ko prvi put kad otkrivas mapu i sve sobe i shvacas stvari. Recimo, ja mislim da ti nikako ne moze bit vecina igara bolja drugi put (i sigurno ne tako velikom broju ljudi), cak i ako nisu narrative driven. Tipa igram Mario Odyssey prvi put i igra mi je odlicna, otkrivam sve tajne, vidim kingdome po prvi put itd. i onda ce mi neko rec da je drugi put bolje kad sve vec znas napamet. Isto i s recimo Witcherom dok je novo i dok ne znas pricu i zaplete i sve ostalo. Neke igre tipa Uncharted ti se ni ne prelaze ispocetka (osim puno godina kasnije), meni jednostavno dosadno, a ne da su bolje drugi put. Znaci po meni ne vrijedi to samo za igre s pricom, nego jednostavno ta car novog vise ne postoji. Cak i neka igra tipa Detroit: BH koja potice extra prelaske nije dobra ko prvi put makar mozes vidjet puno novog. Onda recimo imas Residemt Evil i kad igras drugi put znas sve zagonetke rijesit, znas koja soba/lokacija slijedi, di je koji jump scare itd. Potpuno izgubljena car nakon prvog prelaska. Ovo navedeno dosad je moje osobno misljenje, ali ova brojka od 85% je cista izmisljotina i to je cinjenica. Cak i da ispituju to misljenje za neku igru koja moze bit dobra na drugom prelasku, opet postotak ne bi bio tako visok. Najbolje jos kad napise ispod da “malo tko uspije pohvatat pricu iz prve” pa da zato prelazi opet i onda sve sjedne pa je bolje hahaha, a mislim realno sto imas za pohvatat? Spiderman, Uncharted, Tlou, God of war… Pa to su dosta straight forward igre/price, nisu Nolanovi filmovi da ti zadaju glavobolje.

99% ne prelazi igru drugi put.

60% je ne pređe ni prvi put.

Naručito RPG igre koje idu po više 100 sati.

prelazi, jer malo tko uspije pohvatat priču iz prve…prvi put pola toga ne pohvataš, malo se informiraš, pročitaš neke detalje koje si propustio, i onda fino drugi put s guštom igraš i sve ti se poklopi od A do Ž, uz to si već stekao skill za tu igru…znaš puno nekih sitnica koje će ti pomoć itd itd…igranje igre 1. put bez ikakve informacije je bezveze 👍

Meni je igra dosadna ako je igram cim sam je vec presa jedanput, kazes neces sve pohvatat. Onda lipo na wikipediu i citas do djela do kojeg si dosao u prici i rijesen problem!

Tko to uopće prolazi igru 2. Put? 0.5% ljudi? Hah a bio sam siguran da je trol kad sam pročitao glavni komentar

Bez uvrede, al dugo nisam cuo vecu glupost.

Meni je glupost igrat nešto a da nemam pojma o tome ništa…informiram se max, spojlanje priče je nepostojeći problem…et, moje mišljenje 😉😉

Pa dobro, ako nisi sposoban pohvatat priču dok igraš onda sve ok 😛 šalim se sad, nemo se uvrijedit hahah

Ne želim biti ”taj” lik, ali nakon Death Strandinga i dubokoumnih pseudointelektualnih scena kao što su
>I’m Fragile… but not that fragile
>If you’re not scared of death, how can you value life?
>Mario and Princess Beach
bojim se na što bi Silent Hills spao ako će Kojima imati prste u scenariju.

Citiraću ti meni jednu jako zanimljivu opservaciju na igru.

Nadajmo se ali zasad deluje nerealno.

“Jako mi je tesko da sakupim sve utiske, ovo mi je svakako jedno od vaznijih igrackih iskustava u zivotu.
Ono sto nisam ocekivao je da me igra pogodi na nekom nesvesnom nivou, da, na prvi pogled, jasna i pomalo jednostavna, na momente infantilna simbolika ovoliko utice na mene. Mislim da se moze napisati magistarski rad o igri, o svim njenim simbolima, o tome sta znace i sta vezuju jedno sa drugim, posto je to, vezivanje, povezivanje, i sustina igre. Od bebe koja je vezana za “nas” tokom igre vestackom pupcanom vrpcom, do zadataka koji su opet vezivanje udaljenih stanica ljudske populacije, preko imena likova, naziva prezivelih kojima pomazete, pa sve do neobicnog osecaja da, iako igru prolazite sami, zapravo nikada niste sami, zato sto su tu i drugi igraci. Svako u svojoj sobi, u svojoj stolici, pred svojim ekranom, sa citavim svetovima izmedju nas, a opet, svi povezani. Ludilo.”

Bravo generacijo. Točno tako!

Wow, hvala na ovako iscrpnom komentu!!!