U nepreglednoj bjelini snježnih prostranstava nazire se jedan plamičak nade za preživljavanje ljudske rase. Zovu ga posljednjim gradom na svijetu, no sve što on zapravo jest je skup improviziranih nastambi zbijenih blizu generatora koji život znači, metalne grdosije koja gramzljivo guta posljednje zalihe ugljena. Djeca u rudnicima sanjaju dane kada je bilo samo -40 celzijusa na termometru, kirurzi užurbano amputiraju udove pacijentima ne bi li ih spasili od smrzotina, a kapetan stoički odbija molbe brojnih migranata na rubu grada, znajući da ako im dopusti ulaz, riskira sve. No nakon tko zna koliko vremena oluja koja je predstavljala smak svijeta posustaje, termometri opet pokazuju razumne brojke i čini se kao da su građani Novoga Londona preživjeli najgore… No postavlja se pitanje: a što sad?

Frostpunk 2 je strateški naslov poljskog studija 11bit studios koji vas postavlja u cipele (ili pancirke) gradonačelnika naizgled posljednjeg grada na svijetu nakon što se iznenada pojavilo novo ledeno doba. Igra je to u kojoj ćete osim izgradnje grada, morati donositi teške odluke kako bi riješili brojne probleme bilo vezane uz pitanja produkcije ili uz pitanja socijalne naravi. Lajtmotiv drugog dijela je konkretno pitanje kako obnoviti društvo nakon što je ono preživjelo “kraj svijeta”.

Kao naslov steampunk tematike, prvi dio bio je smješten na kraj 19. stoljeća, a drugi dio se odvija 30-ak godina nakon toga. U tih 30 godina grad je mnogo napredovao, neki problemi vezani uz izgradnju, proizvodnju alata i hrane donekle su stvar prošlosti, populacija se znatno povećala no s većim brojem stanovnika pojavljuju se novi problemi, jer čovječanstvo često pokazuje znakove trulosti kada stvari više nisu toliko opasne. Čim nije “biti ili ne biti”, problem postaje to što u gradu nema dovoljno nakita i visokih peta pa kriminal raste, a narod više nije toliko ujedinjen pa postane važno navijaš li za plave ili bijele. Povrh svega toga, vaš poštovani kapetan iz prve igre je preminuo, a naizgled privremeno ga nasljeđuje mladi nadzornik kojemu za vratom pušu različite frakcije.

Vaš poštovani kapetan iz prve igre je preminuo, a naizgled privremeno ga nasljeđuje mladi nadzornik kojemu za vratom pušu različite frakcije.

Moram naglasiti kako sam jako ugodno iznenađen kako je Frostpunk 2 puno više od klasičnog nastavka. Nije riječ o 37. novom kolofdjutiju gdje su noviteti samo mjesto i vrijeme radnje a gameplay manje-više isti. Sukladno ovome što sam napisao ranije, skala svega se značajno povećala. Dok ste u prethodniku pravili i brinuli se o zasebnim kućama ovdje u par klikova odredite pružanje cijelih distrikta sa specijaliziranim ulogama (podsjeti me na Mad Max svijet s Gastown, Bullet Farm, Citadel itd.). Dani čak pri normalnoj brzini odvijanja vremena prolaze u sekundama, dok su prije trajali po nekoliko minuta.

Najveća komplikacija stoga postaju sami građani. U prvoj igri mogli / morali ste birati kojim će smjerom vaše društvo ići, tj. kakvoj će se ideologiji prikloniti: onoj zasnovanoj na hladnom razumu, ili pak onoj zasnovanoj na vjeri. Na početku ovog nastavka igra će vas upitati koji ste izbor donijeli, ili pak ponuditi opciju da niste nijednoj, za one koji nisu igrali prvi dio. Međutim, sada će vladajuća “stranka” imati i svoju opoziciju, ili više njih.

Glavna podjela naroda je na zajednice, a potom se iz tih zajednica stvara nešto radikalnija manjinska skupina.

Glavna podjela naroda je na zajednice, a potom se iz tih zajednica stvara nešto radikalnija manjinska skupina. Da pojasnim na primjeru, dvije zajednice su Frostlanders i New Londoners (jedni favoriziraju nomadski stil života, drugi urbanom životu u gradu) iz kojih se izrode Evolvers i u mom slučaju Faithkeepers, kao radikalne frakcije. Svaka strana ima svoju viziju društva pa će tako Frostlanders / Evolvers zastupati ideje adaptacije na novonastali svijet, jedinstvo čovjeka i snijegom okovane prirode, dok će New Londoners / Faithkeepers zastupati razvoj tehnologije ali i očuvanje tradicionalnih vrijednosti.

Zgodno bi bilo održavati pozitivne odnose sa svim tim skupinama jer u protivnom određena skupina s kojom ste u svađi može organizirati pobunu protiv vaše vladavine i započeti nerede. Naravno, od veličine te problematične skupine ovisi koliko ste zagazili u fekalije. Srećom, ljepota Frostpunka je u tome što probleme možete riješiti na mnogo načina. Da biste popravili odnose s problematičnom skupinom možete financirati njihove projekte, jer novac liječi sve rane; pohvaliti ih pred svima čime će im i brojnost porasti, obećati im ispunjenje neke želje, itd.

Ljepota Frostpunka je u tome što probleme možete riješiti na više načina.

Općenito zadovoljstvo vašom vladavinom predstavljeno je s mjerilom povjerenja u vas na samom dnu ekrana. Ako to povjerenje spadne na nulu, potjerat će vas s mjesta nadzornika i to je game over. Dodatna komplikacija je što postoji i mjerilo tenzija, ako se ono nekontrolirano poveća onda gubite uzde i grad odlazi u stanje potpunog kaosa. Tenzije najviše rastu količinom žestine različitih frakcija, koja pak nije isto što i oni odnosi s njima… Kao što možete vidjeti, malo je nezgodno za pohvatati spočetka, određenom dijelu igrača moglo bi biti konfuzno.

Dok ste u prethodnoj igri mogli dosta autokratski donositi zakone, budući da se novi nadzornik tek treba dokazati, za donošenje novih zakona morat ćete se dobrano namučiti. Imate moć samo odrediti temu zasebne sjednice u saboru, a na ljudima je da se sa predloženim zakonom slože ili ne. Poput pojedinih Paradoxovih igara, primjerice. Međutim, vi možete utjecati na izglede prihvaćanja zakona tako da pojedinim frakcijama šapnete na uho par slatkih riječi obećanja na što ćete pridobiti njihove glasove i provući novi zakon.

Imate moć odrediti temu zasebne sjednice u saboru, a na ljudima je da se sa predloženim zakonom slože ili ne slože.

Evo primjera da vam što bolje dočaram koliko je cijela stvar odlična. Zbog privoljenja idejama širenja naše civilizacije snježnim poljanama umjesto šćućurenja u jednom gradu moj odnos sa svećenstvom (Faithkeepers) mi se pogoršao do točke vrenja. Da bih popravio situaciju, obećam im da će na idućoj sjednici sabora oni moći odrediti koji će se zakon razmatrati. Oni predlože neki zakon koji se meni ne sviđa, pa se potajno složim s drugom frakcijom da ću ako za njihov glas protiv predloženog zakona ispuniti njihovu želju koja meni puno više odgovara, ili je pak lakše izvediva. Zakon ne prođe, pa sam ja sretan, ispunjenje ovoga novoga obećanja će biti lako jer sam to ionako planirao pa su ovi sretni, a svećenstvo više nije toliko ljuto jer sam im dao priliku da donesu zakon. Koji Machiavelli?

Ti zakoni variraju od onih koji se tiču problema grijanja, produktivnosti, grada, društva i same vaše vladavine. Tako postoje i zakoni kojima možete povećati svoje ovlasti i postati pravi diktator, no za odobrenje takvih zakona morate imati veliku većinu, što će iziskivati mnogo obećanja. Odlično je to što se ponekad pojave situacije gdje zadovoljavanje želja naroda ponekad stvori nove probleme. “Šjor nadzornik, biste li mogli potaknuti otvaranje trgovina alkoholom, mora se čovjek nekako zgrijati u ova teške vremena, kaj ne?” Pristanete, naravno, jer kako odbiti tu naoko razumnu potrebu. I onda nedugo nakon toga imate problemčić s alkoholičarima…

Postoje i zakoni kojima možete povećati svoje ovlasti i postati pravi diktator, no za odobrenje takvih zakona morate imati veliku većinu

Sustav ekonomije bazira se na principu ponude i potražnje, pa umjesto da vas igra zamara kilogramima hrane ili ugljena, prezentira vam određenu relativnu brojku koliko ste u minusu ili pak u plusu. Drvo, kamen, metal, sve je strpano u jedan resurs – materijal, a tu su još hrana, gorivo, količina prefabriciranih materijala i potrepština za lagodniji život. Za uspješno vođenje grada potrebno je mnogo mikromenadžmenta, no to rijetko postane dosadno upravo jer se opet problem može riješiti na više načina.

Imate li npr. manjak materijala, možete ili povećati proizvodnju proširenjem distrikta, izgradnjom novoga, izgradnjom neke posebne zgrade ili produženjem smjena čime bi povećali ponudu. No, možete i smanjiti potražnju, smanjivši proizvodnju hrane i ostalih dobara za koje je potreban taj materijal.

Za uspješno vođenje grada potrebno je mnogo mikromenadžmenta.

Jedina posebna zgrada koju je na raspolaganju na početku je zgrada za istraživanje novih tehnologija. Pri tome treba istaknuti da tu samo financirate istraživanje ideje koja dovodi do opcije izgradnje nove vrste specijalnih objekata ili donošenje novih zakona. Podjela društva se osjeti i na ovome segmentu jer će različite frakcije imati različite želje razvoja tehnologije, sa svojim prednostima i manama.

Vjerujem da nije spoiler kada kažem da u Frostpunku 2 pronađete novi izvor goriva – naftu. Bilo je to sugerirano odmah prvim trailerom kojim je igra najavljena. Upravo će to otkriće nafte dovesti do nove prepirke kojim smjerom se razviti: držati se svoga grada i koristiti isključivo naftu, ili nastojati adaptirati ne samo način života nego i generator, da tako može koristiti više različitih goriva (naftu, ugljen, paru – tim redoslijedom) ali po nešto slabijoj efikasnosti.

U slučaju odabira adaptacije imate mogućnost naseliti određene točke prostrane okoline Novoga Londona koje nude izvor određenog resursa trajnim naseljenicima. I bez te odluke imate mogućnost naseliti bar jednu koloniju, no s tom opcijom možete praviti i dodatna naselja, dakle po veličini i važnosti: City – Colony – Settlement. Cijela stvar sa svojim ikonama na mapi liči na uvodnu špicu Game of Thrones serije (ionako je tu cijeli “winter is coming” štih). Mapu kao i u prvom dijelu istražujete slanjem izviđačkih timova.

Kampanja je ovaj put podijeljena na poglavlja, a rješavajući zadatke kojima igra stvara neku priču napredujete na idući set problema. Težinu možete odabrati samo na početku kampanje, a na izboru su bar četiri težine, uz mogućnost customizacije odabira. Trajnost je također vrlina, jer je za jedan sporiji, metodični prelazak potrebno 30 do 40 sati, a vjerujem da ćete imati želje kasnije pokušati opet, možda nekim drugim smjerom razvoja. Naravno imate opcije zaustaviti vrijeme, ili ga pak ubrzati za do još dva stupnja.

Kampanja je ovaj put podijeljena na poglavlja, a rješavajući zadatke napredujete na idući set problema.

Sve ove novosti su igru puno više usmjerile prema nekom ekonomskom simulatoru. Mnogo više ćete vremena i pažnje usmjeriti na optimizaciju produktivnosti, a svoje ljude i materijal više gledati kao brojke, hladnu statistiku. Time se pomalo gubi čar prvoga dijela koji je puno više udarao na emocije. Stavljao vas u nezgodne situacije i tražio da donosite teške moralne odluke, a kroz te probleme pričao jednu dirljivu priču. Sličnih situacija ima i u nastavku, ali mnogo manje.

Frostpunk 2 grafički izgleda prelijepo: snijeg nije samo bijela podloga nego stvarno ima onu teksturu koja mu daje realnost, a dizajn objekata u paru sa snježnim okruženjem jednostavno vuče na promjenu vaše desktop slike. Ako moram tražiti nedostatke prikaza, bio bi to manjak nekih eventualnih režiranih scena da dodatno obogate priču.

Zvuk nije ništa što će vas očarati jer isključivo čujete neku laganu ambijentalnu glazbu uz šumove puhanja vjetra, a glasovna gluma je prisutna isključivo u proglasima novih zakona i upozorenja. S tehničke strane, doživio sam dva do tri nagla rušenja igre no ništa strašno.

Frostpunk 2 je onaj tip nastavka koji je najvećim dijelom ispunio pun potencijal načet u prvoj igri. Lista noviteta je velika, a još je impresivnije to što se ova igra odvažila na neke temeljne promjene u gameplayu. Zasjedanja sabora su nešto što je zapravo zabavno i zanimljivo, a u vama će probuditi velikog spletkara. Sve je na mnogo većoj skali, no u borbi da se nadvladaju svi ti novi problemi rastuće zajednice ipak se malo izgubila se ona prisnost uz pojedince vaše zajednice. Jednostavno više niste toliko emotivno vezani uz svoju populaciju, a manjak onih neobično dobrodošlih depresivnih odluka će vas ostaviti mrvicu razočaranima.

Međutim, veliki plus ovoga nastavka jesu političke spletke kojima malo po malo možete postati totalitaristički diktator a da nemate osjećaj da vam je to igra poklonila, nego se sami morate izboriti. Kontroliranje različitih frakcija zna biti uistinu izazovno, pogotovo pri kraju kada su tenzije među njima sve izraženije. Nemate onaj osjećaj repeticije čak ni kada promjena vremena poremeti ekonomiju po tko zna koji put. Vizualno uistinu prelijepa igra, predstavlja sasvim dovoljno sadržaja i izazova da vas prikuje za stolicu. Vjerujte, usprkos nekim sitnim prigovorima, ovaj naslov će učiniti da i vaši dani podjednako lete u sekundama, baš kao i u igri.