Mnoge su veze tijekom lockdowna bile stavljene na test. Jedni su svoje izazove riješili, druge su problemi rastavili, a za one koji su još uvijek pod testom stiže korisna terapija u obliku igre It Takest Two. To vam je igra nesvakidašnje teme razvoda braka, odnosno igra o pokušaju spašavanja veze dvoje ljudi koji su od te veze već odustali. Kooperativna je to avantura koja vas uvjerava da ste u dvoje uvijek jači te da su dvije glave pametnije od jedne.

Upoznajte naš (ne)sretni par, Codyja i May, roditelje koji su pokleknuli na osnovama uspješne veze. Cody misli da May nikada nije kod kuće i da previše radi, dok May Codyju zamjera to što je on cijelo vrijeme kod kuće i ne skrbi za obitelj na način na koji ona to radi. Nakon kraćeg razgovora roditelji odluče kako je najbolje da svatko krene svojim putem, odnosno da je jedino rješenje – rastava braka. Njihova kćer Rose cijelu prepirku prati s prozora igrajući se s lutkama, jednom glinenom koja sliči Codyju i jednom drvenom koja nalikuje May.

Nekoliko trenutaka kasnije promatramo pomalo neugodnu scenu roditelja koji svojoj kćeri pokušavaju objasniti kako mama i tata nastavljaju svojim odvojenim putevima. Rose cijelu situaciju na prvi pogled prihvaća nevjerojatno dobro, no nakon što zamoli roditelje da se ode igrati u svoju sobu svjedočimo bolnoj istini. Malena Rose silno želi da njih dvoje ponovno postanu bliski te se suznih očiju za pomoć obrati čarobnoj knjizi o ljubavi, stručnjaku za veze Dr. Hakimu. Uz malu pomoć magije, njezine suze ožive lutke u kojima se sada nalaze njeni roditelji. Spomenuti Dr. Hakim objašnjava im kako zajedničkim snagama moraju pronaći način za povratak u svoja tijela.

Igra je kooperativna avantura – i to bez mogućnosti igranja s računalnim partnerom,

Dakle, igra je kooperativna avantura – i to bez mogućnosti igranja s računalnim partnerom, što znači da morate naći nekoga tko će s vama odigrati igru, bilo to online ili lokalno. Ako se odlučite na online opciju, ne postoji matchmaking koji bi vas spojio s igračem koji se nalazi na istom dijelu priče kao i vi. Morate među svojim kontaktima imati ciljanu osobu s kojom želite odigrati igru, te ju pozvati da vam se pridruži. Pozitivna stvar kod toga je takozvani “Friends Pass” pomoću kojeg osoba koju izaberete ne mora kupiti igru da bi je odigrala s vama. Ako se odlučite igrati lokalno sve što vam treba je udoban kauč i dva kontrolera.

Što god odlučili, It Takes Two se većinom igra podijeljenog ekrana, dok u nekim trenucima podjela ekrana nestaje te se oba igrača nalaze u istom kadru. Ono što na početku izaziva nelagodu i zbunjenost, jer se nekada jednostavno nehotice zagledate u tuđi dio ekrana, kroz igru postaje potpuno normalno pa čak i vrlo korisno u trenucima kada recimo trebate drugom igraču spojiti platforme po kojima se on penje.

It Takes Two se većinom igra podijeljenog ekrana, dok u nekim trenucima podjela ekrana nestaje te se oba igrača nalaze u istom kadru.

Već na početku igre svaki igrač raspolaže s osnovnim mehanikama; skakanjem, izmicanjem, udaranjem tla te posebnom mehanikom koja je vezana za određeni dio priče kao i za lik s kojim igrate. Glava čekića koju dobije May i tri čavla koja može koristiti Cody prvi su primjer posebnih sposobnosti kojima možete baratati. Kao u A Way Out, prethodnoj igri Hazelight Studiosa, jedino zajedničkim snagama možete savladati određene prepreke. Sve mehanike vrlo su jednostavne za shvatiti i nema gotovo nikakvih problema u savladavanju istih čak i ako niste iskusan igrač.

Uvođenjem novih mehanika kroz daljnju igru sve ostaje vrlo prirodno, jednostavno i iznimno zabavno, a kontrole su vrlo responzivne i precizne. Igra vas na početku određenog levela nauči kako koristiti novu sposobnost, a na vama je da uvježbate njeno korištenje do sljedeće boss borbe koja će testirati naučeno. Sposobnosti koje dobivate uvijek rade u paru, recimo Cody zapaljivim gelom pošprica prepreku, a May gel zapali puškom sa šibicama. U drugom se slučaju pak May može klonirati a Cody upravljati vremenom vraćajući ga unazad ili u naprijed ovisno o tome što vam treba pri savladavanju prepreka. Jedna od jačih strana ove igre su upravo te unikatne sposobnosti likova koje gameplay čine toliko zanimljivim i raznolikim.

Uvođenjem novih mehanika u igru sve ostaje vrlo prirodno, jednostavno i iznimno zabavno, a kontrole su vrlo responzivne i precizne.

A ono što ovu igru čini još atraktivnijom je kontinuirano nov sadržaj, prekrasne animacije i fluidne cutscene. Ako ste jedni od onih kojima igre znaju vrlo brzo dosaditi jer većina levela izgleda slično, ili zato što boss borbe imaju ponavljajuće mehanike, It Takes Two bit će vam briljantan po tom pitanju. Svaki novi level ima drugačiju tematiku, počevši od šupe s alatima u kojoj igra počinje, preko drveta u kojem se vodi rat između vjeverica i osa, do unutrašnjosti šarolikog kaleidoskopa. U jednom se trenu nalazite u normalnom platformerskom okruženju skakučući po utrobi usisavača, a već u drugom iz perspektive nekog borca kao što je Tekken pokušavate prebiti vjevericu na krilu letjelice sklepane od Codyjevih izgubljenih bokserica.

U dijelu kada se nalazite u deblu drveta i jurišate na osinjak igra se prebacuje u pravu pucačinu iz trećeg lica. Kroz igru prolazite kroz mnoštvo perspektiva koje će vas podsjetiti na neke od legendarnih igara, kao što su Super Mario ili Diablo. U dijelu kada se nađete u srednjovjekovnom dvorcu, perspektiva se prebaci na ptičju, Cody postaje ledeni čarobnjak, a May vatreni vitez te se dotadašnje platforming iskustvo prebacuje u klasični hack and slash RPG. Hazelight Studios odradio je vraški dobar posao uzimajući sve najbolje iz različitih žanrova.

Svaki level prošaran je privlačnim, ali ne i preteškim zagonetkama te raznolikim i simpatičnim boss bitkama.

Bilo da skakućete po mini luftićima u moru plastičnih loptica, penjete se po kulama od jastuka, njišete poput Tarzana na užetu po krošnji drveta ili grindate po rampama od kablova – nikad vam neće biti dosadno. Mnoštvo malenih detalja poput fotoaparata kojim se možete fotografirati, pomične knjige ili igračke psa na baterije, kao i nekolicina easter eggova nerijetko će vam izmamiti osmjeh na lice. Svaki level prošaran je privlačnim, ali ne i preteškim zagonetkama te raznolikim i simpatičnim boss bitkama.

Boss borbe su još jedan skriveni dragulj ove igre, nisu preteške tako da vjerojatno nećete trajno zapeti ni na jednoj, ali svaka je posebna i neopisivo zabavna. Ne morate se brinuti da će igra kazniti svaku vašu grešku jer dok god je jedan od igrača živ nećete trajno umrijeti. Čak i ako vam se dogodi da oboje umrete u isto vrijeme, igra prilično često zapamti vaš napredak pa vas u većini slučajeva vraća vrlo blizu mjestu na kojem ste poginuli.

Vrijedi spomenuti i mini igre koje možete naći na određenim levelima, u kojima se možete okušati i zadovoljiti svoj natjecateljski apetit. Mini igre su kao i većina stvari u It Takes Two prilično raznovrsne, pa se tako možete naći u nekim jednostavnijima poput povlačenja užeta, Rosinog mini rodea, do onih mrvicu zahtjevnijih poput gađanja meta ili udaranja bejzbol loptica. Ništa pretjerano teško što ne možete savladati uz malo vježbe.

Ako bih morala tražiti dlaku u jajetu, najveći problem ove igre bili bi glavni likovi. Razumljivo je da od igre ovakvog tipa ne treba očekivati preduboku problematiku i nevjerojatno slojevitu priču, ali je detalje poput karakterizacije likova trebalo malo pomnije razraditi. Naizgled humorističan Dr. Hakim, koji bi ovo dvoje roditelja trebao vratiti na pravi put i pomoći im da spase svoju vezu, već nakon prvih par pojavljivanja postaje strahovito naporan i pomalo antipatičan, a njegov zavodnički naglasak ne pridonosi njegovoj zanimljivosti već ga gura u dosadnu kantu stereotipa koje možemo naći u meksičkim sapunicama i filmovima loše produkcije.

Naizgled humorističan Dr. Hakim već nakon prvih par pojavljivanja postaje strahovito naporan i pomalo antipatičan.

Glasovna gluma je inače sasvim u redu, a neobavezni razgovori Codyja i May pun su pogodak kao dodatak uranjanju u priču. Cody i May su se kroz igru pokazali ne samo kao loši roditelji već i kao užasno sebični ljudi. Pokušavajući se vratiti u svoja ljudska tijela, roditelji neće sprezati ni pred čime kako bi uspjeli u svom naumu, pa im je prva ideja za poništenje čarolije što drugo no rasplakati vlastito dijete. Laži i lažna obećanja glavna su oružja kojima se primičemo glavnom cilju, bilo da se radi o sitnim lažima ili onim malo većim Cody i May nemaju problema sa moralnošću svojih odluka. Ponekad je teško je biti na strani Codyja i May jer bi vas neke njihove odluke jednostavno mogle razočarati.

Bilo kako bilo, zagarantirano je 10 do 12 sati nezaboravne zabave, a možda čak i nešto duže ukoliko niste uspješni u brzom rješavanju zagonetki te ako nekolicinu puta umrete u boss borbama. Koliko god vam neki likovi možda neće najbolje sjesti, a priča u nekim trenucima biti vrlo plitka sve to pada u drugi plan jer će vas zabavan i zadovoljavajući gameplay natjerati da zaboravite na sve ostalo. A još jedna pozitivna stvar koja krasi It Takes Two jest da cijelu priču, iako je ona uglavnom linearna, možete odigrati ponovno ako zamijenite uloge, istražujući drugačije mehanike i neistražene dijelove levela koje u prvom igranju niste susreli.