Tenis je prekrasan i nadasve popularan sport, čak i u svijetu videoigara. Sjećanja na legendarne serijale poput Top Spina ili Virtua Tennisa odmah će vam izmamiti lijepe uspomene. Ako ste igrali neke od ovih kultnih naslova i neutaživo žudite za novim tenskim naslovom koji će ispuniti sva vaša očekivanja, Matchpoint – Tennis Championships doživjet ćete kao veliko razočarenje.

GEM- NIŠTA-MEČ!

Onog trenutka kad upalite Matchpoint – Tennis Championships, mogli biste se začuditi pa pomisliti kako ste umjesto pune igre greškom instalirali kakvu demo verziju. Naime, Matchpoint nudi karijeru, mečeve protiv umjetne inteligencije, online okršaje s pravim igračima i… To je to. Količina sadržaja u Matchpointu je dosta siromašna te je neshvatljivo zašto su izbacili igru s toliko malo sadržaja. Izvan karijere ne možete odigrati ni obični turnir protiv računalnih protivnika.

Neoprostiv manjak sadržaja možda bi mogla spasiti detaljna i razrađena karijera, u kojoj možete do najsitnijih detalja urediti svog asa s kojim ćete pomesti Đokovića i osvojiti taj Wimbledon. Samo što u igri nema Đokovića, a bome ni Wimbledona.

Bilo bi super s Đokovićem osvojiti Wimbledon, samo što ovdje nema ni Đokovića ni Wimbledona.

Vaša karijera nema nikakvu priču, što nije presudan faktor u sportskoj igri, ali bi svakako bila dobrodošla. Puno veći problem je potpuni manjak opcija i detalja kojima određujemo svog lika. Ako vam kažem da ne možete odrediti dob svog lika, jasno vam je koliko je cijela stvar kompleksna. Svi znamo da igrači poput Federera jasno pokazuju kako su godine samo broj, no ipak bi ih bilo lijepo imati. Vrijedi spomenuti kako sudjelovanjem u mečevima i turnirima otključavate brendiranu tenisku opremu koja će vam pružiti kako bolje statistike, tako i drugačiji izgled na terenu.

Nakon odabira imena, spola, državljanstva i modne kombinacije vaš sportaš spreman je za osvajanje vrha. Odabir reprezentacije nije mu nimalo bitan jer Matchpoint nema Davis Cup niti ikakav sustav igranja za vašu zemlju. Za utjehu, nema čak ni igranja u parovima, stoga Davis ne bi bio ni moguć.

Igra nema Davis Cup, a kako bi i imala kad nema ni igranja u parovima…

Svoj prvi meč odigrao sam na krcatom stadionu u sklopu nekakvog trećerazrednog turnira. Zbroj rankinga mog suparnika i mene jedva da možete zapisati u kalkulatoru, no ipak nas je gledao pun stadion. Ovakve me stvari samo dodatno vraćaju u djetinjstvo i druženje s Top Spin naslovima.  Primjerice, tamo ste karijeru započinjali igrajući po parkovima i lokalnim gradskim terenima, a dolazak na velik stadion prvi puta u karijeri bio je značajan trenutak.

Doduše, nisam siguran je li itko na tom stadionu uopće pratio naš dvoboj. Animacije publike i sudaca su toliko statične da imate osjećaj kao da igrate tenis pokraj obližnjeg groblja. Pljesak publike nakon svakog osvojenog boda više zvuči kao spontani pljesak omanjeg sastanka stanara. Komornu atmosferu u prikladnom tonu prati i komentator. Nakon puna četiri seta znat ćete cijeli njegov vokabular i svaku liniju teksta. Od zaista mnogih izjava, meni najdraža je ona u kojoj šuti za vrijeme trajanja čitave izmjene, da bi nakon poentiranja izjavio “Baš tako sam i predvidio!”

Nakon svega nekoliko sati igranja uspio sam, na normal postavci težine, doći do vrha svjetskog tenisa. Ne znam što je tu strašnije; činjenica da su atributi mog igrača bili ispod 50% razvijenosti ili ta što sam gotovo svakog protivnika porazio na isti način. Matchpoint se trudi biti teniska simulacija pa tako ozbiljno predstavlja svoju mehaniku koja vam omogućuje da usred dvoboja dobijete informacije o manama i prednostima vaših protivnika. Prenapuhana mehanika koja vam praktički nikada neće biti od koristi jer ćete i sami brzo shvatiti način na koji doći do pobjede u izmjenama.

Roger Ferrero i Ivo Karlovačko

Sada kada smo opisali skromni sadržaj, vrijeme je da se bacimo samu simulaciju tenisa. Treba odmah naglasiti kako u igri nisu prisutni mnogi teniski turniri niti slavna imena koja su njima harala. Od poznatijih tenisača i tenisačica mogu izdvojiti Japanca Nishikorija, divljaka Kyrgiosa i Victoriju Azarenku. Na popisu se sveukupno nalazi 16 tenisača a kao zaseban DLC možete si nabaviti Tommyja Haasa i Tima Henmana.

Na popisu se sveukupno nalazi 16 tenisača.

Siromašan kadar neizbježno će se osjetiti u karijeri, pa ćete na fejk turnirima sa svojim izmišljenim sportašem igrati protiv jednako izmišljenih vrhunskih tenisača. Kad već nisu imali novaca za potrebne licence, mogli su nas barem zabaviti alternativnim imenima. Što bi dao za sudare s Ivanom Ljubicom i Mariom Glasnapovom!

Grafika je prilično podbacila. Čak i licencirani igrači izbliza izgledaju čudno, dok neki anonimusi djeluju zastrašujuće. U usporenim snimkama primijeti se kako igrači ponekad plutaju i ne dodiruju teren a nekoliko puta sam ih uhvatio kako zaglavljeni trče na mjestu. Svaki meč ima identične uvodne i završne animacije, s time da ne postoje nikakvi prikazi slavlja ili neobuzdanog bijesa koji često krase teniske terene. Sveukupno gledano, Matchpoint djeluje kao naslov za konzole pretprošle generacije.

Ti meni – ja tebi

Ako postoji jedna pozitivna stvar u Matchpointu, to je onda sam gameplay. Osjećaj udaranja loptice je zadovoljavajući te nadasve intuitivan. Tenis je u Matchpointu jako zabavan i brzo će vam se uvući pod kožu. Upravo zato ostaje veliki žal za svim drugim segmentima koji su, nažalost, daleko ispod standarda.

Nakon samo nekoliko sati u igri već ćete razviti svoj stil igre i preferirane udarce. Animacije tenisača prilikom izvođenja udaraca podosta variraju. Na primjer, ponekad će napraviti jako autentičan pokret kako bi opalili lopticu dok će drugi puta magično poletjeti kako bi sustigli neki skraćeni servis. Sve u svemu, igra na terenu svakako je najbolji te najzabavniji dio u cijelom naslovu.

I što drugo na kraju reći o Matchpoint – Tennis Championships osim – šteta! Prava šteta, jer osnove su tu i vidi se da razvojni studio Torus Games voli tenis. Igru bih vam preporučio isključivo na opakom sniženju ili u budućnosti ukoliko dobije dovoljno sadržaja da opravda svoju cijenu. U trenutačnom stanju sudbina naslova ne izgleda dobro i Matchpoint – Tennis Championships mogao bi se pridružiti sve većem broju zaboravljenih teniskih videoigara.