MX vs ATV Legends posljednji je izdanak dugogodišnje franšize koju je THQ pokrenuo 2005. godine. Rijetko ćete naići na igru čiji naslov toliko odudara od sadržaja. Naime, u svom trenutačnom stanju, Legends je sve samo ne legendaran naslov. Siguran sam kako će Legends s vremenom postati puno bolja igra, ali zasad djeluje kao pomalo neozbiljan projekt koji cijelo vrijeme vozi u krivoj brzini.

Kad igra radi kako treba, grafika je jedna od rijetkih stvari u Legendsu koja zaslužuje pohvalu. Ambijenti i kulise po kojima se natječete pružit će vam dovoljno raznolikosti i neće se dogoditi da neku stazu igrate toliko puta da ju znate napamet. Od šumovitih brežuljaka, prašnjavih pustara i uskih planinskih staza, sve do blatnih livada i krcatih stadiona – trkališta su tematski raznovrsna i provest će vas kroz razne biome. Iako se krajolici znaju ponavljati, raspored zavoja, hupsera i skakaonica na njima često se izmjenjuje, što dodatno pomaže u stvaranju dojma raznolikosti.

Priroda je prekrasna, ali definitivno ne oduzima dah. Pejzaž će znatno umanjiti užasan draw distance zbog kojeg će vam niotkud iskakati mutne teksture. Zbilja šteta, jer postoje trenuci u kojima igra svjetla, sjene i različitih efekata na stazi može izgledati odlično. Kapljice blata koje štrcaju posvuda, lokve vode koje odražavaju sunčevu svjetlost ili gusti oblak prašine koji se vije na vjetru lijepe su sitnice, no ne mogu spasiti mnogobrojne grafičke probleme i bugove kojih u Legendsu ne fali.

Ne okreći se sine!

Onog trenutka kada se prestanete diviti okolišu i uperite pogled na stazu, vidjet ćete koliko je Legends zapravo nedovršen. Primijetit ćete prije svega da animacije vaših protivnika djeluju neobično trzavo te izgledaju kao da se izvode u desetak sličica po sekundi. Na startnoj liniji pokreti njihovih laktova izgledaju kao da im je vješalica zapela u kombinezonu. Još je gora situacija kad gledate u leđa vozača koji je ponešto ispred vas jer se, osim trzavih pokreta, drastično pogoršavaju njegove teksture pa cijela stvar na trenutke izgleda kao neuspjela parodija. Dapače, jednom mi je čak pošlo za rukom upravljati motorom uz pomoć telekineze. Kasnije je moje oduševljenje splasnulo jer sam shvatio da je taj trik veoma popularan i uobičajen u Legendsu.

Zvučna prezentacija također je podbacila. Glazbena podloga koja će vas bodriti tijekom vašeg puta od blata do zlata žanrovski je očekivana i skladno će pratiti kaos na trkalištima. Ostavljajući glazbeni ukus po strani, moram priznati kako sam većinu vremena igrao bez zvuka.

Najkraće rečeno, količina bugova glazbu čini nepodnošljivom. Primjerice, usred utrke neke dionice naglo utihnu, samo da bi vam za nekoliko trenutaka krešteći probile uši. Ponekad će pak glazba potpuno izostati pa će samo dodatno naglasiti oronulu i splasnulu atmosferu koju bi vam trebala diktirati mnogobrojna publika.

Štoviše, greške u zvučnoj prezentaciji nisu prisutne samo u igrinom soundtracku. Iako je teško napraviti zvuk jurilica koji će zadovoljiti baš sve fanove motosporta, one u Legendsu često zvuče kao uvećane verzije električnih motora na karnevalima. Preko toga bi se i moglo prešaltati, no nerjetko se događa da i ti auspusi iz nekog razloga ne proizvode nikakav zvuk već se vozite u tišini.

Dijalozi s različitim likovima i članovima vašeg tima također pate od istih problema, zbog čega razgovori djeluju prilično konfuzno i pitamo se zašto su uopće stavljeni u igru. Kao i mnoge druge boljke, ne sumnjamo da će i zvuk biti ispravljen budućim zakrpama.

Bajkeri s Marsa

Nakon blagog užasa u pogledu audiovizualne prezentacije, spas u zadnjem zavoju Legendsu bi mogli donijeti besprijekorna mehanika vožnje i razrađen sustav karijere. Nažalost, i ovdje je riječ o nedovršenom i neizbalansiranom sadržaju koji igru ponekad čine gotovo neigrivom.

Vaša karijera ovoga puta ima nešto što se ni s najvećom dozom optimizma ne može nazvati pričom. Ukratko, vi ste mlada cool zvijezda koja se pokušava probiti do samog vrha, a usput morate i pomoći svom treneru, bivšem vozaču, da sačuva svoju farmu. “Priča” nema nikakvu poantu i ovdje je isključivo zato da vam pruži nekakav kontekst. Razgovori s vašim timom beživotni su i brzo ćete ih početi preskakati. Jedine režirane scene u igri služe tome da vam predstave pojedine nove staze i nabriju vas za važne utrke. Tako je to u teoriji, no u praksi ćete i njih preskakati jer konstantno trzaju i izvode se u znatno slabijoj rezoluciji.

Opcije uređivanja vašeg lika krajnje su banalne. Uljepšavanje nema ni pretjeranog smisla s obzirom na to da cijelo vrijeme gledate u leđa vašem pulenu. Jedina iznimka tom pravilu je ceremonija pobjedničkog slavlja na kraju utrke. Treba li uopće naglašavati da su animacije i ovdje beživotne te ne postoji nikakva varijacija već uvijek gledate istu proslavu? Umjesto da me barem na trenutak baci u cipele ikona sporta poput Richarda “Rickyja” Carmichaela, Legends uporno podsjeća kako je samo igra. Čak ni dolazak na postolje nije lišen bugova pa se tako zna dogoditi da vam veselje pokvari poruka da se krećete izvan granica staze. Da stvar bude gora, podjednako je suhoparno i nadograđivanje vaših vozila.

Ludilo za upravljačem

Utrke su priča za sebe. Lagao bih kad bih rekao da me nisu zabavile, ali razlog zbog kojeg nisam skidao osmijeh s lica ne leži u fantastičnom voznom modelu već u činjenici kako se svaka utrka pretvara u pravi mali kaos na kotačima! Na raspolaganju imate standardne off-road staze, skakaonice i hupsere kojima ćete juriti s crosserima, quadovima i UTV terenskim vozilima (dođe vam slično kao i popularni buggyji).

Vozni modeli jako su čudni i definitivno će tražiti privikavanje. Premda Legends nikako nije simulacija, nađe se u njemu poneki zgodan segment koji vjerno simulira divljanje po blatu. S druge strane, neki dijelovi odrađeni su ispod svake razine. Naime, stvar koja će vas beskrajno frustrirati prilikom svake utrke je fizika. Fizikalna svojstva ne ponašaju se konzistentno pa ne možete predvidjeti rezultat vaše interakcije s okolišem ili drugim vozilima. Najgore su prošli ATV-ovi, koji se većinu vremena ponašaju kao da su na ledu. Ako ovome pridodate umjetnu inteligenciju vaših protivnika, koja je u najbolju ruku upitna, dobili ste idealan recept za sveopći rusvaj koji zna nastati pri ulaženju u običan zavoj.

Ako vam se ne vozi karijera, možete se natjecati sami sa sobom u Trials Modeu ili pak okušati svoje znanje s drugim igračima putem multiplayera i split-screena. Hvalevrijedna opcija, no što vam to vrijedi kada i dalje morate igrati isti nedovršeni proizvod.

Unatoč svemu, ne mislim da je MX vs ATV Legends potpuna katastrofa. THQ Nordic i razvojni tim iz Rainbow Studiosa svakako su u stanju napraviti dobru utrku, a Legends nikako ne treba gledati kao gotov proizvod. Za vrijeme mog recenziranja igra je dobila nekoliko zakrpa te ih je najavljeno još. Ako ste ljubitelj sporta ili to tek planirate postati, nikako nemojte žuriti s nabavkom Legendsa. Jednom kad popegla sve poteškoće, mogao bi ovo biti sasvim solidan off-road naslov vrijedan vašeg novca i vremena. Do tada – tako je kako je…