Nije jednostavno ispričati zanimljivu priču bez ijedne izgovorene ili napisane riječi. Ali je iznenađujuće koliko je dobrih igara uspjelo u tome. Shadow of the Colossus, Journey, Brothers: A Tale of Two Sons, Abzu, Limbo, Inside, Virginia, Gris, Tunic… to su samo neki od primjera. A nizu sada možemo dodati i 2D puzzle platformer Planet of Lana.

Život se čini vedrim za djevojčicu Lanu i njezinu sestru Ilo. Međutim, to se brzo mijenja nakon što na njihov planet slete roboti koji skupljaju živa bića za ne baš dobru nakanu. Roboti otmu Laninu sestru pa ona kreće u misiju spašavanja. Putem upoznaje mačkasto biće Mui koje starta kao njezin pomoćnik, a onda se pokazuje kao nerazdvojni suputnik i potencijalno rješenje u borbi protiv robotskih protivnika.

Spomenuo sam da priča u ovoj igri ne koristi riječi, no moram naglasiti da je to tek djelomično istina. Koriste se ovdje riječi, samo su to riječi na izmišljenom jeziku kojeg ne možete razumjeti. Prijevoda nema, ali isto tako nema ni nekih dubljih razgovora pa i kroz gestikulaciju likova otprilike možete pretpostaviti o čemu razgovaraju. Ostatak priče ispričan je kroz nekoliko freski i animirana događanja u scenskoj pozadini.

Koriste se ovdje riječi, samo su to riječi na izmišljenom jeziku kojeg ne možete razumjeti.

Planet of Lana ima intrigantnu priču i tijek joj je jako dobar. Ali nemojte očekivati neke velike šokove ili preokrete kao npr. u Inside, dubokoumne pouke ili nešto tome slično. Ovo je simpatična pričica već viđenog formata, ugodna i na trenutke dirljiva u prikazu odnosa između Lane i njezinog mačkastog suputnika.

Slična je situacija i s gameplayem. Igra ima odličan tempo i fino izmjenjuje svoja okruženja. Prolazite kroz planine, obalu, pustinju, itd., nigdje se ne zadržavate predugo, a svejedno imate osjećaj da ste propješačili dalek put. Borbe ovdje nema, iako to ne znači da niste u opasnosti. Robotske neprijatelje i poneke divlje životinje morate izbjegavati, nadmudriti i zaobići. Kasnije se otključava još jedna opcija, ali se ne koristi baš često.

Igra ima odličan tempo i fino izmjenjuje svoja okruženja.

Rješavanje zagonetki u obliku prepreka glavna je stvar koju radite u Planet of Lana. I dobra je vijest da te zagonetke nisu naporne. Uglavnom se svode na to da si morate posložiti redoslijed kojim ćete što napraviti. Nešto možete riješiti direktno s Lanom, a nešto s mačkom Muijem kojemu izdajete naredbe gdje da skoči i kad da nešto aktivira. Zagonetke su dinamične, a izvode se u različitim formatima od klasičnog guranja kutija do kontroliranja robotskih protivnika.

Jedina primjedba koju imam jest da se neke zagonetke prečesto ponavljaju. U četiri sata koliko avantura traje, Muiju sam barem 15-ak puta davao naredbu da mi spusti uže po kojemu će se Lana popeti. Kako se to ponavljalo svako malo, imao sam dojam da sam to kroz igru radio barem 50 puta i da je to neizbježni sloj svake zagonetke za kojeg sam već unaprijed znao da me čeka.

Platformerski elementi nisu česti i od igrača se ne traži da bude osobito precizan u skokovima.

Platformerski elementi nisu toliko česti i od igrača se ne traži da bude osobito precizan u skokovima. Drago mi je da je tako jer su kontrole malo trome, ali ne vidim to kao lošu stvar. Planet of Lana je jedna od onih igara u kojima intuitivno osjetite da vam treba zalet prije skoka. Doskok zna biti malo čudan, ali sve u svemu možda sam imao sveukupno jednu do dvije pogreške zbog krivo procijenjenog skoka, što mi je ispodprosječno kod ovakvih igara. Ruku na srce, Planet of Lana nije baš naročito izazovna igra i neće vas nikad natjerati da stavite laktove na koljena u onoj pozi za ozbiljno igranje.

Ono što vjerojatno možete primijetiti jest činjenica da je Planet of Lana iznimno lijepa igra. Prezentacijski i tehnički dijelovi su joj najjača strana. Rukom crtana priroda daje vrlo upečatljive prizore toplih boja, obogaćene izvrsnom glazbenom podlogom. Impresivne su i animacije, što igrivih likova što robotskih protivnika koji ih proganjaju. Cijela stvar zna na trenutke podsjetiti na neki animirani film.

Rukom crtana priroda daje vrlo upečatljive prizore toplih boja, obogaćene izvrsnom glazbenom podlogom.

Doduše, postoji i jedan minus kod te prezentacije. Ponekad su interaktivni predmeti toliko stopljeni s okolinom da ih je teško uočiti. Na primjer, povremeno morate vući srušeno drvo i nije odmah na prvu vidljivo da se tu ne radi o pozadinskom predmetu nego o nečemu što trebate iskoristiti. Nisu mi se svidjele ni tranzicije pred svaku cutscenu – ekran se zacrni i onda animacija nastavi tamo gdje je slika stala, čemu to?

Igru sam igrao u verziji za PC, gdje su grafičke opcije bile svedene samo na kvalitetu prikaza i rezoluciju. Srećom pa igra nije zahtjevna pa ju i sedam godina stara grafička bez problema vrti i na 1440p rezoluciji pri 60 fps-a. Za pohvalu je također i tehničko stanje jer nisam zapazio nijedan bug niti sam imao ijedno rušenje. Jest da je kraća i manja igra, ali je dobro sređena, što je važno za napomenuti s obzirom na stanje ovogodišnjih naslova na PC-ju.

Planet of Lana je kratka i slatka igra, za mene definicija onoga što je vrlo dobro pokraj sličnih uradaka koji su na malo višoj razini. Ovo nije provokativna igra kao Inside i nije toliko lijep 2D platformer kao što su npr. Ori ili Cuphead. Ali je usprkos tome dobar provod s fokusom na rješavanje prepreka koje nije naporno i putovanje koje stalno donosi interesantne prizore. Planet of Lana možda vam se neće trajno urezati u sjećanje nakon prelaska, ali može vam ponuditi sasvim ugodno iskustvo zbog kojega nećete požaliti.