HCL.HR

Recenzija

Streets of Rage 4

NAJBJESNIJI DO SAD

Ivan Brekalo

Nakon više od 25 godina potpune odsutnosti iz gaming svijeta, legendarni Segin serijal tabačina konačno je dobio zasluženi četvrti dio. Zadatak oživljavanja klasika sa Mega Drive konzole pao je na nekoliko manjih studia: Dotemu, LizardCube i Guard Crush Games. Zgrabite drugi kontroler i prošećite sa mnom ulicama nostalgije, prebiti ćemo svakog negativca koji nam se nađe na putu i usput ću vam ispričati kako mi se svidio Streets of Rage 4, te zašto smatram da bi se mogao svidjeti igračima koji do sada nisu imali priliku upoznati se s ovim kultnim serijalom.

Ako se ubrajate u skupinu igrača koji nisu upoznati sa Streets of Rage serijalom, ono što trebate znati je to da je Streets of Rage 4 tabačina stare škole čijih 12 levela možete savladati s jednim od pet različitih likova, pri čemu svaki lik ima unikatan stil borbe. Osim po pamtljivoj glazbenoj podlozi, Streets of Rage serijal oduvijek je bio poznat kao idealan co-op naslov, a ovaj suludo dugo odgađani nastavak donosi i mogućnost igranja u grupi do četvero igrača kooperativno ako je riječ o lokalnom multiplayeru. Mrežni multiplayer je ograničen na dva igrača, a težina levela i bosseva prilagođava se ovisno o broju igrača.

Herojima povratnicima Axelu Stoneu, Adamu Hunteru i Blaze Fielding pridružili su se novi ulični istjerivači pravde: Cherry Hunter te Floyd Iraia. Dok su Axel i Blaze vrlo slični svojim iteracijama iz prethodnih nastavaka, snagator Floyd i agilna Cherry zapravo djeluju kao maštovitije verzije dvaju likova viđenim u drugom dijelu serijala – Maxa i Skatea, no uzevši u obzir njihove nove poteze i mogućnosti, oni se opravdano mogu smatrati kompletnim i novim borcima. Sa svakim likom osjećaj je kao da igrate drugačiju igru.

Sa svakim likom osjećaj je kao da igrate drugačiju igru.

U uvodnim sekvencama doznajemo da su Axel i Blaze napustili detektivske karijere, ali unatoč tome ponovno ujedinjuju snage u borbi protiv kriminalne organizacije pod vodstvom „Y blizanaca“. Ja sam mislio da među blizancima uvijek samo jedan ispadne zao, ali očito sam bio u krivu jer su ovi oboje podmukli do srži i služe se hipnotizirajućom glazbom kako bi upravljali građanima Wood Oak Citya. Dok se priča nastavlja na treći dio, gameplay je ipak baziran na temeljima viđenim u Streets of Rageu 2.

Za svaku dobru tabačinu arkadnih korijena ključna je pristupačnost. Iako je SOR4 pristupačan od prve upućene šake, ono što ga razlikuje od većeg dijela tabačina jest njegova dubina i činjenica da ta pristupačnost nikada ne preraste u preveliku jednostavnost i monotoniju, koji su zapravo glavni razlozi zašto je ovaj žanr utihnuo proteklih nekoliko desetljeća.

Odalamite li nekoga, ponovljenim pritiskom tipke za napad moguće je izvesti seriju udaraca što će biti intuitivno čak i igračima koji nikada nisu zaigrali sličnu igru. Od ostalih tipki najbitnije su tipka za skok i tipka za specijalni napad. Odabirom tzv. „legacy“ kontrola moguće je igrati upravo ovako sa svega tri gumba, baš kao nekada na Sega Mega Driveu.

Odabirom tzv. legacy kontrola moguće je igrati sa svega tri gumba, baš kao nekada na Sega Mega Driveu.

Unaprijed ponuđeni odabir je moderna shema kontrola koja podizanje oružja, super specijalni potez i udarac prema nazad raspoređuju na zasebne tipke umjesto na kombinacije tipki. Posebna tipka za skupljanje predmeta i oružja (palice, staklene boce… metle?) dobrodošla je inovacija, što znači da konačno više nema slučajnih skupljanja predmeta u potpuno krivim situacijama koje rezultiraju smrću.

Dok novi igrač mlateći negativce tijekom svojih prvih uličnih borbi pokušava shvatiti što sve može s ovim naizgled vrlo jednostavnim komandama, primijetit će da je Streets of Rage zapravo dosta metodična igra i da za svaku novu situaciju valja razviti posebnu strategiju. Iskusan Streets of Rage igrač će osim uspješnog plasiranja vlastitih udaraca i izbjegavanja protivničkih napada savladati i korištenje oružja pronađenih na putu, pravovremeno skupljanje hrane koja vraća energiju, korištenje specijalnih poteza u kritičnim situacijama, uspješno nošenje s gomilom neprijatelja i bacanje protivnika najadekvatnijim zahvatom kako bi se što efikasnije pomela gomila. Ako ponavlja level, memorizirati će pozicije na kojima se pojavljuju oni najzeznutiji protivnici.

Talentirani dizajnerski team ne samo da je zadržao sve ono što je Streets of Rage činilo luđački zabavnim pred četvrt stoljeća, već su si zacrtali da odstupanje od očekivanog vizalnog stila i glazbe neće ostati jedine hrabre odluke, pa su tako odlučili riskirati s doradama i izmjenama gameplay mehanika.

Moram priznati da kao fan serijala prilikom prvog igranja SOR4 nisam bio zadovoljan određenim promjenama. Nedostajale su mi sitni trikovi poput mogućnosti korištenja specijalnog poteza bilo kad, što je u starim igrama omogućavalo prekidanje protivničkih serija udaraca pod cijenu gubitka manje količine energije. U četvorci su se kreatori poigrali sa specijalnim potezima, pa tako sada svako korištenje specijalnog poteza ne nanosi trajnu štetu kao u SOR 2, već samo potencijalnu. Ako nakon specijalnog udarca nastavim tući protivnike bez da neko vrijeme zadobijem udarac, potencijalna šteta će nestati i sva energija će mi se obnoviti, što znači da su specijalni napadi korisniji nego ikada.

U četvorci su se kreatori poigrali sa specijalnim potezima, pa sada svako korištenje specijalnog poteza ne nanosi trajnu već potencijalnu štetu.

Ovo otvara brojne mogućnosti i daje prostora za strategiju pri čemu mogu nekoliko protivnika premlatiti brutalnim kombinacijama koje uključuju specijalne udarce i kojima lakše čistim gomile, da bih zatim počeo igrati oprezno i rezervirano kako bih otklonio potencijalnu štetu radi korištenja specijalnog napada.

Streets of Rage 2 bio je inspiriran najboljim 2D borilačkim igrama svojeg vremena, prije svega Street Fighterom II, pa se tako sada i četvorka pokušava približiti modernim borilačkim igrama, te nam donosi pravi pravcati combo sustav. Comboe je moguće nastaviti nakon zahvata i bacanja, te nakon određenih specijalnih poteza, a duge kombinacije mogu se završiti moćnim super specijalnim udarcima koji nanose masnu štetu i izgledaju spektakularno. Protivnici se mogu odbiti od zid, lansirati sa zemlje i udarati u zraku.

Igra dopušta uživanje u dugim comboima, ali za uzvrat moram biti spreman i sam pretrpjeti protivnički combo ako napravim pogrešku te se ne mogu više spasiti specijalnim udarcem kao što sam to mogao u prethodnim dijelovima serijala. Osjeti se da su igru dizajnirali ljudi koji zbilja vole i razumiju serijal, te mora da su jako dugo razmišljali o mogućim promjenama. Konačni rezultat je zapanjujuć i zasluge leže u njihovoj strasti i gorućoj želji da ožive ovaj legendarni serijal, te im stvarno svaka čast na tome. A Segi bih preporučio da hitno pripreme papirologiju za licenciranje novog Golden Axe nastavka.

Osjeti se da su igru dizajnirali ljudi koji zbilja vole i razumiju ovaj serijal.

Igra je apsolutni gušt već i u solo igranju, ali nakon što su serveri proradili na dan izlaska igre i nakon što sam dobio priliku isprobati co-op, siguran sam da su dizajneri proveli barem 70% vremena podešavajući najsitnije detalje i prilagođavajući ih upravo ovom iskustvu, a ne single-playeru. To je zapravo i u redu jer ovakve su igre uvijek bile najzabavnije u paru. Unatoč tome, neizbježan je zaključak da je po pitanju zabave puno veća razlika u usporedbi single playera i co-opa nego u dosadašnjim dijelovima serijala.

Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na to to da je igra nešto sporija i da dobar dio poteza zahtijeva veći oporavak nego u starim igrama. To je često  rezultiralo time da sam se igrajući solo morao suzdržati od korištenja destruktivnijih poteza jer ako završim određenog protivnika nekim od specijalnih udaraca, ostajem ranjiv dovoljno dugo da me drugi neprijatelj žestoko kazni, a bome mogu potvrditi kako u ovoj igri ima nekoliko vrlo iritantnih vrsta neprijatelja.

Co-op iskustvo je značajno drugačije nego samostalno igranje jer igrači s vremenom jačaju sinergiju, a eksperimentiranje se nagrađuje.

U co-opu je posve druga priča jer igrači s vremenom jačaju sinergiju, uče čuvati leđa jedan drugome, a eksperimentiranje se nagrađuje. Mogu se podijeliti na način da primjerice jedan igrač zadaje štetu bossu, dok drugi čisti njegove pomagače. Imao sam priliku igrati s više osoba, uključujući veterane serijala i potpuno nove igrače i cijelo vrijeme mi se po glavi motalo kako je cijena od 25 eura bezobrazno niska za ovako genijalno co-op iskustvo. Lokalno igranje u četvero igrača na žalost nisam imao priliku isprobati radi trenutne situacije sa smanjenim socijalnim kontaktima.

Pokrenuti online igru vrlo je jednostavno. Možete pričekati da se netko pridruži vašoj igri ili pretražiti sesije drugih igrača i pridružiti im se ako vam odgovaraju mod i jedna od pet postavki težine. Svaki mod podržava online igru: Story, Arcade, Stage select, Boss rush i Battle (jedan na jedan borba). Direktni pozivi rade čak i na Switch konzoli, što se rijetko viđa na toj platformi. Sama kvaliteta konekcije zna varirati ovisno o distanci drugog igrača. Developeri veći dio vremena nisu uopće planirali online podršku, baš kao ni druge nedavno izašle igre ovog žanra (The Ninja Saviors Return, River City Girls), te bi bila velika šteta da su doista odbacili ovu mogućnost.

U obranu Switcha, tzv. HD vibracije su vrhunski odrađene i ne sjećam se kada sam se susreo s nečim sličnim u tabačini ove prirode ili čak kompetitivnim borilačkim igrama. Osjeti se svaki dobiveni i zadani udarac, te kontroler proizvodi drugačiji stil vibracija ovisno o silini i vrsti udarca.

Što više igram Streets of Rage 4, postaje mi sve bolji, a dok ga ne igram – comboi i nove ideje mi se neprestano motaju po glavi. Ono što mi također ne izlazi iz glave su glazbene teme. Najveći broj glazbenih tema u igri skladao je Olivier Deriviere, a pripomogli su i skladatelji koji su radili na prve tri Streets of Rage igre  – Yuzo Koshiro i Motohiro Kawashima. Teme bosseva odradili su razni gostujući skladatelji, a među zvučnijim imenima tu su Yoko Shimomura (Street Fighter II), Keiji Yamagishi (Ninja Gaiden za NES), Harumi Fujita (Final Fight, Strider). Zamisao je bila ta da se tema svakog bossa ističe svojim stilom, te je taj efekt nedvojbeno postignut zahvaljujući kontribuciji ovih velikih imena.

Glazbene podloge dinamično se izmjenjuju i nadopunjuju ovisno o određenim situacijama i promjenama unutar levela.

Glazbene podloge dinamično se izmjenjuju i nadopunjuju ovisno o određenim situacijama i promjenama unutar levela. Svaka tema paše uz svoj pripadajući level i jedan je od ključnih faktora radi kojih igra ima odličnu atmosferu. Moguće je odabrati retro glazbenu podlogu pri čemu će svirati teme iz starih igara. Dodani su i retro igrivi likovi iz prijašnjih nastavaka koji dolaze s pripadajućim retro spriteovima. Zgodan dodatak, ali djeluju dosta nametnuto i kao da su dodani u zadnji tren bez neke pretjerane dorade. Likove poput Maxa i Shive bilo bi bolje vidjeti u njihovom HD izdanju pošto za njih postoje već gotovi HD modeli.

Možda i najhrabrija od svih odluka je bila upravo vizualni stil koji je inspiriran konceptualnim dizajnima i ilustracijama iz originalne trilogije. Vizuali su krasni, mali detalji su zapanjujući, likovi izgledaju živo i prepuni su osobnosti, baš kao i sama igra koja se radi ovog vizualnog stila sada ističe u serijalu. Jedina zamjerka su nekad nešto lošije animirani pokreti određenih vrsta protivnika.

Sve u svemu, Streets of Rage 4 ispunjava očekivanja i prava je retro bomba od igre. Uz nimalo lak zadatak oživljavanja serijala, developerima je uspjelo gotovo nemoguće – osim što su očuvali originalne kvalitete serijala, ujedno su pronašli prostor za lukave inovacije koje dodatno upotpunjuju gameplay Streets of Ragea. Velika preporuka ako imate nekoga u vidu za co-op prelaske.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za Nintendo Switch. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.

Označeno sa: , , ,

Spoj originalne kvalitete Streetes of Ragea i domišljatih inovacija u gameplayu garantira nezaboravno co-op iskustvo.

86 Naša ocjena
  • odlične kontrole i zanimljiv combo sustav
  • vrhunska co-op zabava lokalno i online
  • fenomenalna glazbena podloga
  • fino osmišljeni likovi iz startnog rostera
  • sve je dizajnirano oko co-opa, pa single-player malo pati
  • neke vrste neprijatelja su iritantne čak i za SOR standarde
  • retro likovi daju dojam kao da su dodani u zadnji tren

Ivan Brekalo

Poklonik retro igara koji se voli vraćati starim Sega i Nintendo klasicima. Zaljubljenik u Smash Bros i entuzijast za Capcomove tabačine. Frejmovi su mu bitniji od rezolucije, a igrivost bitnija od priče.

Komentari (3)

  • st.srki

    07.05.2020 - 11:25

    Ovo bi se moglo nabaviti za Nintendo Switch

  • lepiakadodo

    07.05.2020 - 12:54

    Ivane hvala na recenziji. Kupujem igru cim se vratim s posla. Bas sam neki dan s frendom kukao kako nema vise bet-em-up igara uz koje smo provodili saaaaate kao klinci. Eto, ovu cu s gustom tamaniti i co-op i lokalno.

  • ilfenomeno11

    11.05.2020 - 21:07

    SOR spada u Legendary igre! čeka se fizičko izdanje u 7om mjesecu🤠

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?