Playtonic Games donosi nam novu Yooka-Laylee igru, a ovoga se puta radi o ponešto drugačijoj platformskoj igri od originala kojeg smo imali priliku igrati prije dvije godine. Za ostvarenje originala zaslužna je do tada najuspješnija Kickstarter kampanja koju su fanovi podržali željom da projekt zaživi kao spiritualni nasljednik 3D platformskih Banjo-Kazooie igara s Nintendo 64 konzole. S obzirom da Banjo-Kazooie licenca trenutno pripada Rareu i Microsoftu, Playtonic nam je tada predstavio dva vrlo simpatična novoosmišljena lika: guštera Yooku i šišmišicu Laylee.

Gušter i šišmiš sada žele spasiti svijet i napadaju Impossible Lair, a developerima je za tu avanturu kao inspiracija poslužio nešto stariji Donkey Kong Country serijal. To znači da će zeleno-ljubičasti duo svjetovima ovog nastavka protrčati i proskakutati u dvije dimenzije. Gameplay podsjeća i na Donkey Kong Country Returns: Tropical Freeze i Rayman Legends, što nikako nije loša asocijacija jer su navedene igre jedne od boljih platformskih igara koje smo imali priliku zaigrati tijekom prošle generacije.

Između svakog od 20 poglavlja koja predstavljaju regularne levele igrač mora rješavati određene izazove i zagonetke u „overworldu“ koji je inspiriran manje poznatom Banjo-Kazooie: Grunty’s Revenge igrom za Game Boy Advance platformu, te pri tome kamera junake prati iz ptičje perspektive.

Jedna zanimljiva inovacija, radi koje je ova igra stekla svoj podnaslov, jest njezin zadnji level. Naime, igru počinjete u zadnjem levelu koji je vrlo težak i okolnosti su takve da ga vrlo vjerojatno nećete uspjeti prijeći iz prvog pokušaja. Ukoliko ne uspijete (a vjerojatno nećete), nastavljate igru te kraljici pčeli Phoebee pomažete okupiti njen kraljevski „Beettalion“ pomoću kojega ona namjerava poraziti zlog Capital B-a, zlikovca poznatog nam iz prve igre. Članove tog pčelinjeg bataljuna oslobađate prelaskom svakog pojedinog levela, a svaki dodatni Beettalion član vam povećava mogućnost prelaska finalnog levela na način da će vam osigurati dodatan štit koji može pretrpiti jedan dodatan udarac ili pad u provaliju.

Igru započinjete na zadnjem levelu koji je vrlo težak i vjerojatno ga nećete prijeći iz prvog pokušaja.

Što se više približite stopostotnom istraživanju svijeta, finalni level postaje lakši. Taj level nije jednostavan ni s maksimalnih 48 „Beettaliona“, pa stoga možete zamisliti koliko je težak bez ijednog. Ne sumnjam da će se brojni speedrunneri ipak odvažiti na izazov prelaska igre bez ijednog „Beettaliona“.

U redovnim levelima potrebno je skupiti i dobro skrivene T.W.I.T. novčiće koji služe za otvaranje novih lokacija i pristup novim poglavljima. Trowzer, zmija u hlačama koje će se mnogi sjetiti iz prve Yooka-Laylee igre, postavila je „paywallove“ koji će se svako malo naći na putu guštersko-šišmiškog dua. Trowzer ne pušta dalje, te junaci nemaju drugog izbora nego iskeširati teško zarađene Twit novčiće kako bi mogli nastaviti avanturu. Dosta smiješna šala na račun modernih igara te je kompletan humor u ovoj igri za svaku pohvalu.

Zmija Trowzer ne pušta junake dalje kroz igru dok ne plate danak.

Da ne bi bilo da se Playtonic uzdaje samo u koncepte viđene u davnim hitovima, neke su stvari nadogradili iz prošle Yooka igre. Transformacije levela ponovno su tu, ali su mnogo smislenije i zabavnije nego u prethodniku. U „overworldu“ je potrebno pronaći način kako transformirati svaki od svjetova kako bi recimo određenom levelu promijenili godišnje doba, ili aktivirali neki efekt koji u potpunosti mijenja taj level. U tom slučaju izmijenjeni će level djelovati poznato, ali gameplay će biti potpuno drugačiji, baš kao i njegove tajne i lokacije T.W.I.T. novčića. Isti ti leveli biti će svježi i uzbudljivi radi drugačije atmosfere i nove glazbene podloge.

Za glazbenu podlogu Impossible Laira zaslužne su četiri osobe, među kojima se ističu Grant Kirkhope (Perfect Dark, Banjo-Kazooie) i David Wise (Donkey Kong Country serijal). Soundtrack je vrlo dobar i atmosferičan te velik dio pjesama ima opuštajući učinak dok pokušavate pronaći one najskrivenije Twit novčiće na najtežim lokacijama.

Unatoč manjem budžetu, Impossible Lair ima ljepšu grafiku od prethodnika. Tome vjerojatno pogoduje činjenica da se  junaci kreću samo u dvije dimenzije, ali unatoč tome mora se priznati da je Playtonic odradio jako dobar posao, te cijela ova avantura izgleda impresivno. Leveli su šareni, djeluju živo, a efekti i sjene su iznenađujuće kvalitete.

Leveli su šareni, djeluju živo, a efekti i sjene su iznenađujuće kvalitete.

Sve se odvija fluidno i bez trzanja, a kao jedinu zamjerku po pitanju vizuala mogu navesti da se određene prepreke ponekad stapaju s pozadinom te nekada zna biti teško odrediti na što se točno može skočiti, a što je samo dio pozadine. Srećom ovo nije prečesta pojava, te je karakteristična za svega nekoliko levela.

Mogućnosti i broj napada kojima Yooka i Laylee raspolažu su kvantitativno slabiji nego u prošloj avanturi, ali je sve i ijedan potez dostupan od samog početka igre: skok, napad, rolanje, te zračni napad koji ujedno služi i za lebdenje preko većih distanci. Kada upamtite određene levele, kroz njih je moguće brzinski proletiti sa spektakularnim stilom te je doista užitak upravljati ovom neobičnom životinjskom kombinacijom i koristiti njihove akrobacije.

U stilu Donkey Kong Country serijala moguće je napraviti kotrljanje s platforme, te prilikom kotrljanja skočiti u zrak, što je jako koristan potez. Developeri se ni pošto ne ustručavaju tražiti korištenje tog trika od igrača, tako da su već i neki rani leveli dizajnirani oko tog manerva.

Težina je lijepo pogođena, frustrirajućih dijelova ima manje nego u prethodniku, a težina onih najtežih dijelova ionako ovisi o ranije spomenutom broju pčelinjih bataljuna. S obzirom na to da postoji neograničen broj života, to jest pokušaja, jedina prava frustracija proizlazi iz toga da junaci u regularnim levelima mogu izdržati svega dva udarca, pri čemu nakon prvog udarca Laylee počinje bježati po ekranu te ju je moguće uhvatiti prije nego Yooka pretpri letalni udarac. Ti pokušaji hvatanja Laylee događaju se najčešće u najnezgodnijim dijelovima igre gdje prečesto rezultiraju gubitkom života umjesto uspješnim ujedinjenjem. Laylee je moguće ponovno pronaći tijekom levela, ali već kad postoji ovakva mogućnost, bilo bi lijepo da je spretnije izvedena.

Cijeloj avanturi dobro bi došla još pokoja boss borba osim one u zadnjem levelu, te imam osjećaj da  je i ukupan broj protivnika trebao biti nešto veći. Digitalna verzija igre košta 30 eura, dok je za njen potpuni prelazak potrebno dvadesetak sati.

Sve u svemu, Yooka-Laylee and the Impossible Lair je zabavan platformer koji će se novim igračima vjerojatno svidjeti više nego prva Yooka-Laylee igra. Najbolje kvalitete su mu izuzetno responsivne kontrole, humor i zabavno sakupljanje kolektibilnih predmeta za čije pronalaženje postoji vrlo jasna logika. Težina je na mjestu, te će do gubljenja života doći najčešće radi krivice igrača. No, vidljivo je da igra crpi inspiraciju od nekih postojećih uradaka, što znači da sama po sebi nije dovoljno hrabra da dostavi nešto potpuno novo.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.