1. Far Cry Primal [PS4]
Veoma sam zadavoljan sa FC Primalom i smatram da je prošao nepravedno kod kritike samo zato što ima dosta sličnosti sa prethodnicima. Naravno, ja sam ga igrao neke dvije godine poslije igranja FC4 pa je možda i to uticalo na moj konačni sud. Glavnu priču, zajedno sa dosta sporednih misija sam završio za nekih 20-ak sati i još je ostalo dosta sadržaja u igri. Istina, taj sadržaj postane nakon nekog vremena dosta repetitivan i "dosadnjikav" jer se sve svodi na odlazak na određenu lokaciju, zatim ubij/pokupi nešto i vrati se. Glavna priča nije neki poseban i neviđen doživljaj, dovoljna je da poveže ostale aspekte igre u jednu finu cjelinu. Dalje, gameplay mi je bio jako zabavan, pogotovo na daljinu, kada koristim luk ili koplje. Takođe i "dodaci" u vidu bombi, "nožića", zamki dosta pomažu kod protivnika. Što se tiče AI-a relativno je solidan, iako možda lakši nego što bi trebalo. Jedinu neizvjesnost sam doživio pri završnim boss bitkama protiv Ull-a ili Batari. Jedne od stvari koje su na mene ostavile najjači utisak su svakako životinje, a pogotovo njihove animacije. Kada vidim saljozubog tigra kako skače na losa ili hvata za vrat "bika" koji je par puta veći od njega, nema boljeg osjećaja. Ali opet kod zvjeri se nalazi i moja najveća zamjerka, a to je pripitomljavanje. Mogli su i morali su to uraditi mnogo bolje od pukog bacanja mesa koje će privući bilo koju vrstu životinje bilo koje veličine. Jedino su mi bili Beast Master Hunt-ovi zanimljivi, kad moraš prvo savladati životinju da bi je mogao pripitomiti. Ali osim toga nisam imao nekih većih primjedaba na samu igru... 87/100
2. Assassin's Creed [PC]
Prvi Assassin's Creed mi se veoma dopao. Altaïr kao glavni protagonist takođe, iako mi je možda promjena njegovog karaktera došla prebrzo. Ipak, ljudi se teško mijenjaju. Pored toga, parkour mi je bio zadovoljavajući, iako se očigledno vidi, zbog silnih bug-ova, da je igra izašla prije skoro 10 godina. Proces skupljanja informacija o meti je relativno zanimljiv, ali i on ubrzo postane naporan upravo zbog jednih te istih stvari. S druge strane same assassination misije su bile i najbolja stvar u igri, iako mi je i tu falilo malo više slobode. Najgori dio igre je svakako njena tehnička strana koja je blagi užas. Raznorazni crashevi, trzuckanja na početku dok se ne promjeni host file, jako loše napravljeni save point-i su me par puta doveli do "ludila". Ali opet se i to može pripisati zubu vremena. 83/100
3. Final Fantasy XV [PS4]
Moja prva FF igra, i mogu reći da sam veoma zadovoljan. Igra je u globalu odlična, bez nekih posebno velikih mana. Grafika vrlo dobra i na običnom PS4, iako se nekada primijete slabije teksture u daljini. Dizajn likova i "životinja" je vrhunski, pogotovo boss-eva u dungeon-ima... Priča je vrlo dobra, iako na momente zna biti konfuzna, naročito pred kraj, oko 8. poglavlja. Borba i sam combat sistem sa magijama vrhunski izveden. Istina, poslije određenog levela jedino dungeon-i i imaju smisla, jer se ostale borbe svode na button mashing bez neke taktike. Karakterizacija likova je možda prouzrokovala prtiv-efekat kod mene, upravo zbog, meni, prenaglašenih emocija, gestova itd. Najveća mana u igri je definitivno 13. poglavlje, koje mi je bio najdosadniji dio igre. Ali osim toga, nemam nekih većih zamjerki. FFXV je igra koja bi se mogla svrstati u sam vrh igara prošle godine, poslije U4 i DS3. 93/100
4. Deus Ex: Human Revolution [PC]
DE:HR me je od prvog momenta oduševio svime što je nudio. Priča, atmosfera, svijet, a ponajviše sloboda u pristupu misijama. U mnogome me podsjećao na Dishonored, baš zbog te otvorenosti i slobode. Znao sam osjetiti pravo zadovoljstvo kada bih pronašao neki skriveni prolaz, ventil, kojim bih došao do cilja. Priča je veoma dobra, ali kada se na nju doda atmosfera, za mene je u fenomenalna. Kraj odličan, čak malo i filozofski, što mi se dopada. Adam Jensen, kao glavni protagonist, mi se svidio na prvi pogled. Ostali likovi ništa više od solidnih. Grafički, u ovom nadograđenom izdanju izgleda vrlo dobro. Cutscene nisu doživjele promjene pa to možda malo kvari ukupni utisak. Side-misije su odlične, sjajno pogođene. Taman ih ima dovoljno i dovoljno su interesantne i duge da ne budu zamorne. Sve u svemu, fenomenalna igra. Svaka čast developerima. Sad bi se trebao odigrati i novi MD... 95/100
5. Assassin's Creed II [PC]
Drugi nastavak AC franšize nam je donio mnogo promjena u odnosu na svog vrlo dobrog prethodnika. Prije svega u vidu novog, mnogo harizmatičnijeg i boljeg protagonista, Ezia Auditorea, koji mi se dopao na prvi pogled. Posjeduje onaj djelić ličnosti koji je falio Altaïru i uspijeva mnogo lakše održati povezanost sa nama kao igračima nego što je to radio Altaïr. Priča dvojke je odlična, mnogi će reći najbolja u serijalu. Motiv osvete, istina prežvakan u svakakvim formatima, ovdje je jako dobro odrađen. Ličnosti koje susrećemo na Ezijevom putu su i više nego vrhunske, a Leonardo prije svih. Što se tiče gameplaya popravljeno je skoro sve što mi je smetalo u jedinici. Ubačeni su novi stealth elementi i mogućnosti u pristupu borbi. Takođe, assassination misije su u mnogome popravljene, prije svega zbog raznovrsnosti, koja je falila jednici. Ali, u gameplayu se nalazi i, za mene, najveća mana igre, a to je sistem kretanja. Odrađen je u većini slučajeva sasvim solidno, ali bilo je i dosta situacija u koji sam se iznervirao zbog nekih "nespretnosti" Ezia, koje su često dovele do propadanja misije ili smrti. Sve u svemu, vrhunski naslov, koji niko ne bi smio propustiti. 92/100
6. Bloodborne + The Old Hunters DLC [PS4]
BB je definitivno jedna od najboljih igara koje sam ikada igrao, odmah iza TW3. Od prvog trenutka me je "oduvao" svakim svojim djelićem. Atmosfera i dizajn lokacija će mi ostati upamćeni kao možda i najbolji u inustriji video-igara. Kada se samo malo više obrati pažnja, lako se uočava da su skoro sve lokacije međusobno povezane i upravo taj aspekt dizajna mi je ostavio najbolji utisak. Svakako najjači adut From Software-ovih igara je gameplay koji odlikuje težina i velika količina umiranja, ali je i taj dio u BB odrađen apsolutno savršeno. Jer, BB jasno daje do znanja šta se treba i kako se treba raditi i kada se to jednom nauči igra generalno postaje "lagana". Boss bitke su sjajno ukomponovane a i sami bossevi se dovoljno razlikuju da svaki susret sa novim boss-em ostaje u odličnom sjećanju. Priča je, kao i u svakoj Soulsborne igri vješto napisana i intrigantna, ali i takođe skrivena i ostavljena igraču da je protumači kako želi. Priča u BB je odrađena toliko dobro da, kada se sve kockice poslože, dolazimo do jedne od najzanimljivijih priča koje video igre mogu ponuditi, makar za mene.
The Old Hunters DLC je samo šlag na tortu koja je već preukusna. Lokacije, boss-evi, neprijatelji, oružja, sve je to jako dobro implementirano kroz prvi i jedini DLC. Priča nadopunjuje praznine koje je ostavio glavni dio igre, bossevi su nešto teži, neprijatelji novi i raznovrsni. Sve ono što jedan DLC treba da ponudi. Kapa dole From Software za ovo remek-djelo. 97/100
7. Assassin's Creed: Brotherhood [PC]
Radnja AC: B se nastavlja tačno tamo gdje smo stali sa dvojkom, i to radi odlično. Daje taman onoliko "podsjećanja" na radnju prethodnika koliko treba, a sama priča Brotherhooda je za nijansu slabija od dvojke ali opet vrhunski režirana sa Eziom u glavnoj ulozi. Sporedni likovi se vraćaju, tako da i oni imaju već unaprijed određene karaktere što svakako poboljšava cijeli događaj. Misije su relativno dobre. Kažem relativno, jer su glavne odlične (izuzev tail misija koje su naporne) a takođe i sporedne misije koje su vezane za druge likove, tipa Leonardove mašine ili Kristinine misije. S druge strane, misije za klanove su dosadne i nisam ih ni pretjerano igrao. Gameplay komponenta je suštinski ostala ista, uz neke male izmjene u vidu kill streak-a ili samostrijela koji su odlično implementirani. Jedna od mana koja se vuče od keca je i sistem parkour-a koji je u nekim situacijama toliko čudan bilo zbog kontrola ili mjesta na kome se igrač nalazi da jednostvano zna izazvati dosta nervoze. Takođe sam imao čudnih tehničkih poteškoća na svom, za ovu igru, odličnom PC-ju u vidu padova FPS-a ili grafičkih bugova za koje jednostavno nemam objašnjenja otkud tu i koje su mi nekada kvarlie cjelokupnu sliku. 89/100
8. Assassin's Creed: Revelations [PC]
Treći i posljednji dio trilogije odvodi Ezija u Istanbul kako bi se otkrile tajne koje je Altair ostavio iza sebe. I to je vjerovatno i najveći adut priče AC: R, to povezivanje sa legendarnim Altairom koje je odrađeno jako dobro. Naravno, AC ne bi bio to što jeste da nema brobe sa templarima koji takođe pokušavaju doći do 5 ključeva koji otkrivaju tajnu Masyafa. Pored toga javljaju se i raznorazne političke situacije karakteristične za tadašnje Otomansko carstvo, kao što su izbor novog sultana, zavjere, izdajstva i tako dalje. Sve u svemu, priča je vrlo dobro posložena i čini dostojnu završnicu za ovakvu trilogiju. Gameplay se nije mnogo promijenio. Uveden je hookblade, kao i mogućnost pravljenja bombi, ali ni za jedno ni za drugo nisam našao neke pretjerane koristi. I dalje je AI slaba tačka serijala, neprijatelji koji prosto čekaju Eziov udarac, nikada ne napadajući u grupi, već pojedinačno. Ono što još dodatno olakšava borbu je i combo sistem, s kojim se igrač može bukvalno prošetati kroz 70-80% igre bez ijednog umiranja. Uvedeni su i nešto jači protivnici, janičari, koji bi trebali da malo izbalansiraju težinu, ali nisam siguran koliko im to polazi za rukom. Tehnička strana je sloidna, nešto bolja od prethodnika, ali opet sam nailazio na padove FPS-a i bugove na pojedinim mjestima. Uglavnom, kao što sam i ranije napisao, igra je vrlo dobra, ima nekih manjih problema, karakterističnih za serijal, ali odlično zatvaranje Eziovog poglavlja. 87/100
9. Assassin's Creed III [PC]
Peti po redu AC u serijalu seli radnju u Njujrok, u doba američke revolucije za nezavisnost, ali nakon prijašnjih dijelova, jednostavno ostavlja pomalo gorak ukus u ustima. Connor, kao glavni protagonist, ima svoju misiju, prvenstveno u vidu odbrane svog rodnog sela od neprijatelja, da bi se radnja, naravno, kasnije proširila, kroz rat za nezavisnost, i na borbu između reda assassina i reda templara. Međutim, cijela Connorova priča ne uspijeva od njega napraviti lika kakav je bio Ezio. Trojka je u svoj gameplay uvela neke male promjene, kao luk i strijelu ili sjekiru, ali srž je ostala ista. Veliki minus ide na optimizaciju koja je blagi užas. Od velikih padova FPS-a pa do igranja na nekih 15-ak FPS u gradovima, u mnogome kvari cjelokupan utisak. Moje mišljenje je da je AC III solidna igra, koja je vjerovatno izašla prerano nakon Eziove trilogije, ili je pak izašla pod pogrešnim imenom. 82/100
10. The Witcher 3: Wild Hunt + Hearts of Stone + Blood and Wine [PS4]
TW3 je najlakše opisati kao najbolju igru koju sam ikada odigrao. Čak i u ovom trećem prelasku, opet sam nailazio na neke nove questove, nove situacije, nove završetke pojedinih sporednih priča. To dovoljno govori o veličini i sadržaju koji je stvorio CDPR. Glavna priča trećeg dijela, a ujedno i posljednjeg, Witcher serijala se vrti oko Ciri, Geraltove "štićenice" i ćerke cara Nilfgaarda Emhyra var Emreisa. Nju progoni Wild Hunt, grupa "utvara", porijeklom vilenjaka iz zemlje Tir ná Lia, predvođenih njihovih kraljem Eredinom. Geraltov prvi zadatak je da pronađe Ciri, a kasnije i da je zaštiti od Wild Hunta. Potraga će našeg Bijelog Vuka voditi kroz 4 regije: White Orchard, Velen/Novigrad, Skellige, te Kaer Morhen. Na tom putu, Geralt će se kroz niz savršeno napisanih sporednih misija susreti za porodičnim tragedijama, rasističkim "čistkama", spletkama i mnogim drugim "životnim problemima" koje TW3 čine unikatom u industriji video-igara. Gameplay se bazira na kombinaciji light i heavy napada, kao i bacanjem "magija" iliti, signova, kojih Geralt ima 5 na raspolaganju. Takođe, u igri postoji i veoma bitan sistem napredovanja, sa propratnim skill tree-om i sposobnostima. Pored main i side misija, postoje i tzv. Contracti, tj. ugovori, koje Geralt uzima ne bi li ubio neko čudovište koje hara obližnju šumu ili napuštenu kuću. Još jedna bitna stvar koja krasi ovu igru je količina detalja koje je tim developera uspio prenijeti u igru, i koji njen svijet uspijevaju da učine živim, što je malo kojoj drugoj igri pošlo za rukom u tolikoj mjeri. Naravno, kao i svaka druga igra, i TW3 ima svojih mana, kao što su recimo razni bugovi, po neki FPS dropovi, ali oni su stvarno zanemarljivi kada se pogleda cijelokupna slika. Takođe, treba pomenuti i Gwent, igru u igri. U prva dva prelaska sam je iz nekog razloga zanemarivao, ali sam se potpuno "navukao" na nju u trećem, i sigurno sam i tu potrošio dobrih 10-ak sati.
DLC-ovi su tek zasebna priča. Po cijeni od nekih 25-ak evra, koliko košta expansion pack, dobijate dvije ekspanzije, kroz koje ćete moći lagano potrošiti još nekih 30-ak sati i dvije nove priče. Priča u Hearts of Stoneu mi je, lično, bila bolja i od glavne priče TW3. Toliko dobra karakterizacija likova, a da ne spominjem i vjerovatno najbolje odrađenog negativca u nekoj igri. Kroz B&W DLC dobićete potpuno novu regiju, Toussaint, i hrpu novih questova, misija, lokacija za istražiti, oružja itd.
Stvarno, kada se pogleda cijelokupna slika, The Witcher 3 je nešto najbolje što industrija video-igara može ponuditi. Kapa dole, CDPR, pokazali ste koliko vrijedite! 99/100
11. Middle Earth: Shadow of Mordor [PC]
Za Middle Earth: Shadow of Mordor se može reći da je prva prava igra smještena u Tolkienovoj Srednjoj zemlji. Radnja se vrti oko Gondorskog rangera Taliona, kojemu na početku igre Sauron, tj. njegova Crna ruka, ubija porodicu, a i njega samoga. Međutim Talion biva "proklet od smrti" i njegova prva misija postaje osveta nad Black Handom i samim Sauronom. Tu na scenu stupa Celebrimbor, Talionova sjenka i vodič kroz Mordor koji će mu pomoći oko njegovog cilja. Gameplay se može opisati kao spoj Assassin's Creed i Batman Arkham serijala, uz dodatak Nemesis sistema koji ovu igru čini donekle jedinstvenom. Upravo Nemesis sistem omogućava Sauronovoj vojsci Orkova i Uruka da ostanu interesantni kroz veći dio igre. U igri takođe postoji i sistem abillity-ja, koji je podijeljen na dva dijela: Ranger i Wraith. Prvi služi za poboljšavanje Talionovih ratničkih mogućnosti, dok drugi produbljuje Celebrimborove sposobnosti. Najveće mane igre se odnose na AI neprijatelja koji je relativno kriminalan, pogotovo u stealth situacijama, u kojima se treba približiti na par centimetara Uruku kako bi vas on primijetio. Druga mana se odnosi na karakterizaciju određenih likova, među kojima i samog Taliona, ali to vjerovatno ni nećete primijetiti jer ćete biti zaposleni riješavanjem problema horde Orkova. 89/100
12. Game of Thrones - A Telltale Game Series [PC]
Telltale nam je vrlo vjerovatno donio jedinu pravu Game of Thrones igru do sada, a s obzirom na veliku popularnost same serije i knjiga, čudi me kako neka druga firma nije odlučila da napravi svoju igru smještenu u Westerosu. Ruku na srce, takav poduhvat ne bi bio baš najzahvalniji, prvenstveno zbog priče i načina kako da priča u igri ne bude ista onoj u seriji/knjizi. Tu dolazi Telltale, koji je taj "problem" riješio stvaranjem dvije nove kuće, Forestera i Whitehillsa, oko kojih se vrti priča igre. Preuzimamo uloge članova kuće Forester, koji nakon dešavanja na Crvenoj svadbi dolaze u potlačenu poziciju s obzirom da su odani kući Stark, a kako Boltoni sada vladaju Sjeverom, tako su i Whitehillsi dobili "svojih pet minuta" u viševjekovnim teškim napetim odnosima sa Foresterima. Kroz 6 epizoda, a u svakoj 8 poglavlja, Telltale nas stavlja u razne teške situacije gdje moramo donositi odluke koje u konačnici, istina, ne utiču mnogo, ali opet utiču dovoljno da se zapitamo da li smo napravili dobre izbore. jednom riječju, Telltale nam daje, u obliku video-igre, upravo ono što dobijamo i od same serije, što je po meni i više nego dovoljno. Grafički igra ne izgleda pretjerano dobro, ali to je na kraju krajeva i neki standard u TTG-ovim igrama. Takođe, treba napomenuti da glasove za neke od likova iz serije daju stvarni glumci, što je svakako još jedan plus. 86/100
13. Horizon Zero Dawn [PS4]
Zajedno sa Bloodborneom i Unchartedom 4 HZD spada u sam vrh PS4 ekskluziva, i ne samo to, nego i u sam vrh video-igara u posljednjih par godina. Sa grafičke i tehničke strane gledano, nema puno konkurenata HZD-u. Od snježnih dijelova i pustinja, pa sve do manjih ili većih naselja, HZD se odlikuje odličnom grafikom, prelijepim predjelima i mnoštvom odličnih animacija. Uz to, igra se vrti vrlo dobro, uz poneki, vrlo rijetki, pad FPS-a u situacijama kada se na ekranu nađe hrpa neprijatelja. Jedina mana, ako se može uopšte i nazvati manom, je čudan lyp sync u nekim situacijama, konkretno kod NPC-jeva. Sam gameplay se zasniva na odličnom combat sistemu, koji u mnogome podsjeća na The Witcher 3, ukombinovan sa "parkour" mehanikama, koje podsjećaju na Uncharted serijal. Osim ljudskih neprijatelja, postoji i 25 vrsta različitih mašina koje zaslužuju hrpu pohvala. Od odličnih animacija i vrhunskog dizajna, pa čak i do AI-a, koji, na većim nivoima težine umije biti stvarno izazovan. Budući da igra spada u RPG žanr, imamo na raspolaganju veliki izbor oružja, koji, ako se pametno iskoristi, u mnogome pomaže prilikom borbe sa jačim neprijateljima. Takođe, prisutan je i skill tree, podijeljen u tri dijela, koji za divno čudo ne olakšava igru, kao što je slučaj kod nekih drugih igara. I to je još jedan veliki plus. Priča je veoma zanimljivo napisana, i čak ima smisla zašto uopšte postoje mašine i šta se dogodilo sa svijetom kakvim poznajemo. Aloy, glavna junakinja, je odlično napisana i okarakterisana. U mnogim situacijama daje vrlo zanimljive, često i sarkastične, komentare u toku samog gameplaya, što igri donosi dozi simpatičnosti. Isto ono što je radio i Nate Drake u Unchated serijalu, a to može biti svakako samo pohvala. Vjerujem da je Guerrilla Games HZDom napravio vrlo dobru bazu za buduću franšizu. Zanima me samo kakvu novu priču će nam pružiti u potencijalnim nastavcima. 96/100
14. The Wolf Among Us [PC]
Za ovu igru mnogi kažu da je najbolja stvar proizašla iz Telltale-ovog studija, i nakon jednog prelaska sam uvidio koliko ima istinitosti u tim riječima. Priča The Wolf Among Us-a je zasnovana na Fables stripovima, za koje ja iskreno nikada ranije nisam čuo, a smatram sebe za ljubitelja stripova. Međutim nakon zavreštka ove igre sam dobio ogromnu želju da ih pročitam, što dovoljno govori o samom svijetu koji nam je Telltale servirao. Priča se vrti oko Bigby Wolfa, šerifa gradića Fabletown u kojem su se desila neka misteriozna ubistva. Na nama je da kroz niz odluka svojstvenih za Telltale, istjeramo na čistac šta se tačno desilo u Fabletownu, te ko je odgovoran za te zločine. TT nam je, kao po običaju, dao široku lepezu likova kao i odnosa među tim likovima koji svakako čine osnov za jaku priču. Jedine "mane" se mogu odnositi na sam gameplay, koji je, kao u drugim igrama ovog izdavača, sveden na minimum, ali po mom mišljenju, to je i dobra stvar jer je primarni fokus svakako na samoj priči, i na pomalo krute facijalne animacije, koje su, opet, karakteristične za Telltale. Ukoliko se progleda kroz prste ovim malim nedostacima, dobija se jedna zaista odlična igra sa jako dobro osmišljenom pričom. 89/100
15. Batman: Arkham Knight [PS4]
Nakon Asylum-a i City-ja dobili smo napokon i zadnji dio Rocksteady-jeve Batman trilogije. Batman: Arkham Knight ni u jednom aspektu nije razočarao i da nije bilo fenomenalnog The Witchera 3 i MGS V, vjerovatno bi ponio titulu najbolje igre 2015. godine. Makar u svojoj PS4 verziji, jer smo svi i više nego dobro upoznati sa fijaskom PC verzije. Priča se nastavlja neposredno nakon dešavanja u Arkham City-ju i vrti se oko misterioznog Arkham Knighta. Dobili smo mnogo veći Gotham nego u prethodniku, mnogo više sporednih misija sa poznatim likovima kao što su Penguin, Two-Face, Riddle i mnogim drugim. Gameplay koncept je ostao isti - odlične mehanike blokiranja/udaranja sa combo metrom, ako i neizostavni stealth mode koji je i dalje na relativno visokom nivou. Bitan dodatak je svakako Batmobile, koji proširuje aspekte gameplaya i koji je vrlo zabavan za korišćenje. O grafičkoj ljepotu BAK-a ne treba ni govoriti. Dovoljno je reći da je i dalje jedna od najljepših igara na tržištu. Na PS4 konzoli stvarno nisam nailazio ni na kakve veće probleme, tako da što se tehničke strane tiče (PS4 konzola) nema se šta prigovoriti Arkham Knight-u. 96/100
15. God of War III Remastered [PS4]
Moj prvi susret sa Kratosom je prošao i više nego dobro. Sama tematika grčke mitologije me je oduvijek privlačila tako da mi je GoW sjeo k'o budali šamar,
i uprkos vidno neozbiljnijem tonu koji igra gaji. Po pitanju priče nema se posebno šta govoriti, Kratosov cilj je da poubija cijeli Olimp i na taj način da ostvari svoju osvetu. I više od toga praktično ne treba ni očekivati. "Mlaćenje" jednog boga za drugim je vrlo dobro, te u tih nekih 10-ak sati koliko igra traje nudi sasvim pristojnu zabavu. Grafički gledano, ipak se radi o igri staroj nekih 7 godina, tako da i uprkos remasterizaciji ne treba očekivati brda i doline. Nekima bi možda mogla zasmetati fiksna kamera, ali u ovakvim gameplay elementima koji su primarno hack&slash karaktera, fiksna kamera odrašuje sasvim dovoljan posao. 84/100
16. Nioh [PS4]
Kad sam prvi put vidio najavu za Nioh nisam imao u planu da ću je zaigrati, ali sticajem okolnosti sam je nabavio na jednom popustu i nijednog trenutka nisam zažalio. Istina je da Nioh dijeli dosta elemenata sa Soulsborne franšizom, ali je takođe donio i hrpu novih elemenata koji je čine dubljom i svako poređenje sa navedenim igra mi se čini kao svojevrsno omalovažavanje Nioh-a. Gameplay je možda za neke težak,a li je definitivno i pravedan. Misije su podijeljenje na glavne i sporedne, pri čemu treba spomenuti da se svaka glavna misija odigrava na novim lokacijama koje mešusobno nisu povezane. Svaka ta lokacija je dobro osmišljena sa bar jednom ili dvije prečice do bossa. Bossevi generalno nisu teški, pogotovo kada se uzme u obzir da većina ima jednu ili dvije faze, a činjenica da sam skoro svaku misiju prolazio bez problema sa recimo levelom koji je za 15-ak levela niži od preporučenog govori da uz solidnu opremu i znanje može da se pređe većina igre. Priča nije bog-zna-kako duboka, čak bih prije rekao da je banalna i da služi čisto da bismo imali neku poveznicu za misije koje prelazimo. Grafička strana igre je solidna, ništa posebno za današnje standarde, ali svakako dovoljno dobra za "gameplay-nastrojenu" igru. Većih tehničkih problema od ponekih FPS dropova nije bilo, tako da je i tehnička strana izuzetno zadovoljavajuća. 92/100