Spasili smo Rimsko carstvo od propadanja u strateškoj igri Nova Roma

---

Vjerujem da ste od nekoga čuli kako su igre moderna forma umjetnosti, a ne samo zabavni proizvod za maloumne, ako niste i sami izgovorili nešto slično. Ako je gaming umjetnost, onda su menadžersko-graditeljske igre vrhunski set opreme za slikanje. Dobijete platno, mapu koju ste odabrali, a nakon što ste zamislili generalni plan izgradnje grada, budućem remek djelu kistom dodate pokoju sretnu malu kućicu. Pa još jednu, da ne bude usamljena, pa recimo pokoji akvaduktić, pa toranj kojim ćete strijelama uspavati slatke male neprijateljske trupe…

Nova Roma novi je graditeljski naslov pod izdavačkom palicom studija Hooded Horse. Naslov vam direktno predstavi premisu, u tri sekunde uvoda objašnjeno vam je da je Rim kao grad propao, skupina odmetnutih građana otplovi kako bi pronašla pogodan teritorij za gradnju novoga grada, ali puno boljeg! Odmah da kažem, tu priča staje, nema ni dijaloga pojedinih likova kao forme naracije, nisi došao slušat’ priču – već (g)radit’!

Riječ je o igri koja vas na samom startu ne zasipa brojnim informacijama, tako da će brzo leći i igračima kojima ovaj žanr nije jača strana. Najvažniji resurs su vam uvijek ljudi. Šačicu početnih kolonizatora upregnuti ćete da skupljaju materijale nužne za izgradnju, spočetka drvo i kamen, kojima trebate osigurati kvalitetne uvjete života: smještaj, spremišta, žitna polja za hranu (na početku jedu žito izgleda). Jednom kada pomisle da im je život sladak, dobar glas će se širiti (kažu preko vode zvuk ide dalje nego inače), pa će vam pristići novi imigranti, i tako u krug.

U sličnim igrama obično postoji neka istraživačka divizija kojim dođete do nove tehnologije. Ovdje pak u priču dolazi to što se ipak igra nalazi u tematskom okruženju staroga Rima, pa su učitelji tehnoloških napredaka sami bogovi. Zadovoljenjem njihovih hirova udjeljuju vam se istraživački bodovi koje trošite na “otključavanje” napretka. U ovom trenutku tu je njih pet: Jupiter, Ceres, Neptun, Vulkan i Mars, s naznakom da će ih biti još kad igra izađe iz early accessa.

Međutim, ti bogovi znaju biti smradovi. Prvo vas tjeraju da im napravite hram, pa onda pružate raznorazne žrtve, a onda kad svi bogovi imaju svoje hramove, jedan će zatražiti da mu se napravi još veći! Praveći još veći hram, stanovništvo vam postane gladno pa je na kraju traženje balansa između zadovoljavanja božanstava i funkcioniranja grada najveći izazov.

Usporedba sa slikarstvom na početku teksta nije bila reda radi. Vizualni prikaz Nova Rome je iznimno artistički, kako u segmentu prirode tako i modela objekata te samih građana. Teksture planinskih lanaca namjerno su niske, rubovi naglašeni, saturirane boje se izmjenjuju na ekranu kako godišnja doba prolaze, a građani su čovječuljci koji veselo skakuću okolo. Pritiskom na jednoga od njih, možete vidjeti njegove / njezine osnovne podatke te kratke šašave opise njihovih trenutačnih tegoba poput: nedavno ugazio u blato, popila previše vina sinoć itd.

Prateća glazba je simpatična, na trenutke vesela i brza, na trenutke spokojna. Tehnički problemi su nepostojani, a sistemski zahtjevi takvi da Novu Romu možete pokrenuti i na računalu od papirusa. Sve to doprinosi dosta opuštenom doživljaju igre u kojoj vam mašta buja a oči uživaju u umjetničkoj slici grada kojeg postepeno pravite.

Grad se uvijek doima živim, ponajviše i zbog toga što srećom ne morate mnogo vremena provesti u menadžmentu aktivnosti građana. Vrlo brzo pronađu zaposlenje, a ako je stopa nezaposlenosti jednaka nuli, mnogi će i napustiti svoje poslove kako bi se što prije izgradio novi objekt, a potom se vratiti bez da ih tjerate. Naravno, kako bi se njihov učinak maksimizirao, potrebno je izgraditi i smještaj blizu radnog mjesta kako bi što manje vremena proveli putujući doma, inače će spavati na poslu.

Poput napuštanja standardnog posla kako bi se prionuli bauštele, građani će brzo reagirati i na gašenje požara koji znaju biti i učestaliji nego bi se pomislilo. Pohitjeti će do prvog najbližeg bunara da kantama gase buktinju, a cijela stvar je efikasnija ako imate i službene vatrogasce koji na mjesto ekspresno dolaze kočijom. Taj oblik transporta prisutan je još i kod menadžmenta materijalom, gdje sami morate odrediti koji materijal bi se s koje deponije valjao transportirati do kojeg mjesta. Primjera radi, namjestio sam da mi ta kočija uvijek ugljem i rudom željeza opskrbljuje radionice alata i oružja, kao i da druga ogromnim zalihama drveta i kamena konstantno opskrbljuje luku kako bih taj višak prodao.

Izgradnjom luke stižu vam i brodovi s trgovcima s kojima možete razmijeniti dobra. Cijene ovise od trgovca do trgovca, ali i variraju od vašeg guvernera. Naime, odabirom guvernera može doći do određenih promjena zahvaljujući prednostima, ali i manama, svakoga guvernera. Njihov mandat je na tri godine, kojeg možete i produžiti, no svakim produžetkom mandata guvernerove prednosti se umanjuju, a mane dodatno naglašavaju.

S vremenom vaš grad postaje sve primamljivija meta za strane napadače, pa ga je potrebno i braniti. U početku će za kvalitetnu obranu biti dovoljno okupiti privremenu lokalnu paravojsku, no za veće napade potrebno je izgraditi strateški pozicionirane tornjeve, te kasnije regrutirati i pravu, plaćeničku vojsku. Sve to, kao i brojne druge usluge koštat će vas novca, kojeg naravno generirate ubiranjem poreza.

Ako ste osoba koja u igrama traži propisan izazov, uz zahtjeve božanstava ovdje ćete to dobiti pred sam kraj igre. Izazov je ipak prisutan kroz rastuću potrebu za hranom i isplaćivanjem plaća, nezadovoljstvo guvernerima, želju za boljim sanitarnim rješenjima i suludim žrtvama za bogove.

Međutim, moram istaknuti da zbog brzine izgradnje, prerade materijala i učestalosti migranata taj “kraj” kampanje dođe relativno brzo. Iako je igra dostupna kao early access naslov, svejedno već sada ima svoj kraj. I vjerujem da možete izgraditi sve što ste htjeli u 15-20 sati. Za duže iskustvo predlažem da na startu odaberete maksimalnu veličinu generirane mape u početnom meniju, u kojem uz standardni mod igre koji uključuje i menadžment, za lijenčine i kreativce koji ne vole neke tamo brojčice tu je i kreativni mod bez njega.

Kao i kod svakog naslova ovog tipa, postavlja se pitanje koliko je privlačno vratiti se ovoj igri, a koliko god zanimljiva i unikatna bila, bojim se da bi se mnogi igrači mogli odlučiti samo na to jedno, relativno kratko igranje. Ispada da Nova Roma pati od vlastitog brzog tempa.. Međutim, nemojte da vas to odvuče jer mogu potvrditi: osjećaj ponosa na pitoreskne seoske krajolike i simpatične ulice koje izgradite uspijeva izmamiti osmijeh na lice.