HCL.HR

Recenzija

Blacktail

Koliba babe Jage

Matija Kodba

S jednim fragmentom slavenske mitologije susreo sam se kao dijete, kad god sam odbio pojesti bakinu juhu. Tad bi mi ona zaprijetila da će me zgrabiti Baba Jaga – iliti Baba Roga, kako ju je zvala – i odvesti u svoj brlog pa me tamo najvjerojatnije pojesti. Baba Roga me na svu sreću ipak nikada nije ugrabila. Možda zato što su druga djeca bila zločestija pa ja nisam došao na red, a možda i zbog toga što Baba nije nužno bila onakva kakvom ju je moja baka predstavljala. Naime, kasnije sam saznao da postoji više interpretacija tog mitološkog lika. U nekim pripovijestima Baba Jaga grabi i kažnjava neposlušnu djecu, a u drugim je navodima ona čuvarica seoske zajednice koja potrebitim mještanima izlazi u susret i pruža im pomoć.

Upravo tim nedosljednostima u starim predajama koristi se Blacktail, debitantska igra studija Parasight. Ova igra donosi priču o mladoj Yagi koja biva protjerana iz sela u šumu, gdje treba izabrati hoće li krenuti stazama oprosta ili osvete. I premda je svijet Blacktaila inicijalno osmišljen kao spoj predaja i bajki, on ujedno predstavlja njihovo preispitivanje. Nisu li crno-bijeli svjetovi takvih bajki podosta različiti od stvarnoga života?

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
30€ PC Ustupio izdavač

S obzirom na spomenutu ambiciju, malo koga će iznenaditi ako se za stanovnike svijeta Blacktaila pokaže kako nisu naprosto dobri ili zli – čak i u slučajevima kada sami sebe smatraju takvima. „Dobri“ likovi u Blacktailu tako bez problema mogu zastupati makijavelističke stavove i podržavati okrutnost u određenim slučajevima kad je ona korisna za dobrobit većine, a „zli“ likovi često su borci za slobodu više nego šumski razbojnici. Pisanje koje prati likove u Blacktailu podosta je karikirano, ali nipošto nije djetinjasto. U pogledu izgradnje svijeta, likova na koje nailazite, njihovih međusobnih odnosa i svakodnevice, Blacktail je kvalitetom na doista zavidnoj razini.

Blacktail je naslov čija ljepota prvenstveno leži u istraživanju njegovog bogatog svijeta. Doista je rijedak slučaj vidjeti igru u kojoj zov nagrade u obliku bolje opreme, iskustvenih bodova i drugih upotrebljivih predmeta nije glavna motivacija za bauljanje svijetom. No, prilikom igranja ovoga naslova, ni u čemu nisam uživao toliko koliko u otkrivanju nepoznatih mjesta, slučajnim susretima s (ovisno o prethodnim odlukama) prijateljskim i neprijateljskim likovima i njihovim pričama.

Kvalitetu istraživanja ne bi bilo moguće postići bez otprije spomenutog kvalitetno napisanog aranžmana likova i pažljivo osmišljenih mjesta. Stvar ne bi bila potpuna ni bez izrazito maštovitih sporednih zadataka koji Yagu znaju odvesti u sasvim drugom smjeru od inicijalnih očekivanja, bez usiljenih preokreta. Zadaci koji se doimaju trivijalnima mogu se pretvoriti u labirintske potrage pa se zateknete na posve neočekivanim mjestima, iznenađeni raspletom situacije. Takve odluke u dizajnu samo dodatno pojačavaju živopisnost svijeta Blacktaila te je zaista teško odoljeti porivu da se detaljno istraži svaki njegov kutak.

U tom kontekstu zanimljiva je i odluka da se istraživanje svijeta velikim dijelom učini posve izbornim. Činjenica je da je Blacktail strukturiran tako da obvezni i sporedni zadaci uvelike nemaju veze jedni s drugima. Ako se slijedi isključivo glavna nit priče, ne samo da je moguće debelo skratiti iskustvo igranja naslova, već i propustiti gotovo sav onaj sadržaj koji ovu igru čini iole posebnom.

Blacktail vas u igranju ipak neće držati za ruku, niti od vas išta izričito tražiti. Glavni zadaci su iznimno kratki i šturi – ako kojim slučajem ne pokažete interes za svijet koji vas okružuje, s igrom ćete biti vrlo brzo gotovi. Ako želite doista uživati u naslovu, morate pokazati znatiželju. To je njegov jedini preduvjet.

Vrlo brzo nakon početka igre, Yaga u šumi nailazi na praznu vještičju kolibu, koja će joj poslužiti kao svojevrsni hub tijekom čitavog trajanja igre. Tu će kuhanjem u vještičjem loncu, moći naučiti nove vještine ili unaprijediti one koje je već usvojila. Nalazi se u kolibi i ormar sa skupljenim stvarima, crni mačak koji služi kao točka za brzo putovanje, žabe koje je iz kamena vratili u život, itd.

Osim što vam posluži za spomenute svrhe, Blacktail se kolibom ujedno koristi kako bi na domišljati način riješio problem prolaska vremena. Pa dok se priča Blacktaila odvija kroz četiri godišnja doba i svaki uspješni završetak glavnoga zadatka automatski započinje ono sljedeće, to ne znači da se u bilo kojemu trenutku ne možete vratiti u ranije posjećena mjesta. Četiri puteljka koji iz kolibe vode na različite strane svijeta u kojima uvijek vlada određeno godišnje doba. Niti u jednom trenutku stoga ne trebate strahovati da ste nešto propustili – uvijek postoji mogućnost da se vratite na ranije posjećena mjesta i dovršite preostale sporedne zadatke i aktivnosti.

Blacktail koristi pomalo kompliciran sustav kontrolnih točaka (checkpointova). Da biste spremili poziciju trebate ručno aktivirati kamene spomenike podignute diljem svijeta i za to vam treba poseban resurs. Iako se u prošlosti i pokazalo da sustav ručnog spremanja pozicije može suštinski doprinijeti gameplayu, implementacija sličnog sustava u Blacktailu je u najmanju ruku neupečatljiva: sveprisutnost potrebnih resursa i spomenika poništava svaku moguću značajniju implikaciju takvoga sustava. Štoviše, umjesto da pridonosi gameplayu, sustav se u praksi pokazao štetnim. S obzirom na ogromni broj spomenika i njihovu sveprisutnost, lako je potpuno zaboraviti na njihovu ulogu pa nećkanje o tome jeste li ili niste nedavno spremili poziciju zna predstavljati jedan od zamornijih aspekata ovoga naslova. A iako je problem sam problem lako rješiv, to nimalo ne umanjuje njegovu iritantnost.

Sustav borbe kojim se Blacktail koristi u osnovi nije loš, premda je u drugom planu. Dapače, lagao bih kad bih rekao da se nije pokazao zanimljivim – barem na kratke staze! Nažalost, fleksibilnost koju u početku otvara pozamašni izbor strijela, čarolija i vještina ograničena je relativno malim brojem neprijatelja. Tek rijetki među njima predstavljaju značajniji izazov. Većina iole opasnijih situacija proizlazi tako iz sukoba koji uključuje veće skupine protivnika. Sama je igra očito svjesna tog problema jer će na vas neprestano slati horde neprijatelja da vam malo oteža stvari. Određeni stilovi igre koji su prilagođeni rješavanju takve vrste situacija stoga imaju opipljive prednosti nad drugima.

Na spomenuto stanje stvari odmah se nadovezuje drugi ozbiljni problem, a to je tijesna integracija sustava borbe sa sustavom craftinga. Pretjerani broj neprijatelja iziskuje neprestanu potragu za novim resursima, zahvaljujući čemu čitava stvar ubrzo postaje mukotrpnim poslom. Iako igra posjeduje sustav skladištenja stvari nakon što popunite inventar, isti je prilično nepraktičan i od slabe pomoći. Jednom kad shvatite da je gotovo svim neprijateljima moguće pobjeći, vjerojatno ćete se upitati čemu bezvezno trošenje vremena na borbu.

Spomenuo sam na samom početku teksta kako se Blacktail u izgradnji svojega svijeta i pričanju različitih priča uvelike oslanja na preispitivanje crno-bijelog moralnog sustava prisutnog u starim bajkama, mitovima i legendama. Vjerojatno će vas onda iznenaditi ako spomenem da se u pogledu borbe i usvojenih vještina igra koristi binarnim sustavom morala. Možda će vas nešto manje iznenaditi kad kažem da je taj sustav sve samo ne dobar.

Problemi koji prate sustav moralnosti u igri su svakojaki, a samo se neki od njih tiču njegove kontekstualne razine. Tako je sustav već sam po sebi jednostavan u tolikoj mjeri da to gotovo graniči s banalnošću. Za svako dobro i loše djelo Yaga će dobivati „moralne bodove”, a pregledno sučelje pokazat će vam koliko ste u određenom trenutku dobri ili zli. Ovisno o tome na koju stranu naginjete, naučit ćete određene vještine karakteristične za to opredjeljenje – dobrice će biti bolji sakupljači, a zlikovci bolji borci. Posljedice takvog sustava prilično su očigledne – čak i potencijalno problematične moralne situacije u praksi se neće pokazati takvima ako birate odluke kojima ćete najbolje unaprijediti svojega lika.

Dok će neke od spomenutih bodova Yaga skupiti na temelju većih odluka u igra, značajan broj njih osvojit će i za vrijeme ponavljajućih i nadasve iznimno trivijalnih sekvenci. Nnahraniti gladnoga ježa ili ga upucati, osloboditi pticu ili je upucati, pomoći pčelama u pronalasku cvijeća ili ih upucati… sve je to igri bitno! Tu je i bizarni detalj da će vas igra upitati želite li ići “putevima svjetla” ili “putevima sjene” prije nego što uopće donesete ikakvu značajniju odluku u tom pogledu. Iako su mi posljedice tog izbora ostale nejasne – tko zna, možda ih uopće nema – riječ je samo o još jednom primjeru nespretno gamificiranog sustava morala.

Koliko god da sam pohvalio naslov u pogledu kvalitete pisanja svijeta koji je potrebno istražiti, toliko je nemoguće ne prigovoriti kvaliteti njegove glavne priče. Prezentacija te priče nažalost nije ni blizu tome da se u potpunosti zadovolje mogućnosti premise. Tako ne samo da se razvoj Yagine osobne priče kroz naslov pokazao prilično nezanimljivim, pokušaji eliptičnog pripovijedanja uz pomoć nepotpunih komentara pripovjedača doimaju se više načinom prikrivanja te činjenice nego li svjesnim izborom prikladne metode da se ispriča željena priča.

Ton pripovjedača pak oscilira između ozbiljnog i humorističnog, bez smislenih prijelaza i gradacija uvjetovanih samom pričom. Naposlijetku je potrebno spomenuti i samu glasovnu glumu pripovjedača i ljudskih likova, koja je, u usporedbi s fantastičnim likovima zapanjujuće loša. Ona je popraćena izvještačenim naglascima i afektiranim izgovorom koji zakucavaju posljednji čavao dubljeg uranjanja u ispričano.

Glavnim baukom ove maštovite i nekonvencionalne igre pokazala se njezina neujednačenost. Koliko god da Blacktail živopisno oslikava svijet na razmeđi bajke i legende, njegove karikirane stanovnike i njihove odnose, politike i sukobe, toliko tu posebnost umanjuje rastegnuta i slabo prezentirana glavna priča o odrastanju i moralnim dvosmislenostima. Ali, usprkos svim problemima, ovo je i dalje naslov koji vrijedi odigrati. U segmentima gdje je dobar, Blacktail je zaista zabavan. Posebna preporuka pak upućena je ljubiteljima detaljnog istraživanja svjetova u videoigrama. Ako se ubrajate među njih, ovaj prvijenac novog i ambicioznog studija vjerojatno vas neće ostaviti ravnodušnima.

Naslova koji pružaju puno slobode uvijek manjka pa Blacktail dočekujemo raširenih ruku. Ljepota istraživanja i šarmantni likovi nadoknađuju gotovo sve nedostatke koji proizlaze iz nezgrapno ispričane priče i neuvjerljive borbe.

76 Naša ocjena
  • maštoviti i pažljivo osmišljeni svijet i likovi
  • simpatična, upečatljiva vizualna prezentacija
  • istraživanje koje ne iziskuje nagrade da bi bilo zanimljivo
  • neostvareni puni potencijal sustava borbe
  • glavna priča prezentacijom kaska za manjim, sporednim pričama
  • banalna implementacija moralnog sustava

Komentari (6)

  • vragec25cro

    14.01.2023 - 14:31

    Zanimljivo zvuci.moglo bi se probati

    • AngryMosquito

      @vragec25cro, 14.01.2023 - 14:46

      Pa vragec ti sve probas i kupijes,jbt daj udjeli koj euro nama siromasia…hahahha

    • vragec25cro

      @AngryMosquito, 14.01.2023 - 17:24

      K….. vecinom probavam preko gamepassa ili kad su igre na popustima.Rijetko kad kupim day one ali u prosjeku 1-2 igre godisnje kupim po full cij3ni i jedno 5-6 na snizenjima,sve ostalo gamepass

    • YoyoOyOy

      @vragec25cro, 14.01.2023 - 18:40

      Fifa i cod 😘

    • vragec25cro

      @YoyoOyOy, 15.01.2023 - 12:44

      Ne.proslu godinu je bio to Elden ring i Horizon fw oboje preorder,a na popustima uzeo civ6,tlou2,neke kros utrke s motorima i sniper elite v2 remastered za ps5,a mafiu 3 i the crew 2 za xsex

    • YoyoOyOy

      @vragec25cro, 16.01.2023 - 06:23

      Ma nebitno. Zezam se samo. Svatko kupi što želi, mene nije briga

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?