6. lipnja 1944. događa se vjerojatno najpoznatija invazija moderne povijesti. Nakon nekoliko mjeseci intenzivnih priprema, savezničke snage uspijevaju preuzeti obale Normandije. Sve to, vjerujem, znate jer je ta tema već opširno predočena ako ne u udžbenicima povijesti onda u filmovima i videoigrama. Međutim, Classified: France ’44 ne fokusira se izravno na tu priču nego  na trud partizanskih vojnika iza neprijateljskih linija, zaslužnih za omekšavanje neprijateljske obrane kako bi sama invazija bila uspješna.

Classified: France ’44 je strateška, tj. taktička igri na poteze, u kojoj kontrolirate malu skupinu hrabrih boraca. Gameplay se svodi na odabir jedne od dvaju ili triju misija koje vam igra ponudi, da bi se rješavanjem njihovih zadataka stvorio dovoljno snažan otpor njemačkoj okupaciji. Misije vas bacaju na relativno male mape u kojima imate nekoliko zadataka za obaviti, a do uspjeha je moguće doći i da se ne ispune svi zadaci, čak i ako vam ne prežive svi likovi.

Postoje tri vrste misija. U tzv. stealth misijama imate mogućnost potiho neutralizirati sve protivnike. Naravno, pod uvjetom da ostanete neotkriveni. U suprotnom panično praznite spremnike municije. Misije zasjede vam dozvoljavaju samo nekoliko tihih eliminacija, prije nego vas protivnik automatski otkrije i razmjena metaka započne. U trećoj verziji misiju započinjete s puškama užarenih cijevi i prvo se puca pa se kasnije pita zašto. Uz to, sami zadaci lijepo variraju i to je nešto vrijedno hvale – nijedna misija nema isti osjećaj.

Zadaci u igri lijepo variraju i to je nešto vrijedno hvale – nijedna misija nema isti osjećaj.

Međutim, što više igrate dobivate sve jači osjećaj traljavosti. Usprkos više nego dovoljno snažnom procesoru, imao sam dojam da mi protivnici predugo donose odluke. Primjerice, ako se nalazite u borbi s grupom od desetak protivnika, dok se svi oni izredaju, vi si komotno večeru stignete pripremiti. Inteligencija protivnika nije na nivou, rijetko kada vas okruže ili postave u nezgodan klinč. Pronalaženje puta kojim vaši borci dođu do ciljanog mjesta, odnosno ciljane ćelije, također vrlo često zna biti bedasto. Likovi obožavaju prelaziti preko stvari koje su mogli zaobići

Kako je riječ o taktičkoj igri na poteze, svaki vaš pucanj ima određeni postotak uspješnosti. Naravno, zna se dogoditi da prevagne i onih 10% šansi za promašaj, pa će vaš borac sa ispravnom dvocijevkom promašiti protivnika ispred sebe. Znam da je to sve odlika takvih igara, no pokušavam dočarati zašto ovaj naslov zna biti itekako naporan ako ga igrate duže od sat-dva u komadu.

Inteligencija protivnika je niska, no to ne znači da ćete lako s njima izaći na kraj.

Napisao sam maloprije da je inteligencija protivnika niska, no to ne znači da ćete lako s njima izaći na kraj. Često su protivnici brojčano nadmoćniji u startu, a još češće im dolaze i pojačanja.  Odaberete li srednju, normalnu težinu na početku, ponuđene misije će biti opisane težinama relativnim njoj. Dakle imate misije sa “standardnom” težinom, koja je upravo ta normalna, no onda imate “brutalnu” koja je malo izazovnija od onoga što se odabrali, a o trećoj verziji da i ne pričam. E sad, ako uz izazovnost volite i kaos, veselit će vas činjenica da nikad ne znate što očekivati, jer su mi neke na papiru najteže misije bile lakše od onih najlakših…

Nakon što ste uspješno riješili misije, na gornjem dijelu ekrana puni se vaš mjerač “spremnosti”, odnosno razina pripremljenosti okupiranog francuskog sjevera za Dan D. Odbrojavanje kreće negdje oko dva mjeseca prije same invazije, a onda za izvršavanje svake misije potrošite po dva-tri dana. Ultimativni cilj je biti što spremniji prije nego vrijeme istekne, a ovisno od vašeg uspjeha imate i nekoliko različitih ishoda.

Okupirana Francuska podijeljena je na brojne regije i podregije, čijim “osvajanjem” (izgradnjom partizanske mreže) dobivate različite pogodnosti koje vam olakšavaju daljnji napredak. Nacisti međutim šalju svoje jedinice, prvenstveno agente Gestapa da vas ometaju i oduzimaju osvojene regije. Svatko treba prijatelje, a vi svoje tražite među trima zasebnim frakcijama: radikali, kriminalci i pobornici generala De Gaullea. Što je bolji vaš odnos sa tim frakcijama, bolje pogodnosti od njih dobivate, jer ruka ruku mije.

Bilo bi krasno da je prikaz mape vizualno ljepši, jer iako su išli na taj neki WW2 izgled, mapa djeluje kao da je izašla iz Europa Universalisa III, igre iz 2007. godine. Ne pomaže ni to što je natrpana svakakvim simbolima koji nikome neće biti jasni na početku igre.

Mapa djeluje kao da je izašla iz 17 godina starog Europa Universalisa III.

Između misija imate priliku upoznati vaše partizane, koji su doista šaroliki. Ima tu Francuza, Amerikanaca, Britanaca i drugih, no svi oni su i dosta površni usprkos tome što nakon svake misije dvoje likova redovno razmjene pokoju lovačku. Ostatak segmenta priče je sama priprema za Dan D, ali mogu pohvaliti to što vas nakon skoro svake misije dočeka informacija koja faza pripreme se dogodila otprilike na taj dan.

Veliki plus igri je njena optimizacija. Možete igru pokrenuti skoro i na krumpiru, no grafički i na najvišim postavkama modeli likova izgledaju opet onako zastarjelo i nedotjerano, dok je recimo okoliš pristojan. Glazbena podloga je nešto tipično što možete očekivati od igre smještene u drugi svjetski rat. Kao takva ne razočarava, no također je i jako jednolična pa dosadi sa vremenom.

Rezimiranje bih započeo sa jednom izjavom s kojom vjerujem da će se složiti velika većina: igre bi trebale biti zabavne. Premisa ovoga naslova je itekako zanimljiva – partizanske savezničke jedinice pokušavaju stvoriti podzemnu mrežu otpora okupatoru i uz to se nastoji biti vjeran izvornom materijalu. Međutim, jednom kada pošteno zagazite u igru osjetit ćete sve manje prisutnosti onoga što je najvažnije, a to je zabava.

Lako prestanete biti uživljeni u okruženje jednom kada vidite nemoguće načine na koje vaši borci promaše metu. U situacijama kada ste očito poraženi, protivničke trupe umjesto da zadaju konačni udarac, troše poteze na nevažne stvari, a sama misija se užasno oduži. Znalo mi se događati da se igra jednostavno preračuna u svojim kalkulacijama pa napredak jednostavno stane, jer se ne događa ništa na protivničkom potezu. Jako pažljivi morate biti sa vašim klikovima miša jer je iznimno lako da vas vaš borac pogrešno shvati i učini ono što niste htjeli itd. Igra često privremeno oduzima kontrolu nad kamerom, jer primjerice svaki put zumira na novootkrivenog protivnika, makar ja generalno znao da je on tu, jer se recimo sakrio u žbunje. Sve to nažalost škodi konačnoj zabavi, stoga teška srca, preporučujem samo oprez kod ovoga naslova.