Ako volite serijal Tony Hawk’s Pro Skater, zasigurno cijenite dobar gameplay i onu ovisnost koju izaziva slaganje ludih trikova na skateboardu. Vjerojatno ste čuli za neke konkurentne naslove kao što je serijal Skate, ali ako jeste onda znate da novih Skate igara nije bilo već 12 godina. S druge strane, skateboardinga ima na indie sceni uz igre kao što su Session, SkateBird i OlliOlli.

OlliOlli franšiza nastala je kao skroman indie projekt britanskog studija Roll7. Prva igra pojednostavila je skateboarding filozofiju i radnju postavila u 2D okolinu, da bi njen nastavak dodao male inovacije i posudio dodatne elemente od dobrog starog Tonya. Treći dio, zvan OlliOlli World donosi posve novi rukom crtani stil i par dodatnih posudbi od gospona Hawka.

Kao skateboarding arkadna igra, OlliOlli World vraća se s provjerenom formulom gameplaya čiji kostur podupiru vrlo dobre komande te logičan i slojevit combo sustav. Jedna od tipki koristi se za odguravanje kojom igrač diktira brzinu svog skejtera.

Osnovu gameplaya podupiru vrlo dobre kontrole i slojevit combo sustav.

Priprema za ollie ili bilo koji napredniji trik iz roda flipova vrši se pomoću lijeve analog palice. Nakon što palicu pustite ili zarotirate u određenom smjeru, vaš skejter će se vinuti u zrak i izvodeći raznorazne trikove koji mogu varirati sve od klasičnih kickflipova i shove ita pa do ludosti poput  540 doubleflipa.

Dvjema bočnim tipkama na kontroleru možete u zraku kontrolirati rotaciju vašeg skejtera, što dakako donosi dodatne bodove. Grajndovi i slajdovi se izvode pogađanjem svih mogućih smjerova na lijevom analogu prije nego što sletite na objekt na kojem želite izvesti jednu od tih vrsta trikova. Tu su ponovno i manual trikovi koji mogu sve te vrste trikova povezati u jednu veliku cjelinu. Ono što je novo jesu grabovi koje možete izvesti korištenjem desne palice i donose više bodova ako grab trik uspijete zadržati dovoljno dugo.

Igračev je  cilj da tijekom izvođenja vratolomija i dugih kombinacija uspije doći do kraja levela i usput odraditi nekolicinu štosnih zadataka i prikupiti što više bodova. Među zadacima su već viđene stvari poput izvođenja specifičnog trika na određenom mjestu u levelu ili pak neki vid interakcije s okolinom, ponekad i klasično skupljanje nekih skrivenih predmeta.

Leveli su znatno dulji, te razgranatiji od onih u prve dvije igre serijala. Moguće je često odabrati više ruta unutar istog levela, a za tranzicije će nekada poslužiti i quarter-pipeovi“.

Jedan od aduta kojom OlliOlli World želi zadobiti pozornost igrača je i posve novi, rukom crtani vizualni stil. Moram priznati mi ovaj izgled igre nikako ne sjeda, te da preferiram minimalistički 2D stil koji je krasio prethodnu igru. Zapravo, nije samo u pitanju sami vizualni stil, već i direktna posljedica koja se očituje u tome da kompletni leveli djeluju nekako rastegnuto i jednolično.

Problem se sastoji u tome što OlliOlli World nema nekih posebnih elemenata u okolini koji bi pomogli pamćenju prepreka i iskoristivih skakaonica. Koliko god ovaj stil sam po sebi djelovao svježe i živo, monotoni pejsaži u pozadinama u kombinaciji s generalno slabijim level dizajnom u odnosu na prethodnika, narušavaju ukupni dojam i zapravo postižu suprotni učinak.

Vizualni stil donosi osvježenje, ali monotone pozadine nemaju elemente koji bi igraču poslužili za memoriziranje prepreka.

Poigrali su se developeri s nekim novim idejama, pa tako spomenute alternativne rute pružaju veći izazov, daju mogućnost osvajanja većeg broja bodova i ponekad čak kriju rješenja nekih opcionalnih zadataka. Međutim, sve je to tu samo kao neka mala varijacija, ne nužno kao nešto što bitno upotpunjuje iskustvo skejtanja.

Dok su odabiri garderobe i različitih grafika na daskama za svaku pohvalu, priča je nešto što je svakako moglo izostati iz ove igre. Nekima će se možda svidjeti šarm likova iz Radlandije – šarene skejterske utopije u koju je smještena radnja priče. Likovi stalno nešto brbljaju i ponekad dijele korisne savjete, no sve se to vrlo brzo svede na dosadne igre riječima i fore koje ćete htjeti što prije zaboraviti.

Priča je nešto što je komotno moglo izostati iz ove igre.

Iako nisam najveći fan elektronske glazbe koja je prisutna još od prvog dijela serijala, čini mi se da ću uratke prisutne u Worldu pamtiti manje nego one iz prve dvije igre. Količinski je norma svakako zadovoljena s nekoliko desetaka pjesama, te je dobrodošla mogućnost ručnog prebacivanja pjesama.

Gameplay također donosi neke nelogičnosti. Ovaj put je teže, tj. nemoguće pasti s daske zbog lošeg slijetanja ili pretjerane rotacije. U tom je smislu igra puno lakša, što je s jedne strane pošteno. S druge strane, to i nije baš pohvalno jer igra ovu promjenu pokušava izbalansirati već spomenutim, nepotrebno dugim levelima kojima domišljati dizajn često i nije najjača strana. Izbačeni su i revert trikovi koji su se mogli kombinirati s manualima te igra tako gubi na izazovnosti i manje nagrađuje igrače koji žele usavršiti svoje umijeće kombiniranja trikova.

Unatoč svim mojim kritikama, OlliOlli World nije loša igra. Isplati ju se zaigrati, osobito ako niste igrali prethodna dva dijela i ako vam se dopada vizualni stil. Osnovni gameplay i dalje je solidan, unatoč tome što je mrvicu razvodnjen nepotrebnim sitnim promjenama. Developeri su među ostalim razmatrali i mogućnost prebacivanja serijala u 3D okolinu, pa će biti zanimljivo vidjeti što će donijeti sljedeći nastavak.