HCL.HR

Recenzija

Sonic Frontiers

PLAVI GEMIŠT NA MARTINJE

Ivan Brekalo

Sonic igre su lutrija: ponekad ispadnu dobre i vrate ti nadu u život, a nekad ispadnu toliko loše da te izbace iz takta. Povremeno te igre znaju iznenaditi, tu i tamo i inovirati. Nerijetko se prodaju izuzetno dobro čak i onda kad pokupe katastrofalne kritike. Fanovi Sonica dobro su svjesni toga pa je Sonic Frontiers trebao biti nova stranica u povijesti plavog ježa, nešto što bi nakon golemog uspjeha dvaju filmova prekinulo izbivanje u svijetu iz kojeg je i potekao.

Donedavni izostanak Sonica u igrama prije svega je rezultat golemog broja nastavaka u prošlosti koji je doveo do zasićenja i do potrebe za nečim drugačijim. Je Frontiers divlja i drugačija igra? Oooo, itekako jest! Je divlja na dobar način? Možda “divlja” na Breath of the Wild način? Hm, kako da vam to predočim…

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
60€ PlayStation 4 Ustupio distributer

Kako je uopće nastala ova igra? Teško je dešifrirati, no moja pretpostavka je da je netko od direktora u Segi odlučio skupiti ogromnu količinu ideja iz raznih uspješnih igara i drugih zabavnih medija, zatim je laički proanalizirao što sve neki od popularnijih proizvoda sadrže, stavio to na papir i rekao developerima Sonic Teama: “Ovo je sve što želim u novoj Sonic igri!” Jer ako su sve te ideje svaka za sebe sjajno prošle pred publikom, mora to sve skupa jednako sjajno proći kad je nabacano u novu Sonic igru. Jednostavno mora, zar ne?

To vam je kao da radite ručak i stavite baš sve, ali sve sastojke koje imate u zamrzivaču. Ne trebate biti genij ili profesionalni kuhar da procijenite kako taj ručak na kraju neće nitko pojesti. Tako je i s ovom nesretnom, unakaženom Sonic igrom. Sega nije ni pokušala naći nekakvog novog Yujija Naku koji će lude zahtjeve direktora izbalansirati pazeći na to da gameplay zadrži kakvu-takvu tečnost. Jednostavno su ubacili sve što su imali i dobili smo na kraju ovaj frankenštjanizirani poluproizvod s plavim ježom na naslovnici.

Kad kažem da su ubacili baš sve, doista mislim sve i ne šalim se ni najmanje. Prije svega, igra je smještena u pravi pravcati otvoreni svijet. Bez ikakvih urbanih sredina dakako, tu je nekakva priroda i imaju ukupno tri velike lokacije kojima Sonic može trčkarati. Na papiru odlično, Sonic u otvorenom svijetu, triput hura za ježonju i prijatelje.

Imamo veliki, otvoreni svijet i to je zanimljivo dok ne shvatite da je bezličan i isprazan.

U praksi, to su bezlični prostori koji djeluju kao otvoreni svjetovi iz onih prvih MMORPG igara, samo ovaj put popraćeni solidnom grafikom. Međutim, sve ono što je unutra – platforme i ograde niz koje se Sonic klizeći spušta, sve to složeno je kao da je riječ o nekakvom level editoru koji je upravo koristila osoba koja se sprema oboriti sve moguće negativne rekorde koji se obično obaraju na Martinje. Trijezan čovjek koji ima veze s video igrama ovo nije mogao dizajnirati, jednostavno nije mogao.

I tako plutaju zrakom te bezlične platforme, izgledom i oblikom iste u svakom od otvorenih svjetova koje Sonic posjećuje. Same po sebi donekle funkcioniraju i Sonic može izvesti Sonic-stvari: skakati, grindati i automatski se zalijetati na platforme koje je nanišanio. S druge strane, taj nesklad narušava dojam uvjerljivosti otvorenog svijeta, a monotonija i izostanak urbanih sredina objašnjene su pričom.

Otvoreni svijet pokušava biti Breath of the Wild i to me iskreno čak ni ne ljuti. Recimo samo da se nekome u Segi ta igra svidjela, pa su onda silom pokušali i oni svoju maskotu ubaciti u nekakav otvoreni svijet, pri tom posudivši zvučne efekte i vizuale koji uvelike vuku na spomenuti Nintendov hit. Zašto su to učinili? Pojma nemam, valjda su htjeli izazvati slične asocijacije kod igrača. Čak je i otkrivanje mape odrađeno u sličnom stilu kao i u Breath of the Wild.

Ali, nisu samo otvoreni svijet i prezentacija ti koji podsjećaju na Linkovu avanturu. Tu je i priča. Sonicovi prijatelji su u nekom čudnom stanju, može se razgovarati s njima, ali nisu posve tu. Pa doznajete stvari koje su se događale u prošlosti s nekom bivšom civilizacijom, pa te djeliće priče igra pokušava prikazati kao neka objašnjenja na neke ranije nerazjašnjene detalje iz onih malo normalnijih Sonic igara.

Tako saznajemo porijeklo Knucklessa, što su zapravo Chao bića, pa nam igra daje naslutiti otkuda je zapravo došao jedan od ikoničnih bosseva iz prve Sonicove 3D igre – Sonic Adventure. Kad malo promislim, povremeno se igra baš potrudi s tim odavanjem počasti i ponovnim osmišljanjem ranije poznatog materijala. Ideja je svakako tu, ali je izvedba otprilike na razini one iz igranog Super Mario filma.

Priča žonglira s toliko motiva da je teško pohvatati konce problematike transhumanizma, digitalnih dimenzija i sličnoga.

Međutim, nije to sve po pitanju priče- pripremite se i na sve ostale aktualne teme iz filmova, serija, same stvarnosti SF inspiriranih igara današnjice. Prijetnja umjetne inteligencije, roboti i Skynet, Eggman kao zli transhumanist, digitalni zatvor u vidu Matrixa… Ma ne staje ni tu igra s bućkurišem ideja nabacanih iz svega drugog što nije Sonic. Čak se u jednom trenutku dotiče i stvarne svrhe Mjeseca. Ne šalim se!

Situacija je vrlo slična i po pitanju gameplaya. Ideje nabacane sa svih mogućih strana. Od otvorenog svijeta sa zagonetkama i mini igrama koje sežu od zaglupljujuće jednostavnih do frustrirajuće teških, do borbe sličnije onoj u nekim modernijim akcijskim igrama s netipično kompliciranim kontrolama za jednu Sonic igru, okrunjeno čestim umiranjima kao da je u pitanju kakva FromSoftware igra, samo što ovdje najčešće nemate pojma zašto ste poginuli.

U Frontiersu se gine skoro kao u igrama FromSoftwarea. Samo ovdje najčešće nemate pojma zašto ste poginuli.

U miksu su i klasični 3D Sonic leveli koji su ujedno svijetla točka ovog naslova, s tim što je njihovo postojanje teško opravdati jer se jednostavno ne uklapaju u ovu salatu svega živog. Ti leveli su prekratki i odudaraju od ostatka iskustva predstavljenog u Frontiersu. Da, taj je nesklad klasičnih levela i Frontiers otvorenog svijeta djelomično objašnjen pričom, ali upravo se tu da vidjeti kako se silom nametnute mehanike i koncepti raspadaju.

Zatim su tu borbe u stilu Shadow of Colossusa s ogromnim divovima koji napadaju bodljikavog nam heroja, dok se on pokušava uspeti na ove nemani i pronaći njihove slabe točke kako bi ih porazio. Iako je ponovno riječ o još jednoj preočitoj i besramnoj “posudbi”, ovo mi se na prvi dojam čak učinilo kao da bi moglo imati smisla i da će ostaviti nekakav bolji dojam.

Bome sam bio naivan, jer kao i većina drugih stvari ovdje – i ovo je popraćeno tehničkim nesavršenostima koje direktno vode u neočekivane frustracije. Već je na prvoj borbi s divovima kamera očajna i sama po sebi odugovlači naizgled jednostavnu borbu. Svaki put kad dođete do zadnje faze na kojoj poginete radi kamere, sve morate isponova.

Da su bar pokušali kopirati fiziku iz Breath of the Wild, ali ne – fizika u ovim borbama je nepredvidiva i teško da ćete dobiti osjećaj za ovaj gemišt glitcheva. Igranje cijele borbe isponova ne bi predstavljalo toliki problem da znate da je to vašom krivicom, a ne zbog kamere i nepredvidivosti fizike.

Cijela igra ima neoprostivo mnogo problema s tečnošću i ponavljanjem dosadnih dionica.

Iako se tijekom ove avanture nađe i pokoja boss borba koja funkcionira, cijela igra ipak ima neoprostivo mnogo problema s tečnošću i ponavljanjem dosadnih dijelova kako bi se konačno ponovno došlo do prilike za dovršetak borbe. Određene mehanike koje je Sonic zadržao iz nekih vedrijih dana, u ovom neslavnom koktelu samo smetaju, a jedna od njih je i prepoznatljivi sustav skupljanja prstenova i gubitak istih pri zadobivanju štete.

Nije sve tako tragično i stoga napominjem – ako se unaprijed naoružate izuzetno velikom tolerancijom postoji mogućnost da ćete na momente i uživati u nekim segmentima Sonic Frontiersa. Nađu se tu pokoja dobra borba, poneka bolja zagonetka i povremeno pogođen humor u filmičnim dijelovima igre. Grafika, iako ne donosi ništa revolucionarno, je vjerojatno najjači adut cijelog ovog pakiranja. Šteta što je taj dio prezentacije narušen tehničkim nedostacima, poput za ovaj tip igre neoprostivog efekta iskakanja objekata. Sve to možda ipak jednog dana posluži kao nekakav predložak za nešto bolju Sonic igru.

Koga god da Sega zaduži za taj zadatak – taj će imati strahovito puno posla: izbalansirati sve ove sastavnice ovog apsurdnog koktela, poraditi na međuovisnosti elemenata koji bi ostali u tom potencijalnom nastavku, gameplay ponovno učiniti zanimljivim. Također, staviti ili neku normalniju priču ili u potpunosti ići na nekakvo nadrealno i pretjerano vrckasto iskustvo u stilu igara Hidekija Kamiye.

Do tada, Frontiers ostaje zanimljiv samo dvjema skupinama igrača: onim najmlađima kojima ovo nije samo prva Sonic igra, već ujedno i prva igra svih ovih žanrova koje Frontiers nasilno pokušava spojiti, te onim najtvrdokornijim obožavateljima koji su uspjeli sami sebe uvjeriti da je Sonic Boom bio kvalitetan naslov. Sve ono što u ovoj igri na prvu izgleda dobro, dizajnirano je isključivo s tim ciljem u vidu – samo kako bi na prvu izgledalo dobro i ništa više od toga.

Sonic Frontiers bi se mogao svidjeti mlađim igračima kojima je ovo prva Sonic igra. Svima ostalima savjetujemo da bježe od ove igre dok im noge ne poplave. U najboljem slučaju ovo bi moglo poslužiti kao šablona za nastavak koji bi uz rebalans gameplaya i uz neku prihvatljiviju priču mogao postati solidna igra.

57 Naša ocjena
  • dobra grafika s obzirom na sve druge nekvalitete
  • tu i tamo naleti neka zabavna borba ili mini igra
  • izuzetno loše odrađen spoj ideja iz mnoštva drugih igara
  • elementi otvorenog svijeta djeluju nabacano bez ikakvog smisla
  • problemi s kamerom
  • spor napredak i previše vraćanja na nemaštovite dijelove nakon umiranja
  • nebalansirane mini igre

Ivan Brekalo

Poklonik retro igara koji se voli vraćati starim Sega i Nintendo klasicima. Zaljubljenik u Smash Bros i entuzijast za Capcomove tabačine. Frejmovi su mu bitniji od rezolucije, a igrivost bitnija od priče.

Komentari (5)

  • Darac83

    16.12.2022 - 20:55

    Tu kod mene je već na 30$ (Switch verzija) pa mi je bilo sumLJivo.

  • Iron666

    17.12.2022 - 08:17

    Izgleda da sav onaj hate na izlazak prvog gameplay trailera je poprilično opravdan… Ništa čudnoga..

    • Combat 28

      @Iron666, 17.12.2022 - 14:33

      Jez podbacio

    • Ravel

      @Iron666, 19.12.2022 - 13:52

      Ovisi kojoj strani pripadaš, ima dosta kojima se igra stvarno svidjela i koji misle da je dobra.

  • Vito12

    26.12.2022 - 20:11

    Igra dobro počne ali se počinje kvariti na četvrtom otoku jer je bila požurena. Srećom ćemo iduće godine dobiti 3 besplatna updatea od kojih je jedan nova priča i playable Tails, Amy i Knuckles, a Kishimoto je baš nedavno izjavio da će do kraja 2023. poboljšati smeće od The End bossa i Supremea.
    Kako bilo, možda ne bi bilo loših kritika da se Sega stalno ne žuri sa Sonic igrama i da je Naka i dalje u igri.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?