Nakon perioda velikih naslova poput Elden Ringa i Horizon: Forbidden Westa, dolazi nam laganije razdoblje bez zvučnih hitova. No, to ne znači da se nema ništa za igrati. Pokraj velikana izašle su i druge igre koje su nekima možda prošle ispod radara, a mogu popuniti ovo sušno razdoblje pred nama. Među takvim igrama je i Syberia: The World Before, pa idemo vidjeti je li ovaj nastavak isprao razočaranje trećeg dijela.

Syberia: The World Before je point’n’click avantura smještena u često korištenu eru Drugog svjetskog rata, ali sa svježim i prizemljenim pristupom. Iako je četvrta u nizu Syberia igara, The World Before se ne oslanja previše na događaje iz prethodnih dijelova, već pokušava ispričati potpuno novu priču. Neke stvari ipak treba pojasniti novim igračima pa je dobro što igra ima kratki filmić koji ukratko objašnjava što se sve dogodilo u posljednje tri igre, a dobro služi i za prisjećanje onima koji su te naslove već igrali.

Syberia: The World Before prati dvije priče: prva je život Dane Roze za vrijeme Drugog svjetskog rata, a druga je istraga Kate Walker o Dani koja se događa početkom 2000. Sama je priča strukturirana u stilu detektivskih knjiga i serija, gdje Kate Walker korak po korak razotkriva se zapravo dogodilo Dani. A svaki put kada bih došao do nekog zanimljivog otkrića, igra bi me stavila u cipele Dane te bi zatim morao proživjeti ono što sam otkrio s Kate.

Sama je priča strukturirana u stilu detektivskih knjiga i serija.

Cijela je priča dosta prizemljena, većinu vremena smirena bez grandioznih zapleta. Obično u igrama imamo priliku vidjeti rat na bojištima punim akcije i adrenalina, ali The World Before uzima drugi pristup na temu koju smo vidjeli već bezbroj puta. Umjesto pušaka i metaka imamo priliku vidjeti kako rat utječe na civile, njihove odnose i samu situaciju. Svijet koji istražujemo zapravo je alternativna verzija našega s različitim nazivima za neke stvari, poput organizacije Brown Shadow koja je zapravo alternativna verzija nacista.

Sve što se događa u igri vjerodostojno je i zvuči kao nešto što je stvarna osoba mogla proživjeti. Zbog toga se lako poistovjetiti ili čak suosjećati s likovima. Ponavljam, nema grandioznih ideja niti radnji, glavni likovi samo nastoje preživjeti i nositi se sa svojim problemima bez ikakvih nadnaravnih elemenata. I to je bio glavni razlog zašto me priča ove Syberije uvukla. Početak je spor, ali igra sve nadoknadi s dobro napisanim likovima koji su postajali sve zanimljiviji što sam više napredovao. Svaka njihova akcija bila je objašnjena i opravdana nekakvim motivom, primjerice ljubomorom. Iako su neke ideje predstavljene pomalo naivno, i dalje su dovoljno smislene u kontekstu igre da se u njima može uživati.

Sve što se događa u igri vjerodostojno je i zvuči kao nešto što je stvarna osoba mogla proživjeti.

Igra traje otprilike deset sati, ali svakako bi joj dobro došlo još nekoliko sati da prikaže neke određene detalje, pogotovo pred kraj gdje su se neke stvari uzele zdravo za gotovo ili u potpunosti preskočile. No opet, kvaliteta priče je dovoljno visoka da bismo te probleme mogli nazvati sitnicama jer ne utječu previše na cjelokupno iskustvo.

Većinu vremena provedete u gradu Vaghenu koji je tipični europski grad starog kova, uz jednu bitnu stvar koja ga odvaja od stvarnosti. Naime, grad je automatiziran – mehanički strojevi voze tramvaje i sviraju instrumente na trgu. Igra je podijeljena na male kvartove Vaghena koje sam imao priliku istraživati i vidjeti, ali nisam imao mogućnost slobodnog kretanja, već sam mogao ići samo u dijelove grada koji bi nastavljali tijek priče. Hodanje po uskim ulicama, podvožnjacima i periferiji Vaghena ostavilo mi je dobar dojam, iako je dio koji je prikazan uistinu malen. To je išlo u korist rješavanju zagonetki jer nisam trebao tratiti previše vrijeme hodajući s jednog kraja kvarta na drugi.

Većinu vremena provedete u gradu Vaghenu u kojemu mehanički strojevi voze tramvaje i sviraju instrumente na trgu.

U prilog tome da Vaghen bude što više ispunjen dobrom atmosferom išao je izgled igre koji se znatno poboljšao u usporedbi s prethodnim dijelom. Ne radi se tu o igri koja pomiče granice prezentacije, no zato na pametan način koristi položaj kamere s kojim nadomješta potrebu za visokim teksturama kako bi svejedno dobila prekrasne scene. To je pogotovo dolazilo do izražaja kada je glavni lik putovao između kvartova, u tim trenucima može se opustiti i uživati u pejzažu.

Još jedna vizualna stvar koju želim pohvaliti je uporaba filtera. Za dio igre s Danom u početku su se koristile tople boje, a kako je njena priča napredovala tako su boje postepeno prelazile u tamnije. Kate je u drugu ruku cijelo vrijeme imala bljeđe boje, što je davalo kontrast u ugođaju i jasnu razliku između određenih sekcija.

Syberia: The World Before je klasični primjer point’n’click žanra, do te razine da mi je za igranje bio dovoljan samo miš s dvije tipke. U kombinaciji s time da je većina priče ispričana kroz režirane scene, cijela igra zalazi u filmsko iskustvo gledanja više nego u iskustvo igranja. Takva jednostavnost izvedbe omogućila je da se maksimalno posvetim praćenju priče. Nije bilo dijeljenja moje pažnje na fabulu i akciju, niti se tempo igre usporavao kako bi iznio ekspoziciju. Iako je većina gameplaya bila samo klikanje na mjesto gdje želim ići, pričanje s drugim ljudima i rješavanje zagonetki, igra nije postala dosadna ni usporena. Za to je ponajprije zaslužna iznenađujuće dobra priča koja je na svakom koraku otkrivala nove zaplete te i zagonetke.

Ova igra je klasični primjer PnC žanra, do te razine da je za igranje dovoljan miš s dvije tipke.

Zagonetke su u Syberia: The World Before veoma izravne. U većini slučajeva je odmah jasno što se treba napraviti, no to ne znači da su jednostavne. Vrste zagonetka variraju od predmeta koji se može okretati kako bi se našlo rješenje pa sve do prostornih izazova koji katkad zahtijevaju surađivanje više likova. Izazovi i zagonetke u cjelini su dovoljno raznovrsni da se sve čini unikatnim i da nema univerzalnog rješenja koje bi ih sve riješio. Po pitanju težine, većina zagonetki spada u laganu kategoriju, no ima tu i tamo nekih koje zahtijevaju malo istraživanja i razmišljanja.

Naravno, uvijek je problem kad se zapne na zagonetki pa Syberia: The World Before nudi rješenje za to. Svaki put kada bih zapeo na raspolaganju imao sam gumb koji je davao smjernice prema rješenju. Katkad bi te smjernice u potpunosti riješile problem, a ponekad bi praktički bile beskorisne. Na svu sreću, čak i kada smjernica ne upali, nijedna zagonetka nije bila komplicirana do te mjere da ju upornost ne bi mogla riješiti. Uvijek je bilo samo pitanje vremena kada bih naletio na rješenje tog segmenta.

Jedina primjedba mi je ta da zagonetki nema puno, a kako je to jedini element gameplaya pokraj hodanja i pričanja, takav minus nije za zanemariti. Igra ide u smjeru da se gleda više nego da se igra i to dobro odrađuje zahvaljujući svojim likovima i priči, no koja zagonetka više bi svakako bila dobrodošla.

Sve u svemu, Syberia: The World Before nudi zanimljivu priču s dobro napisanim likovima i dobrim tempom. Ljubitelji point’n’click žanra doći će na svoje s ovom igrom, no pripremite se na stvarno malu količinu samog igranja – ova se Syberia više gleda i sluša nego što se upravlja. Ako želite igru s dobrom priču bez potrebe za velikim investiranjem pažnje i/ili vremena, onda bi Syberia: The World Before mogla biti za vas.