Kraj ljeta je tu, a samim time i Bomb Rush Cyberfunk – dugo najavljivani, ambiciozni projekt nezavisnog studija Team Reptile. Igra koja pršti od stila i ima nezahvalnu zadaću – oživjeti Jet Set Radio serijal na koji je Sega odavno zaboravila. Dakako, ako ne računamo portove i poneko gostovanje nekih od likova u drugim Seginim naslovima.

Ako nikad niste igrali Jet Set Radio original i njegov direktni nastavak Jet Set Future, a volite igre s tematikom uličnih ili ekstremnih sportova orijentiranih na izvođenje trikova, Bomb Rush Cyberfunk je igra za vas. Dala bi se možda povući i pokoja paralela s Tony Hawk’s Pro Skater igrama, no povezivanje trikova ovdje funkcionira bitno drugačije, baš kao i način napredovanja kroz igru.

Iako se radi o šarenoj i veseloj igri koja slavi sve ulične umjetnosti, priča je mračna i nelagodna. Glavni lik je skejter Faux koji već u prvim minutama igre doslovno ostaje bez glave. Prije toga je kroz uvodni dio s fokusom na interaktivne tutorijale uspio naučiti pokoji trik, osnove borbe i prisjetio se kako crtati grafite.

PRIČA – BOLI GLAVA

Nakon što je doživio totalno crnilo neposredno nakon odrubljenja vlastite glave, Faux se budi iz kome i saznaje da ga je spasio Tryce – ulični majstor koji predvodi veselu družinu Bomb Rush. Najvažnije od svega, Faux sad na ramenima nosi ogromnu mehaničku glavu, te po njenoj boji dobiva nadimak Red. Faux prihvaća Tryceov poziv te se pridružuje Bomb Rush ekipi kako bi otkrio svoje potencijale, prisjetio se vlastite prošlosti i vjerovali ili ne – pronašao staru glavu.

Faux se pridružuje Bomb Rush ekipi kako bi otkrio svoje potencijale, prisjetio se vlastite prošlosti i – pronašao staru glavu.

Naravno da ovakvu igru nema smisla igrati radi priče. Ne znam zašto je početak tako mračan, no tijekom avanture dogodi se nekoliko neočekivanih obrata i interesantnih okolnosti. Jezgra Bomb Rush Cyberfunka je zarazan gameplay i naglasak na izvođenju trikova. Letite zrakom, trgate i šarate imovinu, iskre frcaju, a sile autoriteta šize jer Bomb Rush družini ne mogu stati na kraj. To je taj đir, a po pitanju zabave i čistog kaosa nećete ostati razočarani.

Tryce i prijatelji odluče se izazvati svih pet ekipa koje vladaju New Amsterdamom – fiktivnim gradom u kojem se odvija radnja. To će učiniti tako da svaki od pet kvartova prekriju “Bomb Rush” grafitima. Crtanjem grafita zadobivaju pažnju rivala koji predstavljaju kvart i čije članove zatim mogu izazvati na razne dvoboje koji se tiču svih mogućih uličnih vještina. U trenutku kad Bomb Rush družina postane trn u oku lokalne ekipe i kad zaradi broj jedan tjeralicu među redovima policijske sile, slijedi velika bitka. Na kocki je ulična reputacija i gubitnik mora napustiti kvart kojim vlada.

Cilj je igre izazvati svih pet ekipa koje vladaju izmišljenim gradom New Amsterdamom.

Borba s policijskim snagama je izuzetno jednostavna. Dok se skejtanje i izvođenje trikova da usporediti sa žanrovskim titanima poput Tony Hawka, borbu nikako ne možemo staviti u isti kontekst kao primjerice Devil May Cry. Policija funkcionira po principu zvjezdica u GTA serijalu. Policajce možete istući ili prešarati, a najčešće ćete samo bježati od njih.

VOZI, PLEŠI, ŠARAJ!

Crtanje grafita također je jednostavno: u trenutku kad dođete do mjesta koje treba prefarbati – pritiskom na R1 tipku vadite sprej i potezima lijeve analogne palice unosite kod za crtanje određenog grafita. Moguće je otključati nekoliko desetaka grafiti špranci koje uključuju i ogromne murale. Upute za crtanje otključanih grafita uredno su arhivirane na vašem preklopnom mobitelu.

Moguće je otključati nekoliko desetaka grafiti špranci koje uključuju i ogromne murale.

Mobitel također sadrži mapu, prima poruke s mini tutorijalima ili detaljima tekuće misije, a preko ovog retro uređaja možete prebaciti pjesmu koju trenutno slušate. Jedan od luđih detalja u igri je taj što se vaši likovi mogu voziti i izvoditi trikove dok gledaju u mobitel. Ah, ta današnja mladež!

Iako je mobitel izuzetno koristan, može se primijetiti da prekriva prevelik dio ekrana i neobično je da nisu ponuđene opcije za veličinu i poziciju preglednika. Tutorijali koje dobivate u SMS porukama su informativni, ali i užasno su šturi. Nekad vam iskaču totalno nepovezani naputci umjesto bitnih informacija koje saznajete tek pred kraj igre. Navedeno mi se dogodilo desetke puta, bez pretjerivanja. Dobar dio mehanika objašnjen je neočekivano kasno tijekom avanture, stvari koje bi u drugim igrama učili u prijelaznoj fazi navikavanja na kontrole, tu saznajete tek nakon 7-8 sati ili recimo u predzadnjem levelu.

Tutorijali koje dobivate u SMS porukama su informativni, ali i užasno su šturi.

Iz navedenog razloga teško je definirati koliko je Bomb Rush Cyberfunk doista ispeglan i koliko su njegove inovacije besprijekorno implementirane. Kvalitete su mu često polarizirajuće naravi, no srećom po ljubitelje ulične kulture – uglavnom naginju na pozitivno. S jedne strane imate propuste poput opisanog, a s druge strane igra nudi mogućnosti koje nitko nije tražio, poput okidanja selfija s filterom dok radite stoj na rukama na uličnoj lampi držeći skejt i tako pozirate iza ogromnog murala kojim ste upravo prešarali grafit protivničke bande.

STIL IZNAD SVEGA

Bomb Rush je preuzeo vizualni cel shaded stil Jet Set Radio serijala i nije slučajno da je po pitanju audiovizuala naglasak na sirovom stilu, šarenilu boja i energičnoj glazbenoj podlozi. Tehnički aspekti su u drugom planu – pristojni, no ne baš pretjerano impresivni ako uopće stignete natjerati razmišljati o njima. U HD rezoluciji to sve skupa izgleda vrlo lijepo i pohvalno je da su developeri sitnim detaljima uspjeli ušminkati gotovo svaki kutak New Amsterdama.

Bomb Rush je preuzeo vizualni stil Jet Set Radija i nije slučajno da je po pitanju audiovizuala naglasak na sirovom stilu te šarenilu.

Učitavanja između kvartova znaju potrajati (barem na Switch platformi), srećom nisu prečesta zahvaljujući prirodi igre. U svakom ćete se kvartu zadržati nešto dulje, sve dok ne skupite što više skrivenih predmeta i dok ne zašarate svaki zid. Dosta rano u igri otključava se sredstvo brzog putovanja između levela što dodatno smanjuje prazan hod, te samim time i potrebu za dodatnim učitavanja.

Na kontrole je potrebno navikavanje, no jednom kad ih svladate osjećat ćete se kao kod kuće. Ono što zna biti problem je povremeno neposlušna kamera koja može otežati izvođenje trikova na određenim lokacijama. Uz nju i ponekad nelogična detekcija predmeta koja zna prekinuti manual ili skrenuti skok, no ništa što predstavlja velike razloge za brigu.

Na kontrole je potrebno navikavanje, no jednom kad ih svladate osjećat ćete se kao kod kuće.

Odlična glazbena podloga je najjača vrlina igre i element koji se s lakoćom uspijeva izjednačiti s prvom Jet Set Radio igrom. Srž svega su pjesme koje je skladao Hideki Naganuma, čiji je Twitter profil već godinama davao naslutiti da ovaj čovjek gori od želje za radom na barem još jednoj Jet Set Radio igri.

TRIKOVI OD JUTRA DO SUTRA

Igrivi likovi razlikuju se samo estetski i svakome od njih možete dodijeliti role, skejt ili BMX. S obzirom na Jet Set ugođaj i nostalgiju, veći dio igre odvozio sam na rolama, s tek povremenim prebacivanjem na druge stilove kako bi bolje istražio grad. S odabranog prijevoznog sredstva je moguće i sići, a tu akciju izvršavate pritiskom na tipku L1/LB. Idealno za istraživanje klaustrofobičnih lokacija, a tijekom kombinacija trikova daje pristup “parkour” vratolomijama, što serijama daje dodatnu svježinu.

Igrivi likovi razlikuju se samo estetski i svakome od njih možete dodijeliti role, skejt ili BMX.

Serije trikova se povezuju slično kao u Tony Hawk igrama, uz nekoliko istaknutih razlika. Prije svega, manual i grind trikove nije potrebno balansirati. Tijekom grindova na klupicama i zidićima možete se nagnuti i ako ispravno pogodite smjer skretanja tog objekta, povećat ćete množitelj bodova. Manuali su limitirani tajmerom koji se obnavlja uspješno pogođenim grind trikom ili spuštanjem nizbrdo.

U repertoaru su još trikovi na zemlji, vožnja po zidu, zatim trikovi u zraku, te nezaobilazni specijalni trikovi koji nose više bodova, ali su ograničeni posebnim resursom koji se postepeno obnavlja izvođenjem običnih trikova.

Velika razlika u odnosu na Tony Hawk igre sastoji se u tome što množitelj bodova ne uvećava baš svaki trik, već samo vožnja po zidu i naginjanje tijekom grinda, s time da u jednoj seriji ne možete dvaput povećati množitelj na istom mjestu. Odličan je to kriterij koji od igrača traži kombiniranje trikova koristeći različite elemente. Time u onim najopakijim izazovima praktički trebate proći gotovo cijeli level i pogoditi što više elemenata održavajući seriju, pazeći pri tom na manuale i tajmiranje skokova.

Trikova ima znatno manje nego u avanturama popularnog pro skejtera, ali to i nije tako strašno. Valja pogoditi što više trikova iz repertoara u jednoj seriji i onda pred kraj serije natući što više specijalki dok je množitelj visok. Sve to dok izbjegavate policijske snajpere i usput uređujete zidove grafitima.

Izazov je dobro pogođen. Sve kreće sa skromnijim skorovima koje je potrebno sustići, postepeno postaje sve teže, a pred kraj igrače čekaju ultimativni izazovi koji otključavaju nove likove. Začuđuje izostanak izbora izbora težine te nisam siguran koliko se to odražava na zabavu pri drugom prelasku. Za prvi prelazak potrebno je nešto više od deset sati ako ganjate osnovne misije koje napreduju priču i ako se ne obazirete na skrivene predmete i svaku lokaciju na kojoj možete našarati grafit.

Desetak sati je samo okvirna brojka jer možda će vam za prvi prelazak trebati i znatno više. Naime, dobar dio misija (pogotovo onih u početku) pati od prekriptičnih naputaka. Nedorečeni naputci i scene koje pokazuju određeni dio mape na tako kratke vremenske intervale da uopće ne shvatite što se dešava uzrok su prečestog zapinjanja. I onda slijedi vožnja u krug sve dok konačno ne odgonetnete što je potrebno za napredovanje dalje.

Možda sam igru nahvalio i više nego što bi ukupna ocjena dala naslutiti, ali stojim pri tome da je ova igra polarizirajuća, barem u trenutnom izdanju. Izuzetno je zabavna kad pohvatate komande i kad primijetite napredak: u početku ste jedva slagali kombinacije od par tisuća bodova, da bi kasnije lakoćom tukli milijunske cifre serijama trikova koji pokrivaju cijele levele. Sve što Cyberfunku treba za izvrsnost jest zakrpa koja će ispeglati sitne nesavršenosti i reducirati frustrirajuće momente.