Nikad nisam razmišljao o tome kako ću kao vođa kulta morati čistiti izmet vlastitih sljedbenika dok ne sagradim WC, ili za svaki slučaj dva WC-a. Ali to je scenarij koji igrača dočeka u Cult of the Lamb, igri u kojoj kao posljednje janje na svijetu vodimo kult te pri tome još i tučemo protivnike po tamnicama. Osveta je snažan motiv, pogotovo kad treba eliminirati bogove koji su nas označili kao žrtveno janje kako bi spriječili nekakvo proročanstvo.

Cult of the Lamb je podijeljen na akciju, odnosno rougelike segment te menadžerski dio brige o sljedbenicima te izgradnju građevina za razvijanje kulta. Ima tu još sporednih aktivnosti poput neizostavnog pecanja – pecanje je valjda omiljena razbibriga za kultiste. Dodatna mini-igra su kockice na kojima se može kladiti kako bi se napunila blagajna kulta, a to je čisto RNG kockanje. Ove aktivnosti dobro dođu kao predah od akcije i brige za sljedbenike, a isto tako je dobar način za ubiti vrijeme kad se čeka svanuće sunca i početak novog dana.

Prije nego protivnicima pokažemo tko je glavni u ovom neobičnom svijetu, potrebno je postaviti temelje za ugodno štovanje našeg lika. Sve životinje koje preobratimo na našu vjeru imaju nekakva očekivanja od kulta kojemu će sa zadovoljstvom dati i život po potrebi. To znači da im je potrebno im osigurati mjesto na kojemu mogu odmoriti bilo od rada ili kad se razbole. Ako imamo više štovatelja nego kreveta, to može rezultirati i padom vjere u naše administrativne i menadžerske sposobnosti. Stoga je skupljanje materijala i gradnja je također nešto u čemu naše janje ima iskustva.

Nakon što se ekipi koja će moliti u naše ime osigura mjesto za spavanje, mora se pobrinuti i za drugu potrebu, a to je pun želudac. Naravno, nije svako jelo isto pa tako bućkuriš od trave može ekipu navesti na povraćanje, a i nutritivna vrijednost nije baš visoka. No hej, bolje išta nego prazan stomak. Naravno, kad ekipa povrati ili se uneredi, to treba i počistiti. U početku će to biti naš posao, a kasnije kako kult napreduje, dio toga se može i automatizirati. Dovoljno je za reći kako sam ponekad morao ekipu slati da jedu stvari od kojih stomak proradi jer mi je trebalo gnojiva za farmu.

Što više ekipe imamo u kultu, to možemo brže napredovati. Ali, to traži i više resursa koje moramo imati. Srećom po nas, resursi nisu toliki problem jer se pronalaze kako napredujemo po tamnicama, a dio se može skupljati i preko kulta. Ponekad nastupi značajan skok u potrebi za istima, no to nije nešto što značajno usporava gameplay.

Kako vam se kult širi, raste i broj sljedbenika u molitvi; kad im to naredite. Što se više mole, brže napredujemo i otključavamo nove građevine na tehnološkom stablu. To je onaj dio automatizme: WC i kućicu sa sredstvima za čišćenje treba prvo istražiti prije nego ekipa može pridonijeti količini gnojiva za kult. Ima tu različitih stvari za otključati. Od farme, strašila i vjetrenjača za brži urod, do ispovjedaonice, zatvora kao i mjesta na kojemu će naši sljedbenici ostavljati novac ili hranu.

Ono što treba izbjeći jest slavljenje vjere jer to dovodi do nezadovoljstva naše populacije. Naime, svaki sljedbenik ima svoje pozitivne i/ili negativne osobine. Neki mogu burno reagirati kad se vjera u nas smanji, postaju nezadovoljni i počnu pričati protiv nas. Kako bismo to spriječili, možemo ih natjerati da spoznaju istinu ili pak žrtvovati kako bi kult bio sretniji. Sve ovisi koliko vremena želite utrošiti na one koji više ne vjeruju našu janjeću viziju. Taj segment je dosta dobro odrađen jer ima više načina za riješiti pojedini problem.

Naša ekipa isto tako traži da im pomognemo kroz različite zadatke. Bilo to prihvaćanje bolesnih članova u naše jato ili organiziranje svatova. Ekipi treba udovoljiti kad god je to moguće, jer kad su zadovoljni onda su korisniji u društvu te nam omogućuju otvaranje novih doktrina i rituala. Osim već spomenutog žrtvovanja ima tu još opcija uzdizanja i oživljavanja, tjeranja na prekovremeni rad, davanja godišnjeg odmora i drugih opcija koje na neki način pomažu kultu. Izbor je kompletno na nama i možemo odlučiti hoćemo li biti janje za narod, diktatorsko janje ili pak nešto između to dvoje.

Osim razvoja kulta, također možemo razvijati vlastite sposobnosti koje pomažu u borbi. To se odvija kroz održavanje propovijedi. Nakon slušanja naše riječi, ekipa nam dostavlja nova oružja i prokletstva (magiju). Propovijed se inače može održati jednom po danu, a naše avanture u tamnicama mogu potrajati duže od toga. Dok ne automatiziramo kult do jedne razine, dugotrajno izostajanje može donijeti cirkus po povratku. Nakupi se problema koji se onda moraju hitno srediti. U svakom slučaju, cijeli segment za uspješno štovanje je dovoljno zabavan, a opet nije vremenski zahtjevan.

Koliko god naše janje izgledalo slabo i nemoćno, zahvaljujući mračnim vještinama postali smo biće kojeg se i bogovi boje. To će se vidjeti odlaskom u tamnice kad ćemo sjeckati, lupati i izbjegavati udarce, strijele te druge napade. Ovdje ne treba očekivati nekakvu ludu i nezaboravnu borbu, ali je funkcionalna i ono najbitnije – zabavna. Ulaskom u tamnice dobivate nasumično oružje i prokletstvo što se kasnije može zamijeniti kad se pronađe sobu u kojoj birate novo oružje.

Kao dodatni začin tijekom borbi postoje karte kojima si povećavamo štetu ili zdravlje, mogućnost da otrujemo protivnike, šansu da po smrti ostave ribu i slično. Doduše, Cult of the Lamb ne krije nekakve dublje i kompleksne mehanike, pa se nekog vremena osjeti nedostatak barem još jednog sloja kojim bi se borba začinila . To se najviše primijeti kako se napreduje u razvijanju sposobnosti pa se nekako gubi izazov, dok sami protivnici ne postaju ništa značajno opasniji.

Sama struktura napredovanja u priči odvija se već spomenutim eliminiranjem bogova. Četiri božanstva čekaju susret s našom oštricom i svaki od njih ima svoje okruženje te protivnike koji nam stoje na putu. U tamnicama možemo i ući u sobe gdje nas čekaju resursi ili pak sljedbenici koji čekaju svoj spas. To opet može biti kroz borbu ili sljedbenika možemo otkupiti od pauka koji ga je planirao pojesti. U bilo kojem slučaju, putovanje od prve do zadnje sobe u kojoj nas čeka boss bitka traje između nekakvih 6-10 minuta. Što je fantastično jer ovaj element nikada ne ostaje predugo na ekranu pa nema ni zamora u pritiskanju tipki za napad i izbjegavanje.

Kad se na kraju odabere odabere sudbina našeg janjeta, otvara se takozvani endgame koji u biti to i nije jer se tad možemo bez pritiska posvetiti razvijanju kulta i završiti ostale sporedne zadatke. Šteta je što po završetku nema ničega dodatnog za raditi osim skupljanja dekoracija i otvaranja tehnološkog stabla. Propuštena je to prilika jer koliko god da je zabavno uređivanje kulta, nakon uzdizanja u panteon bogova bolje je pokrenuti novu igru i odabrati drugačije rituale te doktrine. Kad već spominjem dekoracije, treba reći da Cult of the Lamb definitivno ima odličnu prezentaciju. Vizualni stil i dizajn kvalitetno balansiraju između nevine igre sa životinjama i nasilnog žrtvovanja sljedbenika.

Za potpuno razvijanje kulta bilo mi je potrebno nešto više od 12 sati, a dio toga je otišao i na pecanje. Ovo je sasvim dovoljna satnica za ugodno iskustvo štovanja janjeta pa samim time nema nepotrebnih elemenata kako bi se igra umjetno rastegnula. Pohvale developerima na takvoj odluci, pogotovo jer je riječ o zabavnom iskustvu između brige za naše štovatelje i akcije koje ima dovoljno, ali ne previše pa da postane dosadna. Kako bi se reklo: niti jedan element nije hardcore nego je posrijedi ugodna mješavina za jednostavnu i brzu zabavu. Samim time, Cult of the Lamb spada u naslove koje svakako vrijedi odigrati premda nije riječ o revolucionarnoj ili inovativnoj igri. Kombinacija žanrova ovdje je odrađena na kvalitetan način.