HCL.HR

Recenzija

Disco Elysium

ALKOHOLA KRALJ

Zoran Žalac

Disco Elysium je igretina koja mi je bila ponuđena u dosta nepovoljno vrijeme. Prednost u recenziranju dao sam drugim hitovima kao što su Death Stranding, Star Wars Jedi i NFS Heat, tvrdeći kako za taj „disko“ nemam dovoljno vremena. Nisu ga htjeli ni ostali recenzenti u redakciji pa sam se naknadno ipak uhvatio tog posla – i tako mi je drago što jesam! Iskreno rečeno, ne volim mnogo čitanja u igrama, a Disco Elysium je upravo takva igra koja ključne informacije prenosi kroz hrpetinu teksta. Međutim, od samoga uvoda u igru zaljubio sam se u stil kojim su dijalozi pisani. Disco Elysium me doslovno prilijepio za ekran i zarazio do te mjere da ga jednostavno nisam mogao pustiti dok priči nije došao kraj. A poslije toga samo sam razmišljao kako ću se toj avanturi iznova vratiti.

Disco Elysium je detektivska priča koja na prvu može zvučati klišeizirano. Vaš detektiv budi se s amnezijom – ne sjeća se tko je, gdje se nalazi ni koja je godina, a treba riješiti slučaj ubojstva prije nego ulicama poteče još krvi. Poznat scenarij, ali vjerujte mi na riječ – gubitak pamćenja ovdje nije alat kojim se igrača poistovjećuje s protagonistom u nepoznatom svijetu. Naime, detektiv je ovdje vrlo fleksibilna persona, a to se odražava i na njegove metode rješavanja slučaja. On može biti lažljivi nihilist, smotani drogeraš, teatralni komunist, osjetljivi retoričar, nabildani rasist ili nešto sasvim deseto. Njegova osobnost mijenja način na koji on dolazi do informacija, ali njegovi su problemi uvijek isti. Dotaknuo je dno života u trenutku kad se od njega traži da bude u detektivskoj formi, a on se ni sam ne sjeća što ga je točno pretvorilo u takvu olupinu od čovjeka.

I onda on jadan slijedi tragove svoje prošlosti u nepoznatom mjestu na kojemu se našao. A grad zvan Revachol je u još gorem stanju. Poslije krvavog ustanka ispuhale su se revolucionarske parole i uslijedila je anarhija koju je potom rješavala koalicija stranih sila. Grad je u konačnici ostao bez represivnog sustava i klasne zajednice su uzele pravdu u svoje ruke. Da stvari budu gore za detektiva, ubojstvo koje se dogodilo nije obično umorstvo već ima konotaciju koja bi mogla ostaviti katastrofalne posljedice na već devastirani Revachol. Posljedice su neizbježne, samo će uspjeh vaše istrage odrediti jesu li kolosalne ili se s njima da živjeti.

Glavni lik u Disco Elysiumu je olupina od čovjeka, a grad u kojemu se našao još je u goroj situaciji od njega samoga.

Svijet Disco Elysiuma prepun je likova za pamćenje. Srećete tako pretilog manipulatora koji nadgleda grad iz kontejnera na dizalici, religioznog drogeraša koji prakticira parkour u crkvi, bodybuildera s rasističkom filozofijom, praznovjernu vlasnicu knjižare koja je ujedno i tehnofob… Galerija tih likova je fascinantna, a njihove priče napisane su fenomenalno. Primjerice, ima jedan tip u igri, zove se Idiot Doom Spiral i njegova je priča da je postao beskućnik tako što se zaključao izvan vlastite kuće. Te priče su tek površinski sloj Disco Elysiuma; onaj glavni odmotava se kad shvatite koliko je ljudi sudjelovalo u ubojstvu, što je sve tome prethodilo i tko je uopće detektiv kojemu je podaren zadatak rješavanja tog slučaja.

Disco Elysium je užasno zarazan u svojoj priči i predivno otvoren prema različitim pristupima u igranju. Minimalno od igrača traži dvadesetak sati igranja da bi se slučaj riješio, ali s obzirom da postoji više različitih završetaka siguran sam da ćete ovu igru završiti barem dvaput. Nažalost, ako vam je stalo do toga da izvučete pravdu u ovoj priči, vjerojatno ćete ostati pomalo razočarani. Završnica priče meni je bila jeftin izlaz iz kompleksne priče koja me do tog trenutka oduševljavala. Kao da je tvorcima igre u konačnici ponestalo ideje za zadnje poglavlje igre. Onima koji nisu igrali igru ne želim ništa spoilati, no htio bih obrazložiti svoje mišljenje svima onima koji znaju o kakvom se kraju tu radi. Evo stoga obrazloženja u spoiler tagu, pa čitajte uz upozorenje.

Disco Elysium - završnica (SPOILER!)

U Disco Elysiumu nema borbe – sve se rješava kroz dijaloški okvir.

U Disco Elysiumu nema borbe – sve se rješava kroz dijaloški okvir. To jest, možete u određenom kontekstu udarati druge likove ili pucati po njima, ali sve se odvija kroz odabir tekstualnih naredbi. Za razliku od većine RPG igara ala Fallout, ovdje taj sustav funkcionira malo drugačije. Ključne izjave ili akcije imaju takozvane provjere, i to dvije vrste: bijele i crvene. Obje vrste provjera možete fejlati, s tim da se bijele mogu ponavljati ako nadogradite vještine lika, dok su crvene jednokratne.

Kod svake provjere imate prikazan postotak šanse za uspješnost prolaska te provjere, a ta uspješnost ovisi o vještinama lika kao i o nizu okolnih čimbenika vezanim uz određene likove ili situacije. Na primjer, trebate uzeti određeni predmet iz nekog aparata; za provjeru vam se gleda fizička spremnost lika, a dodatni čimbenik koji povećava šansu za uspjeh jest to da prvo ugasite aparat iz kojega vadite predmet. Također, svom liku možete obući određenu vrstu odjeće koja mu utječe na statistiku za uspjeh.

Većina opreme koju koristite u Disco Elysiumu dolazi i s bonusima i s minusima. To je posebno naglašeno u sustavu zvanom Thought Cabinet. Radi se o vrlo inovativnom RPG elementu čiji se format ne može dovoljno nahvaliti. Ovako to funkcionira… Razgovorom s ljudima dolazite do određenih misli i problema. Primjerice, kad se susretnete s idejom feminizma, tu misao možete staviti na internu razradu. Tijekom te razrade dobivate određeni bonus i/ili minus, u ovom slučaju bonus na empatiju, a kad nakon nekog vremena dovršite tu misao, dobivate trajni bonus/minus, u slučaju feminizma dva boda autoriteta nad muškim likovima.

Zanimljivost je u tome što unaprijed ne možete znati kakve pogodnosti donosi koja misao (osim ako potražite listu na internetu), a jednom kad odlučite razraditi misao ne možete tek tako odustati od nje – da biste ju zaboravili morate se odreći boda kojega možete utrošiti na poboljšanje neke svoje vještine koje su važne za gore spomenute provjere. Štoviše, od ukupno 52 različite misli možete aktivno koristiti svega 12 istih, ali se one međusobno vežu i utječu na opcije koje vam se nude tijekom razgovora ili vas nagrađuju novcem, XP-om, otpornošću na opijate…

RPG elementi u ovoj su igri gotovo perfektni i praktički svaki čin ima određenu implikaciju. Primjerice, postoji nekoliko načina da vaš lik dozna kako se zove, a nijedan od njih nema izravan put do te informacije nego se svaki veže uz nešto drugo, bilo da je to tuđa ucjena, prisjećanje na ono čega se lik ne želi sjetiti, suočavanje sa sramotom, i sl.

RPG elementi u ovoj su igri gotovo perfektni i praktički svaki čin ima određenu implikaciju.

Opcije igranja određene uloge su genijalne. Primjerice, od vas se traži da za noćenje u hostelu svakoga dana iskeširate 20 reala, što je novčana valuta u igri. Nekoliko je načina na koji možete doći do novca. Ja sam doslovno uzeo plastičnu vrećicu i skupljao prazne boce po gradu te ih nosio na reciklažu da bih dobio povratnu naknadu. Vi pak možete postati ultraliberal pa će vam novac sam dolaziti u džep dok pričate s drugima. Ili kao beskućnik možete spavati pod prevrnutim čamcem te postati takozvani Hobocop s posebnim čulom za otkrivanje najvrijednije ambalaže u gradu.

Sve to zvuči romantičarski, ali kao na većinu misli u igri, na sve se to trebate „pretplatiti“ – tako da sami maštate na temelju odabranoga. Neće ovdje lik izgledati drugačije ako je Hobocop, a svi događaji u igri uglavnom su prezentirani kroz tekstualne opise. Ima tu pjevanja karaoka, plesnih obračuna i slično, ali animirani događaji su zapravo rijetkost. Na žalost, tekst u Disco Elysiumu većinom nije ozvučen. Neki važniji likovi i dijelovi igre imaju glasovnu glumu, ali ne kroz cijeli dijalog. Zapravo me više smeta ta nekonzistentnost jer u jednom trenutku likovi imaju glas, a u drugom nemaju pa onda opet imaju pa nemaju…

Na žalost, tekst u Disco Elysiumu većinom nije ozvučen.

S tehničke je strane Disco Elysium odrađen dosta rudimentarno, čak i dva mjeseca nakon izlaska igre. Primjerice, nema opcije igranja u borderless window modu, ne mogu se čak ni promijeniti kontrole, odnosno tipke koje se koriste prilikom igranja. Često se također događa da igra „zablokira“ komande na određenom mjestu – npr. ne možete aktivirati razgovor ako lik stoji na određenom mjestu sve dok ga ne pomaknete pa onda ponovnim klikom inicirate razgovor.

Vizualni stil igre je specifičan i sve izgleda kao da je naslikano pastelama. Najviše su me se dojmile apstraktne ilustracije za kabinet misli na kojima je radio estonski umjetnik Anton Vill. Uz njih savršeno ide tmurna glazbena podloga koja najčešće zvuči kao… patnja bijednog postojanja u ponedjeljak ujutro ili melodija weltschmerza u ništavnoj prolaznosti dekadentnog vremena. Glazba Disco Elysiuma je bezgrešna.

Kad se već koristim religijskim vokabularom, mogao bih reći da je Disco Elysium svetinja RPG žanra. Inovativnim sustavom kabineta misli i kompleksnim dijaloškim okvirom ova je igra ostavila neizbrisivi trag i s pravom se može svrstati među velikane žanra. Kvaliteta njezine završnice je diskutabilna, ali je priča u cijelosti itekako vrijedna diskusije te će se uzimati kao novi standard za detektivske avanture. Imam dojam da se ovoj igri poklopilo toliko stvari da ni njezini tvorci nisu svjesni kako su uspjeli napraviti toliko intrigantnu priču i dijaloški sustav pokraj kojega ostale igre izgledaju kao drugorazredni proizvodi. A za kraj udarna misao – ekipi je ovo tek prvi projekt koji su do sada napravili!

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za potrebe recenzije ustupio nam je njezin proizvođač.

Igra poput Disco Elysiuma viđa se jednom u nekoliko godina. Nema pravo biti tako dobra, a jest. Ako cijenite narativni aspekt u igrama, dugujete si Disco Elysium.

94 Naša ocjena
  • napeta priča, bogat svijet, maštoviti likovi
  • sustav kabineta misli je odlična inovacija za RPG žanr
  • ogromna sloboda u definiranju lika
  • glazba je fanstastična, vizualni stil specifičan
  • strašno vuče na ponovno odigravanje
  • tehnički minusi (fali podešavanje kontrola, klikovi se ponekad blokiraju)

Zoran Žalac

Dežurno piskaralo. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Slab je na estetska rješenja u sučeljima. U slobodno vrijeme magistar opskurne kulturologije.

Komentari (11)

  • mili1985

    21.12.2019 - 19:44

    Definitivno ću odigrati. Volim te stara škola igre koje ti daju potpunu slobodu lika. Sjećam se u Arcanum, kreiraš lika sa full charismom i speech skills, prođeš cijelu igru bez borbe i s hordom sljedbenika, dođeš do zadnjeg bossa i “uvjeriš” ga da je suicid najbolje rješenje.

    • ReflectoR

      @mili1985, 21.12.2019 - 22:07

      KEKW

    • vlatko2003

      @ReflectoR, 21.12.2019 - 23:51

      tak nes je i fallout ako se ne varam

  • vlatko2003

    21.12.2019 - 21:47

    sunce si jebem,necu cekat popust,odmah kupujem ipak

  • Zvonimir Komar

    21.12.2019 - 21:56

    Jako mi je drago da si recenzirao ovu igru, Zoran, i da je ocjena ovako visoka. Potpuno zasluženo. Ja još polako igram i guštam u svakoj sekundi. Drago mi je da je konačno nešto što je pomalo “pomaknuto” i “čudno”, te po gameplayu svakako nepopularno ovako gotovo univerzalno prepoznato.

    • funky0308

      @Zvonimir Komar, 22.12.2019 - 14:44

      Lijepo si to srocio, svaka cast. Upravo to, da se prepoznalo nesto sto se malokada uspije probiti.

  • Dick Johnson

    22.12.2019 - 10:06

    Jedna od top 3 igri ove godine definitivno.

  • funky0308

    22.12.2019 - 14:50

    Ja cu se suzdrzati od ocjenjivanja. Krenuo sam je igrati i morao stati. Onda sam odlucio da cu je odigrati ispocetka alu cekam da je malo zaboravim pa kratim dane RDR2. Igra je stvarno nesto sto bi svakome preporucio i jedva cekam da krenem ponovno. Zainteresirao me RDR2, majku mu. Toliko mi nije sjeo na PS4 da sam odustao na svega 30ak posto glavne price ali kupio ga odmah jada je uzasao za PC i sada svaku slobodnu minutu pakujem stvari i palim na divlji zapad. Puno bolji feeling svega imam na tipkovnici i misu i potpuno sam promjenio misljenje vezano uz RDR2. Uglavnom…odlican je Disco Elysium, jos je i pravo iznenadjenje jer nije bas da se od ove igre ocekivalo ovako nesto.

  • markogal

    22.12.2019 - 18:35

    Daleko najbolja igra ove godine.

  • SanKa

    23.12.2019 - 14:16

    wow 94…jeez

  • Cofika

    25.12.2019 - 02:47

    Jedna od najboljih igra ove godine.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?