Invincible VS ponovno me podsjetio na to kako je teško zaboraviti osjećaj šoka koji me obuzeo pri prvom dodiru s ovom franšizom. Dobar dio mog tadašnjeg društva je poludio za Amazonovom serijom te su me neprestano nagovarali da ju pogledam, s velikim naglaskom na to da izdržim do kraja prve epizode, bez obzira koliko teško bilo. Četrdesetak minuta prošlo je u agoniji, a ja sam pred sobom imao još jednu izlizanu coming of age adaptaciju vrlo prosječne izvedbe i tematike. Taman kad sam pomislio da je riječ o još jednoj uzaludnoj hype floskuli i odlučio odustati, zavrtjela se ona famozna scena koja je čitavu seriju katapultirala u sferu mainstream popularnosti. Od kadriranja i eksplozije nasilja do odjavne špice prošle su nepune tri minute, dovoljno da postanem fan.

Od tog trenutka prošlo je više od pet godina, a u svakoj od njih sve veći broj fanova vapio je za visokobudžetnom igrom smještenom u svijet Nepobjedivog, pri čemu su prednjačila sanjarenja o akcijskoj avanturi epskih razmjera. S obzirom na to da Invincible vrvi likovima nalik Supermanu, znao sam da je praktički nemoguće dobiti visokobudžetnu igru otvorenog svijeta te da je najrealniji ishod borilački naslov s više aktivnih boraca.

Invincible VS je mješovita vreća i kao takav sigurno neće odgovarati svim igračima. S jedne strane, riječ je o vrlo pristupačnoj i dinamičnoj timskoj borbi koja na zaista zabavan i kvalitetan način dočarava sve ono što smo navikli gledati u stripu/seriji. Izvrsna glasovna gluma, uvjerljivo preslikan karakter svakog borca te nenadmašna količina krvi i sveopćeg nasilja stvarno su za svaku pohvalu, pogotovo uzevši u obzir kako nije riječ o velikanu žanra poput Mortal Kombata.

ČIČA-MIČA, PREBIO VAS  CONQUEST ČIKA!

Nažalost, Invincible VS u trenutnom izdanju gotovo pa i nema sadržaja za samostalno igranje, što je vrlo čudna odluka s obzirom na to da će ovako popularan IP privući dobar dio igrača koji nisu navikli na tvrdokornu kompetitivnu scenu borilačkih naslova. Sadržaj koji postoji u najmanju je ruku razočaravajući, jer kako drugačije opisati priču od svega 70-ak minuta koja zapravo niti nema završetak već obećava nastavak u budućim, vjerojatno plaćenim ekspanzijama. Osim priče imate i nezaobilazni arcade mode, no jadna li nam majka ako smo to počeli brojati kao ozbiljan sadržaj!

Ta kratka priča je inače vrlo dinamična i atraktivno odrađena, uz neprestane tučnjave i spektakularne poteze omiljenih likova s malih ekrana, što na kraju izaziva još veći žal zbog kratkotrajnosti i potpunog manjka emocionalnih naboja. Svi se nešto mlate i krvare, a meni baš svejedno! Ako već planiraju prodati priču kroz neki DLC, pa bilo bi lijepo da je barem dovoljno kvalitetna da opravda ikakvu cijenu.

Svi se nešto mlate i krvare, a meni baš svejedno!

Kad smo već kod toga, moram reći kako me iznimno naljutila činjenica da se već od prvog dana mogu kupiti razni kostimi čija ukupna vrijednost gotovo pa premašuje cijenu osnovne igre?! Moooožda bih i mogao progledati tome kroz prste, ali vrlo je neukusno igračima naplatiti Deluxe Edition i onda samo tako staviti dodatne plaćene kostime neposredno nakon izlaska na tržište.

Da su to neki prvorazredni kostimi, nešto bi čovjek i rekao, ali ako za 10 eura mogu dobiti “kostim” lika kojem smo skinuli majicu, to već postaje apsurdno, čak bih rekao i bezobrazno. Koliko god to loše zvučalo, to su zapravo i jedine veće mane, što je daleko od katastrofalne presude za jedan borilački naslov. Žila kucavica igre, ono najvažnije, vrlo je dobro izvedeno i naprosto vas tjera da zaigrate “još jednu rundu”, bez obzira na to što ste prije nekoliko sati odlučili kako je dosta mlataranja.

THINK MARK, THINK!

Glavno meso igre, osim onoga koje leti posvuda po ekranu, nerijetko od više tijela istovremeno, zapravo se krije u aktivnim izmjenama prilikom slaganja napada. Svaki vaš combo automatski se prekida kada se napuni posebni mjerač na rubu ekrana, nakon čega protivnik dobiva priliku vratiti se u neutralnu poziciju. Kako biste to spriječili, možete svog borca zamijeniti jednim od dva sporedna u pozadini, što znatno smanjuje combo mjerač i dopušta mnogo više udaraca.

S obzirom na to da aktivne izmjene prilikom slaganja vašeg napada možete raditi svakih nekoliko sekundi, u teoriji je moguće uz malo vježbe ubiti čitavog lika u jednom dugačkom, neprekinutom napadu. E sad, vaš protivnik u tim trenucima nije posve bespomoćan, jer prilikom svake vaše aktivne izmjene pravovremenim pritiskom tipke može prekinuti vaš napad i odbiti vas dalje od sebe.

Tempiranje je ovdje ključno, jer i vi možete birati kojom će brzinom vaš sporedni lik uletjeti u ekran, a moguće je i blefirati.

Tempiranje je ovdje ključno, jer i vi možete birati kojom će brzinom vaš sporedni lik uletjeti u ekran, a moguće je i blefirati, odnosno uvesti lika bez početnog udarca, što cijelu stvar pretvara u stresan, ali jako zadovoljavajući kamen-škare-papir sustav u kojemu ste neprestano na rubu. Ako Kada se prilikom branjenja promaši prilika za odbijanje sporednog neprijatelja, još uvijek se možete spasiti combo breakerom, moćnim napadom koji u svakom trenutku prekida svaki combo bez obzira na njegov mjerač i vraća vas u igru.

Ovakav luksuz nipošto nije besplatan, jer oduzima dobar dio vašeg mjerača za izvođenje posebnih napada te polovinu obnovljivog zdravlja vašeg sporednog lika, što se jednim krivim potezom lako može pretvoriti u aktivnog borca s pola zdravlja. Vjerujte mi na riječ, svaki djelić zdravlja ovdje je neopisivo bitan, jer čak i početni combo napadi lako mogu uzeti i trećinu zdravlja, a zaista ne želite da vas stari Brko uhvati slabog i nespremnog jer, budimo realni, svi znamo što Viltrumiti misle o slabima i ranjivima…

Osim kvalitetnih mehanika, svakako se osjeti i nevjerojatna raznolikost boraca.

Osim kvalitetnih mehanika, svakako se osjeti i nevjerojatna raznolikost boraca, što je stvarno iznenađujuće kad uzmete u obzir da Invincible nije serijal poznat po likovima koji barataju raznim tehnikama i potpisnim napadima već se oslanjaju na prilično prokušanu taktiku udaranja protivnika jače no što on udara tebe – ne treba ti Kamehameha ako u rukama držiš nečije plućno krilo!

I AM SO LONELY

Svaki od 18 igrivih likova ima svoj stil, s pravilno pogođenim omjerom klasičnih poteza koje dijele s ostalim likovima i onih posebnih koji su njegov zaštitni znak u serijalu ili stripu. Naravno, svi oni utjelovljenje su klasičnih arhetipova žanra, ovisno o tome vole li borbu na blizinu ili daljinu, na podu ili u zraku i slično. Primjerice, likovi poput Battle Beasta ne mogu lebdjeti i preferiraju spore, ali posjeduju razorne oklopljene udarce koji često probijaju lakše napade brzih likova poput Marka ili Anisse.

Na prvu mi se balans likova čini prilično pogođen, s time da uvijek postoji značajna razlika između likova ovisno o tome kako vam leži kompetitivna strana. Primjerice, u početku sam vrlo lako razarao neprijatelje oklopljenim napadima likova poput Conquesta ili Monster Girl, čisto iz razloga što početnici često odbijaju blokirati i neprestano udaraju čelom po kontroleru i nadaju se najboljem. Ruku na srce, neki od njih vjerojatno su udarali u tipkovnicu, jer vrijedi napomenuti kako Invincible VS podržava crossplay igru.

No, vrlo brzo naišao sam na igrače koji bez problema reagiraju i kažnjavaju te spore napade, pa odjednom frame knowledge postaje ključan, kao i okizeme i neutral, odnosno klasični elementi svake iole ozbiljnije razine borilačkog naslova.

Invincible VS ima vrlo krut trening sustav koji ozbiljno kaska za drugim naslovima u žanru.

Kad smo već kod toga, treba naglasiti kako Invincible VS ima vrlo krut trening sustav koji ozbiljno kaska za velikim naslovima poput FighterZ-a, Mortal Kombata ili Street Fightera – ako ništa, barem ima više krvi. Na raspolaganju imate dvije kontrolne šablone i osnovne alate za kontroliranje ponašanja trening lutke, no ne postoji nikakav combo vodič niti izazovi za pojedine likove, što je bitan alat za početnike kojima je svaka pomoć dobrodošla.

Štoviše, mnogima od njih bit će jako konfuzan i tutorial, u kojemu se prikaz komandi na ekranu ne mijenja ovisno o vašem odabiru, a još je gore što se zovu svojim imenom (npr. special), što zna biti dosta zbunjujuća kombinacija. Imajući na umu da je ovo itekako tip naslova koji će privući kežualce, a mogli su potrošiti malo vremena da to dovedu u red, ako ništa barem da malo obogate siromašnu količinu sadržaja.

Invincible VS najbolje je promatrati isključivo kao kompetitivnu tabačinu s gotovo pa nikakvim sadržajem sa strane. Ako volite borilačke igre i zasitili ste se Tekkena ili Mortal Kombata i željni ste probati nov naslov koji vas odmah baca u vatru, sjest će vam Invincible kao Marku šamar (u prijevodu – izvrsno).

Ako pripadate onoj kategoriji igrača koji nisu previše zagrijani za borilačke naslove, ali želite se okušati ili samo volite originalni predložak, budite na oprezu te računajte s time da Invincible VS funkcionira po pravilima Viltrumita, koji prvo udaraju pa tek onda objašnjavaju kako se izmaknuti.