Nakon izvrsnog Frostpunka nisam baš naišao na neke meni zanimljive city-building naslove. Ixion mi se upravo činio takvim pa sam ga morao isprobati, iako tematski nema mnogo veze sa spomenutim Frostpunkom. Zapravo se ovdje radi o igri smještenoj u svemiru, a ne na smrznutoj površini planeta.

Naziv ove igre vuče poveznicu iz grčke mitologije, tj. iz priče u kojoj je glavnu ulogu imao istoimeni čovjek. Cijela ta priča svodi se na to da je Iksion naljutio Zeusa nakon što ga je ovaj pozvao na Olimp te je zbog svoje oholosti osuđen da provede čitavu vječnost vrteći se na zapaljenom kolutu. Upravo je taj gorući kolut glavna referenca poveznice jer čovječanstvo u Ixionu nastoji preživjeti goruće probleme u velikoj svemirskoj postaji Tiqqun, nalik užarenom kolutu.

Pozadinska priča Ixiona praktički je već viđena – čovječanstvo je potrošilo resurse na Zemlji te su primorani otići u potragu za blagom kroz svemirska prostranstva. Privatna, a pomalo i misteriozna agencija Dolos zaslužna je za nastanak Tiqquna, svemirskog objekta koji bi bio dostojan prijevoznik određenog dijela ljudstva u druge dijelove galaksije, pa i ostatka svemira.

Pozadinska priča Ixiona praktički je već viđena stvar – čovječanstvo je potrošilo resurse na Zemlji.

Međutim, odmah u startu jasno vam je što je prethodilo velikoj nesreći u kojoj je uništen mjesec. Nakon njegovog uništenja, nastradala je i Zemlja te je bilo očito kako povratka na stari planet više nema. Uslijedila je potraga za preživjelima, pronalascima potrebitih resursa i popravljanje oštećenog Tiqquna.

Priča je ovdje solidna i sasvim se uredno poklapa kao nit vodilja, no ne bih rekao da je nešto zbog čega bi vrijedilo uzeti igru. Zahvaljujući likovima koji pomažu u razradi igre, nije vam teško uklopiti se u svemirsko crnilo i želji za pronalaskom novog doma.

Jedino mi je žao što se likovi pojavljuju rjeđe nego što bi trebali. Kad se već priča nameće u malo većem ruhu, očekivao bih da su likovi prisutniji nego što u trenutnom formatu jesu. Njihovi dijalozi zlata su vrijedni, ponekad i zabavni za slušati, no ne bih rekao da sam ostao povezan s bilo kojom osobom koja mi se u igri (po)javila.

Igrač je u Ixionu lik zvan Administrator, tj. osoba zadužena za precizno upravljanje Tiqqunom. Svemirska se postaja sastoji od šest sektora i svaki možete postepeno otključati kad za to dobijete priliku. Ono što igra vama kao Administratoru daje na zadatak jest da zaštitite svemirsku postaju od unutarnjih i vanjskih prijetnji te održite povjerenje ljudi na postaji kroz kvalitetnu hranu, topli dom i zaštitu na radu.

Igrač je osoba zadužena za precizno upravljanje svemirskom postajom.

Tu također još imate mogućnost skeniranja svemira u nadi da ćete pronaći resurse, slanje znanstvenika na ekspedicije i istraživanje novih tehnologija koje će vam poboljšati kvalitetu života na svemirskoj postaji. Važno je jako dobro i učinkovito baratati tim stvarima jer vam se život vrlo brzo može okrenuti naglavačke te je gubitak povjerenja ljudi koje voditi tada neizbježan.

Igra također posjeduje i nasumične događaje koji se znaju pojaviti na vašem brodu ili u ekspediciji te na temelju njih krojite vaš daljnji put i konačni cilj. Iznenadilo me kolika se dubina traži u menadžeriranju Ixiona, još više koliko je njena tečnost ustvari pogođena.

Navigiranje sučeljem u ovakvim igrama često zna biti nezgrapno pa igrači nerijetko postaju veliki paničari jer ne znaju gdje se što nalazi, a kad nađu – tad su zaglibili duboko u probleme. U Ixionu taj problem je sveden na minimum i gotovo je nepostojeći. Sučelje Ixiona uistinu je jedno od odličnih elemenata u igri. Za ljubitelje mikromenadžmenta, a pogotovo za one koji se teško snalaze, ovaj UI itekako će biti od velike koristi. Još je zanimljivije to što Ixion ima tri levela menadžmenta: unutrašnji i vanjski dio Tiqquna te galaksija. Svaki je pristupačan, osvježavajuć i ne ostavlja vas nimalo ravnodušnima.

Za ljubitelje mikromenadžmenta, a pogotovo za one koji se teško snalaze, sučelje u igri bit će od velike koristi.

E sad, što se balansa tiče, Ixion tu dosta odskače. Iako većinu vremena sasvim logički provodite izvršavajući zadatke, postoje trenuci koji vas jednostavno odbiju od igre. Ixion tako može biti ili prelagan ili pretežak. U prvoj situaciji obično sve zadatke riješite brzo i onda imate na izbor što i kako dalje. U drugoj pak nastaju veliki problemi jer u sekundi možete ostati bez resursa koje imate, a nedovoljno vremena za prikupljanje novih vam praktički donosi katastrofu. Toliko je loše da ćete ponekad izgubiti sat vremena igranja samo da shvatite kako ispraviti stvari koje su dovele do katastrofe.

Ljudi se tada okreću protiv vas jer svemirska postaja lagano ide prema rasulu. Povjerenje pada, vi gubite razum i na kraju za vas završava priča ako ne uspijete na vrijeme sve ispraviti. Ljudi koji se nalaze na Tiqqunu ubrzo pokreću revoluciju te vas pučom odbace s mjesta čelne osobe svega toga. Nisam baš siguran da će to biti privlačno igračima, no hej – možda je netko stvarno veliki mazohista pa si želi priuštiti drugu stranu nekonzistentnog balansa težine.

Također bih spomenuo i zadatke koje vam igra nudi. Postoje zadaci koji vas uz priču guraju naprijed, no ima i onih pomalo beznačajnih u širem smislu poput skupljanja određenog broja potrebiti sredstva iako već imate takve u svom sjedištu. Iako Ixion ima uistinu pohvalnu dubinu menadžmenta, upravo ćete zbog nekih zadataka dobiti osjeća da je ta dubina zapravo umjetno napravljena kako bi produžila igru više nego je potrebno. Nije to sad osjetno veliki problem, no tu i tamo se zna pojaviti.

Sve ovo na ekranu izgleda vrlo lijepo. Filmske scene u nekim važnim trenucima i između poglavlja imaju specifičan grafički stil koji se lijepo uklapa u ostatak igre. Rekao bih da je Ixion vizualno jedna od privlačnijih igara ovog žanra na tržištu. Jednom kad zumirate u neku zgradu vidjet ćete razne detalje koji pridonose živosti igre.

Pohvalio bih i pozadinsku glazbu koja nadopunjuje što se događa na ekranu. Bilo da je riječ o nekom važnom događaju, istraživanju jednog dijela svemira ili pak upravljanje unutrašnjim dijelom svemirske postaje – sve to vam dodatno obogaćuje pozadinski melem za uši. Svaki mali detalj upotpunjen je potrebitim zvučnim dodatkom te vas uvlači u igru više nego biste to očekivali.

U tehničkom aspektu nastaju manji problemi koji uz balans težine najviše odbijaju od daljnjeg igranja. Pomalo me razočaralo što već nakon otvaranja drugog sektora vidite kroz optimizaciju da tu nešto ne štima. Osjeti se pad performansi te vam igranje postane dosta usporeno, što pomalo ubija već prijašnji odličan osjećaj igranja. Nije taj problem stalno prisutan, no vidljiv i osjetan je tu i tamo. Razumijem da igre ovakvog tipa znaju štekati igračima kad im puno stvari bude na ekranu, no pomalo je poražavajuće da ovdje to počinje otključavanjem drugog sektora – od njih šest, koliko ih ima sveukupno.

Stavimo li tehničke probleme sa strane, s pravom bih mogao reći da je Ixion jedna od najizazovnijih, ali i najzabavnijih strateških igara 2022. godine. Briljantna i detaljna izvedba popraćena još boljom pozadinskom muzikom samo uveličava svemirsku pustolovinu jednako kao što je to Frostpunk u ono vrijeme činio sa svojom ledenom atmosferom.