Bilo je potrebno punih sedam godina i tri velika ažuriranja kako bi Street Fighter V konačno dobio svoj nastavak. Startni roster šestice obilježava povratak osmero veterana iz Street Fightera 2 – igre s kojom je sve počelo: tu Ryu, Ken, Chun-Li, Dhalsim, Zangief, Honda, Blanka i Guile. Pridružuju im se drugi poznati borci: Cammy, Dee Jay, Juri, lice s plakata – Luke, te neki novi izazivači: Jamie, Lily, Kimberly, Manon, Marisa i JP.

Po svojoj formi Street Fighter 6 sličan je svom prethodniku, a podijeljen je na tri velika segmenta: World Tour, Battle Hub i Fighting Ground. Nađe se tu ponešto za svakoga. World Tour će privući igrače skromnijeg iskustva unutar žanra borilačkih igara i nudi impresivan otvoreni svijet koji kombinira istraživanje, standardnu borbu, misije i razvoj lika.

Battle Hub obuhvaća sve modove mrežnog igranja, te igrač i u ovom modu upravlja kreiranim avatarom, kreće se unutar velike arkadne igraonice i odlučuje koje izazove prihvatiti. Fighting Ground segment obuhvaća apsolutno sve ostale dijelove koje očekujemo od jedne kvalitetne tabačine, stoga ovaj segment nudi Tutorial, zatim odličnu varijantu Training moda, te korisne combo izazove, savjete i vodiče za sve i jednog raspoloživog borca. Dakako, tu su Versus mod i klasični Story mod u kojem možete izazvati do 12 boraca i negdje na pola puta prebiti motorno vozilo – baš onako kako to i očekujete od jedne Street Fighter igre.

Fighting Ground segment obuhvaća apsolutno sve dijelove koje očekujemo od jedne kvalitetne tabačine.

Kao borilačka igra, Street Fighter 6 izgleda jako dobro. Igra koristi Capcomov RE engine, te se vrti u 60 sličica u sekundi tijekom svih standardnih borbi na svim platformama. Doduše, na starijim uređajima izvedba pada tijekom manje bitnih borbi – onih unutar World Tour moda. Zadržava se međutim brz odaziv kontrola, čak i pri mrežnom igranju, što je za svaku pohvalu. Borilišta su ljepša i zanimljivija nego u prethodniku, a borbe su prepune različitih vizualnih efekata koji baš kao i glazba svakom pruženom prilikom pokušavaju dočarati ulični ugođaj.

NOVI FINAL FIGHT?

Što se tiče World Toura, vjerujem da prije najave Street Fightera 6 ama baš nitko nije očekivao ovakav jedan mod u ovakvoj tabačini. World Tour započinjete kreiranjem vlastitog lika i ulazite u Lukeov dojo gdje kreće priča i trener Luke upoznaje vas s vašim rivalom. Kreće priča i lagano se rješavajući misije probijate do legendarnih uličnih boraca. Odradite li određene misije i zadivite legende poput Chun-Li, Honde i Dhalsima, vaš avatar može preuzeti njihov stil borbe i postepenim razvijanjem otključavati njihove poteze.

Odradite li misije i zadivite legende poput Honde ili Dhalsima, vaš avatar može preuzeti njihov stil borbe.

Radnja je smještena u Metro City, isti onaj Metro City koji je nekad na čelu imao Mike Haggara za gradonačelnika i u kojem se odvijala radnja Final Fight serijala. Zapravo, sve pomalo vuče na Final Fight i ogromna količina likova na koje vaš avatar nalijeće su zapravo Final Fight likovi.

Metro City je živahan i sadrži mnoge korisne predmete koje je moguće pronaći između prihvaćenih misija, a predmeti se mogu koristiti prije ili tijekom borbi. Moguće je ulaziti u sukobe s članovima Mad Gear bande koji zuje po gradu i najčešće imaju neke zbilja čudne predmete nataknute na glavu. Cijeli mod se uglavnom sastoji od navigiranja gradom, opremanja lika, uličnih tučnjava i sekvenci s pričom.

Metro City je živahan i sadrži mnoge korisne predmete koje je moguće pronaći između prihvaćenih misija.

Bi li World Tour mod dobro prošao kao zasebna igra? Vjerojatno ne bi. Koliko god da je Capcom ispolirao ovaj dio i složio pravi pravcati otvoreni svijet, onako usput, i ubacio to u već kompletnu borilačku igru, ovo ipak nije nešto što se samo po sebi može mjeriti s ozbiljnijim igrama otvorenog svijeta. Nakon nekog vremena misije postaju repetitivne i navedeno ćete svakako primijetiti pogotovo u onim trenucima kad i priča malo zakaže po pitanju svježine.

Nažalost, za razliku od svih drugih elemenata, borba u World Tour modu nimalo ne podsjeća na Final Fight. Iako igra vašeg avatara nerijetko suprotstavlja protiv više protivnika odjednom, ne funkcionira to tako sjajno kad stvar radi na principu standardne 2D borilačke igre gdje nema vertikalnog kretanja. Također je prava šteta što prijelazi iz otvorenog svijeta u borbu nisu fluidniji.

Bi li World Tour mod dobro prošao kao zasebna igra? Vjerojatno ne bi.

Sve skupa, World Tour je dobrodošao dodatak i solidna razonoda za jedan prelazak. Tih desetak sati potrebnih za odigravanje World Toura vjerojatno će ostati samo mali dio vremena koje ćete provesti uz igru ako krenete u ozbiljnije učenje i haranje vodama online multiplayera.

KOGA ODABRATI?

Spomenuli smo da igra ima startni roster od 18 boraca koji će se s vremenom proširivati kroz DLC-ove. Svaki od likova donosi vlastiti stil borbe koji se isplati istražiti. Prije svega kako bi uopće otkrili kojem borcu želite posvetiti najviše pažnje i s kojim se želite naučiti boriti, ali i radi suprotne perspektive – kako biste bolje razumjeli njihov stil i tako se mogli snaći pri sukobu s tim borcem.

Svaki od 18 likova u ponudi donosi vlastiti stil borbe koji se isplati istražiti.

Klasični borci-povratnici (Ryu, Chun-Li i Dhalsim, itd) redizajnirani su i u estetskom i u vizualnom smislu. Ryu je dobio dodatni “fireball” za izbliza kojim nanosi veću štetu i otvara si dodatne ekstenzije kombinacija. Također može u bilo kojem trenutku aktivirati “Denjin” nakon kojeg ispaljuje brži i destruktivniji “Hadoken”. U prethodnoj igri ova mogućnost je bila limitirana samo na korištenje mehanike karakteristične za tu igru (takozvani V-Trigger), no sada Ryu može pojačati svoju taktiku na daljinu u bilo kojem trenutku.

Chun-Li na raspolaganju izgleda da ima valjda sve i jedan potez koji je imala u dosadašnjim Street Fighter i Marvel VS Capcom igrama, ali je još kompliciranija za korištenje nego u prijašnjim nastavcima. Dodali su joj posebnu pozu u koju može ući nakon određenih napada i na taj način proširivati serije udaraca. Iz poze svaki gumb aktivira posve drugi napad, a legendarna kung-fu majstorica time pokriva sve – od nisko/visokih finti, preko uklizavanja koje prolazi ispod projektila, sve do žestokog udarca nogom koji lansira protivnika i koji joj otvara mogućnost žongliranja protivnikom.

Slična je situacija sa svim povratnicima. Dee Jay je dobio toliko novih poteza da je zanimljiviji nego ikad prije, a Ken se dodatno distancira od Ryua po pitanju stila i donosi nove varke i trikove koji će zbuniti svakog protivnika. Ako vam među povratnicima nijedan lik nije dovoljno zanimljiv za igranje, zasigurno ćete pronaći svog favorita među novacima.

Među novim likovima su Marisa – opaka Francuskinja koja može zaprijetiti čak i Zangiefu po pitanju tehnika bacanja i jedan od mojih favorita – Jamie: prvi drunken master lik u Street Fighter serijalu. Jamie svoje serije može završiti potezanjem pića sumnjive prirode. Svaki put kad popije, Jamie postaje jači, potezi mu imaju dodatne efekte i otvaraju se nove mogućnosti za kombiniranje. Uz sve to, mijenjaju se i njegove animacije osnovnih akcija poput hodanja naprijed i običnog stajanja na mjestu. Developeri su si zbilja dali truda, te vjerujem da će mnogi od novih boraca biti među popularnijim likovima unutar online zajednice, unatoč drastično kraćem stažu u usporedbi s legendama poput Guilea i Blanke.

Developeri su si zbilja dali truda, te vjerujem da će mnogi od novih boraca biti među popularnijim likovima unutar online zajednice

Možemo zaključiti da svaki borac nudi nešto više dubine nego u Street Fighteru V, a nove mehanike omogućuju dulje serije udaraca i više tehnikalija. Naprosto, u svakom trenutku imate više opcija nego u dosadašnjim dijelovima. Novosti po pitanju generalnih mehanika ne predstavljaju ništa revolucionarno – sve su to već viđene stvari, kako u nekim od prethodnih Street Fighter igara, tako i u drugim žanrovskim konkurentima. Međutim, ono što je tu – sjajno ide jedno s drugim.

RAZLOZI KOJI OPRAVDAVAJU NASTAVAK

Upravo su prilagodba i međuovisnost mehanika stavke koji čine pobjedničku kombinaciju. Novi Drive Gauge sustav favorizira aktivniji pristup borbi te igračima nudi mogućnosti kao što su Drive Impact potez (sličan Focus Attack potezu iz četvorke) i pariranje. Neoprezno korištenje Drive Gauge akcija rezultira umorom borca koji se manifestira nizom nepovoljnih okolnosti. Neke od njih su gubitak zdravlja pri blokiranju specijalnih udaraca i nemogućnost korištenja Drive Gauge sustava sve dok se borac ne oporavi.

Neoprezno korištenje Drive Gauge akcija rezultira umorom borca koji se manifestira nizom nepovoljnih okolnosti.

Sve je podređeno dodatnim mogućnostima, ofenzivnijem igranju, te mentalnim nadmudrivanjima. Ne moram ni napominjati da je unutar redova ljubitelja serijala upravo mehanika pariranja najviše priželjkivana, te ju sad možemo koristiti po prvi put još od Street Fightera 3.

U kojim ćete modovima provesti najviše vremena ovisi o vama kao igraču. Ako ste orijentirani isključivo na prelazak World Tour moda – nekakvo jače svladavanje borbenog sustava nije ni potrebno. Ako vam se Street Fighter 6 svidi i ako poželite usavršiti igranje s jednim ili više boraca, daleko veći dio vremena ćete provesti u modovima s mrežnim igranjem, te usavršavanju osnova i učenju kombinacija. U svakom slučaju, Street Fighter nudi ponešto za svakoga.

Tu bih želio napomenuti da šestica donosi i neke male inovacije koje na prvi pogled ne predstavljaju ništa veliko sve do onog trenutka kad se nađete u situaciji da vam upravo ta inovacija obogaćuje iskustvo igranja. Primjerice, World Tour je moguće igrati istodobno na dva kontrolera. Pitate se zašto bi to učinili? Pa vrlo jednostavno, specijalizirani kontroleri bez analognih palica su idealni za borbe, no istraživanje Metro Citya i drugih lokacija je otežano. Kao i u svakoj drugoj igri otvorenog svijeta – u toj situaciji želite koristiti obje analogne palice: jednu za kretanje, a drugu za podešavanje kuta kamere.

Jedna od novina su i komentatori, tj. snimljeni glasovi pravih eSports komentatora kakve čujemo na velikim turnirima. Moguće je odabrati do dva profesionalna komentatora koji će pratiti meč i reagirati konkretnije i smislenije od običnog komentatora iz ranijih dijelova serijala.

Jedna od novina su i komentatori, tj. snimljeni glasovi pravih eSports komentatora koje čujemo na velikim turnirima.

Zanimljiva je to novost i ako ste netko tko prati turnire – dobrodošao dodatak. Međutim, moram priznati da sam nakon isprobavanja nekoliko komentatora, ipak poželio ugasiti ovu opciju. Komentatori na zanimljiv način prepoznaju određene situacije, ali ipak je to na kraju dana samo osnovno komentiranje bez domišljatog i uistinu personaliziranog pristupa kakav viđamo na stvarnim turnirima.

Uz to valja spomenuti i različite tipove kontrola. Povratak bilježi Street Fighterova klasična shema sa šest tipki i kombinacijama smjerova za specijalne napade. Neiskusnim igračima i mlađim naraštajima dostupan je i moderni tip kontrola koji pojednostavljuje izvođenje specijalnih napada i koristi svega četiri tipke. Za kraj, tu je i dinamični stil kontrola koji bi bio idealan za one kojima je žanr donedavno bio nepoznanica i koji žele napraviti pokoju seriju udaraca bez puno uloženog truda. Kod ovog stila stvari se događaju čak i ako rapidno stišćete sve gumbe bez razmišljanja i bilo kakvih napora u smislu tajmiranja.

KLASIČARI PROTIV MODERNISTA

Postavlja se pitanje je li moderni stil kontrola izbalansiran u kompetitivnom smislu ako ga gledamo bok uz bok klasičnim kontrolama. Teško je to i nezahvalno pitanje za odgovoriti. Recimo da je igra prekratko vani da bi se to moglo ocijeniti. Osnovni Capcomov cilj bio je učiniti igru pristupačnijom za različite tipove igrača i to im je dakako uspjelo. Da bi saznali da li je to sve skupa pošteno u kompetitivnom smislu, trebat će više velikih turnira i dulji staž u vidu online mečeva svakog igrača koji se želi upustiti u ovu diskusiju.

Neiskusnim igračima i mlađim naraštajima dostupan je i moderni tip kontrola koji pojednostavljuje izvođenje specijalnih napada.

Dok moderne kontrole omogućuju lakše povezivanje određenih napada (uglavnom specijalnih i super specijalnih poteza) – one također imaju i određene limitacije. S druge strane, da bi “klasičar” izveo impresivniju seriju udaraca – on treba veću preciznost, težu izvedbu specijalnih udaraca i nerijetko i strelovito brzu reakciju u vidu prepoznavanja da li je određeni udarac sjeo ili nije. U određenim situacijama moderne kontrole nekad ni teoretski ne mogu odraditi ono što mogu odraditi klasične kontrole.

Na kraju dana to poprilično ovisi i o odabranom liku te o preferencijama igrača. U konačnici ovisi i o cijeloj zajednici igrača jer tek trebamo vidjeti dočekati nešto veću kreativnost, kako općenito, tako i za ovu novu metodu kontrola koju je predstavio SF6. Za sad bi se moglo reći da je postignut nekakav balans, a po potrebi bi Capcom mogao neke stvari limitirati neizbježnim ažuriranjima u budućnosti.

Rezultat ovakve podrške vjerojatno će biti življi serveri i veća baza igrača nego što smo imali prilike vidjeti u prethodniku. Stoga možemo zaključiti da je Capcom sve skupa odradio vrhunski posao i da je konačno približio ovaj ikonični serijal vrhuncima kakve je donedavno bilježio isključivo s njihovim najuspješnijim franšizama kao što su Resident Evil i Monster Hunter.

BORBA NIKAD NE PRESTAJE

Je li ovo najbolji Street Fighter u serijalu? Vjerojatno nije, no vrijeme će pokazati – pogotovo ako ga ažuriranja odvedu na neka ljepša mjesta nego što je to bio slučaj s peticom, za koju bi se dalo reći da je do zadnje sezone praktički postajala sve lošija svakim idućim ažuriranjem.

Po pitanju borbe svakako je bolji i dinamičniji od prethodnika, a po pitanju prezentacije i sadržaja bilježi puno konkretnije i pristojnije početno izdanje koje ne možemo dovoljno nahvaliti. Kamoli sreće ako naknadna rebalansiranja i dodatni sadržaji igru naknadno učine apsolutnim kraljem borilačkog žanra u ovoj generaciji konzola.