Ne želim se svađati i prepirati sa članom koji na avararu ima sliku iz ne samo ponajbolje Souls igre, već iz igre koja je meni među top 10 najdražih RPGa, niti ga pokušavam ispraviti i “educirati”, ali nikako ne dijelim entuzijazam i uzbuđenost upravo zbog njihova 2 zadnja projekta – Dark Souls 3 i Sekiro. Iako Sekiro nije “u krvi” Souls igra (prije je Tenchu-like), i zapravo jest vrlo zabavna, ima jedan problem od kojeg pati i DS3 – neprijatelji imaju čudno isprogramiranu umjetnu “inteligenciju” i prestaju te pratiti nakon što pređeš 20ak metara. Vrlo evidentno baš u Sekiru gdje protivnik, nakon što te kratko slijedi, počne koračati unatrag makar i dalje gleda prema tebi. Sad će me netko pitati kako to znam, ali to je nešto što sam skužio zbog načina igranja (jer volim se obračunavati sa grupom protivnika, trčati okolo i koristiti pravu priliku za napad a ne ići 1 na 1, baš zbog DS2 gdje je ambush česta pojava) i zapravo je pomalo otužno kad vidim da jedan indie projekt zvan Mortal Shell (kojeg sam izbjegavao jer mi je izgledao nezanimljivo, a na kraju ga platinirao u manje od 5 dana) ima bolji AI. DS3 je vrlo vjerojatni najgora Souls igra po pitanju gameplaya jer ne zahtijeva nikakav taktički pristup već je čisti rollfest (stamina je jako malo troši kod rolanja) i ako malo gledaš profesionalne YouTubere koji imaju tisuće sati u tim igrama, samo je pitanje vremena kad ćeš dobiti napadaj od toliko skakanja okolo. Baš ti neki challenge prelasci koje si zadaš (no shell run u Mortal Shell, SL1 u Dark Souls 1, SL1 ili soul memory 30 000 u Dark Souls 2…) te uče pravilno igrati igru, i baš tu loš gameplay trojke dolazi do izražaja, a kako je DS3 zadnja Souls igra i još uvijek aktivna i krcata igračima koji ne mogu ubiti Nameless Kinga, sve se bojim da će to biti “temelj” za Elden Ring. Doduše, sve bih to još progutao ako Miyazaki obeća jednu stvar, a to je da prestane drkati na močvare; daj mi neki uski tunel i grupu protivnika koji me žele gangbangati, lakše se s time nosim nego sa močvarom po kojoj lik hoda kao da će krepat svaki tren.

Skoro svaki komentar u vezi rangiranja’ Dark Souls serijala stavlja DS2 na zadnje mjesto. Dvojka je bukvalno unistila nesto po cemu je prvi dio i dalje poznat nakon toliko godina. S tim mislim naravno o world design’u. U dvojci iz otrovne mocvare (tu sam inace puno invade radio) pomocu lifta dolazis u ogroman dvorac opkoljen magmom. Nakon toga imas toliko glup story progresing da ne vrijedi pricati o tome. Igrao sam sve tri igre, demon souls, bloodborne i sekiro, i smatram da je DS2 najgori dio. Naravno to nikako ne znaci da je losa igra. Sve su dobre samo neke su neke bolje od drugih.
Inace, taj tzv. problem oko ponasanja protivnika nije nista novo. To mozes u puno igara raditi. Negdje te praze manje a negdje vise. To je samo jedan od nacina kako da cheese’ igru. Drugi npr. jeste da uzmes mage/fire build. Igram trenutno Ghost of Tsushima i jedan od nacina da cheese jeste da koristis uvijek Kunai. To znam i zato ne radim. Cak sta vise gledam da radim perfect perry gdje stignem. Hocu da kaze da se neki problemi u igri daju neutralisati ako igras na odredjene nacina.
Sto se tice mocvara tu znam na sta mislis. Ja zamisljam da mi lik govori “u kakva gov*a sam upao jbt”

Ja kad igram Souls igre, igram ih zbog gameplaya. Sigurno ne zbog priče. Ovo sa otrovnom močvarom i dvorcem, i mnogim drugim “čudnim” stvarima koje izgledaju nepovezano je netko opisao vrlo jednostavno – sve je san, a svijet oko tebe je rezultat tvojih sjećanja koje imaju rupe, zato i ne izgleda povezano. (“Perhaps you’ve seen it, maybe in a dream”, jel) Ali opet, to je nešto čime se ja zbilja ne zamaram, jer da me takve stvari zabrinjavaju onda bih Metroid (pogotovo Prime) i mnoge druge igre tog tipa davno poslao u ku***. I kao da uopće znam što se u Soulsima dešava. Još čekam da mi netko objasni zašto su Firelink Shrine i Untended Graves u trojci slični, te wtf he uopće Untended Graves.
Ako se dobro sjećam, u trojci izlaziš iz neke špilje pune kostura (gdje su i “vatreni” protivnici) u sniježni grad, pa me to nije smetalo. Barem nisam bio u močvari.
Glupo mi je ići sad na one jeftine fore tipa “tebi igra ne valja jer ju nisi igrao”, ali da, u nekim razgovorima sa Souls igračima zaključio sam da dobar dio hatera nije dvojku dovoljno igralo. Nisam ni ja trojku hejtao kad sam ju prvi put odigrao (niti sam serijal igrao kronološkim redom), već nakon nekog vremena i nekoliko prelazaka. Demon’s je zapravo jedina Souls igra koju sam samo jednom odigrao.
Što se pak mage/fire builda tiče, tu sam se uvijek “osakatio” na neki način. Recimo, za mene je pyromancer build… čisti pyromancer. Nikakvo oružje, nikakav shield, samo light odjeća i pyro. Ista stvar je i sa sorcererom. I da, sestra Friede je lagana, Plesačica prelagana, a Lothric prinčevi razlog bacanja kontrolera po sobi.

Dvojku nisam malo igrao. Tu sam cak i najvise invade radio. Zbog mene su likovi stavili message kod Rat Covenant (odmah kad izadjes iz onog kratkog tunela) jer sam tu bezbroj puta napadao iz zasjede. Inace, prva stvar koja mi je bila losa jeste kretanje lika. Nekako je bilo bez tezine. Ako poredis kreranje sa prvim dijelom, vidices da u prvom puno bolje osjecas teret koji nose. Jos jedna stvar gdje je From stvarno slagao igrace je dizajn baklje (torch). Ja sam preorder drugi dio, i sjecam se da su gameplay prikazi uvijek imali onog ikonicnog lika u nekom jako mracnom dijelu i iz pomoc baklje je mogao nesto viditi. To je sve na release propalo u vodu. Vise sam koristio baklju u bloodborne nego tu. A i to da je sve san je po meni samo isprika za nepovezanost. Da su to uradili u bilo kojoj drugoj igri ne bi nista rekao, ali kud bas nakon onakvog DS1?…
Kad sam spomenuo progresiju price nisam mislio na samu pricu (gdje su i onako ds1 i 3 bolji) vec kako napreduje. Npr. u jednom trenuku se ona zenska teleportovola u Majulu u onaj mali toranj da ti otvori novi put. Nemas pojma koliko je likova na netu imalo tu “wtf” momenat.

Misliš na žensku koja se nalazi u Heide Toweru, nakon Dragonridera? Da, ona se teleportira tamo nakon što pobijediš Sentry bossa u No Man’s Wharfu, kao što se laddersmith teleportira nakon što pobijediš bezglavog snake bossa. Oba su bitna za progression, doduše laddersmith i nije ako kupiš Cat Ring, kao što se i Melentia teleportira kad ubiješ Last Gianta. Osim ako ne pričaš o nečem drugom, o možda kakvom bugu za koji ja ne znam. Ovo sa snom ima smisla na neki način. Pa i sam si vidio da, ako ubiješ NPCa, na tom mjestu je grob na koji, aki interaktaš s njim, možeš platiti dušama i vratiti ubijenog NPCa. Dvojka je jedina igra u serijalu koja to ima, zar ne?

A jbt umjesto da objavim komentar odem na pravila komentiranja. Nooooo! Da ne pisem ponovo, recu ti samo da su mi braca Lothric bili dosta lagani i tu sam najvise drugim pomagao jer je pri kraju igre. Drugi ukusi, drugacije se igre itd. Nadam se ipak da ce nam obojici Elden Ring pasati.

Bili su i meni lagani kad sam igrao sa broadswordom, ali he kad sam bio sorcerer, haha. Na to sam mislio. Nezz, imam osjećaj da težina dolazi ne samo od (ne)poznavanja bossa, već i od klase koju koristiš. Zato i jest (MENI) Plesačica lakša od recimo onog mejđa čije sam ime zaboravio (prije Cathedral of the Deep, ogroman mage za velikom kapom, teleportira se i radi klonove) kad sam igrao kao pure sorcerer, ali kad sam bio warrior bilo je potpuno obratno.
Ja bih volio da naprave opet nešto kao što je DS2, ili da barem ima tu nelinearnost dvojke, ali znamo da neće. Eh. Ali dobro, uvijek ju mogu replayati. Baš sam sinoć krenuo opet Bloodborne nakon dosta dugo vremena (i ne, ne pada mi na pamet da igram low lv run u toj igri) i baš mi je zabavno ovo sa istraživanjem, otključavanjem shortcutova i rijetkim “bonfireima”.
Možda bih trebao čekirati koji DS3 mod na PCu da popravim mišljenje o njoj.

Ali zato su se potpuno iskupili sa ona 3 DLC-a i ona tri nova kraljevstva i njihove bosove, mislim da je to nešto najbolje u serijalu što sam igrao.

Ja sam se u DS2 koliko se sećam najviše oslanjao na kotrljanje, štit sam u potpunosti napustio posle DS1 jer je jbg kretanje agilnije i prostor je otvoreniji. Obožavam DS2, nije bio mračna fantazija kao kec ali je imao jedinstvenu bajkovitu atmosferu. Jesi išao na prelaske bez smrti i bez paljenja bonfirea da zaradiš ono prstenje za nevidljivost?

Ma jok. Toliki fan ipak nisam, haha. Minumum soul memory run (samo 30 000 duša za level up, kupnju predmeta…) mi je bio dovoljno frustrirajuć u “regularnoj” igri, DLC nisam ni probao. Ne znam kako bi uopće prešao ovo bez umiranja i bonfirea.
Daj mi samo reci kako to funkcionira. Ako u Majuli ne upališ bonfire, ali se zato tamo vratiš kad dotakneš Primal bonfire (jer pretpostavljam da primal MORAŠ taknuti), da li će te Homeward Bone vratiti u Majulu ili ga uopće ne možeš koristiti? Možeš li uopće respawnati protivnike?

Ne sećam se pojedinosti, tek kad bih upalio igru ili pogledao neke prelaske internet ratnika osvežio bih pamćenje, igrao sam originalnu verziju dvojke, no bonfire run uopšte nije bio težak na nekom od NG+ prelazaka sa dobrom opremom i dovoljno itema za lečenje, važno je samo da ne sedneš za vatrom, no death run je bio zato dosta stresan ali igra je i nekako dizajnirana za te izazove ako igraš samo glavni i najkraći put do kraja dosta toga se izbegava. Šteta što nisi igrao DLC, ultimativno Souls iskustvo za mene.

Krivo sam se izrazio. DLC jesam igrao, ipak imam sve achievemente na Steamu i platinu na PS4. Htio sam reći da DLCe nisam igrao sa minimum SM i SL1 prelascima.
Osobno mi je najdraži Sunken King, predivna lokacija. Onaj na snijegu (gdje su tigrovi bossevi) mi ide na kitu.
Znači kod no bonfire runa možeš umrijeti? Koja je nagrada za to?

Ako se dobro sećam za svaka od ta dva izazova dobiješ po specijalan prsten koji skrivaju oružje (čine ih nevidljivim), jedan u levoj, jedan u desnoj ruci. Kul su prsteni ali više služe da se pohvališ da ih imaš. Moja preporuka je da radiš izazove odvojeno, prvo bonfire koji je lakši pa onda no death. Nađi prvo neke od brojnih pisanih vodiča pa pogledaj i neki video da vidiš šta treba i kako. Zabavno je ako voliš igru i imaš vremena i strpljenja.

Previše si sad svega nabacao pa da ne odgovaram na svaku poruku posebno evo ovdje ću ostaviti neki kratki osvrt na sve. Svaki od serijala ima nešto bolje i lošije od drugog ali svi su oni generalno odlični. Ti si se uglavnom osvrnuo na stvari koje ti se ne sviđaju. Između svega tko kaže da te neprijatelji ne prate u DS3 ?! Pa vidio si one u onom području gdje je Nemeless King koliko te gone. Ovisno na kojem si području, a sve u svemu ne vidim ni poantu da te gone 10 kilometara i zašto bi to uopće radio. Svaka od soulsa je ne linearna igra, uvijek imaš 2-3 putanje s time da je DS 1 najbolji po tom pitanju, jer možeš napraviti prečice i to je stvarno genijalno izvedeno u DS 1 DS3 ima najbolju mehaniku gameplaya, najbolji co op i PvP jer ipak je novija igra. Prešao sam sve igre više puta sa svim DLC-ovima s time da sam DS2 jednom prešao sa čarobnjakom. Mislim da je taj serijal najbolji po pitanju te klase. Baš sam bio moćan čarobnjak, imam i kratku PvP kompilaciju. Sve u svemu kao što sam rekao sve su mi dobre na neki svoj način tj. kao što sam rekao neka je bolja u nekim stvarima od druge a u nekim lošija. Uglavnom ostat ćeš razočaran sa Elden Ringom jer nećeš dobiti to što očekuješ. To će biti igra sa otvorenim svijetom, imat ćemo i konja za jahanje, ili jednostavnije Witcher u DS svijetu, a bit će i močvara sigurno 😀

Pa da, uvijek komentiram ono što mi se ne sviđa, jer mi pljuvanje ide bolje nego davanje komplimenata. Baš opet prelazim Bloodborne (kao što sam već spomenuo ovdje) i naravno da se zabavljam jer sam zaboravio kuda treba ići i što raditi, te mi je sve ovo opet ”novo”. Da ne pričam o tome kako pobijedim bossa i onda skužim da sam zapravo u optional području lol. Jedinica je bila zabavna sa tim istraživanjem i otključavanjem shortcutova, slažem se. Ne mogu opisati kako sam se glupo osjećao kad sam TEK na trećem prelasku remastera, kad sam ganjao platinu, skužio da mogu skipati veći dio Blighttowna, samim time i Capra Demona (vjerojatno najgori boss kad igraš s mejđem) jer sam imao onaj ključ. Dvojka nije imala baš puno takvih shortcutova, ali ljepota te igre je bila u tome da si mogao ubijati one bosseve kojim god si redom hito.
>dođeš u Majulu, ideš u Forest of Fallen Giants ili Heide Tower of Flame
>ubij dragonrider bossa u Heide Toweru (bolje rečeno, neka padne sam sa mape lol), ženska odlazi u Majulu i otključava ti put u Huntsman’s Copse
>sa dušama koje si dobio kad si ubio bossa kupi Cat’s Ring i baci se u The Gutter
…i kojim god redom ideš nikad se ne osjećaš preslabo niti imaš osjećaj da su protivnici prejaki. Možda pri prvom prelasku da, ali kad već imaš u glavi plan i znaš gdje je oprema i itemi za upgrade, a Bogu hvala dobre ringove i solidni armor možeš dobiti kad ubiješ NPCe, sve je puno lakše. Da ne pričamo kako je armor set koji ti daje ekstra duše (ako baš želiš grindati) baš u Majuli. I što je najbolje, besplatan je. (recimo)
Bloodborne je linearniji, ali barem ima one chalice dungeone koji se rano otvore i služe kao dobro mjesto za grindanje ili skupljanje gemova.
…I onda dobiješ DS3 koji je pun ***** linearan, a PvP se svodi na pitanje ”tko ima više estus flaskova?”

Da to stoji za DS2 da je Majula centralno područje pa ti možeš odatle u više smjerova. Ista ti je situacija i sa DS 1 iz Firelinka Shrine, samo što su neka područja malo teža od drugih. Možda nije toliko skalirano kao kod DS2. Dark Souls 3 nije da je linearniji nego nema takav koncept centralnog područja. Kod DS3 moraš preći ono prvo područje i onda ti se kroz progres igre otvaraju dodatna područja. Također sa poznavanjem igre možeš raditi plus neke vanredne stvari kao što si naveo ubijanje NPC-ova pa time promjeniti progres

Ne treba Miyazakiu reklama

Berserk 1997 i Hirasavin saundtrek je jedino vredno što je od Berserka urađeno za ovih 30 i kusur godina koliko manga traje.

Zašto ps5 buyer pa igra nije ekskluziva za ps5?

Ma opcenito za mene prelazak na next gen. Trenutno me ni jedna igra ne potice na kupnju nove konzole (nemam pc) a kada bi ovo dobilo neki skoriji datum izlaska prebacio bi se instant ( u mom slucaju na ps5) i napravio preorder.