Problem je "malo siri ili slikovitije receno dublji". Danas firme vode ekonomisti, bavile se one uzgojem kupusa, proizvodnjom cementa ili video-igara. Kako to onda izgleda? Po profesiji sam scenarist (za TV) pa pricam iskustva s ovog naseg jadnog i kukavnog trzista, ali vjerujem da isti principi vladaju i globalno. Klijent narucuje novu seriju. I sto hoce? Ne zna tocno, ali u zadnjoj mu je funkcionirao krim-elemet, u onoj prije toga je bas bila super ljubavna prica, a imali su i onu jednu gdje je pjevanje bilo genijalno. E, i usput, istrazivanje je pokazalo da bi ljudi i humor jer im je pun kufer "ove teske situacije". Onda se ti kao scenarist nadjes pred zadatkom da napises humoristicni ljubavno-kriminalisticki mjuzikl. Tesko ce ti itko (u privatnom sektoru) dat pare da razvijes neku svoju pricu, s likovima koje poznajes, uz koje si ti vezan pa ce se samim tim povezat i gledatelj. U ovom slucaju - gamer. Ukratko, netko tko ulaze lovu u pravilu vise vjeruje istrazivanju trzista nego kreativcu sklonom riziku. Zato na vecini blockbustera covjek vise ne zna redatelja. (Naravno, osim u slucaju brace Cohen, Tarantina i jos par imena koji svojim imenom garantiraju publiku.) To je obicno neki zanatlija koji snimi ono sto mu producent kaze.