Odigrao podosta igara u životu za koje sam tvrdio da su jedne od najboljih koje sam igrao, ali ova igra je nešto više od toga. Nakon prelaska trebalo mi je gotovo sat vremena da se opustim i shvatim što se zapravo dogodilo. Čitajući spojlere sa posljednjih stranica shvatio sam da sam više manje sve pohvatao u toku igranja samo je to sve trebalo čvršće povezati u čemu ste mi podosta pomogli. Možda sam preoduševljen cjelinom zvanom Bioshock Infinite i jako emotivan na sve što sam doživio u ovoj igri, no smatram da neću zažalit ako kažem da je ovo daleko najbolja igra koju sam igrao. Uz fantastičnu grafičku prezentaciju, maštovit level design, zabavno napucavanje i općenito dinamičan i ultra zabavan gameplay te ovakvu savršenu mindfuck priču koja ima itekakvog smisla; ovo je nauvjerljiviji kandidat za GOTY u zadnjih podosta godina.
Za prelazak mi je trebalo kakvih 12 sati i mogu reć da mi je dosta sve to izazovno bilo. Rekao bih da sam sigurno jedno 2 sata izgubio na detalje poput logova, diveći se predivnim prizorima poput sunca, fantastičnih lokacija i pjesama u razno raznim izvedbama. Scena kada se prihvatite glazbenog instrumenta ostat će mi zauvjek urezana u sjećanje. Cijela igra je prepuna fantastičnih scena u kojima često imate potpunu kontrolu lika. Igra se mani klasičnih gluposti modernog gaminga poput regeneriranog zdravlja, QTE eventa i potpuno skriptiranih scena te nudi daleko više nego što smo navikli u igrama FPS žanra. Bioshock Infinite je samo dokaz da ideja, mašta i mozak pobjeđuju sivilo žanra u kojem se utapaju pojedini Call Of Dutyiji, Battlefieldi i slični. Ovo remek dijelo zaslužuje sve astronomski visoko ocjenjene recenzije koje su prepoznale o kvakvom se dragulju radi. Voice act i općeniti soundtrack su na najvišoj razini i savršeno se uklapaju u atmosferu igre.
Booker, Elizabeth, blizanci Lutece, Fink, Comstock i Songbird su savršeni svaki na svoj način, neznam kada sam se toliko zaljubio u likove kao u ovoj igri. Suradnja sa Liz tokom igre je toliko jednostavna, a toliko impresivna. Niti u jednom trenutku igra ne dosadi kako lokacijama, tako ni akcijom. Niti jedna borba mi nije bila nešto naporna, dok toliko toga ima za vidjet, poslušat (audio logovi i tierovi) i sakupit. Sakupljao sam gotovo sve što se dalo sakupit te nadograđivao svako oružje i vigorse. Vigorsi su jako domišljati te ih je užitak koristit. Toliko dobrih stvari igra ima koje pometu konkurenciju i onda ovakva priča i prezentacija iste. Osim Bioshock Infinite još sam jednom ovako bio pozitivno šokiran doživljenim, kada sam pogledao u Inception u Cinestaru. Ovo će samo radi priče biti čisto guštiranje što se tiče ponovnih prelazaka. Na početku sve to izgleda bajkovito i naivno, ali kada se sve kockice povežu imamo gotovo savršenu cijelinu zvanu Bioshock Infinite. Samo moram napomenut da je igranje na kontroleru daleko ugodnije i zabavnije iskustvo (pred kraj igre probao tako igrat) nego kombinacija tipkovnica + miš, iako sam na potonjem odigrao 99% igre. Osim par tehničkih mana nemogu nać niti jednu zamjerku za ovu igretinu. Trenutak inspiracije Irrational Gamesa i 2K Australie.
