Najbolje igre desetljeća: #6: Dark Souls

6. Dark Souls

Stariji igrači već se neko vrijeme žale kako igre postaju suviše jednostavne te se “poglupljuju” kako bi ih mogao igrati baš svatko. Međutim, kod jednog serijala nije bilo takvog popuštanja – Dark Souls nas je podsjetio kako izgleda zadovoljstvo kada za njega moramo pustiti krv, znoj i suze.

Težinu Dark Soulsa mnogi su dočekali totalno nepripremljeni, kao da su nam nakon korištenja raznih pomagala u drugim igrama otupjeli refleksi, a mišići atrofirali. Oni koji su igru doktorirali reći će vam kako Dark Souls zapravo nije pakleno teška igra nego je samo izazovna na način da testira igračevu strpljivost.

Naime, koliko god se činilo da je gameplay u Dark Soulsu nepošten i da igra namjerno provocira igrača, treba cijeniti to što je dizajnirana tako da igrača drži u konstantnoj napetosti te od njega traži da uči iz svojih grešaka. Nije nam mnogo igara u zadnjih deset godina očitalo takvu lekciju kao što nam je očitao Dark Souls.

Nije samo izazovnost bila specifična kod Dark Soulsa. Iako je to većinom bila avantura za jednoga igrača, igra je imala tada vrlo originalan pristup multiplayeru. Igrači su si na određenim mjestima mogli ostavljati poruke, što je bio dvosjekli mač jer koliko god da su poruke upozorenja bile korisne, toliko im nije bilo za vjerovati. Igrači su mogli pozvati jedni druge u pomoć, ali postojala je i druga strana priče jer se moglo ući i u tuđu igru u namjeri da igrač vrati svoju ljudskost.

Ovakav sustav u kombinaciji s iznimno bogatim sustavom borbe rezultirao je znatno drugačijom RPG igrom u kojoj je razgovor bio totalno opcionalna stvar, nije bilo questova kao takvih i sve se uglavnom svodilo na boss bitke. To je bilo toliko drugačije da se u zadnjih deset godina često mogao čuti da je Dark Souls pokrenuo sasvim novi podžanr souls-like iliti soulsborne igara.

Brojne su druge igre ostale inspirirane Dark Soulsom, pogotovo u drugoj polovici desetljeća. Dokaz je to da je Dark Souls utjecao na industriju igara na vrlo značajan način. Nastavci su samo potvrdili status tog serijala, a ekipa FromSoftwarea pokazala je da zna izazvati samu sebe s novim konceptima kakve su donijeli Bloodborne i ovogodišnji Sekiro: Shadows Die Twice.

Publika koja je prihvatila Dark Souls nije široka, ali se broji u milijunima igrača. Zajednica koja se okupila oko te igre brzo je stvorila fraze i šale koje su postale sastavni dio gaming kulture. Fraza/meme “Git Gud” pojavljivala se tako najčešće u kontekstu Dark Soulsa. “Praise the Sun” također je bila fraza koja je obilježila popularnost Dark Soulsa.

Istina je da Dark Souls iz 2011. (i godinu dana kasnije na PC-u) nije bio tehnički dobra igra. Ipak, bio je to primjer igre koja je kvalitetom svog gameplaya uspjela nadići tehničke manjkavosti. S vremenom su neke od tih manjkavosti rješavali sami igrači (u PC verziji), dok smo znatno dorađeniju verziju, Dark Souls Remastered, dobili 2018. godine za sve aktualne platforme.

Upravo je ta verzija danas polazna točka za sve one koji se žele uhvatiti u koštac s igrama ekipe FromSoftwarea. I nakon svih ovih godina, istraživanje propalog kraljevstva Lordrana jedinstveno je iskustvo u karijeri svakog igrača.