HCL.HR

Recenzija

Moonscars

Soulsvania

Hrvoje Smoljić

Indie scena kracata je raznoraznim 2D akcijskim platformerima, metroidvaniama i rogueliteovima među kojima se stvarno teško istaknuti. U tom nastojanju već imamo neke naslove koji koriste melankoliju, misterij i generalno mračan ton kakvog se ni Dark Souls ne bi posramio. Moonscars je tako lako otpisati kao još jedan 2D soulslike, ali je li kopiranje jedne od najpopularnijih franšiza danas zaista tako loša stvar?

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
20€ PC Ustupio izdavač

Prije svega, ako ste željni dobre, lako probavljive priče – ovdje ju nećete pronaći. Ne kažem da priče nema, ali je u standardnom souls stilu ona često vrlo kriptična i često prepuštena igračevoj interpretaciji. Srećom, barem je premisa donekle jednostavna i dovoljno intrigantna da zagolica maštu i potencijalno vas natjera da igru izgurate do kraja. U suštini, glavna junakinja Grey Irma kroz čitavu igru u potrazi je za božanskim bićem imena Zoran the Sculptor. Dotični je odgovoran za jadno stanje u kojem se igrin svijet nalazi, a ima i osobnu poveznicu s junakinjom koju ćete tijekom igre otkrivati.

Tu je možda najveći problem što Grey Irma nije onaj tip protagonista koji kao da je s Marsa pao i tek mora otkriti detalje o igrinom svijetu i likovima. Ne, ona već na početku igre ima prošlost s igrinim svijetom i likovima s kojima se često upušta u razgovore koji često više nalikuju zagonetkama, razbacujući se pojmovima i komentirajući događaje o kojima igrač ne zna apsolutno ništa. Ako i volite dobar misterij, ovdje ćete se više osjećati kao da ste počeli gledati neku seriju usred njene treće sezone.

Moonscars donosi kriptičnu priču kakve se ni Dark Souls ne bi posramio.

Srećom, Moonscars je po pitanju borbe poprilično neumoljiv i ponekad je pored brojnih neprijatelja teško doći do predaha da uopće procesuirate priču. Ako ste zaigrali Hollow Knight, Blasphemous ili Dead Cells otprilike znate što vas čeka. Ovdje valja voditi računa o zdravlju i posebnom resursu imena Ichor kojeg dobivate udaranjem neprijatelja, a služi za izvođenje magija i ono bitnije – liječenje. S obzirom na to, Moonscars nagrađuje relativno agresivan pristup gdje je konstantan pritisak na protivnike ključ uspjeha.

Na raspolaganju imate jednostavan combo napad mačem, jači napad koji će protivnike odbaciti niz litice ili na šiljke razasute okolišem kao i specijalni napad specifičan izmjenjivom sekundarnom oružju. Uz to je moguće opremiti se s dvije magije, imate mehaniku izmicanja kao i mogućnost pariranja čije će pravovremeno izvođenje nanijeti veliku štetu protivniku ili ga privremeno onesposobiti.

Igra nagrađuje agresivan pristup gdje je konstantan pritisak na protivnike ključ uspjeha.

Moguće je kupiti ili pronaći talismane koji će Irmi dati određene bonuse i omogućiti vam da se fokusirate na ono što je vama bitno – bilo to snaga običnih, specijalnih ili magičnih napada, količinu zdravlja, pasivno punjenje Ichora i slično. E sad, ti bonusi ne znače mnogo ako se ne savladaju gore navedene osnove borbe i pariranje. Iako isprva teška, nije to ni izbliza ono na što su nas navikli punokrvni From Software naslovi. Ovdje nema brige oko stamine, a neprijatelji jasno oglašavaju napade za relativno lagano izvođenje protunapada. Ipak, problem u tome je što nema tu neke jedinstvene mehanike ili nečega neviđenog po čemu bi se Moonscars posebno istaknuo ispred konkurencije.

Borba je mehanički jednostavna i fokusirana na vještinu igrača.

Ipak, igri se mora odati počast jer borba ostaje zabavna do samog kraja unatoč fokusu na osnove i relativno neraznovrsne neprijatelje. Kao u Dead Cellsu, glavni razlog tome je audiovizualni aspekt borbe. Zamahivanje oružjima je glasno, krv kod udaraca pršti na sve strane, glave se kotrljaju po tlu, ekran se trese i slično. Animacije su uz to ponekad zaista odlične pa je kontroliranje Irme glatko i precizno u svakom trenutku.

Veći izazov dolazi u obliku nekolicine dosta maštovitih boss protivnika. Igra kod njih otežava korištenje pariranja, pa tjera na promjenu pristupa i korištenje ostalih dostupnih alata. Neki od njih su pravi test izdržljivosti jer imaju više, postepeno težih faza kroz koje naravno zaboravite na checkpointove.

Boss protivnici su izazovni i uvjerljivo najbolji dio igre.

Kad smo kod checkpointa, Moonscars tu ima svoj zaplet na Dark Souls bonfireove u obliku magičnih ogledala. Naravno, služe ona kao točka za spremanje pozicije, kupovanje nadogradnji te brzo putovanje, ali zakoračiti u njih također znači odbaciti sekundarno oružje kao i sve pasivne bonuse koje ste skupili. Igra vam daje priliku da ih ponovno brzo zaradite kad iz istog iskoračite, ali kroz brutalnu borbu protiv moćnog Irminog klona. Klon se može liječiti, a ima pristup sekundarnom oružju koje ste upravo odbacili. Iako je ovo zanimljivo prvih nekoliko puta, tjerati igrača da se bori protiv moćnog protivnika svaki put kad pronađe ogledalo vrlo brzo postane naporno – naročito u početku igre kad ogledala ima na doslovno svakom koraku.

Jednako naporna i pomalo nelogična mehanika je Moonhunger. U suštini, ako umrete previše puta, Moonhunger će prouzročiti da protivnici budu snažniji, ali da prilikom smrti daju više iskustvenih bodova. Da, dobro ste pročitali – ako vam je igra preteška i često umirete, ona će postati još teža. Moonhunger je moguće smanjiti korištenjem posebnih rijetkih predmeta, ali ti predmeti istovremeno služe za nadogradnje pa nije baš lako odlučiti na što ih točno utrošiti.

Svaki pokušaj zapleta na poznate mehanike nije baš najsretnije izveden.

Kao i slične igre, Moonscars je sačinjen od niza međusobno isprepletenih, raznolikih levela od kojih svaki ima svoj set protivnika. Ono što je ovdje problematično je mapa na koju gotovo da se nije moguće pouzdano osloniti. Često iz iste nije moguće iščitati je li na kraju nekog hodnika običan zid ili vrata iza kojih se krije još 50 prostorija ključnih za napredak. Osim toga, iako kombinacija pikselizirane grafike i ulja na platnu izgleda odlično, vidljivost određenih elemenata okoliša zna biti grozna. Znalo mi se desiti da pola sata lutam mapom prije nego sam slučajno otkrio ljestve koje su zbog grafičkog stila izgledale kao mrlja koja se stopila s pozadinom.

Uz taj izuzetak, kombinacija propale gotičke arhitekture, klaustrofobičnih hodnika, jezivih neprijatelja i kriptične tematike čini ovu igru strahovito atmosferičnom. Dobro prodaje osjećaje samoće u propalom svijetu, a često se zanimljivije prepustiti maštanju o svijetu nego onome što se servira kroz priču. Sve to potpomognuto je minimalnom, ali jezivom i melankoličnom glazbom koja kao da je isščupana iz neke dobre horor igre ili filma.

U konačnici, glavni problem Moonscarsa je što su njegove nove ideje polupečene dok smo sve ostalo već vidjeli u brojnim drugim igrama. Međutim, iako ne donosi ništa pretjerano novo u ovom žanru, ne znači da se radi o lošoj igri. Ako tražite nešto inovativno i mehanički jedinstveno, nećete se usrećiti. Ali ako vam fale dobre stare 2D Castlevania igre – razina izazova, zadovoljavajuća borba i odlična atmosfera doći će vam kao naručene.

Moonscars je atmosferičan, izazovan i uglavnom zabavan pa mu je s obzirom na cijenu lakše oprosti što zapravo ne donosi apsolutno ništa što već nismo vidjeli.

74 Naša ocjena
  • jednostavan, ali zadovoljavajuć sustav borbe
  • izazovno, ali uvijek fer
  • boss borbe
  • grafički stil i atmosfera
  • ne donosi ništa novo
  • pretjerano kriptična priča
  • moonhunger mehanika
  • nepregledna mapa i vidljivost elemenata okoliša

Hrvoje Smoljić

Strastveni igrač svega što je RPG. Kada se ne troši u nekom MMO-u, u konstantnoj je potrazi za novim gaming iskustvom koje će mu proždrijeti dušu.

Komentari (5)

  • Monster Tamer

    04.10.2022 - 11:16

    Zoran the Sculptor😂😂😂, naš Zokica🙂. Odlična recenzija Hrvoje.

  • TataMataAkrobata

    04.10.2022 - 14:54

    Ma nakon Hadesa uopce nemam interes za druge hack’n’slash igre moram priznati, tesko je to nadmasiti. Znam da ovo nije identican zanr, ali tu je negdje.

    • Jer7cho

      @TataMataAkrobata, 04.10.2022 - 16:43

      Blasphemous je puno bolje usporedba u ovom slučaju , Dead Cells bi se dalo uspoređivati sa Hades-om pošto su oba roguelike …

    • Darcoolio

      @TataMataAkrobata, 04.10.2022 - 17:27

      Hades je vrhunska igra, ali to da ne može ništa da se poredi nisam siguran.
      Priča je top, ali je često repetativno i samim tim i dosadno.

  • Goblin

    04.10.2022 - 17:41

    Nakon jedno dva sata psovanja, uspio sam pohvatat igru i počet se zabavljat… i onda mi počne krešat svaki put kad ubijem jednog od letećih protivnika.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?