HCL.HR

Recenzija

New Tales from the Borderlands

Neke priče bolje je ostaviti neispričanima

Iva Osrečak

Zamislite da vam netko ispriča loš vic, ostanete zatečeni, možda čak i iscijedite onaj kiseli smiješak čisto radi reda iako duboko u sebi i dalje preispitujete kratku humorističnu formu koju ste upravo čuli. I zamislite sad da taj loš vic traje desetak sati, da ste ga platili i da ga morate odslušati do kraja jer se potajno nadate kako će svakim časom doći do dugo očekivane poante koja će vas oboriti s nogu. E, to vam je u suštini New Tales from the Borderlands.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
40€ PlayStation 5 Ustupio izdavač

Iako je Tales from the Borderlands iz 2014. godine Telltaleova uspješnica, Gearbox je ovaj put preuzeo stvar u svoje ruke i ponudio nam svojevrsni nastavak priče. Ono što me pomalo zaprepastilo jest da studio koji potpisuje cijeli Borderlands serijal, u kojem priča jako dobro funkcionira dajući smislenu podlogu looter-shooteru, zapeo na zadatku gdje se može usredotočiti većim dijelom na pričanje priče. Doduše, treba imati na umu da ovo nije radio glavni Gearboxov tim zaslužan za Borderlands, nego njihova kanadska podružnica. Možda ima nešto i u tome!

Priča + gameplay = katastrofa

Svjež pristup, odnosno pogled na situaciju iz drugog kuta nešto je što mi se u početku svidjelo. Fokus je prebačen na troje do sada nepoznatih likova koji ni po čemu nisu posebni – zapravo su luzeri. Dakle, radi se o gotovo antiherojskom tipu protagonista kojima ništa ne polazi za rukom. Svatko od njih na svoj način proživljava najgori dan njihovih života, dok u pozadini bjesni invazija korporacije Tediore na Prometheu, odnosno korporaciju Atlas.

Okosnice fabule ne zvuče loše, ali su u detaljima pune nelogičnosti popunjenih nezanimljivim razgovorima i lošim, pa čak i neukusnim šalama. Akcijske scene zasjenjene su svojim nedostacima pa se radnja doima usporenom i statičnom. Ne pomažu ni prejednostavne QTE sekvence koje ne stvaraju ama baš nikakvu napetost. Dok potpuni fijasko gameplaya dočaravaju nevjerojatno nekreativne mini igre poput hakiranja, u kojima morate izabrati nasumična vrata ili upisati neku šifru.

Posebno mjesto moram posvetiti mini igri Vaultlanders, u kojoj se borite figuricama poznatih Borderlands likova koje pronalazite tijekom igre. Sam koncept opet nije loš, ali izvedba je katastrofalna. Ukratko, pritišćete određenu tipku za napad, izmaknete se par puta i na kraju utipkate combo od 4-5 različitih tipki. Mini igre koje su trebale začiniti gameplay iskustvo ubacujući malo dinamike u realnosti ne predstavljaju nikakav pošteni izazov.

Vjerujem da su developeri pokušali razbiti monotoniju i povremenim otvorenim prostorima gdje istražujete okolinu, pronalazite Vaultlander figurice ili razgovarate s drugim likovima. Trud nije urodio plodom jer ideja ponovno nije posve razrađena. Nezanimljivi sugovornici koji imaju svega par rečenica teksta, zadaci koji nemaju gotovo nikakvu svrhu i besciljno šetanje samo su neke stvari koje nude otvorena područja.

U podosta slučajeva možete primijetiti kako likovi razgovaraju nerealno sporo, rade užasno velike pauze i nekoliko puta za redom ponavljaju jednu te istu stvar. Kad bi se izbacili takvi razvučeni razgovori igra ne bi trajala duže od pet sati. Uzevši to u obzir, ne mogu se oteti dojmu da je dosta stvari napisano samo kako bi se nečime popunilo vrijeme igre, u stilu “bolje išta nego ništa”.

Upečatljivi humor i simpatične šale koji su obilježili Tiny Tina’s Wonderlands kao i Borderlands igre kao da su zamijenjene nečime što bi napisalo desetogodišnje dijete. U suštini više iritantno nego smiješno. U jednom dijelu jedan od likova spomene space college, na što mu drugi dobaci da je to spollege, zatim svi troje glavnih likova jedan za drugim ponove spollege i počnu umirati od smijeha. Ozbiljno! Šale poput ovih jednostavno ne mogu spojiti s ekipom Gearboxa čije igre inače odišu inteligentnim humorom i brdom dobrih fora.

Svijet karikatura

Nije samo loš humor ono što koči New Tales from the Borderlands, karakterizacija glavnih i sporednih likova još je jedna stvar koja izgleda kao da je netko napravio posao na pola. Anksiozna doktorica Anu, njezin ne baš inteligentni brat Octavio i njegova šefica Fran koja ima problema s kontrolom bijesa igrivi su likovi oko kojih se vrti cijela stvar.

Problem predstavlja činjenica da su likovi iskarikirani do te mjere da često postaju iritantni, nerealni i naporni. Primjerice, nemam problema s Anuinom anksioznosti, rekla bih da su takve karakterne crte zanimljive jer su netipične, ali kada u svakom razgovoru kao jednu od opcija imate napad panike to jednostavno postaje izlizano. Takve stvari možete primijetiti i kod ostalih, Octavio je u skoro svakoj situaciji pretjerano glupav, a Fran svako malo ima slom živaca.

Sporedne likove ne vrijedi ni spominjati osim robota ubojice zvanog LOU13 (Louie), koji je jedina svjetla točka ako pričamo o likovima općenito. LOU13-jevi dijalozi napisani su donekle pristojno, njegove šale mogle bi vam izmamiti osmjeh na lice, a zbog simpatične pojave poželite da je nešto više od sporedne uloge.

U razgovorima su ponuđena četiri moguća odgovora te morate izabrati jedan unutar nekoliko sekundi. Odgovori su većinom dosta slični, a nekada u potpunosti nesuvisli do te mjere da mi je znalo ponestati vremena dok bih pokušala dokučiti kakav ishod će koji odgovor prouzročiti. Pokušavajući razmisliti o upečatljivim trenucima jedino što mi na pamet pada su nemaštoviti, zatupljujući razgovori glavnih likova u kojima se većinu vremena međusobno optužuju za ovu ili onu nebitnu stvar.

Izgled ne razočarava

Pomalo je tužno kada u cijeloj igri povećalom tražite nešto pozitivno i hvale vrijedno. Ono što uistinu zaslužuje svaku pohvalu jest vizualni izgled i prepoznatljivi vizualni stil igre. Ona doista izgleda impresivno, koncept svakog kadra djeluje dobro razrađen kao i animacije likova koje ne bi trebalo zanemariti. Također vrijedi spomenuti posvećenost detaljima kako u prvom tako i u drugom pa i trećem planu. Vizualni dizajn jedina je karika ovog lanca koja nekako uspijeva podići cjelokupni dojam.

Svatko voli dobro ispričanu priču, nešto što će vam u pamćenju ostati kao proživljeno iskustvo.  Osobno više od ičega u igrama cijenim element priče, jer to obično povezuje ostale elemente, daje im smisao i drži ih na okupu. Narativne avanture tu su kako bi ispričale priču na način da u njoj sudjelujete, da postanete njen neizostavni dio, a one ponajbolje ostat će vam u sjećanju skoro kao proživljeni dio vaše vlastite prošlosti.

Nažalost, New Tales from the Borderlands nešto je što bih čim prije htjela zaboraviti. Ubitačno dosadni razgovori, napadni i nedopadljivi likovi kao i usporena, pomalo neshvatljiva priča puna nelogičnosti najveće su mane zbog kojih sam tjerala da završim igru. Fanovi starog Tales from the Borderlandsa sa suzom u oku mogu se prisjećati nekih nezaboravnih trenutaka i likova koji i nakon gotovo osam godina nisu izblijedjeli iz njihovih sjećanja.

Dosadno, plitko i nedovršeno. New Tales from the Borderlands volio bi igračima ponuditi toliko toga, no naoko kvalitetne ideje uspijeva upropastiti pretjerivanjem u svim mogućim pogledima.

42 Naša ocjena
  • vizualni dizajn igre
  • LOU13 kao jedini dobro napravljen lik
  • priča je puna nelogičnosti i manjkavosti
  • nepotrebno iskarikirani, iritantni likovi
  • dosadni razvučeni razgovori
  • dizajn mini igara je poražavajuć

Iva Osrečak

Obožava igre s razgranatim fabulama i mnoštvom različitih završetaka. Nekoć je dane i noći provodila zalijepljena za WoW i DotA-u. Strastvena je zaljubljenica u igre Davida Cagea i iluziju slobodne volje, a s vremena na vrijeme voli izlete u bezumne pucačine i simpatične platformere. Kada su igre u pitanju ne bira žanrove, žanrovi biraju nju.

Komentari (9)

  • Monster Tamer

    02.11.2022 - 19:07

    Znam za onaj fantastični Looter Shooter Borderlands ali koji vrag je ova nebitna “igra”, to ne znam. BTW odlična recenzija Iva.

    • ihneacho

      @Monster Tamer, 03.11.2022 - 09:24

      prvi tales je bio dobar naslov ja prešao nema se šta reći

  • HyPo

    02.11.2022 - 19:41

    Hmm dosta niska ocjena što me malko iznenadilo,jer prvi Tales from the Borderlands sam gledao na youtube i svidjelo mi se morao bih uhvatiti vremena i pogledati ovaj nastavak na youtube da vidim jer stvarno tako loše ili ne. Ipak je ovo kao film na kraju,krajeva ili bi trebalo biti tako.

    • Iva Osrečak

      @HyPo, 02.11.2022 - 21:13

      Prvi Tales from the Borderlands je odlična igra i Telltale je napravio baš dobar posao kao i sa svim svojim epizodnim avanturama. Gearbox je u drugu ruku baš uprskao s ovim, šteta, puno sam očekivala od ovog.

    • HyPo

      @Iva Osrečak, 03.11.2022 - 01:22

      Znam kako je kada očekivaš da igra bude dobra a zapravo je mrziš i uopće ti se ne sviđa ni malo.

    • DjokaBA

      @Iva Osrečak, 03.11.2022 - 09:19

      Zato sto je Gearbox overrated djubre od studija.

    • Iva Osrečak

      @DjokaBA, 03.11.2022 - 15:13

      Imaju oni svojih uspjesnica, samo mislim da su se previse opustili zbog cinjenice da su poznati studio koji radi dobre igre. Pa kao kupovat ce ljudi bilo sto, samo jer pise Gearbox.

  • 312AE

    02.11.2022 - 21:00

    Ohh dosta loše,a i niko ne priča baš o igri,Tales from the Borderlands je bila super igra isto kao i Borderlands 1 i 2 ,no već s 3. djelom se počel gubiti identitet. Igrivost je bila napredak ,ali priča i negativci 😵‍💫

  • Akull

    02.11.2022 - 22:11

    Go Woke go broke….

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?