Jugo puše, kiša će. U uredu HCL-a neugodna tišina. Danima poput ovog uvuku se u tebe nesigurnosti oko razrješenja ranijih slučajeva. Gdje je nestao Hollow Knight: Silksong, jesmo li pogriješili oko Witchera 3? Čujem poznati zvuk, šum nadolazećeg novog slučaja pneumatskom poštom. Nervozno ispijam četvrti espresso i gledam Zoranove izraze lica. Na zidu pored njega Žarkovi slučajevi, sve same 90-ke.. Hrvoja nikad nema, uzme novi slučaj dok se stari još nije ni ohladio. “Nije strategija, ali poslužit ćeš“, kaže mi mrzovoljno. O čemu je riječ? Osim papira sa čudnim kodom u tubi se nalazio komad sira prozračen brojnim rupama. Emmentaler? Ne, previše je bijel i mekan. Zaključio sam da je riječ o novoj pucačini.

MOUSE: P.I. bilo joj ime, detektivska priča krcata lošim šalama, zvučala je neobično poznato… Crno bijele tehnike u stilu crtanih filmova iz prve polovice prošloga stoljeća, ispriča mi priču o kolegi detektivu imena Jack Pepper, veteranu Velikog Rata koji se vratio iz Starog Svijeta kako bi rješavao svoje slučajeve po poznatom mu Mouseburgu.

Naime, svi likovi su zapravo miševi! Ili njihovi bliži rođaci.. Predanost crtićolikom prikazu ide i do te mjere da su svi likovi zapravo 2D izrezi koje uvijek vidite frontalno. Količina zamućenosti slike i raznih artefakata koji se pojavljuju na trošnom filmu može se podesiti, za one koji žele potpuni ugođaj. Prve tragove pohvala stoga vidjeh u maštovitosti i simpatičnosti svijeta koji brzo priraste srcu.

Kakve veze ima nestanak jednog mađioničara, ubojstvo političara, policijska brutalnost prema malenim rovkama? Da iskren budem, većinom nisam znao. Jack je svojeglav tip i ako sami prostudirate njegov slučaj nećete biti u stanju intervenirati niti mu što sugerirati. Krucijalni dokazi u vidu fotki i dokumenata bili su jako očiti, a do zaključaka je dolazio sam nakon što ih je pozabadao na svoju ploču i povezivao crvenom vrpcom. Barem mislim da je bila crvena…

U razgovoru sa svjedocima i ispitanicima, kao i pri “slobodnoj” vožnji auta po gradu, morao sam pratiti Jackov slijed, tj. bio samo putnik. Zapisah zamjerku sebi u notes da sam očekivao više sudjelovanja pri rasplitanju priče.

S druge sam strane bio koristan u tamanjenju mišjih nitkova. Noga, šaka, pištolj, bazuka… ma prava pucačina! Imao sam koga i tamaniti jer su protivnici brojni, a borba bi često bila i zabavna, što zbog raznolikosti protivnika, što zbog simpatičnosti njihovih animacija. Panduri s palicama, kultisti, krokodili, mali leteći miševi čiji repovi služe kao elisa helikoptera itd. Kretanje je bilo jako fluidno: juriš, dupli skok, hvatanje repom za kuke, čak i trčanje po zidovima poput Princa od Perzije. Sličnost starim klasičnih slučajevima leži i u zdravlju koje se ne vraća automatski nego konzumiranjem hrane / pića, te mogućnošću spremanja napretka samo na specijalnim mjestima. Evidentiram pozitivne dokaze u vezi napucavanja i kretanja.

Eksplozivne su bačve raštrkane posvuda, kao i municija i hrpe novca. Novca mi je ubrzo bilo i preko glave jer ga nisam imao na što trošiti. Municija i nova oružja jednostavno se nađu pri ruci, a ostali sadržaj poput nekakvih novina i dijelova stripova brzo postanu lanjski sir. Novac sam dodatno mogao zaraditi igrajući i baseball kartašku igru, ali kako novca nikad nije manjkalo, brzo je izgubila pala u zaborav. Jedino što je vrijedilo bilo je pronalaženje projektantske nacrte za poboljšanja oružja. Cijela se stvar doimala laganom stoga bih za kolege nakon mene predložio i težinu jaču od normalne. Doduše, žilavo postane kod boss bitki kojih također ne manjka.

Ovdje bih ubacio onaj zvuk grebanja gramofonske ploče i obratio se čitateljima direktno. Ako vam se nisu svidjele moje detektivske fore i forice, bojim se da vam se neće svidjeti ni ova igra. Iznimno se oslanja na cijeli taj štih i jako, jako voli fore na račun sira. Znate one fore za kratkotrajno ispuhivanje nosa, u najboljem slučaju. Koliko god su me animacije i vizualna raznolikost likova oduševile, toliko su me i Jackove interakcije s njima razočarale. Taj početni šarm brzo nestane, a održati ga uspije jedino glavni lik isključivo jer mu glas posuđuje odlični Troy Baker.

Ostatak audio strane je za pohvalu, glavna melodija je zarazna i pamtljiva, a glazbenu podlogu dominantno čini jazz. Simpatični detalji i tu su prisutni jer početak i kraj borbe s neprijateljima označava zvono nalik onome u boksačkim okršajima. Tehnički problemi mi nisu narušavali iskustvo igranja, a igra je očekivano pristupačna što se tiče zahtjeva za pokretanje.

Da se donekle vratim detektivskoj ulozi: što smo to sve skupili, na što dokazi upućuju? Bilo kakve tvrdnje da se radi o detektivskoj igri pale su u vodu, riječ je ovdje o punokrvnoj pucačini iz prvog lica. Dijalozi, isključivo linearno istraživanje svijeta koji se doima otvoren, te prikupljanje očitih dokaza koje onda Jack sam poveže na ploču i donese zaključke, igrača tu čvrsto gurne na putničko sjedalo, i još ga priveže. Srećom, sve upućuje da je riječ o dosta dobroj pucačini, onoj u kojoj vas kretanje, osjećaj napucavanja i arsenal oružja čini mišjim Johnom Wickom.

Prava mišja klopka je u simpatičnosti likova i mjesta radnje. Na prvi pogled fascinira vas izgled zaista raznolikih mišjih sugrađana prikladno disfunkcionalnog  grada Mouseburg. Taj starinski govor, mračna atmosfera i miks raznih naglasaka podigao mi je očekivanja, ali čim sam izvadio detektivsko povećalo uvidio sam da je sve to jako lijepa fasada. Likovi su brzo zaboravljivi, a loše šale i konstantno spominjanje sira postane sve napornije. Jedini trajni doprinos atmosferi daje glasovna gluma glavnog lika. Ranije spomenuta pretjerana linearnost i površnost likova utječe na kvalitetu priče koju možete doživjeti i vi kroz nekih 11-12 sati.

Svejedno mislim da je ovaj slučaj osvježavajući, za razumnu cijenu vodi mozak na pašu kroz napucavanje miševa, a u pauzama prilikom dijaloga natočite si viski i zapalite cigaru.. ili narežite sir. Sir! Kužiš – smiješno!