Pripremajući se za ovu recenziju, posve nenadano shvatio sam koliko je zapravo teško opisati Resident Evil u cjelini. Ovaj dugogodišnji Capcomov serijal tijekom desetljeća imao je mnoštvo različitih vizija i kreativnih smjerova, od čega su jedni oprečni drugima do te mjere da se netko lako može zapitati jesu li to zaista povezani naslovi iste franšize. Premda sam veliki ljubitelj ove legendarne horor sage, nipošto ne mogu poreći činjenicu da pojedini naslovi u meni bude poveću količinu razočarenja i susramlja – i dandanas me prolaze trnci kada se sjetim “epske” scene udaranja stijene golim šakama. Resident Evil najlakše bih opisao kao serijal s uznapredovalim poremećajem ličnosti, a posljedice njegove manične i katkad nepovezane promjene raspoloženja najviše su osjetili mnogobrojni obožavatelji. Ipak, u svom tom moru sukobljenih dojmova postoji i općeprihvaćena, gotovo u kamen urezana tvrdnja o izvrsnosti četvorke.

 Pisati hvalospjeve o Resident Evilu 4, punih 18 godina nakon njegova originalnog izlaska za pomalo zaboravljeni GameCube, bilo bi posve benigno. Naime, i vrane na grani znaju kako je riječ o igri koja je ostavila dubok i značajan trag u gaming industriji koji seže znatno dalje od serijala kojemu pripada. Kamera preko ramena protagonista, lasersko nišanjenje, jaki sivi tonovi, sekvence s brzim pritiskanjem tipke i idealan omjer filmske akcije i horora samo su neki od razloga koji su Resident Evil 4 učinili besmrtnim. Resident Evil 4 Capcom je razvijao ponajviše kao odgovor brojnim optužbama na račun predvidljivosti i ustajalosti serijala, stoga nije ni čudo da je igra djelovala toliko svježe kada se pojavila.

Iako je četvorka pobrala mnoge nagrade i prošla iznimno dobro, kako kod publike tako i kod kritike, ujedno je i napravila velik problem budućim igrama. Što bi se u narodu reklo: što više širiš krila, to ćeš niže pasti. Naizgled čarobnu formulu koju je iznio Resident Evil 4 Capcom je uporno pokušavao nadograditi u novim nastavcima, no svaki puta fanovi su samo sjetno odmahivali rukom i sanjarili o svojoj španjolskoj avanturi s Leonom S. Kennedyjem.

Iako je četvorka pobrala mnoge nagrade i prošla iznimno dobro, kako kod publike tako i kod kritike, ujedno je i napravila velik problem budućim igrama.

Nakon neuspjelih pokušaja s peticom i šesticom, japanski div odlučio je pobjeći od prokletstva četvorke i izbaciti izvrsni Resident Evil 7: Biohazard. Teret slave očito je bio prevelik te se Capcom ubrzo vratio starim navikama, jer kako drugačije objasniti činjenicu da je Resident Evil: Village, nastavak Biohazarda, očajnički po svemu pokušavao biti moderni Resident Evil 4. Koliko god uživao u Selu, cijelo vrijeme sam razmišljao o tome kako bi dobar osjećaj bio zaigrati ušminkan i nadograđen četvrti nastavak.

Onog trenutka kada su najavljene moderne i pofriškane prerade starih Resident Evil igara, moja maštanja su se ostvarila. Pomisao na beskrajne mogućnosti poboljšanja kultnih klasika oduševile su me, a mojoj sreći nije bilo kraja kada sam se prvi puta susreo s mlađahnim Leonom Kennedyjem u modernom ruhu kroz remake Resident Evila 2. Taman kada sam pomislio da Capcom ne može zabrljati, neugodno su me iznenadili aljkavo odrađenim trećim dijelom – Nemesise, zaslužuješ bolje!

S obzirom na sve navedeno, prerada četvrtog dijela dugo me držala u strahu i neizvjesnosti. Može li zaista Capcom još jednom ponoviti formulu iz 2005. godine i dostaviti ultimativnu survival horor igru ili će čak i prerada ostati u sjeni originala? Misterioznost na stranu, vrijeme je za slavlje jer Leon se vratio u punom sjaju – ovogodišnji Resident Evil 4 fantastična je igra i idealan primjer kako se prerade trebaju raditi.

Prerada je unaprijedila i doradila sve zastarjele segmente naslova, dok je istovremeno pokazala majčinsku pažnju i veliko razumijevanje za sve ono što je Resident Evil 4 učinilo igrom koju toliko volimo. Bez daljnjeg odugovlačenja, udobno se smjestite i uživajte u ovoj spoiler free recenziji, samo nam nemojte naglo pobjeći na bingo!

POSLJEDNJI AMERIČKI HEROJ

Radnja Resident Evila 4 smještena je šest godina nakon katastrofe koja se 1998. dogodila u gradu Raccoon City. Igrač preuzima ulogu specijalnog agenta Leona Scotta Kennedyja, čiji je zadatak pronaći i spasiti otetu kćer predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Prema navodnim informacijama, predsjednikova miljenica Ashley skrivena je negdje u ruralnoj Španjolskoj. Po dolasku u ovo zabačeno mjesto, Leon će ubrzo shvatiti kako je u njenu otmicu umiješan zloslutni kult Los illuminados, čiji podanici kriju znatno više od puke vjerske zaluđenosti.

Leonu ovo neće biti prvi susret s paranormalnim, s obzirom da je svoj prvi radni dan kao policajac proveo spašavajući vlastitu glavu u zaraženom Raccoon Cityju. Sve ovo, pa i malo više, Leon će igraču otkriti u kratkoj režiranoj sekvenci na samom početku. Iako je priča povezana s prethodnim nastavcima, ponajviše kroz odnose pojedinih likova, ovu inačicu možete zaigrati i ako nikada niste odigrali prijašnje Resident Evil igre.

Treba biti iskren pa priznati kako priče u Resident Evil igrama nikada nisu bogznašto. Unatoč tome, „novi“ Resident Evil 4 dobrano se potrudio svoju fabulu dignuti na nekoliko narativnih razina više, što je svakako pozitivna stvar. Likovi su realističnije napisani i imaju veću potrebu izraziti svoje stavove, što sveukupno rezultira u dubljem povezivanju igrača s onime što se događa na ekranu. Primjerice, Leon, premda tvrdokorni operativac, puno češće zgroženo reagira na zvjerstva illuminata illuminadosa.

Resident Evil 4 dobrano se potrudio svoju fabulu dignuti na nekoliko narativnih razina više

S druge strane, Ashley je puno svjesnija teškog položaja u kojem se nalaze i vidljivo je da želi pomoći Leonu da zajedno pobjegnu, umjesto da mu bude na teret. Naravno, manje ili veće promjene doživjeli su i drugi šaroliki likovi iz igre poput Luisa, no Capcom nas je pošto-poto zamolio da po ovom pitanju ostanemo tihi kako bi sačuvali iznenađenja.

Osim razrađenije priče, blago je promijenjen i cjelokupni tonalitet naslova. Resident Evil 4 ovoga puta je mračniji te je povećan udio horor segmenata u igri. Veći fokus na hororu vidljiv je i u izmijenjenoj paleti boja, gdje je tradicionalno sivilo zamijenjeno tamnijim i crnim nijansama. Nemojte da vas sve ovo zavara, nije Resident Evil 4 postao Outlast niti je Leon pretvoren u dosadnjikavog agenta lišenog osebujnog karaktera. Igra i dalje obiluje akcijskim sekvencama, a Leon nas još uvijek razoružava svojim (ne)uspješnim doskočicama i pošalicama.

Gledano u cijelosti, za mene je ovo jedna od najboljih priča u čitavom serijalu, a promjene u scenariju izvedene su tako da djeluju svježe novoj publici, dok se istovremeno grade oko izvornog materijala na način koji će pasati vjernim obožavateljima. Ruku na srce, još uvijek su tu brojne apsurdne situacije koje nemaju nikakvog smisla, no to je zaista očekivano od jedne Resident Evil igre – nećemo sad valjda razumno preispitivati odluku predsjednika najmoćnije zemlje na svijetu da u potragu za svojom kćeri pošalje jednog čovjeka s jedva deset metaka u saržeru!

Vamos a la plaga

Priču na stranu, Resident Evil 4 svoj kultni status ponajviše duguje zaraznom gameplayu. Štošta je četvorka odradila fantastično i daleko ispred tadašnjeg standarda, no vrijeme je učinilo svoje. Na primjer, u originalu nije bilo moguće kretati se i ciljati u isto vrijeme, što iz današnje perspektive djeluje neobično i prilično neintuitivno.

Izuzev toga, Leonom se upravljalo uz pomoć takozvanih tenk kontrola, a riječ je o staromodnom sustavu kretanja koji onemogućava prirodne i glatke izmjene smjerova. Prerada je posve odbacila zastarjele kontrole i pružila igraču puno prirodniji sustav koji mu dopušta veću slobodu. Kada bih morao opisati kontrolnu shemu, rekao bih da je iznimno slična onima iz prerade prethodne dvije igre serijala.

Moderniji način kretanja nipošto nije jedini dodatak gameplay formuli. Leonov nož, uz klasične napadačke, sada je dobio i brojne obrambene funkcije. Osim što s njim siječete neprijatelje, sada možete i blokirati te parirati protivničkim nasrtajima, a odlično će poslužiti i u situacijama kada vas goloruki zombiji krenu hvatati za grkljan.

Leon će nožem zaustavljati i odbijati neprijateljeske napade, dok se pravovremenim pritiskom tipke može obraniti i ujedno nakratko ošamutiti protivnika, što mu otvara mogućnost za njegove čuvene nožne udarce. Vremenski period tijekom kojeg možete izvršiti blok prilično je velikodušan, a blokirati možete gotovo sve: od golih šaka i noževa do strijela i kosa. Teški napadi određenih dušmana također se mogu blokirati, no u tom slučaju možete se oprostiti od vašeg dragog sječiva.

Leon će nožem zaustavljati i odbijati neprijateljeske napade, dok se pravovremenim pritiskom tipke može obraniti i ujedno nakratko ošamutiti protivnika

Naime, svaka radnja u igri troši vaš nož, čija je izdržljivost igraču uvijek vidljiva u donjem kutu ekrana. Osim glavnog noža, kroz igru su razbacani mnogi drugi noževi koje možete pokupiti i držati kao rezervu u kovčegu. Glavni nož možete popraviti kod legendarnog trgovca, dok ostali noževi nestaju jednom kada se istroše. Ako se pitate na koji način sada razbijate razne bačve i kutije u kojima se krije neizostavni loot, ne morate brinuti, Leon je očito pohađao mnoge satove tajlandskog boksa pa sada nogama i laktovima krši sve krhko pred sobom. Pomalo blesava odluka u dizajnu, no ništa vrijedno spomena.

Osim dodatnih funkcija noža, Leon sada ima sposobnost čučanja i ubijanja s leđa. Tijekom igranja na raspolaganju su vam razne dionice u kojima se igraču pruža prilika da mučki i potiho riješi nekoliko neprijatelja u nizu. Umjetna inteligencija plagasa po tom pitanju je užasna i prilično im se lako prišuljati, no teško je zamjeriti nešto ljudima koji na mjestu glave imaju crva! Osim što služi za šuljanje, čučanj je vrlo koristan u situacijama kada ste bez noža, jer saginjanjem možete sačuvati glavu od mnogobrojnih oštrih predmeta koji lete u vašem smjeru.

Kako stvari ne bi bile prelagane, razvojni studio odlučio je unaprijediti sve prijetnje s kojima se igrač kroz igru susreće. Ukratko, neprijatelji su brojniji, brži, agresivniji i često vas hvataju, neki se čak kreću po stropovima. Većina sukoba zbog toga je veoma napeta i izazovna. Stvari su posebno škakljive kada se običnim neprijateljima pridruže manji bossevi, pa sam tako uvijek strepio pri samoj pomisli na čuvenu anesteziju koju pruža lokalni seoski liječnik.

Neprijatelji su brojniji, brži, agresivniji i često vas hvataju, neki se čak kreću po stropovima.

U igru su dodane i neke nove varijacije neprijatelja, što će reći kako je ionako solidna paleta različitih plagasa iz originala sada postala još bogatija i raznovrsnija. Veliki šefovi, oni ključni za radnju, uglavnom su preslika originalnih sukoba, što je za mene blago razočarenje pošto sam očekivao kako će i ovdje doći do značajnih inovacija. Nije da nema nikakvih promjena, ali očekivao sam ih više. S obzirom na to da je većina brzopoteznih sekvenci uklonjena iz prerade, okršaji s određenim krkanima odvit će se drugačije no u izvorniku pa ovo može djelovati kao svojevrsna utjeha.

Sve to dodatno će se otežati jednom kada vam se pridruži Ashley. Zbog povećanog izazova u borbi Ashley vam je odlučila olakšati utoliko što više ne posjeduje ograničeno zdravlje. Umjesto toga, svaki puta kada joj je nanesena šteta, Ashley će ući u ošamućeno stanje tijekom kojeg se neće moći kretati. Iz ošamućenosti će se s vremenom izbaviti sama ili joj Leon može pomoći pritiskom tipke. Treba naglasiti kako je ošamućenost prilično opasna, jer ukoliko Ashley za to vrijeme pretrpi još jedan udarac umire, što ujedno označava i game over.

Baš kao i u originalu, game over nastupit će i onda kada Ashley prisilno odvedu iz prostorije u kojoj se igrač nalazi. Što se tiče suradnje, Leon Ashley može narediti da ga prati u stopu ili da se drži podalje od njega. Tijekom igranja kombinirat ćete obje naredbe, ovisno o tome hoćete li bježati pred prijetnjom ili ući u otvoreno napucavanje. Premda je Ashley školovana i ugledna djevojka, nije uvijek najbistrija pa tako i u preradi ponekad zna stajati na totalno krivom mjestu – mladost, ludost! Srećom, igrači će u jednom trenutku ponovno moći zaigrati kao Ashley, nakon čega će shvatiti njenu mržnju prema vitezovima u sjajnom oklopu.

Borba kao takva apsolutno je osvježavajuća i zarazna te garantiram da će brzo kliknuti sa svakim igračem, a jedini prigovor koji imam tiče se kamere. Nekako mi se čini da su, uz neznatne promjene, ubacili kameru iz prerađene dvojke. I dok je tamo zumiran pogled pri nišanjenju pripomogao učiniti ionako uske prostore dodatno užim stvorivši osjećaj klaustrofobije, ovdje je pomalo suvišan zbog toga što je riječ o otvorenoj borbi u kojoj neprijatelji dolaze sa svih strana. Dio rješenja nalazi se u izborniku u kojem možete povećati vidno polje, no to neće riješiti problem kod nišanjenja. Ne radi se tu o nekoj stravičnoj mani, no znalo me tu i tamo koštati života.

Borba je apsolutno zarazna i osvježavajuća te garantiram da će brzo kliknuti sa svakim igračem

Kako bi prebrodili sve ove nedaće, igrači će morati naučiti koristiti i nove mehanike sakupljanja i održavanja resursa. Originalni koncept tetrisolikog preslagivanja stvari u vašem kovčežiću se vratio, no on sada ima još važniju ulogu. Ovoga puta kovčeg možete ukrašavati, bilo da mijenjate materijal od kojeg je napravljen, bilo da na njega kačite razne korisne amajlije.

Osim estetske promjene, ovi detalji su korisni jer utječu na pojedine gameplay elemente. Primjerice, određeni privjesak može vam povećati šansu za dobivanjem dodatne municije. S obzirom da Capcom ne želi da vam kažemo kako se ovi korisni estetski dodaci dobivaju, morat ćete otkriti sami!

Od dostupnih materijala u igru su ubačeni resursi i barut. Uz njihovu pomoć izrađujete dodatnu municiju, a važno je naglasiti kako oboje zauzima mjesto u vašem koferu. Osim toga, kroz igru su dodani i drugi zanimljivi detalji u sustavu menadžmenta. Primjerice, od ubijene zmije više ne dobivate jaje kao u originalu, već vam u kovčežić dolazi zmijurina koja zauzima više mjesta, no svejedno je možete pojesti kako bi si vratili zdravlje. Kako i priliči jednoj Resident Evil igri, zdravlje možete vraćati, čak i povećavati poznatim mješavinama crvenih, zelenih i žutih biljaka.

Svaka čast Leonu, Chrisu, Jill i ekipi, no svi mi znamo da je najdraži lik čitave franšize čuveni trgovac. Koliko god ga voljeli, morate priznati da čovjek ima kriminalno loš način poslovanja: ne samo da mu se cijela ekonomija vrti oko čovjeka koji svake sekunde može umrijeti, već i za valutu prima kokošja jaja, usmrđene ribe i napola pojedene zmije.

Šalu na stranu, trgovac se vratio i njegova tezga i ovoga puta služi za spremanje napretka, nabavu nove opreme i nadogradnju vašeg oružja. Ako ste pratili objavljene materijale za igru, mogli ste vidjeti kako Leon, uz nezaobilazne plave medaljone, nailazi i na zadatak o prikupljanju zlatnih jaja. Sve to na neki način povezano je s trgovcem, što ga čini još važnijim pomoćnikom no u originalu, ali vjerojatno ste već zaključili – Capcom želi da saznate sami!

Što se tiče pisaćeg stroja na kojem spremate poziciju, na njemu sada možete i odlagati oružja koja vam ne trebaju. Kad smo kod oružja, valja dodati kako je arsenal povećan i za izbacivač strijela. Vaš samostrel ispaljuje municiju koju proizvodite uz pomoć jednokratnih noževa razasutih po igri. Premda sporo odapinje, ima veliku prednost utoliko što možete pokupiti ispaljenu municiju i ponovno je koristiti. Odapinjanje će postati još korisnije jednom kada na njega montirate i eksplozivne mine koje se aktiviraju kada su neprijatelji dovoljno blizu.

Napucavanje je ovoga puta dinamičnije i zabavnije jer na raspolaganju imamo brzi izbornik uz pomoć koga možemo smjestiti do osam različitih oružja kojima pristupamo odmah i usred akcije. Dakako, postoji i mogućnost klasičnog mijenjanja oružja ulaskom u sadržaj kofera, no tada se akcija u potpunosti prekida. Mišljenja sam da bi, zbog još veće napetosti, možda bilo bolje ukinuti opciju pauziranja igre dok se prekapa po kovčegu, ali izgleda kako Capcom u svojim preradama vjerno čuva ovu mehaniku.

Moderni klasik

Resident Evil 4 zapamćen je kao prilično linearna igra. Verzija iz 2023. stavila je nešto veći naglasak na istraživanje, od čega se najviše ističe važnija uloga korištenja čamca. Bauljanjem uokolo igrači mogu naići na vrijedne resurse ili zagonetke u kojima leži skriveno blago koje naknadno mogu kombinirati i tako prodati za veću cijenu. Naići mogu i na poneke skrivene elemente o kojima nažalost ne mogu preciznije pisati, iako vjerujte mi na riječ kada kažem da se isplati malo istražiti okoliš. A istraživanje vam ne bi trebalo teško pasti, pogotovo kada uzmemo u obzir kako je ovdje, bez ikakve sumnje, riječ o najljepšoj igri u serijalu.

Verzija iz 2023. stavila je nešto veći naglasak na istraživanje, od čega se najviše ističe važnija uloga korištenja čamca.

RE Engine ponovno je odradio svoje i Resident Evil 4 u samo nekoliko trenutaka potpuno će vas uvući u svoj prekrasni, mračni svijet. Magla, igra svjetla i sjene, fini detalji na Leonovoj kožnoj jakni, modeli likova i njihove animacije, svakidašnji predmeti razbacani po svijetu… Sve je odrađeno na vrhunskoj razini i Capcomu se zaista nema što prigovoriti.

Jedine greškice koje su mi zapele za oko su prekrupne kapi kiše i Leonova famozna kosa, nekako mi previše svjetluca, no zbilja je riječ o sitnicama. Fantastičnu vizualnu prezentaciju prati i izvrstan zvuk. Zbog odlično odrađenog 3D zvuka uvijek ćete imati osjećaj da su neprijatelji svuda oko vas, što stvara odličan ugođaj koji vas ponekad uspješno tjera na mijenjanje gaća.

Moje druženje s igrom na standard iliti normal težini trajalo je nekih 17-ak sati, no ne mogu reći kako sam uspio istražiti sve ono što Resident Evil 4 nudi. Novija verzija trebala bi trajati otprilike kao i original, tako da računajte na 17-20 sati druženja s glavnom pričom. Jednom kada završite kampanju, na raspolaganju imate novu težinu i new game plus, čije vam pojedinosti ne možemo otkriti. Za vrijeme prelaska nisam doživio nikakav ozbiljniji bug niti problem s izvođenjem. Igra na PlayStationu 5 nudi dvije opcije pokretanja, ovisno o tome preferirate li grafiku ili izvođenje, a gotovo uvijek riječ je o više-manje stabilnih 60 sličica po sekundi.

Računajte na 17-20 sati druženja s glavnom pričom.

Ne mogu se sjetiti kada sam posljednji puta ovoliko uživao u nekoj igri. Gledano samo po sebi, ovdje je riječ o vrhunskom proizvodu. Ako u obzir uzmemo i to da igra na najbolji mogući način spaja draž i štimung originala i sve dobrobiti modernog dizajna i uznapredovale tehnologije, dobili smo recept za naslov koji bez ikakve grižnje savjesti mogu preporučiti svima onima koji vape za kvalitetnim horor igrama.

Mala opaska za kraj. Svjestan sam da će neki tvrdokorni štovatelji ovakvu igru odmah proglasiti inferiornom kopijom izvornika iz 2005. Slični argumenti mogu se čuti kao prigovor svakoj igri koja je izašla u prerađenom izdanju, nevezano za pripadajući serijal. Nadalje, neki igrači imat će neprestanu potrebu uspoređivati svaki pa i najmanji detalj obaju igara kako bi utvrdili koja je bolja. Savjetujem vam da se ne zamarate takvim stvarima. Štoviše, sasvim je moguće istovremeno pamtiti izvorni Resident Evil 4 kao pionira mnogih trendova u gamingu i obožavani nastavak, ali i priznati kako je Resident Evil 4 (2023) jedna od najboljih igara ovog dugovječnog giganta.