Max Payne remake mogao bi biti kompliciraniji nego što mislimo

---

Razvojni tim Remedy Entertainment punih 15 godina nije radio na nastavcima svojih franšiza. Od 2004. godine skočili su na Alana Wakea, potom na Quantum Break i zatim na Control. A onda su krajem 2021. najavili Alan Wake 2 i baš kad smo pomislili da im je to iznimka – stigla je najava da će raditi remake igara Max Payne 1 i 2.

Ta je vijest iznenađujuća iz više razloga. Prvi razlog je taj što Remedy više nema prava na Max Payne franšizu i morale su se poklopiti dvije stvari da do ovoga projekta dođe – prvo se netko u Remedyju trebao usuditi da predloži tu preradu, a potom su u Rockstar Gamesu trebali odobriti takvo što.

Drugi razlog zašto je ovo iznenađujuće jest taj da Max Payne povijesno gledano nije bio financijski isplativ serijal. Prvi dio se prodao odlično kao debitantski naslov, ali je dvojka razočarala u prodaji. Treći je dio prodao najviše primjeraka, ali je i produkcija koštala znatno više pa se Max Payne 3 ne spominje kao velika Rockstarova uspješnica.

Prerada Max Payne 1 & 2 igara izvana nema financijske logike, ali drago nam je da će do nje doći. Samo je pitanje hoće li Remedy biti prisiljen mijenjati jezgru tih igara kako bi bile privlačnije publici, odnosno financijski isplativije. U ovom trenutku još nemamo odgovor na to pitanje, ali možemo razgovarati o nekoliko stavki koje će biti vrlo važne za preradu Max Payne igara.

Bullet Time

Originalni Max Payne proslavio se mehanikom usporavanja vremena prilikom napucavanja. Od tada su brojne druge igre preuzele takozvani Bullet Time (koji je i sam bio inspiriran filmom The Matrix), a i sama su se pravila Bullet Timea mijenjala u Max Payne 2 i 3. Za preradu se stoga nameće pitanje kako tu mehaniku ponovno učiniti zabavnom i potencijalno još boljom.

Glavni „problem” prvog Max Paynea bio je taj što se Bullet Time nije samostalno obnavljao kao u kasnijim nastavcima te je za pretpostaviti da će to biti promijenjeno u preradi. Bilo bi odlično kad bi u preradi objedinili karakteristike Bullet Timea iz sve tri igre, uključujući dodatno usporavanje vremena nizanjem eliminacija, kao i Last Man Standing mehaniku iz trojke.

Stripovska prezentacija

Većina priče u prve dvije Max Payne igre prezentirana je kroz stripovski oblik. To je isprva bio učinkovit način za rezanje troškova razvoja jer takva prezentacija nije tražila puno animiranja. Na kraju je stripovska prezentacija srasla s igrom i postala njezin sastavni dio. Max Payne 3 zadržao je dio tog stila, ali odbacio statične slike pa će biti interesantno vidjeti hoće li se Remedy povesti Rockstarovim primjerom.

Prerada je najavljena kao visokobudžetni projekt i pomalo mi je nezamislivo u današnje vrijeme da se jedna takva priča prezentira statičnim ilustracijama. No, isto mi je tako nezamislivo da ih Max Payne nema u nekom obliku. Možda bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi izgledali „pokretni stripovi”, ali ne u engineu same igre, kako je to bilo u Max Payne 3, nego u totalno drugačijem vizualnom stilu, možda čak sa stvarnim glumcima i nekakvim noir filterom. Na kraju krajeva, Remedy je imao korisno iskustvo režiranja prateće serije za igru Quantum Break, tako da nisu početnici u režiji. Zgodne prezentacijske trikove također smo vidjeli u njihovoj zadnjoj igri – Control.

SKRIVA LI SE MAX U ZAKLONU?

Prve dvije Max Payne igre rađene su u vrijeme dok je skrivanje u zaklonu bilo za slabiće. Glavna premisa Max Paynea bila je ta da se tip u hodu izmiče pred putanjom metaka koji lete prema njemu. A onda je došao treći dio u kojemu je stari Max naslanjao leđa na zid. Mogla se trojka igrati i bez korištenja zaklona, jednako kao što je u prethodnim igrama bilo skrivanja bez da se Max priljepi uz zid, ali mislim da bi prvi i drugi dio bili previše drugačiji da se uvede mehanika izvirivanja iz zaklona.

S druge strane ne bih imao ništa protiv manje značajnih proširenja u gameplayu. Možda ne bi bilo loše ubaciti mogućnost kotrljanja iz trećeg dijela. Međutim, mislim da Max Payne igre ne trebaju težiti realističnosti ni tjerati Maxa da nosi maksimalno dva oružja na sebi – ipak pričamo o igri u kojoj se usporava vrijeme. U bilo kojem slučaju, svi potencijalni dodaci gameplayu u Max Payne 1 i 2 mogu udaljiti igru dosta daleko od voljene formule, a držanje stare formule moglo bi biti odbojno novim generacijama igrača, tako da tu Remedy definitivno nema lagan posao.

MONA SAX?

Jedan od segmenata u kojemu bi Max Payne igre mogle biti nadopunjene jest kroz dodatne misije s likom Mone Sax. Iako se ona pojavljuje i u prvoj igri, tek je u drugoj postala igrivi lik. Kasnije su se pojavili razni korisnički modovi u kojima je upravo Mona bila glavna zvijezda, stoga ne bi bilo loše kad bi ona u preradi imala značajniju ulogu – ako ne u kampanji, onda barem izvan nje. A ne bi bilo loše ni da ovog puta ima neke specifične poteze u borbi kojima Max ne raspolaže.

Originalne igre nisu imale naročito široku ponudu igrivih modova pa vjerujem da bi se i tu moglo dodati nešto interesantno. Od Survival moda dalo bi se napraviti nešto zabavno kad mu se dodao sustav napredovanja i otključavanja oružja, stoga se nadam da će poraditi i na tome, a ne samo na glavnoj kampanji.

Grafičke se strane ne moramo ni doticati – Remedy tu do sada još nije razočarao pa nemamo razloga biti zabrinuti. A dobra je vijest da su još uvijek u kontaktu s glumcem koji je Maxu posudio glas. Za nagađanja oko svih ostalih segmenata ipak ćemo pričekati neko vrijeme – možda nam i Alan Wake 2 donese neke sugestije. No, vi nam svakako u komentarima napišite kakvim se promjenama vi nadate u preradi Max Payne 1&2, odnosno kakve promjene ne biste htjeli vidjeti.