HCL.HR

Današnje videoigre žele da budemo ovisni o njima

Zoran Žalac 08.07.2019.   •   16 komentara


Prema klasifikaciji svjetske zdravstvene organizacije, većina gamera ne pripada u skupinu ovisnika. Međutim, igre su sve češće dizajnirane tako da među igračima stvore ovisnost.

Prije dva mjeseca ovisnost o videoigrama službeno je proglašena psihičkim poremećajem od strane liječničke struke. Klasifikacija je nekima upitna, ali premda će tek vrlo mali postotak igrača razviti simptome tog oboljenja, ne može se osporiti to kako se današnje videoigre dizajniraju tako da je poželjno da je igrač ovisan o njima. Naravno, ne rade se sve igre na takav način, a razina ovisnosti koju se očekuje od igrača nije izrazito štetna po zdravlje nego je primjerice slična ovisnosti ispijanja jutarnje kave. No, da je dizajniranje ovisnosti u igrama sve učestalije pokazuje nam primjer nedavnog hita Crash Team Racing Nitro-Fueled.

Prerada je to 20 godina stare igre, ali u isto vrijeme i sasvim nova igra dizajnirana kako bi iskoristila moderne trendove u gamingu. Prošlog vikenda CTR je tako dobio nešto što u originalu nikada nije bilo prisutno – događaj zvan Grand Prix. Radi se tu o nizu izazova koji su vremenski ograničeni, a samim time i nagrade za njih dostupne su u limitiranom roku. Jednom kad prva sezona Grand Prixa prođe, igrači više neće moći osvojiti dodatne likove, vozila i sl.

Crashev Grand Prix je sličnog koncepta kao i sezonski sadržaj u Forniteu, Overwatchu ili Apex Legendsu. Namijenjen je da igračima ponudi motivaciju za dodatno igranje čak i onda kada im je igra već pomalo dosadila. I ne samo to – namijenjen je da se hrani na igračevom strahu od propuštanja. FOMO iliti ‘fear of missing out’ moderna je fobija koju se u industriji videoigara naveliko eksploatira, ponajprije u mobilnim igrama, ali sve češće i u svim drugim oblicima.

Kad je igrač pod pritiskom vremena, to mu stvara strah da će ostati bez zaslužene nagrade, odnosno da će nešto propustiti. Odgovor na to jest ulaganje više vremena u samu igru. Strah od propuštanja stvari i događaja posebno je naglašen u društvu, odnosno multiplayeru. Međutim, čak i single-player igre imaju svoju udicu – npr. Hitmanove Elusive Target misije koje traju samo nekoliko tjedana.

Dobrom dijelu igrača sasvim je svejedno hoće li u zacrtanom vremenu stići osvojiti dodatnog lika, hoće li stići zaigrati privremeni mod i sl. Nažalost, mislim da se to odnosi samo na stariju publiku. Mlađi se igrači uz videoigre vežu intenzivnije i važna im je apsolutno svaka stvar. Znam to jer sam i sam bio takav. Prije mi je bilo važno da sam baš ja prešao neki dio, imao najboljeg lika, ostvario najviši highscore. O tome se pričalo i na ulici i u školi. Razlika je samo u tome da smo nekada imali igre koje su nudile isti sadržaj odmah po izlasku i nakon godinu-dvije-tri nakon izlaska. Danas igre od igrača traže da ih aktivno igra kako ne bi ispao iz štosa.

Moram pritom reći da je koncept dnevnih/tjednih/mjesečnih izazova prilično mudro osmišljen. Ako igru igrate u pravo vrijeme (za trajanja nekog eventa) ili pak redovito, od nje dobivate više nego što biste inače dobili. A lijepo je kad vas netko nečim nagrađuje za sve što radite. Dakle, nije isključeno da stvaranje te ovisnosti stvara i poneko zadovoljstvo, koliko god umjetno ono bilo.

Ostaje samo pitanje ne bi li bilo bolje da su svi sadržaji dostupni odmah, a da ih igrač otključava ili u njima sudjeluje kad on to želi. Na to pitanje možemo odgovoriti drugim pitanjem – za koga bi trebalo biti bolje? Ako je cilj igre da zabavi igrača, onda bi to bilo bolje za igrača. Ako je cilj igre da zaradi na igraču, onda vjerojatno ne bi bilo bolje za tvorce te igre.

Vremenski ograničeni sadržaji i događaji dobrim su dijelom riješili dugogodišnji trn u oku izdavačkih kuća – prodaju korištenih primjeraka igara. Umjesto da igre prisilno vežu za igrače s jednokratnim aktivacijskim kodovima, izdavači su prešli na strategiju eksploatacije straha od propuštanja kako bi natjerali igrače da zadrže kupljenu igru za sebe.

S druge strane, čak i kad se radi o free-to-play naslovima, više vremena provedenog u igri povećava i šansu da će igrač potrošiti novac u toj igri. A čak i tamo gdje mikrotransakcija nema, npr. kao u Crash Team Racingu, vrijeme je svejedno vrijedna valuta. Jer vidite, igrači još uvijek ne mogu igrati više igara istovremeno – a vrijeme provedeno u Crash Team Racingu nije vrijeme provedeno u Fortniteu ili Rocket Leagueu. Dan ima samo 24 sata pa se moderne igre više ne bore samo za naš novac nego i za naše vrijeme.

Komentari (16)

  • WolverineX

    08.07.2019 - 16:14

    u crash team racing nitro fueled, likove , staze i kartove iz gran prixa , nakon što gran prix prođe, će se moći kupiti u pitstopu naknadno za wumpa coine koje se osvaja igranjem, tako da nisu sasvim nestali.

    • Zoran Žalac

      @WolverineX, 08.07.2019 - 16:34

      A Pit stop funkcionira tako da se ponuda mijenja svaka 24 sata. Što znači da moraš čekati i provjeravati svaki dan dok se pojave.

  • Saren

    08.07.2019 - 16:16

    Slazem se sa tvojim stavom Zoki, nekad mi je kao i tebi bilo izuzetno bitno bilo da imam cim veci skor od frendova, nagrindam ili zaradim nesto sto nitko drugi nije imao itd. Danas igram par online naslova mahom sa frendovima i nemam jednostavno taj feeling da me igra vuce da ju igram. Mislim zabavno mi je ako kratim vrijeme sa frendovima u par partija neke igre ali da cu ju igrat ono sam sto zbog eventa sto zbog itema sve manje i manje. Primjerice sad u RB6 Siege-u se fura kaubojski tematski event. Isti me nije zainteresirao ni najmanje, skinove ako ih zelim ionako moram kupit stvarnim novcem, a nije da me interesiraju. Za razliku npr. od Forze Horizon 4 – kad se pojavio Rimcev Concept Two, e bogme se odigrao cijeli seasonal event u 2-3 sata. No ni to mi vise nije slucaj (ne samo u Forzi nego opcenito) sve rijede nalazim razlog da zaista nesto izgrindam ako je vremenski ograniceno npr. zato jer eto “moram” imati taj item / achievement / skin il nesto trece. Nije mi problem ako mi je zabavano odradjeno to, no u vecini vremena je sve na istu shemu – “napravi x/y po miljunti put da bi dobio x/y nagradu koju neces vidjeti ikad/365 dana / par mjeseci”. Fali mi onaj feeling koje su igre imale prije da te uvuku i da si ono ko junkie neki da bas hoces igrati jos i da te nije briga da li je vani apokalipsa il suncano lol. To sam davnih dana iskusio na Mass Effect serijalu, GTA Vice Cityu, Undergroundu 1 i 2 i par drugih igara koje sam jedva cekao upalit kad sam dosao kuci s nastave. Toga danas vise nazalost nema. Kako si rekao igre se bore danas za nase vrijeme, uz posao, obaveze sto poslovne sto privatne nije uvijek lako izbalansirati no za gaming se uvijek nadje vremena. E sad je pitanje sto od svega toga jest doista (meni osobno) vrijedno da zaigram tj. moga vremena. A sa danasnjim naslovima – sve teze.

    • vragec25cro

      @Saren, 08.07.2019 - 16:54

      Tako i meni.

    • Masterchief

      @Saren, 11.07.2019 - 19:11

      100% se slažem. Neke boli briga za eventove i njihove limited time iteme itd.

  • Hadvar

    08.07.2019 - 16:18

    svaka live service igra to trazi. Tužno je to jer onda igrači imaju osjećaj da propuštaju evente u igri.

  • 312AE

    08.07.2019 - 16:20

    Kolko kužim da je to dobro za igre, jer ih drži na životu, tolko me nekad živcira. Jer se radi toga puno put zanemare druge igre i jer se osjećam, kak na poslu. Neću da igranje igara u meni budi osječaj posla. No naučil sam se, dok se mi da koristim tu mogućnost, a inače je bez problema mogu ignorirati. Jedino ako su te igre napravljene tak, da nema napretka, da ne igram tjedne evente, onda ne igram takve igre.

  • Demon90

    08.07.2019 - 16:51

    Jedan od razloga zašto i ne igram mobilne igre. Chest will open in 8hr ili plati pa otvori odmah a kao što vidimo sve više velikih igara radi isto još uvijek uglavnom fokusirano ma mutliplayer al se proširuje. U takvim igrama npr ac gdje trebaš potrošiti sate i sate skupljajuci resurse ili platiti za iste ja iskoristim cheat engine u pristojnim količinama ništa pretjerano. Achievementi me ne muče previše kao ni time evente al znam da su mnogi opsjednuti istim

  • vragec25cro

    08.07.2019 - 16:56

    Nekada igrao dosta multiplayer naslova s sličnim eventim,odkako se prebaci večinom singleplayer igre više ne.Najžalosnije od svega imam hrpu igra na pc i xbox game pass i ps4,a sad prošlo več tjedan dana da nisam upalio niti jedno(osim pc koji mi služi ko tv)ili odigrao nešto.

    • Darac83

      @vragec25cro, 08.07.2019 - 20:41

      Ti si meni car! ?

  • xxved

    08.07.2019 - 17:17

    Nikad nisam potrosio novac na igru, a svome bratu nisam dao… Nisam vjerovao da ce free2play igra prekinuti tu tradiciju(brat uzeo skin na Fortnite)…

    Slazem se sa clankom, mala djeca postaju u jednu vrstu ovisnici. I ja sam kao malen vjecno vrtio CS 1.6 i MC, ali i ja i moje drustvo je i izlazilo vani i pricalo o normalnim stvarima. Kad odes vani pricate o dogadjajima u svijetu, okolici ili pak glupostima dok je sad samo “Koje skinove imas?”, “Fortnite/PUBG/Apex”, pricaju dogadjaje iz meceva i slicno. Nista od toga nije lose, ali od kad je Fortnite popularan ja nisam cuo dijete ispod 12 godina da prica nesto van battle royala. Znam da je su i prije bili LOL i DOTA na slicnoj razini, ali ti u razgovoru ne razaznas da netko igra LOL dok ga slucajno na Skype nisi vidio da je online u 2 ujutro…

  • lliquid_

    08.07.2019 - 18:49

    Nazalost istina i tako je i u mom slucaju. Ne samo to da sam na razne igre trosio pare, vec sam u zadnje vreme odustao od igra koje imaju Battle Pass ili nesto slicno kao npr. Fort & Ow a onda poceo grindati pri kraju tzv. seasona zbog tog FOMO[fear of missing out]…smrc

  • Darac83

    08.07.2019 - 20:49

    Zadnja rečenica govori sve. Igre su industrija, a veliki dio industrije se bori za naše slobodno vrijeme: igre, netflix, HBO, razni koncerti, događanja i slično… Na žalost (ili sreću?), video igre su dio industrije i svi pozitivni i negativni elementi su sad dio njih. Sjecam se dokumentarca o Nirvani; htjeli su imati brdo fanova, ali nikad nisu htjeli biti mainstream bend. Kada su dobili brdo fanova, postali su mainstream bend i pizdili zbog toga. Tako nekako i igre danas… Ovce i novci ne idu, bar ne dugoročno…

  • musava_ribica

    10.07.2019 - 16:26

    Ljudi govore da od igara nama “truli mozak”. Na internetu sam pročitao da tvrtke tvore videoigre kao što Kraš proizvodi čokolade. Sve su to kompanije koje zarađuju na tome, te ne vidim razlog zašto bi mogle stvoriti ovisnost kod nas, sve dok znamo što radimo.

  • sparki2004

    10.07.2019 - 17:01

    ja ne znam za vasal ja igre nikad nisam igrao vise od par sti dnevno sad zavisi od dana

  • jocker113

    26.07.2019 - 12:35

    Jako dobar članak, pitanje je da li mi stariji igrači možemo utjecati na mlađe generacije i pokazati im što je to zapravo radosti igranja ili smo tu bespomoćni…

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?