Najbolje stvari iz Fallout igara koje želimo vidjeti u TV seriji

---

Još jedno slavno ime iz svijeta videoigara dobilo je svoju raskošnu ekranizaciju u obliku TV serije. Od 11. 4. na streaming platformi Amazon Prime Video može se pogledati serija Fallout, tj. osam epizoda njezine prve sezone. Televizijski Fallout ima originalnu priču, nevezanu za događaje iz igara, no temelji se na istoj postapokalipsi koja je dizajnirana baš za te igre. Kao fanovima Fallouta, stalo nam je da se glavne odrednice i značajke serijala sačuvaju u prijelazu na novi i drugačiji medij. Ovim tekstom zato ćemo ponoviti gradivo i utvrditi koje su to prepoznatljivosti Fallout franšize.

Moramo samo naglasiti kako ovdje nećemo navoditi specifičnosti Fallouta u kontekstu gaminga, RPG-a i sl. U Fallout igrama tumaramo pustopoljinom i ruševinama, pucamo po banditima i mutantima jer još jedno naselje treba našu pomoć. Od serije ne očekujemo istu stvar, ali očekujemo vidjeti slične teme, motive i stilske izričaje po kojima je Fallout poznat. Samim time, ovo su stvari bez kojih ne možemo zamisliti postojanje Fallouta.

Narator (Ron Perlman)

Prva stvar koju čujemo na početku svake Fallout avanture. Još se nije dogodila nijedna Fallout igra (ne računajući mobilni Shelter), bilo iz glavnog serijala ili sporednih dijelova, da nismo imali naratora koji nas uvodi u taj svijet, prepričavajući sukobe koji su doveli do apokaliptičnog scenarija. Upravo je taj narator jedini koji u Falloutu izgovara kultnu rečenicu: “War, war never changes.”

U sve četiri glavne Fallout igre, te u tri spin-off naslova, uloga naratora pripada poznatom glumcu Ronu Perlmanu. Njegov hrapavi glas uvodi nas u igru, ali čujemo ga i na kraju svake priče kad se sumiraju sudbine pojedinih lokacija i likova. Hoće li tako biti i u seriji? U trenutku pisanja ovih redaka još nije potvrđeno, ali ako narator bude prisutan, vjerojatno to neće biti Ron Perlman. Samim time, bit će čudno ako netko izgovori kultnu rečenicu, a ona ne zvuči kao u igrama.

Retrofuturizam

Postapokaliptični svjetovi česta su pojava i u igrama i u serijama. No, Fallout je poseban po tome što ne predstavlja postapokalipsu naše sadašnjosti niti postapokalipsu kakvu ju mi zamišljamo u svojoj budućnosti. Umjesto toga, Fallout predstavlja ostatke svijeta koji se temelje na fiktivnoj budućnosti kakvu je Amerika zamišljala u 50-im godinama prošlog stoljeća. Svijet Fallouta nije budućnost iz naše perspektive, nego je pomiješana s nostalgijom za prošlim vremenom i podgrijana glazbom iz ere koja je završila nama, ali ne i univerzumu Fallouta.

Očitava se to na općoj estetici igara, najlakše vidljivo na arhitekturi i dizajnu. Na primjer, automobili i druga vozila u Falloutu su ekstravagantnog izgleda, glomazni i čudnih oblika. Roboti u Falloutu nisu kao humanoidni roboti iz drugih igara i serija, ovi su ili poput lebdećih hobotnica ili pokretnih mini-tenkova. Iako se igre odvijaju u 22. i 23. stoljeću, taj svijet uglavnom nema ludo tehnologiju kakvom mi danas raspolažemo, a s druge strane ni mi nemamo tehnologiju kakva se koristi u svijetu Fallouta. To je posebnost koju Fallout treba ponosno isticati.

Mračne teme

Nasuprot idiličnoj nostalgiji za vizijom budućnosti prošlog vremena, u Falloutu se nalaze ruševine propalih snova i ideologija. Nakon što je svijet nuklearnim holokaustom gotovo sravljen sa zemljom, uslijedilo je novo poglavlje napetosti i brutalnosti. Umjesto da čovječanstvo to uzme kao priliku za novi početak, ranije podjele samo su nastavile sukobe koje je teško iskorjeniti. Teška situacija u kojoj su stari zakoni prestali vrijediti na površinu je samo iznijela ono najgore.

Fallout je od svojih najranijih početaka bio hrabar u obrađivanju mračnih i kontroverznih tema, još u vrijeme kad su se druge igre i serije klonile takvih stvari. Motivi poput prostitucije i ovisnosti o drogama bili su tek početak, jer kad se u Fallout igrama zagrebe malo dublje, nailazimo na stvari poput rasizma, ropstva, genocida, kanibalizma, mizoginije i sl. Divlji je to svijet – s razlogom.

Društvene podjele i kritike

Iako neki vjeruju kako je svijet Fallouta zapravo radioaktivni cirkus s laserskim puškama (počevši od same ekipe Bethesda Softworksa), zapravo je to svijet iznimno kompleksnih ideologija i segregacija. Baš kako je to objašnjeno u najavi Fallout serije, to je svijet podijeljen na one koji imaju sve i one koji nemaju ništa. Od samih početaka Fallout igara jasno je kako postoje privilegirani članovi društva, oni koji su se sakrili u zaštićenim vaultovima, te oni koji su se morali snaći kako bi preživjeli u neizvjesnoj i nemilosrdnoj divljini.

No, stvari u Falloutu nikad nisu sasvim crne ili bijele. Pripadnici vaultova nisu morali voditi brigu o brutalnostima vanjskog svijeta, ali su bili pokusni kunići raznovrsnih eksperimenata. Stanovnici pustopoljine imali su razne izazove, ali su usprkos poteškoćama u dosta slučajeva uspjeli izgraditi društvo koje je slobodnije i perspektivnije od “podrumskih grupica”. Često Fallout igre znaju baciti zanimljive društvene kritike na razne skupine, od mafijaša preko totalitarista do religijskih fanatika.

Uvrnuti humor

Unatoč mračnim temama i kompleksnoj materiji, Fallout igre su inherentno humoristične. Preciznije rečeno – crnohumoristične. Igre su pune tzv. easter eggova od kojih su neki pravi crnjaci. Likovi redovito izvaljuju bedaste stvari, bili oni ljudskog oblika ili neljudskog.

Sudeći po viđenome, serija će objeručke prihvatiti ovaj stil humora, što je Amazonovoj produkciji donosilo uspjeh i u drugim slučajevima, npr. u seriji The Boys. Dakako, tu je i segment instrukcijskih crtića koji su humoristična priča za sebe.

Vault Boy

U centru svih Falloutovih poduka i treninga najčešće se nalazi takozvani Vault Boy. Korporativna maskota u obliku plavokosog mladića demonstrira razne situacije u kojima se igrač može naći i mogućnosti koje može ostvariti, na simpatičan i humorističan način.

Vault Boy je izravan kontrast na realističnost Fallouta, svojevrsna prizma kroz koju na šaljiv način probavljamo nasilje postapokaliptičnog svijeta. Iako je njegov značaj postao veći tek s novijim Fallout igrama, svejedno je ikona po kojoj mnogi prepoznaju Fallout franšizu.

Pamtljivi likovi

Voljeli bismo u Fallout seriji vidjeti neka poznata lica iz igara, no više od toga voljeli bismo da serija zadrži tradiciju te da kreira neke pamtljive likove. Takvih je u Fallout igrama bilo stvarno mnogo. Poput ghoula Harolda kojemu je iz glave izraslo drvce (nazvao ga je Bob) pa je Harold na kraju sam izrastao u stablo.

Igre su također imale vrsnu galeriju negativaca. Među njima je nezaboravan Master iz prvog dijela, groteskni mutant koji je srastao s računalom i skovao plan za evoluciju ljudske rase, samo je previdio jednu vrlo bitnu činjenicu da se njegova vojska ne može razmnožavati. Nadamo se da ćemo i u seriji vidjeti slične likove, a ne samo stereotipne predstavnike frakcija ili niz mutiranih protivnika.

---

Ove stvari su nama ono bez čega ne možemo zamisliti Fallout. No, fanovi Fallouta cijene taj serijal zbog raznih stvari, tako da se i vi slobodno priključite pa nam u komentarima pišite što je vama definiralo taj postapokaliptični serijal i kakva su vam očekivanja od njegove tranzicije na format televizijske serije.