Ajmooooo.

Su sva tri spremna za Malenia trio u mocvari?

Haha vjerovatno ce ovaj messmer bit nesto slicno tome uvijek hypaju najjaceg bossa, a final bossa nikad ne pokazu

A ovaj pateticni tekst gore, wow. Zorane nadmasio si sam sebe

Ako je vrhunac u story telling-a Elden Ring, onda stvarno nemam šta da dodam pored bar 50 igara sa boljom pričom.

Nabroji barem tih 50 onda.

50 Final Fantasy igara :3

Jao, kakvog li kukavičluka!

Iz šešira; 1 – DeusEx, 2 – DX Human Revolution, 3 – Dragon Age Origins, 4 – Mass Effect, 5 – Silent Hill 2, 6 – System Shock 2, 7 – Bioshock, 8 – Bioshock Infinite, 9 – Planescape Torment, 10 – Disco Elysium, 11 – Prey (ovaj novi), 12 – KOTOR, 13 – KOTOR 2, 14/15/16 – Baldur’s Gate sva tri, 17 – Witcher 3, 18 – RDR 2, 19 – FF 7, 20 – FF X, 21 – Horizon ZD, 22 – GTA 4, 23/24 – Mafia 1 i 2, 25 – Wolf among us, 26 – The Last of Us, 27 – Nier Automata, 28 – Chrono Trigger, 29 – SOMA, 30 – Persona 5, 31 – Dead Space, 32 – Alan Wake, 33 – Sleeping Dogs, 34 – Detroit become human, 35 – Dishonored, 36 – Ghost of Tsushima, 37 – The Forgotten City, 38 – Yakuza like a dragon, 39 – Obscure, 40 – The Walking Dead (od Telltalea), 41 – FNV, 42 – Alien Isolation. Sjetio bih se do punih 50, ali mi se bome neda misliti 😀 P.S. volim Elden Ring, ali to je igra koja je sami gameplay i istraživanje gdje apsolutno briljira, ima background lore koji je tu i solidan, al ne vidim smisla uspoređivati s igrama gdje je veći fokus na samu priču.

Ni samo niste svjesni svoje glupost lol. Koji je kurac George R Martin bio toliko zaintrigiran a vi genijalci ne? Elden Ring je OGROMNIM dijelom igra koja se BAZIRA na prici bukvalno hahahah. Oj Boze

Poanta komentara nije bila da sam ja guzobolan fanatik Elden Ringa i da smatram da taj naslov ima najbolju pricu ikad, vec da demonstriram blef koji je floskula: “ma ja nabrojim 50 boljih bez beda”, sto sudeci po njegovom lijenom komentaru i jest slucaj. QED. Dalje, samo zato jer nema eksplicitan fokus na tip pricanja na koji je vecina navikla, pogotovo na filmski pristup kojo danas dosta AAA ima, kao recimo Rockstarov RDR 2 koji si naveo, ne znaci da nema pricu. Prica je samo nosilo za teme i ideje kojima se odredena igra ili djelo bavi, to joj je jedina funkcija. Sto je prica bilo kojeg modernistickog romana struje svijesti ili jednog od Pynchonovih romana? Da li je uopce bitna ili je fokus na drugim stvarima tamo? Tako i ovdje, From Software je od DeS-a poceo u velike koristiti narativnu tehniku fragmentacije cijelokupne radnje jer im medij video igara dopusta da se takvim pristupom igraju i pozabave u pricanju njihovih prica. To sto se vecini ne ulaze vrijeme jer smo svi s njime stegnuti i puno je lakse kad ti jedan Naughty Dog sve servira na pladnju je tema za sebe i neku drugu forum dretvu.

E moj sine…

Bude VaatyVidya napravio trosatni video za ovaj trailer pa ćemo valjda skužit jel dobra priča

Pa vidi, to nije nikakav argument ili mi gameri prihvatamo da nam se umjetnost nijad ne digne nivo knjizevnosti ili filma? Ne shvatam nikako. “Ja ne razumijem dajle prica nije dobra” ne zvuci kao argument, al hajde.

Ili možeš samo igrat igru i obraćat pažnju na to što igraš?

To je malo pretesko za modernog gamera a POGOTOVO gsming novinara lol

Istina. Najbolje da se sve servira na pladnju i nadrobi cijela priča u brdo dosadnih cutscena. Samo eto, nekima nedostaje pažnje sa protumače nešto sami pa krivnju prebacuju na igru i developere. No pitam se, odakle onda VaatiVidyi materijali za njegov kanal, očito on ima neku drugu verziju igre kad on razumije tu priču, a evo naš Hrvoje ne.

Đizs story telling jedan veliki gk,od Deamon soulsa pa na ovamo me niti malo nikad nije bilo briga za lika i njegovu pricu,generalno za pricu,tu i tamo bi rekao ajd ok, samo udaranje,parrying,skill itd,kakva prica frende kad igram sad i za dva tjedna gdje cu ce ja sjecat sto je pisalo na nekom “zidu” a bilo je kljucno za povezivanje nekakve radnje.Kolega Lovac je napisao “par” naslova…

Nemas pojma o cemu pricas. Ponpvo ti govorim kao i svim drugima ovdje. To sto ti OSPBNO ne razumijes, to nije nikakav argument. To je tvoje OSOBNO. Ono sto je objektivno jeste da nijedna fransiza nit ijedan gaming studio ne pise ni pola toliko duboku interkonektovanu pricu. Naravno da vecina igraca nece shvatiti potpunu dubinu price pogotovo ako ne zeli, ali to je u neku ruku i poenta. Narativ ima mnogo elemenata u Souls igrama, a to “sta sam procitao na nekom zidu” govori iskreno o tebi, Zoranu, Hrvpju i slicnim koji iz milion razloga ne zele/ne umiju da shvate sta se desava. Za one koji to zele, ove igra pruzaju neke od najboljih gaming momenata ikad. Razlog zasto kako Hrvoje pametno kaze da trebamo video od Vatija od tri sata i zasto ti videi postoje jeste zato sto ima puno toga da se otpakuje iz stilskih figura. To ti je kao da kazes da Niče “pise gluposti”, a roman sa trafike “ima” pricu jer ti je eksplicitno ispricana. Svako ko se bavi narativom u bilo kojem obliku zna da implicitno > eksplicitno i da iskustvo > prepricavanje. Iz istog razloga je i sama Biblija tako napisana. Tako da… pricaj za sebe i to je posteno. Frustrirajuce ali posteno. Zato ce Kol of Djuti uvijek biti popularniji i zato ce ljudima Last of Us biti najbolja prica ispricana (jako volim tu pricu btw)

Ne radi se o razumijevanju priče niti netko traži da Souls igre po pitanju njene prezentaciju budu kao primjerice Ghost of Tsushuma ili Uncharted. Moj argument s kojim se ne moraš slagati je da Souls igre imaju vrlo bazičnu priču. Kad kažem priču, mislim na radnju koju ti kao igrač proživljavaš tijekom igre i kako je ona prezentirana. Problem je što puno ljudi izjednačava lore s pričom. Lore, koliko god on bio dobar u Souls igrama nije priča. On je tu za worldbuilding i služi da produbi i obogati priču. Dovoljno u prilog tome ide činjenica da ako ne želiš, možeš igru preći bez trunke razumijevanja o tome što radiš i protiv koga se boriš. Čak i trećerazredne RPG igre tekstualne zapise bilo koje vrste koriste isključivo da obogate glavni narativ. Gledaj to ovako: ako iz Skyrima izbaciš sve questove i priču i ostaviš samo knjige – je li to sad neki revolucionarni fragmentirani način storytellinga ili izgovor developera da ne unajmi glasovne glumce i animira NPC likove? Ne kažem da je to slučaj za Souls igre, ali činjenica da je George R.R Martin došao, napisao knjigu o povijesti svijeta, i onda je ekipa iz From Softwarea tu knjigu razbila i razbacala u opise hrpe predmeta u igri koju onda ti moraš sam sklopiti mi nije naročito impresivna. Poanta, kad već spominješ knjige, je da su igre drugačiji medij i trebale bi na sebi prikladniji način ispričati priču. Vidim hrpu ljudi koji frču brkove i ponašaju se kao uzvišeni lordovi kad im netko kaže da ne želi čitati hrpu teksta u igri ili se oslanjati na eksterne izvore kako bi razumio priču, ali meni je to za medij kao što su igre primjedba koja je na mjestu.

“Vidim hrpu ljudi koji frču brkove i ponašaju se kao uzvišeni lordovi kad im netko kaže da ne želi čitati hrpu teksta u igri ili se oslanjati na eksterne izvore kako bi razumio priču, ali meni je to za medij kao što su igre primjedba koja je na mjestu.” Znači samo malo, čitanje teksta kao primarni izvor priče nije prikladno za medij igara po tebi. Ok, pošteno. Onda mi samo objasni zašto bi gledanje cutscena bilo iti malo prikladnije naraciji u video igrama. Identičan argument koji ti koristiš za souls igre i čitanje, ja mogu koristiri za 90% AAA igara i gledanje cutscena.

Nisam spomenuo cutscene kao vrhunac pričanja priče, ali svakako mogu reći da je to učinkovitiji, jednostavniji i mediju igara bliskiji način pričanja priče. Ipak, najbolje igre nađu načina da priču skladno ukomponiraju u gameplay i ako već posegnu za cutscenama, onda to naprave suzdržano, da prikažu nešto što ne mogu kroz gameplay ili da naglase pivotalni trenutak. U suštini dobar dio igara to postiže kroz zdrav balans pričanja priče kroz gameplay, cutscene i onda na začelju nekakav tekst + vanjski materijal. I redoslijed kojim sam to naveo je otprilike i nekakva kvalitativna hijerarhija po kojoj mjerimo način na koji neka igra prezentira priču.

“Ipak, najbolje igre nađu načina da priču skladno ukomponiraju u gameplay i ako već posegnu za cutscenama, onda to naprave suzdržano, da prikažu nešto što ne mogu kroz gameplay ili da naglase pivotalni trenutak.” – znači točno ono što FromSoftware igre rade. Više od ikoje druge igre, upravo kroz gameplay i art style i dizajn svijeta igrač upija atmosferu dok igra Bloodborne ili Elden Ring. Cutscene i text su samo dodaci tome. Tako da, i dalje ne razumijem tvoju poantu o načinu pričanja price u souls igrama. Što to točno druge AAA igre po tebi rade bolje, osim što umjesto teksta i kratkih cutscena, koriste duge dosadnije cutscene?

Priča i atmosfera su dvije različite stvari. Najbolje to gledati ovako: ukloni tekstualne zapise u nekoj drugoj RPG igri i ok – gubiš neke dodatne, zanimljive spoznaje o određenim aspektima igrinog svijeta, ali ti ostaje glavni narativ u kojem direktno sudjeluješ, a koji je prezentiran na jasan i direktan način. Ukloni tekstualne zapise u Elden Ringu, ostaje ti priča koja je goli, kriptičan minimalizam, a apsolutno gubiš razumijevanje suštinskih stvari koje ti sva sila art stylea i environmental storytellinga ne bi objasnila. Ako je, kako i sam kažeš, tekst samo dodatak, ovo ne bi smio biti slučaj.

Ukloni cutscene iz neke druge igre i ostaje ti gola priča, minimalizam i gubljenje suštinskih stvari. I dalje smo na istoj valnoj duljini.

Čisti straw man argument gdje deflektiraš problem Elden Ringa deklaracijom kako druge igre imaju druge probleme. Imaju, nitko ne kaže da su cutscene i zasićenost istima najidealniji način za pričanje priče u igrama, ali kada se koriste ispravno i suzdržano gdje ima smisla su definitivno prikladniji i bolji način nego ono što Elden Ring nudi. Zoran je napisao jedan, ali vrijedan primjer zašto.

Ne deflektiram problem jer problema nema. Niti sa Elden Ringom niti sa ostalim igrama koje se više oslanjaju na cutscene. I jedno i drugo je osobna preferenca, a ti si taj koji je daje nikakav konkretan argument u ovoj raspravi. Ti su počeo sa konstatacijom da priča u Elden Ringu nevalja a ne pružaš niti jedan konkretan razlog zašto osim “Treba gledat VaatiVidyu za razumjet šta se događa” što je apsolutno krivo. Igra sve potrebne informacije prezentira igraču bez da iti jedan item description treba pročitati – oni služe za dodatno produbljivanje svijeta i priče (čak i da je potrebno čitati item descriptione, to opet nebi bilo inferiornije od gledanja dugometražnih cutscena u recimo death strandingu). Tako da ona tvoja teza: izbaci čitanje teksta i ostaje ti ogoljela igra ne drži vodu ni najmanje. Ili daj neki točan argument u svoju korist ili ne govori ništa, al najgore je govoriti u prazno.

Ja sam počeo priču kao odgovor na komentar da je Elden Ring “peak storytelling” što nije jer mu je priča vrlo bazična i ništa posebno. Lore mu je ok i zanimljiv, ali “lore nije priča” u kojem god formatu ti bio serviran.

Na ovo zadnje pitanje ne mogu a da se ne ubacim s komentarom da druge igre kroz svoje priče kreiraju kudikamo pamtljivije, živopisnije i zanimljivije likove. Najpamtljiviji likovi u From Software igrama su boss protivnici koji ti zagorčaju život nakon što ih sretneš. To nekako bude najpamtljivija stvar – ne njihov karakter, ne ono što kažu ili kako se ponašaju, ne ono kakav je njihov utjecaj u radnji – nego koliko dobro ti ispraše dupe. Eventualno kako izgledaju. Daleko od toga da sve igre trebaju imati karakteristične likove, okej je i da ih FS igre nemaju, ali nemojmo se onda pretvarati da su vrhunac narativnih iskustava u igrama ili tako nešto.

“To nekako bude najpamtljivija stvar – ne njihov karakter, ne ono što kažu ili kako se ponašaju, ne ono kakav je njihov utjecaj u radnji – nego koliko dobro ti ispraše dupe.” I hvala Bogu da je tako. Draže mi je pamtiti likove iz igara po dobrom gameplayu tipa Malenia iz ER ili Artorias iz DS, nego po rečenici koju su rekli ili po voice actingu glumca. Gameplay je iznad svega, a ne cutscene ili dijalozi.

To je tvoja osobna preferencija, skroz druga stvar. Gameplay ne mora biti iznad nečega, i u određenim žanrovima zapravo može ovisiti o kvaliteti dijaloga. Disco Elysium ne bi bio ni upola toliko dobra igra da nema kvalitetno napisane likove. Monkey Island ne bi bio pamtljiv serijal da nema kvalitetno napisane likove. Bez toga bi to bile samo osrednje RPG / point’n’click stvari.

Ti si taj koji je krenuo sa osobnim preferencijama jer je po tebi bilo bolje da se likovi u igrama pamte po neznam ni ja čemu, a meni je draže i važnije da se likovi ilitiga bossevi koje si spomenuo pamte upravo po gameplayu.

Ja to ne vidim kao ili-ili situaciju. Meni bi vrhunac narativnog iskustva u igrama bio priča sa zanimljivim likovima koji imaju značajan utjecaj / ulogu u gameplayu. Ne jedno ili drugo. Malenia je pokraj Minthare iz BG3 najobičnija cosplay odora. S jedne strane imaš lika koji je negativac i kojeg moraš ubiti, a s druge strane imaš lika koji je negativac i kojeg možeš ubiti ali ne moraš nego ti može postati i suborac i romantični partner, koji ima svoju pozadinsku priču i svijet u igri reagira na to što ti odlučiš napraviti s tim likom.

Iii… ovo drugo bi bilo apsolutni višak u akcijskom rpgu kao što je elden ring. Svaka igra cilja na određene, različite stvari, a jedno nije nužno superiornije od drugoga. Kao da se žališ što gran turismo nema razvoj likova kao baldurs gate 3. Nema jer mu ne treba za svrhu koju igra želi postic. Isto kao i Elden Ring. Svako forsiranje toga što ti tu predlažeš u souls igru bi usporavalo ritam i negativno mijenjalo gameplay loop igara. Kad igram dark souls ne očekujem brdo dijaloga sa npcevima nit duge cutscene koje ce emocionalno razvit mog lika ili nekog NPC-a. A bogami ni ne želim to.

Ajmo još jednom: Daleko od toga da sve igre trebaju imati karakteristične likove, okej je i da ih FS igre nemaju, ali nemojmo se onda pretvarati da su vrhunac narativnih iskustava u igrama.

Odgovor i tebi i Hrvoju da ne pišem 2 puta: Ja nigdje nisam ni spominjao ni tvrdio da je Elden Ring ili soulsi općenito ikakav objektivni vrh storytellinga. Samo sam odgovorio na Hrvojev glupasti komentar o tome kako je priča jedva postojeća i da ti treba VaatiVidya za razumjeti što se događa. Jer je to čista glupost, priča je sasvim jasna i jasno prezentirana igraču. To što ti je developer ne gura u facu redanjem petominutnih cutscena koje ne možeš preskočiti je drugi par postola. A to što meni osobno ovakva vrsta priča prestavlja vrh gaminga i mijenjam 100 priča nekakvih last of usa i red deadova za jedan bloodborne (ili dark souls, ili bioshock ili returnal…) je moja stvar. Svoje argumente za to imam, ali nigdje ne tvrdim da se itko drugi mora slagati sa mnom.

To je fer kritika za FSovu tehniku, iako je meni apsolutno fascinantan njihov tolkienovski pristup bacanja igraca u svijet bogate i detaljne povijesti svijeta i “snadji se druze” metode, da se kolokvijalno izrazim. Razlog zasto mi odgovara i zasto mislim da se pokazao uspjesnim jest zbog interaktivnog aspekta medija i jer smo kao PC (igrac) aktivan subjekt radnje, ne pasivan promatrac sa neke udaljenosti kako to biva u fantastici ili japanskoj mangi, Blame!, koja se koristi slicnim metodama pripovijedanja. To nije nista novo, tu je jos od System Shocka 2 koji je slicnu metodu koristio audio isjescima, dokumentima i dizajnom nivoa u kojima je bilo podosta truda pridano detaljima i konstrukciji razlicitih predmeta da pomognu igracu formirati sliku dogadaja i zasto su stvari yrenutno takve na jedan organski pristup kada se prolazi kroz pojedine lokacije te se postavljaju razna pitanja – kako, zasto i sto/tko je dovelo do toga. A i Super Bunnyhop je dao odlicnu opasku da FSova zajednica radi na principu arheologa, povjesnicara i bardova te je zajednica koju igraci formiraju razmjenom svojih iskustava, teza i teorija integralan aspekt iskustva konstruiranja sireg narativa i njegovog razumijevanja. AC VI i Sekiro su tu daleko lezerniji i uzimaju drugaciji MO, ER cak mijenja neke stvari i nije toliko obskuran, nedorecen i obfukacijski nastrojen kao DaS 1 ili DeS. I dobro je napraviti distinkciju iza lorea, price i radnje, i na povrsini jesu njihove radnje ful jednostavne i Miyazaki uvijek prati sablonu – netko ide protiv prirodnog poretka stvari (npr., Gwyn) i sjebe sve, to poremeti zakone prirode i zemlju ispuni jad i cemer te postane stagnirajucom, oneciscenom (japanski koncept kegarea je svugdje u igrama od bitnog tematskog znacaja) i na igracu je da to okonca izborom koji smatra ispravnim ili najprikladnijim. I ne bih njihovu tehniku priposao lijenosti i/ili financijskoj ekonomicnosti, vec je to nesto sto FS voli i smatra najprikladnijim te ne vide razloga samu jezgru prezentacije mijenjati, iako se specificnosti u raznim naslovima podosta razlikuju i fokusi su na drugim stvarima koji su im od interesa. I s obzirom da im princip sljaka, opce je priznat i na njemu su stekli slavu te je bila svojevrsna kontra u periodu kada je AAA industrija stvarno bila u kreativnoj krizi i korporativna masinerija je sve vise isla u filmskom pravcu, smatram da je svakako opravdan i legitiman i da vraca natrag naglasak na interaktivnost, organsku prezentaciju putem gameplaya i orijentiranja u prostoru kojim se igrac krece vlastitom autonomijom, ne railroadanjem ili prolazeci kroz pomno konstruirane setpieceove.

Jos da dodam, njihov pristup nije nuzno bolji, samo pokazuje na raznovrsnost mogucnosti pri pripovijedanju u video igrama kao mediju. Obozavam Alan Wake 2 upravo jer mijesa razne medije i koristi ih za svoje potrebe pripovijedanja, ali mi je isto drag FSov pristup i smatram da su uspjeli obogatiti medij svojim doprinosom i da je “kopcat cu sve nakon 20 sati lore videa” lijen nacin da se govori o njihovim naslovima i kazati da su lijeni zapravo napraviti nesto konkretno u tom smislu. Fires of Rubicon je antiteza ER dizajna i pokazao je da definitivno mogu i to kada zele.

Sve što si napisao je apsolutno legitimno, i iskreno, odličan način da se obrazloži zašto ti se igra sviđa. Međutim, rekao bih da ulazimo u širu priču nečega što je krenulo kao jednostavna premisa distinkcije i shvaćanja što je u Elden Ringu priča, a što lore i koja je uloga ta dva aspekta narativa – naročito kada mjerimo koliko je priča neke igre dobra.

Isto kako filmska prezentacija priče ne podrazumijeva njenu kvalitetu, ne podrazumijeva je niti potpuno suprotan pristup From Softwarea. Ovakve rasprave obično potakne veličanje narativne strukture njihovih igara gdje bi se kod drugih studija takvo što oštro kažnjavalo od strane samih igrača. Jako puno igara ima te interaktivne aspekte, organsku prezentaciju, orijentiranje u prostoru, environmental storytelling – samo to sve u očima igrača pada u drugi plan jer je tu često povrh konkretnije glavne priče.

Primjer, u Skyrimu možeš pronaći hrpu super intrigantnih lokacija koje ti ništa ne objašnjavaju, nego kasnije iz neke knjige, zapisa ili nečega moraš sam zaključiti što se tu dogodilo i zašto. Ništa novo i spektakularno kako se često prezentira kod FS igara jer su ti tamo takve situacije često glavni i jedini mehanizam kroz koji saznaješ informacije.

Možemo se složiti da je FS pristup interesantan i daje dubinu svijetu, ali ako se raspravljamo o kvaliteti naracije, taj pristup nije jedini niti nužno superioran. Elden Ring ima fantastičan lore, ali osnovna priča – ono što igrač izravno doživljava i razumije kroz igranje – je često vrlo bazična što i sam priznaješ.

To svakako stoji i nisam za kampovska prepucavanja koja su vodjena logikom “moje je bolje od tvojeg”, za umjetnost, ovdje konkretno video igre, je to kontraproduktivno i suzava mogucnost izrazaja. Tako da cu ja samo svoj dio zakljuciti da za ostatak price cekamo HCL recenziju nadolazece ekspanzije. :’)

Ee to je bogami dobro pitanje