HCL.HR

Recenzija

Red Solstice 2: Survivors

Tko preživi, pričat će

Stjepan Fikter

Kada prva misija u igri ostavi dobar dojam, nadate se da će i ostatak igre biti na jednakoj razini. Naravno, nije uvijek to tako, što dokazuje i Red Solstice 2: Survivors. Domaća je to igra koja nas šalje na Mars i podsjeća nas na pucačine iz ptičje perspektive… samo sa slojem taktiziranja.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
29,99€ PC Ustupio izdavač

Igru možete igrati na dva načina. Imate slobodno pucanje, odnosno ručno ciljanje, ali postoji i opcija u kojoj kontrolu nad oružjem prepuštate računalu. Zašto bi itko prepustio pucanje samoj igri? Tutorial to dobro objašnjava. Naime, kad horde mutanata navale na vas u zatvorenim prostorima, svaka je sekunda važna. Zato je nekad pametnije fokusirati se na planiranje sljedećeg koraka dok pucanje obavljate automatiziranim sustavom. Sve u svemu, tutorial dobro objašnjava stanje na terenu i demonstrira kako akcije u igri nipošto ne fali.

Onda dolazi pravi početak igre te se prebacujemo na satelitski pogled prema crvenom planetu. Oni koji su igrali XCOM, brzo će primijetiti inspiraciju navedenim naslovom. Imamo vlastito vozilo koje služi kao pokretna baza, skeniranje lokacije za pronalaženje misija, tu su i različita istraživanja, a ima i elemenata gradnje. Sve to zvuči divno i krasno jer više opcija obično znači i bogatiji gameplay. No, tu se javlja već prvi problem koji značajno utječe na igru. Tutorial vas je pripremio za akciju na tlu, a izvan toga ne nudi nikakve savjete ili usmjeravanja. Početak se zato svodi na metodu pogrešaka i pokušaja dok se ne pohvataju konci kako nešto u igri funkcionira.

Kao što smo već napisali, priča Red Solstice 2: Survivors odvija se na Marsu. Stvari tamo ne mogu biti normalne pa je sasvim razumljivo što je došlo do demonske zaraze koja se svugdje širi. Upravo taj element je onaj zbog kojeg dolazi do pogreške i pokušaja jer osim što cijelo vrijeme imamo vatru ispod nogu, treba naučiti balansirati između nekoliko različitih elemenata. Tim gore što zarazu nije moguće zaustaviti, nego samo usporiti njezino širenje. Kako se napreduje kroz radnju tako se otvaraju nove kolonije kod kojih opet treba kontrolirati zarazu jer ako dođe do globalnih 100%, možemo se pozdraviti s ljudskom rasom. Uz to, treba brinuti o resursima, istraživanju te dostupnim ljudima koji proizvode opremu. Ima svega, a najmanje smislenog objašnjenja što i kako.

U jednu je ruku razumljivo kada igrač sam treba nešto shvatiti, ali kad se to od njega očekuje dok mu vatra gori pod petama, to ne prolazi baš najbolje. Vrijeme je veoma važan resurs u smislu širenja zaraze, a nju se može usporiti na nekoliko načina. Jedan od njih su sporedne misije kojih ima podosta. Same te misije nisu loše zamišljene niti im nedostaje raznolikosti – od praćenja konvoja, spašavanja važne osobe, obrane kolonije do skupljanja resursa. Problem nastaje kad se isti tip misije ponavlja po nekoliko puta i na vrlo sličnim lokacijama.

Taj krovni segment igre dobro je zamišljen i zanimljiv je jer ima svega za istražiti, otključati te nadograditi. No, isto tako se lako izgubiti u začaranom krugu vremena, resursa te širenja zaraze. Pogotovo kad se otključaju tehnologije s kojima se utječe na težinu misija. Tako je moguće usporiti dolazak horde jer kada se nađete u toj situaciji, to obično znači kako se je ostalo na terenu duže nego što treba. Postoji i tehnologija koja skida količinu zdravlja protivnicima, ali sve to košta u smislu resursa koji su opet ograničeni. Tehnologije utječu na stil igranja, a istraživanje krivih tehnologija može uzrokovati gubitak vrijednog vremena koje se moglo utrošiti za neke druge, važnije stvari.

Prije dolaska na teren moguće je mijenjati opremu jednoj od šest klasa, s time kako nisu sve klase odmah dostupne. Ostatak klasa se prvo mora istražiti, ali tu na scenu stupa jedna vrlo čudna odluka. Naime, dodatne klase nisu dostupne ostalim igračima koji se pridruže u kooperativnom igranju kampanje. Jako, jako neobična odluka, pogotovo zato što je i fokus na kooperativnom igranju. A igranje u društvu suigrača uvijek je zanimljivije nego kada se ovisi samo o umjetnoj inteligenciji računalnih likova. Nisu oni toliko beskorisni, pogotovo kada ih se nadogradi, samo su u nekim situacijama veoma glupi.

U uskim prostorima vrlo često znaju stajati na eksplozivu i neće se pomaknuti. Znaju stajati i direktno u vatri koja gori iz plinskih cijevi. Ponekad odluče stajati na mjestu te se ne pomicati bez obzira koliko puta se izdala naredba za praćenje. U normalnim situacijama to još i nije toliko problematično, ali kada se pleše između života i smrti, postaje frustrirajuće. Sreća u nesreći je to što je zapravo zanimljivo slagati kombinacije klasa ako se nema prijatelja koji bi se pridružili čišćenju mnogobrojnih protivnika, pa se onda na njihove gluparije i ponekad može progledati kroz prste. Pravit ćemo se kako se nova ekipa zbuni na terenu i onda ne znaju što napraviti.

S akcijske strane nemam prigovora na igru. Svaka klasa je zanimljiva na svoj način i s količinom opreme se mogu raditi šarolike kombinacije. Ima tu svega i svačega pa se mogu kombinirati oružja, aktivne te pasivne vještine. U prijevodu, svako si može pronaći stil koji mu odgovara u slučaju ako zna što se treba istražiti. Opet, pogreška i pokušaj na djelu. No, koliko je akcijski dio zabavan, toliko igra ima i problema sa sporednim zadacima tijekom misija. Mape na kojima se odvija tamanjenje protivnika nisu male, a nasumičnost sa sporednim zadacima ide u ekstreme. Može se dobiti sporedni zadatak koji je na suprotnom kraju mape te još ima vremensko ograničenje. Hvala, ali ne hvala pogotovo što nije uvijek ni jasno koje su točno koristi ako se uspješno završi.

To se prvenstveno odnosi na sporedne misije. Glavne misije nisu nasumične nego su kreirano iskustvo i takvi zadaci su zbilja kvalitetni i različiti. Rijetko se kada pojavljuje baš potpuno isti zadatak. Protivnici su i više nego šaroliki te ih ima tona koji samo čekaju da pojedu naše olovo ili vatru. Druga njihova strana je konstantno stvaranje jer praktički izlaze iz zemlje pa rijetko kada ima potpunog predaha tijekom misije. Nije im strano niti probijati prozore, vrata te općenito njihova interakcija s okolinom je kvalitetno odrađena što samo dodatno pridonosi izazovu i akciji.

Završni problem koji se odnosi na cjelokupnu kampanju jest njezina izazovnost. Točnije, nagli skokovi u težini jako su izraženi. S misije koju se prođe bez problema dođe misija koja jednostavno izgleda nemoguće ili trebaju poklopiti sve moguće zvijezde koje bi možda omogućile uspješan završetak. Ako tako zna biti na normalnoj težini, onda se mogu zamisliti potencijalne situacije kada bi se igralo na najtežoj. Prava je šteta što je kampanja takva jer je ideja iza nje zapravo dosta zanimljiva zbog šarolikosti izbora, no misije i spomenuti skokovi u težini zbilja znaju ubiti doživljaj. Postoji i skirmish mod koji je više okrenut prema klasičnijem preživljavanju, ali on je još više naglašen prema kooperativnom igranju pa ako ste solo marinac, kampanja može biti zabavniji izbor. Naglasak na može.

Red Solstice 2: Survivors nije loša igra, ali je mogla biti puno bolja. Bez obzira na čudnu odluku oko odabira klasa za kooperativne goste unutar kampanje, cijeli njezin doživljaj kao da nije znao na koju bi se stranu trebao nagnuti. Nedostatak barem osnovnih uputa unutar igre valjda je trebao potaknuti dodatni izazov i eksperimentiranje, ali to ne funkcionira uvijek kada postoji zacrtani cilj. Nije baš fantastično usred kampanje shvatiti kako je pola toga moglo biti zanemareno jer je zaraza došla praktički do grla. Šteta zbog takvog doživljaja jer je akcija, pogotovo s ekipom i više nego dobra, a onda se neke mane mogu lakše zanemariti. Ovako ostaje igra sa zanimljivom premisom i šarolikim opcijama od kojih se možda neke neće ni sve vidjeti.

Označeno sa: , ,

Crveni planet pun je mutanta koji čekaju da ih se pokosi, pogotovo u kooperativnom druženju, ali neke mane su previše izražene tijekom samostalnog igranja što značajno utječe na cijeli doživljaj u inače kvalitetnom akcijskom okruženju.

62 Naša ocjena
  • akcija i širok spektar dostupne opreme
  • šarolikost protivnika i njihova interakcija s okolinom
  • kooperativno igranje omogućuje različite taktike
  • kampanja ostavlja pomalo gorak okus
  • čudna odluka oko dostupnih klasa za kooperativne goste
  • sporedni zadaci su previše nasumični i nelogični
  • AI suborci nisu previše pametni

Stjepan Fikter

Tehnologija ga natjerala na Windows 10. Hvata se čudnih i većini ljudi potpuno stranih igara ŽNJ produkcije. Važno mu je trzanje oružja u pucačinama. Igrice su zabavne.

Komentari (3)

  • systemize1

    30.07.2021 - 00:12

    prava je steta sto vise nema video recenzija. Razumijem da je veca isplativost snimat gameplay video u nastavcima ali mi malo stariji bas nemamo previse vremena i gust nam je bio da pogledamo svaku video recenziju 5-10 min. A citanje recenzija su mi bile zanimljive u vrijeme Hakera i PC playa kad nije bilo youtuba, sad obicno samo procitam ocjenu i pluseve i minuse

    • Wolfensteiner

      @systemize1, 30.07.2021 - 08:18

      Da nije pluseva i minusa na kraju, vjerujem da bi malo tko citao ovakve recenzije. Video recenzije su puno bolje, ovo je zaostalo tamo negdje pocetkom 2000-ih al ok; ako im je lakse ovako go for it, dokle god na kraju stave ocjenu i pros/cons.

    • Sackboy

      @Wolfensteiner, 31.07.2021 - 00:22

      Taj pro/con i ocjenu jedino pogledam jer mi pisana recenzija za video igru znači 0 (nula). Šteta da moram ići gledati na youtube od drugih normalne video recenzije. Tko zna možda jednog dana shvate da skoro nikog nije briga za pisane recenzije za video igre. Ako slika vrijedi 1000 riječi znate onda koliko vrijedi video?

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?