Lagao bih ako vam ne bih rekao da mi je Ashwalkers: A Survival Story djelovao užasno zanimljivo prilikom najave. Volim igre koje imaju više smjerova u priči, a to najviše mogu zahvaliti Telltale Gamesu, koji me zapravo i uveo u razgranati svijet naracije – bez obzira koliko (ne)uspješno to bilo odrađeno. Možda najsličniji naslov ovomu, a da sam uživao igrajući ga, bio bi This War of Mine, stoga ne čudi da me Ashwalkers u jednu ruku podsjećao na tu igru. Očekivanja nisu bila visoka, ali dovoljno dobro postavljena na ljestvici da se ne razočaran jednom kad dođe u moje ruke.

Ashwalkers: A Survival Story narativna je avantura koja vas stavlja u ulogu četvero ljudi kojima je cilj pronalazak pravog mjesta za lagodan život. Radnja je smještena 200 godina u budućnost, a odvija se nakon što je Zemlju zadesila velika geološka katastrofa i ljudska civilizacija stigla je na rub propasti.

Ashwalkers se fokusira na naraciju u tekstualnom prijenosu i cilj je igre prikazati kojim ćete smjerom odvesti svoju grupu. Naglasak je stavljen na priču pa cjelokupni gameplay malčice pati zbog toga. Postoji nekoliko teritorija na kojima se možete naći i do svih dolazite poprilično linearnim pristupom. Jednom kada završite svoj prvi prelazak, kasnije možete birati odakle želite započeti novu priču.

Na tom putu nailazite na ljude, životinje i kojekakve dogodovštine, a pritom morate skupljati resurse kako biste preživjeli. Skupljanje resursa je važno jer imate ograničen prostor u ruksacima, ali nije toliko zahtjevno jer lako možete odabrati što želite ponijeti i potrošiti, znajući da vam se iza ugla nalazi novi set istih zaliha. Cijeli taj sustav igranja pomalo je mlohav i suhoparan te ne pruža naročiti osjećaj zabave. Samim time, ne treba se bojati da ćete izgubiti likove jer blagim korekcijama bez problema svo četvero može preživjeti.

Skupljanje resursa nije uzbudljivo kad znate da vam se iza ugla uvijek nalazi novi set istih zaliha.

Zapravo, najbolji dio tih gameplay mehanika jest kampiranje. U bilo kojem trenutku možete odmoriti svoje likove, čak i kad kiša lijeva po njima na otvorenom prostoru. Zatim si postavljate mali kamp u kojem možete raspodijeliti zadatke grupi: spavanje, čuvanje straže, razgovor ili pak odlazak u nepoznato kako biste pronašli dodatne resurse. Zanimljivo, ali ne suviše kompleksno, odabirom opcije razgovora tijekom kampiranja dobivate uvid u živote vaših likova i saznajete nešto više o njihovim osobnostima.

Što se tiče samih likova, njih je četvero, a to su vođa grupe Petra, ratnik Sinh, diplomatkinja Kali i majstor šuljanja Nadir. Važno vam je da svo četvero ostane živo tijekom cjelokupnog igranja jer se na temelju njih kroji vaša priča. Razgovori i svaka opcija zapravo imaju ponuđena četiri odabira koja se temelje na karakteristikama svakog od spomenutih likova. Hoćete li vi odabrati miroljubiv, agresivan i direktan pristup ili ćete zaobići probleme – sve to je vama na volju.

Važno vam je da četvero likova ostane živo tijekom igranja jer se na temelju njih kroji vaša priča.

Ashwalkers je dobro odradio svijet kojim se vaši likovi kreću. Ne sumnjam da bi ovakav način predstavljanja mogao dovesti do ponekih kontroverznih mišljenja, ali tekstualnim prijenosom priče vrlo je dobro pojašnjeno što se događa oko vas. Gdje god da dođete, s kim god da se sretnete ili kojim god putem krenuli, dodaci vašoj priči odlično su odrađeni i imaju dovoljno “mesa” u sebi kako bi igranje učinili interesantnim. Kolekcionari bi definitivno mogli uživati u ovome, dok bi običnim igračima možda postalo naporno otkriti svaki kutak postapokaliptičnog svijeta, ponajviše zbog ranije navedenih mehanika gameplaya. Iako je atmosfera kroz priču prezentirana na uvjerljiv način, postoje određeni trenuci u kojima ipak ne osjećate opasnost ni napetost, a trebali biste.

Ashwalkers ima 34 različita završetka. Takav pristup igri ne čudi jer ipak je došla od Hervéa Bonina, čovjeka koji je radio na Life is Strange i stoji iza razvojnog studija zaslužnog za ovu igru. No, premda igra nudi različite krajeve, kaska u onom dijelu pomoću kojeg bi trebalo doći do toga. Ranije spomenuti gameplay jednostavno ne pobuđuje želju za 34 prelaska. Već nakon otkrivanja petog različitog kraja, ako ne i prije, nećete htjeti ponoviti iste stvari ispočetka kako biste otkrili druge završetke. A da i ne pričam kako neki odabrani smjerovi uopće ne utječu na završetak. Primjera radi, možete cijelim putem razbijati svakoga s kim se susretnete, ali na kraju ipak možete skrenuti na miroljubiv put. Dosta nepovezano ako ćemo iskreno.

Već nakon otkrivanja petog različitog kraja, nećete se htjeti vratiti kako biste otkrivali druge završetke.

Vizualno igra izgleda solidno, ponajviše zbog svog posebnog grafičkog stila. Crno-bijela estetika, uz poneku crvenu mrlju kada likovi nastradaju, pridonosi tmurnom ugođaju igre. Svu njezinu ljepotu zapravo dobivate u trenucima mirovanja, dok oni prikazi u daljini tijekom kretanja nisu na istoj razini. Takve udaljene stvari ponekad iskaču niotkuda i igra vam može zapasti u lagane tehničke poteškoće. Likovi također znaju zapinjati u kamenju ili drugim sličnim objektima, a prilikom promjene s jednog na drugog lika igri treba nešto vremena da smjesti kameru na određenu osobu. Zbog limitiranog gameplaya pati i glazbena podloga, no svejedno kao takva uspijeva dočarati atmosferu postapokaliptičnih zgoda i nezgoda.

U konačnici, Ashwalkers: A Survival Story je zanimljiva narativna avantura, kada joj se strpljivo pruži prilika. Ipak, igra pada pod sjenu ograničenog načina igranja zbog kojeg pate njeni ostali segmenti. Tekstualni ispis priče dobro je došao, no i dalje ostaje misao kako je moglo bolje od onog što nam je dostavljeno.