HCL.HR

Recenzija

Death’s Gambit

UGOVOR SA SMRTI

Stjepan Fikter

Umiranje u igrama Soulsborne tipa nije neobična stvar. Štoviše, to je i dio cjelokupnog iskustva pa kad se i umre dvoznamenkasti broj puta na jednom bossu, igrač ne osjeća sramotu poraza nego želje za osvetom, kako bi se avantura mogla nastaviti. Upravo na tim temeljima nastao je Death’s Gambit koji ne skriva odakle vuče inspiraciju za svoj mrtvački život nego to demonstrira kroz cijelu igru. Samo, kada je u pitanju inspiracija koju hvali kritika i publika na sva usta, onda su i očekivanja od igre značajno veća.

O kakvoj je igri ovdje riječ?

Souls avanture odvijaju se kroz tri dimenzije, no cjelokupno iskustvo može se sažeti i prezentirati unutar dvije dimenzije što Death’s Gambit radi uglavnom dobro. Upravo je to ključna riječ – uglavnom. Naime, borba i zanimljivi bossevi su ono što se posebno ističe u naslovima Soulsborne podžanra pa dok su ovdje sukobi protiv neprijatelja u li-la zoni, interesantni šefovi su prisutni. Iako bitke izgledaju vizualno dobro, tehnička strana nije najbolje riješena ne samo zbog mušica koje se događaju nego su i kontrole pomalo problematične.

To se ponajviše osjeti u obliku kašnjenja izvođenja akcije nakon pritisnute tipke. Još kada se u tu kombinaciju ubaci cijelo trajanje animacije poteza bez mogućnosti prekida, rezultati ponekad mogu biti frustrirajući što može dovesti do neželjenog susreta sa Smrti. Treći problem tijekom borbe odnosi se na detekciju udarca koje naš heroj može primiti. U jednom trenutku može se dogoditi kako udarac neće biti registriran, samo kako bi nekoliko sekundi poslije u istom položaju prijašnji potez mogao biti karta za šest metara pod zemlju.

Običan udarac u određenim trenutcima odbija biti registriran.

Takva nekonzistentnost tijekom borbe smanjuje kvalitetu doživljaja. Iako bitke mogu biti izazovne, nažalost nismo uvijek  mi krivi kada nas Smrt posjeti po tko zna koji puta. Doduše, iz nekog razloga navedeni problemi nisu toliko prisutni protiv šefova što je pozitivna stvar, pogotovo jer su bitke protiv njih ono po čemu će se pamtiti ovaj naslov. Dovoljno je reći kako ih je 14 u pitanju i nisu naporni kada se naiđe na njih, odnosno nema osjećaja kako je u pitanju isti protivnik samo u drugoj odjeći.

Odlazak u zagrobni život popraćen je izborom klasa kojih ima sedam vrsta pa svatko može pronaći nešto što će mu odgovarati i što u jednu ruku može potaknuti i na dodatno igranje nakon završetka avanture. Samo trajanje igre za one iskusnije može se svesti na nekakvih osam do deset sati, što postane brzo jasno kada se vidi ponuda predmeta u trgovini. Ovdje se satnica ne može uzeti kao nešto strašno negativno jer se radi o fokusiranom iskustvu bez praznog hoda. Još ako imate Souls iskustvo “među prstima”, sama gameplay petlja bit će vam veoma poznata.

Radi se ovdje o fokusiranoj avanturi bez previše praznog hoda.

Naime, igra se bazira na pokušaju i pogrešci kada je u pitanju borba jer svaki protivnik ima svoje nešto uz naravno neizostavne zamke koje se nalaze na bojištu. Svaka eliminacija neprijatelja ubacit će u našu kasicu prasicu njihove krhotine kada prevodimo po naški što je ujedno i valuta za sve unutar ovog svijeta. Uz to, svaka naša smrt ne znači i gubitak tih krhotina nego će se ispustiti Phoenix Plume, odnosno pero feniksa koje služi za liječenje. Njih naravno nema na bacanje, nego su vrlo vrijedan predmet koji se treba uvijek vratiti u posjed. No, ako se to iz nekog razloga ne može napraviti, postoji mogućnost trošenja valute na njihovo vraćanje.

Pozitivno je što krhotina nikad ne nedostaje zbog načina na koji se protivnici pojavljuju. Kako je broj pera ograničen, po svijetu se nalaze statue Smrti gdje se obnavlja njihov broj, što znači da je nakon zasluženog odmora opet vrijeme opet za bitke jer se eliminirani protivnici ponovno vraćaju u život. Pa čak i ako se umire puno, to je jedan od načina kako skupiti značajan broj krhotina pa uvijek ima poticaja za probati još jednom prije nego se kontroler ostavi po strani. Ipak, da nas igra podsjeti koliko okrutna može biti, svako umiranje kod šefa bilježi se čisto kako se ne bi zaboravilo koliko puta nam je isprašio tur.

Svako umiranje u boss bitkama ostaje zabilježeno, da ne zaboravite okrutnost igre.

Uz to, igra ne ograničava kretanje u smislu – moraš proći ovdje kako bi mogao otvoriti ovo i onda se vratiti nazad, pokupiti kamen te nastaviti dalje. U jednu ruku to je dobro jer avanturiste ne treba sprječavati u istraživanju, a u drugu ruku, nije uvijek najjasnije koliko je neka lokacija zahtjevna, odnosno koliko je poželjno biti jak kada se stupi na njezino tlo. Dovoljno je reći kako se nakon prva tri, četiri bossa može otvoriti put prema predzadnjem. Uz malo vještine, upornosti i volje može se i ući u borbu s njime, ali tek se onda zapravo dolazi do zaključka kako se treba još ponešto istražiti i osnažiti prije tog sukoba.

Death’s Gambit može se svrstati u onu kategoriju neobrađenih dijamanata jer potencijal svakako postoji, pogotovo gledajući uzore na kojima je igra nastala. Nažalost, nisu svi elementi jednako kvalitetno prebačeni. Najznačajniji segment igre koji ujedno treba biti i njezina najveća snaga, najslabije je odrađen. Bez obzira na sve ostalo što je kvalitetno sređeno, loše riješene kontrole mogu utjecati na ishod bitaka što ostavlja gorak okus u ustima. To ne znači kako borba nije zabavna, samo što na ishod neće uvijek utjecati manjak vještine ili neiskustvo nego i tehnički detalji koji su morali biti bolje ispeglani.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziju ustupio nam je njezin izdavač.

Gledajući uzore na kojima je Death’s Gambit nastao, igra pogađa u svakom elementu osim u bitkama koje mogu frustrirati jer se ne može krivnja uvijek svaliti na iskustvo igrača, nego i na tehnički element.

70 Naša ocjena
  • zanimljive bitke s boss protivnicima
  • kvalitetan omjer platformiranja i borbi
  • svijet sa šarolikim lokacijama
  • kontrole su trebale biti bolje
  • borba nije uvijek konzistentna
  • za nekog može biti prekratko iskustvo

Stjepan Fikter

Tehnologija ga natjerala na Windows 10. Hvata se čudnih i većini ljudi potpuno stranih igara ŽNJ produkcije. Važno mu je trzanje oružja u pucačinama. Igrice su zabavne.

Komentari (4)

  • Aldin219

    17.09.2018 - 15:41

    Tako malo je falilo da ovo bude igra godine za mene, ali eto te neke sitnice i kratkoca su to pokvarile. Ocekujem da ce biti ovakvih igara u buducnosti.

    • AdvCool

      @Aldin219, 17.09.2018 - 22:26

      Jesi igrao Salt and Sanctuary ? Preporučujem

    • Aldin219

      @AdvCool, 17.09.2018 - 22:42

      Nisam, api čuo sam dobrog. Hvala na preporuci

    • AdvCool

      @Aldin219, 17.09.2018 - 22:49

      Nema na čemu. 2D Dark Souls.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?