HCL.HR

Recenzija

GRIP: Combat Racing

UTRKIVANJE NAGLAVAČKE

Stjepan Fikter

Utrkivanje na vlaku smrti. To je jedan od načina kako bi se najbolje mogao opisati GRIP: Combat Racing jer se vožnja po podu staze u ovoj se igri može brzo prebaciti na zidove i/ili strop te se opet vratiti na pod i pri tome zadržati osjećaj pozicije vozila. To je ujedno i glavni aspekt Gripa kojemu je skoro svaka površina dio staze po kojoj se može voziti jer ne postoji gornja i donja strana vozila. Pomalo je čudno što je bilo potrebno više od 15 godina kako bi ovakav koncept ponovno zaživio nakon Rollcagea, no iako igra ima svojih problema i mušica, atraktivnog utrkivanja ovdje nikako ne nedostaje.

O kakvoj je igri ovdje riječ?

Neki od važnijih elemenata kod ovakvog tipa utrka su osjećaj brzine i šarolike staze. Srećom po nas igrače, obje stavke ovdje su i više nego dobro odrađene, odnosno prikaz brzine lijepo se uklapa u šaroliku postavu staza koje se razlikuju ne samo po kompliciranosti dizajna nego i okruženju u kojemu se nalaze. Bilo to da su u pitanju gradske staze, industrijska okruženja, vožnja po plaži, pijesku, ledu ili odlazak u nebo, svaka staza ima svoj prepoznatljivi segment.

Stoga je prava šteta što iste nisu ispeglane kako bi trebale biti te imaju svojih problema u tehničkom smislu pa se samim time gubi onaj “vau efekt” koje staze mogu ostaviti prilikom prve vožnje. Propadanje, zabijanje i zapinjanje u nevidljive objekte samo su dio tehničkih nesavršenosti na koje se može naići tijekom igranja, ali to nije problem na svakoj stazi nego samo na određenima. Jednom kada se staze nauče napamet, ti se dijelovi mogu izbjegavati, no to nije nikakvo opravdanje jer takvi problemi nisu ni trebali biti prisutni. Koliko god je Grip zabavno voziti, kad se naiđe na takvu pogrešku, osjećaj je poprilično iritantan jer se pozicije mogu veoma lagano izgubiti, a u pitanju nije vlastita greška u vožnji nego problem tehničke prirode za kojeg niste ni krivi ni dužni.

Propadanje, zabijanje i zapinjanje u nevidljive objekte samo su dio tehničkih nesavršenosti na koje se može naići tijekom igranja.

Govoreći o pozicijama u utrkama, single-player je podijeljen na kampanju i samostalne utrke. Sama kampanja ima jednostavnu strukturu gdje se u svakom od 11 Tierova nalazi određeni broj turnira koje je potrebno završiti i na kraju pobijediti suparnika u jedan na jedan okršaju. Ovdje nema biranja redoslijeda igranja turnira jer kako je zamišljeno, tako se vozi. Dok su utrke na laganoj težini upravo takve kako im ime sugerira, skok na normal težinu je osjetan. Razlog ne leži samo u promjeni težine, nego se mijenja i brzina, staze postaju kompleksnije te do izražaja počinje dolaziti dolazi catch-up sustav koji nema svoju konstantu nego ponekada radi kako je zamišljeno, a ponekad kao da ne postoji.

To je posebno vidljivo u prvom krugu dok su sva vozila zajedno na okupu pa se mogu primijetiti suparničke pogreške u vožnji, ali čim se počne stvarati razlika u udaljenosti, minimalno jedno protivničko vozilo počinje voziti savršeno i smanjuje razmak čak i kad se koristi turbo. Poprilično glupa dizajnerska odluka jer se s time stvara umjetna napetost kako bi utrke bile zanimljivije, no zbog same fizike vozila, dovoljan je trenutak nepažnje i gubitak prvog mjesta je skoro pa zagarantiran. Kad se ta dva elementa poklope, to obično znači ponavljanje kako bi se osiguralo pristojno mjesto i samim time što bolja pozicija na razini cijelog turnira, s obzirom na činjenicu da za napredovanje nije potrebno biti na pobjedničkom postolju.

Suparnici griješe dok su sva vozila na okupu, no čim se udalje jedno od drugoga, svi voze savršeno i bez greške.

Ono što je još posebno izraženo kod vozila je njihova težina ili bolje rečeno nedostatak iste. Iako igra nosi naziv Grip, vozila mogu biti više u zraku nego što je to potrebno. Sasvim je razumljivo kada se preskaču rupe ili kada su na stazi vidljive izbočine pa se vozilo lansira u zrak. No, kad zabijanje u zid pošalje vozilo u visinu kao da je od papira kojeg je vjetar otpuhao ili kad protivnik zakači vaš stražnji kotač pa se izgubi kontrola i opet se nekako završi u zraku, to nema nikakvog smisla. Općenito gledajući, vrijeme u zraku je praktički izgubljeno vrijeme i treba znati procijeniti kad je potrebno resetirati vozilo na stazu, a kada kontrolirati njegovu putanju kako bi se sletjelo bez prevelikog gubitka brzine.

Utrkivanje nije jedino što Grip nudi u svom sadržaju. Istina, većina modova se svodi na taj oblik natjecanja bilo to kroz klasične trke gdje su dostupna oružja, eliminacijske utrke gdje vozilo na posljednjem mjestu eksplodira ili brzinske utrke u kojima su oružja isključena. Drugi segment gameplaya odnosi se na uništavanje, odnosno Deathmatch mod koji je uz navedene utrke dostupan unutar kampanje, a tu je i Carkour odnosno niz segmenata gdje je potrebno u što kraćem vremenu pokupiti objekt na stazi. Ovaj posljednji mod može dobro poslužiti kao dobra vježba za kontrolu vozila, a i ima dosta zanimljivih dionica za odvoziti.

Osim utrkivanja, Grip još donosi i napucavanje u Deathmatchu te Carkour vještine.

Da se vratim na oružja, proizvođači igre nisu bili previše maštoviti kada su smišljali arsenal za uništavanje i pomoć u vožnji. Sva su oružja u obliku projektila, što u prijevodu znači navođene i nenavođene rakete, strojnica te eksplozivne strijele. Njihova suprotnost su štit, ubrzanje, polje za odgurivanje vozila te usporavanje vremena za suparnike. Doduše, sustav korištenja ovih pomagala je zanimljiv jer se treba taktički razmišljati kada što iskoristiti. Naime, vozilo može nositi dva pomagala i novo se može pokupiti tek kada aktivno istekne.

Primjerice, ako se nosi navodeća raketa i štit te se aktivira potonje pomagalo, njegovo polje će se osloboditi tek kada zaštita nestane s vozila. Isto vrijedi i za rakete koje se prvo moraju lansirati i letjeti određeno vrijeme prije nego se oslobodi polje za novo oružje. Kod ispaljivanja raketa također treba biti pažljiv jer je moguće pogoditi i samog sebe što zna biti frustrirajuće ako se želi brzinski riješiti nepotrebnog oružja. Drugi način za oslobađanje mjesta je mogućnost pojačavanja pomagala, odnosno jedno “pojede” drugo i tijekom tog procesa vozilo se uspori, no nagrada je pojačan efekt i slobodno polje za pokupiti nešto novo.

Grip ima solidne temelje za zabavu, ali i tehničke poteškoće koje ju koče.

Gledajući kako Grip zaista ima solidne temelje za dobru zabavu, tolika je i šteta što nije tehnički sređen do kraja uz malo više mašte uložene u kampanju i oružja. To je posebno vidljivo kroz opciju izazivanja suparnika unutar kampanje, čiji je jedini utjecaj mogućnost zarađivanja dodatnih iskustvenih bodova ako se pobjedi, odnosno gubljenja tih bodova ako se završi drugi. Razumljivo je kako igra nije imala ogroman budžet što bi moglo rezultirati boljim sustavom, no ako se već radilo na tome, trebalo je smisliti nešto kvalitetnije jer je ovako samo gubitak vremena kada se više bodova zaradi kroz utrke nego izazivanjem protivnika i gubljenja vremena na ništa značajno.

Isto vrijedi i za otključavanja vozila i njihovih dodataka u garaži. Broj vozila je zadovoljavajuć, no mogućnosti njihovog sređivanja nisu. U vremenu kada se od automobilima u drugim igrama može napraviti sve i svašta, ovdje se otključavaju gume i različiti uzorci koji se stavljaju na vozila. Poprilično razočaravajuće u usporedbi s istim elementom u ostalim vozačkim naslovima. No, ako nekoga ne pati kako će mu vozilo izgledati, onda na ovo nije potrebno gledati kao značajni nedostatak.

S druge strane, treba pohvaliti razvojni studio što prije izlaska nije najavljivao nikakav dodatni sadržaj za kupovanje nego je u početnom paketu stavljena zavidna količina dostupnog materijala za igranje. Staza ima sasvim dovoljno što je posebno značajno za igranje preko žice ili lokalno budući da je podržan split-screen za četvero igrača. Uz to, treba pohvaliti i glazbu koja je fino ukomponirana u ovakav tip utrka i dodatno podiže atmosferu.

Unatoč svim problemima, Grip se sa svojom unikatnošću može dobro nositi s konkurencijom po pitanju zabave pa čak i kada single-player nije toliko napet, a za igranje u društvu ovo je osvježavajuće iskustvo.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin proizvođač.

Grip može pružiti jedinstveno iskustvo utrkivanja u kojemu je vožnja po zidovima i stropovima sasvim normalna stvar. Ipak, taj se doživljaj vožnje doslovno okrene naopako zahvaljujući tehničkim problemima i pomalo čudnom modelu fizike zbog kojih vozila djeluju kao da su od papira.

70 Naša ocjena
  • dobar osjećaj brzine
  • zanimljive i šarolike staze
  • glazba koja doprinosi ugođaju
  • način korištenja pomagala
  • tehnički problemi na nekim stazama
  • neinteresantna kampanja i sustav sustizanja
  • vozila kao da su od papira
  • oružja nisu dovoljno šarolika

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (11)

  • trulex

    14.11.2018 - 16:54

    igro sam, mape nekako nisu zanimljive kao što je ps1 imo, možda bi bilo bolje da su napravili remaster sa ps1.

    • Stjepan Fikter

      @trulex, 14.11.2018 - 18:13

      Sigurno si probao sve, jer kako se napreduje u kampanji, staze postaju sve “kompliciranije” za voziti. To je segment na koji se nikako ne mogu požaliti.

    • trulex

      @Stjepan Fikter, 14.11.2018 - 18:21

      E vidiš nisam sve odigrao, igrao tutorijal mapu, pa onu iza nje, i onda je došla neka mapa zidovi sa strane i to me nije privuklo nikako.

    • Stjepan Fikter

      @trulex, 14.11.2018 - 19:10

      S time praktički nisi vidio ništa. Mape su jedan veliki plus po mome mišljenju.

  • Raskoljnikov

    14.11.2018 - 18:38

    Odlična recenzija! S obzirom da sam veliki fan Rollcage Stagea, GRIP pratim od početka razvoja i dosta puta sam bio u iskušenju da kupim igru, ali mi je drago da nisam. Čekat ću da bude na dobrom popustu jer mi je hype lagano splasnuo, a ovaj dio me najviše smeta: “Suparnici griješe dok su sva vozila na okupu, no čim se udalje jedno od drugoga, svi voze savršeno i bez greške.”
    Apsolutno nema smisla. Trebali su radije staviti da suparnici u samom startu budu još teži..

    • Stjepan Fikter

      @Raskoljnikov, 14.11.2018 - 19:13

      Dobro, taj citat je dosta podjednostavljen, ali da, nažalost catch up je ponekada dosta izražen. Bilo bi dobro kada bi s nekom nadogradnjom to dodatno sredili.

    • Raskoljnikov

      @Stjepan Fikter, 14.11.2018 - 19:33

      Naravno, ali mene taj segment kod igara poprilično smeta. Također se nadam da će srediti skupa s tehničkim nedostatcima jer u svima drugim pogledima zaista izgleda privlačno.

    • mokrEE

      @Raskoljnikov, 15.11.2018 - 15:16

      catch up je s*anje koje je nfs serijal gurao tolike godine i jedna od najiritantnijih stvari uopce u voznjama

  • maniacx

    15.11.2018 - 12:40

    meni se sviđa ovaj split screen koncept…nema ih baš puno na kojima je lako samo doci, skupiti 2 3 prijatelja i, ukljuciti joysticke i igrat tek tako…
    ja je možda i kupim čak…kad padne cijena ofc
    ima za 20ak EUR sad

  • l)oolvl

    15.11.2018 - 21:34

    valja odigrati makar radi predobre mjuze

  • mikinov

    16.11.2018 - 11:10

    Ja sam igrao na xbox one mene nije zainteresirala odmah sam je obrisao.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?