Helldivers 2 je valjda najpogubnija kooperativna igra u kojoj vam vlastiti tim predstavlja prijetnju jednako koliko i protivnici. Dok je prvim Helldiversa kretanje područje kretanja uvijek bilo ograničeno zbog ptičje perspektive, Helldivers 2 svoju kameru prebacuje iza vojničkih leđa te donosi drugačiji pogled na akciju. To znači da se sad možete malo više udaljiti od svojih suboraca da biste izbjegli prijateljsku paljbu, no ne možete vi otići toliko daleko koliko nečiji minobacač može daleko dobaciti svoj projektil.

Upravo u tome leži posebnost kooperativne akcije Helldiversa 2. Protivnici nisu jedina prijetnja jer je slučajno (ili možda namjerno?) ubijanje suboraca standardni dio ratovanja protiv buba i robota. Pogrešna procjena bacanja markera za označavanje pozicije bombardiranja je nešto što se svakome može dogoditi. Baš kao i slučajno utrčavanje u liniju na koju će avion ispustiti svoja eksplozivna sredstva jer nam je na leđima hrpa protivnika pa se ne stigne uvijek paziti što je pozvano za čišćenje protivnika. Humoristični trenuci događaju se i kad planirate zvati pomoć iz zraka, ali nas protivnik taman pošalje u grob pa isti taj marker padne suborcima pod čizme. Nije namjerno, no događa se. Baš kao što se može dogoditi da se taj isti marker zakvači za protivnika koji nas želi upoznati oči u oči.

Ukratko rečeno, promjena perspektive u Helldivers 2 je pun pogodak za svaki element igre. Počevši od vizualnog prikaza šarolikih planeta. Razumljivo je kako će stvari biti grafički bogatije jer je prošlo skoro deset godina od prošlog dijela, ali atmosfera je sad potpuno drugačija. Bilo da se borite na snijegu, pijesku ili šumskim područjima, treće lice omogućava detaljniji pregled svih opasnosti koje vrebaju. Pogotovo ako je jedan od uvjeta na planetu slaba vidljivost.

Promjena perspektive u Helldivers 2 je pun pogodak za svaki element igre.

Zadaci su sad “osobniji”. Pritiskanje određene kombinacije strelica je i dalje prisutno, ali tu su i dodatni elementi poput okretanja ventila ili interakcije po ekranima, npr. poput primjerice odabiranja područja na koje će se ispaliti nuklearna raketa. Nije to ništa značajno, ali je riječ o simpatičnim detaljima koji unose dodatnu živost u cijelo iskustvo ratovanja.

Planeti na koje donosimo slobodu i demokraciju postali su veći i bogatiji lokacijama na kojima se još jednom skupljaju uzorci kako bi se mogla nadograđivati ratna mašinerija. Pa čak i kad se netko odluči odvojiti od ekipe kako bi se čistile lokacije, uvijek se može pronaći nešto što će dobro doći za cjelokupni rat. Šarolikost zadataka nije posebno velika, no njihova kompleksnost može se mijenjati s težinom. Kako bi stvari bile zanimljivije na planetu, tu su i sporedni zadaci. Jedan od njih može biti aktiviranje artiljerije koju se potom može upotrijebiti, ali se ne zna kakve će se granate moći staviti unutra. Od mini nuklearne dok dimne bombe. S druge strane galaksije tako se može aktivirati protuzračna obrana koja obara robotska pojačanja.

Šarolikost zadataka nije posebno velika, no njihova kompleksnost može se mijenjati s težinom.

Sljedeći element koji profitira od promjene kamere je akcija uz mogućnost prebacivanja u prvo lice tijekom nišanjenja. Time je pucanje dobilo novu razinu zadovoljavajućeg korištenja oružja. Helldivers 2 trenutačno nema veliku paletu naoružanja, no ima dovoljno je šarolikosti za isprobati različite stvari. Sačmarica očekivano kida, što se posebno može vidjeti na bubama i njihovim raskomadanim udovima.

Tu je i sačmarica s vatrenom municijom koja je pravi užitak kako za korištenje tako i za promatranje učinka. Ima tu još pušaka, laserskog te strujnog naoružanja, raketa pa čak i ručnog topa. Na pucački element naslanja se i ragdoll mehanika što znači kako nas protivnici mogu odbaciti u zrak ili se može izgubiti stabilnost ako smo blizu eksplozije. Kad uzmete u obzir koliko na bojnom polju može biti eksplozivno, to je samo dodatan sloj na zabavu i nasumičnim situacijama koje proizlaze iz toga.

Ono oko čega se igra vrti je oprema. Osim širenja demokracije, naravno. Ofenzivne i defenzivne mogućnosti otključavaju se podizanjem levela pa ubojitija oprema dolazi kasnije. Drugi element napredovanja kroz igru se gleda po otključavanju novih težina. Veća težina zahtjeva bolju koordiniranost tima kao i pametno složene kombinacije opreme ovisno o zadacima na planetu. Primjerice, demokracija u obliku bombe od 500 kg može uništiti i najjačeg protivnika ako mu padne blizu pa je pametno da ju može koristiti više članova tima.

Već sam spomenuo ubojiti minobacač, no postoji i verzija koja usporava protivnike, što itekako može biti od pomoći bez obzira koliko blesavo zvuči na papiru pored orbitalnog lasera koji pali sve pred sobom. Samim time, oprema je dovoljno šarolika kako bi se mogla pokriti većina situacija na bojištu, no stvari dodatno začinjavaju i uvjeti na planetima. Primjerice, roboti mogu koristiti elektroničko ratovanje pa pomiješaju naredbe kad se zove pomoć. Mislite kako ste pozvali dodatno oružje, a ono zapravo u rukama završi marker za bombardiranje. Kod planeta s bubama može se dogoditi kako se za ponovno naručivanje opreme mora čekati duplo duže, što zahtijeva dobro planiranje kad što koristiti na većim težinama.

Takve stvari dodatno začinjavaju gameplay jer ovo nije naslov u kojemu se samo grinda oprema. Kad se sve otključa, ultimativni cilj je zapravo zabava s društvom dok se brane slobode koje pruža život na Super Zemlji. Galaktičko ratovanje je endgame u Helldivers 2 jer protivnici mogu pokrenuti napade na planete. To je onaj dio koji okuplja zajednicu. Pogotovo kad se vidi prebacivanje brodova s jedne strane galaksije na drugu jer je to sve dinamično unutar igre. Brodovi koji se vide u orbiti kao i s planeta nisu neki ukrasi nego je tu riječ o drugim igračima. Simpatičan detalj koji dodatno podiže dojam sudjelovanja u ratu na galaktičkoj skali.

U Helldivers 2 svoj planet branite na dvije strane, a na svakoj vas čekaju potpuno drugačiji protivnici.

U Helldivers 2 svoj planet branite na dvije strane, a na svakoj vas čekaju potpuno drugačiji protivnici. I ne radi se tu samo o vizualnoj promijeni. Bube se uglavnom baziraju na bliskoj borbi iako ima i onih koje izbacuju svoje izlučevine. Njih se tamani na planetima koji su uglavnom lišeni vegetacije. Na drugoj strani galaksije su već spomenuti roboti koji izgledaju kao da su ispali iz Terminator franšize. Oni pak vole ispaljivati lasere i rakete te pružaju potpuno drugačiji osjećaj tijekom borbe. Rekao bi kako su roboti opasniji, ali i više zastrašujući protivnici zbog svog dizajna. Doduše to ne znači kako bube treba zanemariti jer imaju i one svojih podvrsta koje vas pošalju u grob ako se ne pazi što se događa na bojištu.

Iako je Helldivers 2 primarno kooperativni naslov, može se igrati i samostalno. No, tad se gubi jedan značajan komad cjelokupnog doživljaja, bilo to tijekom igranja s ekipom ili potpunim strancima. Tijekom usamljenog širenja demokracije, akcija je značajno umanjena što je i očekivano, ali isto tako se neće doživjeti mnoge smiješne ili manje smiješne situacije kao kad se puca uz druge igrače. Igra je inače po izlasku imala dosta problema s maksimalnim kapacitetima, a iako je situacija sa serverima sada značajno bolja nego po izlasku igre, nije još sve ispeglano kako treba. Quick Play opcija može još uvijek pokazivati štucanje, ali je veći problem nasumično ispadanje iz sesije.

Iako je Helldivers 2 primarno kooperativni naslov, može se igrati i samostalno. No, tad se gubi jedan značajan dio doživljaja.

Taj problem je malo manje frustrirajući ako igrate s ekipom koju imate na listi prijatelja. U tom se slučaju vrlo brzo možete vratiti na planet ako veza pukne. No, ako igrate s nasumičnom ekipom i nakon pola sata igranja dođe do prekida konekcije, ne možete se spojiti natrag u igru preko tih igrača kad vam nisu u listi prijatelja. Osim potrošenog vremena izgubi se iskustvo kao i ostali resursi koji su se pokupili tijekom igranja. To ipak ruši cjelokupni dojam. S tehničke strane igra je stabilna na PlayStationu 5 i tu nisam doživio usporavanja ili druge probleme koji bi utjecali na gubitak života, ali sam se previše puta ispao tijekom igranja da bih se mogao pretvarati kako je sve normalno.

Unatoč tome, Helldivers 2 je igra s vrhunskom akcijom kakvu se ne viđa često, prvenstveno zbog toga što je sve ubojito za igrače. Koncept koji je pokazao prvi dio ovdje je pametno proširen prebacivanjem kamere treće lice čime je cijelo iskustvo podignuto na višu razinu. Mnoge nenamjerne situacije dovest će do smijeha, a kako igra nije kompetitivno okrenuta čak i neuspješna misija može ostaviti osjećaj zadovoljstva. To je ono na što cilja ovaj naslov – čista i eksplozivna zabava. Sad samo ostaje za vidjeti kako će se ovi čvrsti temelji nadograđivati jer smo prije izlaska dobili informaciju o novom naoružanju u obliku robota. Potencijal je širok jer su preostale dvije strane galaksije trenutačno prazne, a gledajući koliko je igrača uskočilo u igru, razvojni studio ima motivaciju za dostavljanje još više zabave.