HCL.HR

Recenzija

Ion Fury

MALA OD METALA

Stjepan Fikter

Igranje na kartu nostalgije nije nova fora u gamingu, ali je prilično učinkovita. Nema ništa loše u tome kad se želi igrača teleportirati u eru devedesetih ih i ranih dvijetisućitih, pogotovo ako se radi o žanru pucačina za koji je tada vrijedila ona fraza: mladost – ludost.

Ion Fury je upravo takva pucačina koja partija kao da devedesete nikada nisu završile. Ne izražava se duh devedesetih samo kroz retro stil grafike nego je cijela igra dizajnirana s filozofijom što manjeg kompliciranja i dodvoravanja publici. Iz tog razloga junakinja Shelly “Bombshell” Harrison ne postavlja pitanja nego pušta oružje da samo traži svoje odgovore.

Već s prvim korakom, glasno se i jasno demonstrira kakav je naslov u pitanju. Sporo i taktičko kretanje ovdje ne postoji. Po površinama se u Ion Furyju ne hoda već se “klizi”. Puca se na sve strane i istražuju se leveli koji funkcionalno baš i nemaju smisla, ali su dizajnom odlično složeni. Kombinacija akcije i istraživanja vrlo je dobro pogođena jer nema praznog hoda ili vraćanja na prijašnja mjesta – osim ako želite otkriti svaku tajna čije su lokacije vrlo dobro skrivene.

Upravo je akcija glavni razlog zašto je Shelly “Bombshell” Harrison dobrodošlo osvježenje u ovim vrućim ljetnim danima. Iako igra ima standardni arsenal naoružanja, svako oružje ima ciljanu svrhu. No, potrebno je i često žonglirati s njima jer municije nema na sve strane. Prvo vatreno oružje na raspolaganju je revolver prigodnog naziva Loverboy čije je alternativno pucanje zapravo označavanje više protivnika i ispucavanje nekoliko metaka odjednom.

Prvo vatreno oružje na raspolaganju je revolver prigodnog naziva Loverboy.

Tu je naravno i nezaobilazna sačmarica koja je ujedno i bacač granata. Na ogromnu strojnicu također se ne smije zaboraviti, kao niti na uzi s vatrenim mecima čiji je alternativni stil pucanja još jedan uzi u ruci kako bi se meci još brže potrošili. Eksplozivi su isto prisutni u obliku bombi i mina s time kako je za udaljenje protivnike samostrijel prikladnije rješenje. Za svakoga ponešto, reklo bi se, jer se tijekom igre sva oružja kad tad moraju koristiti.

Premda oružja nema previše, ona dostupna odlično se uklapaju kao alati za uništavanje šarolike postave protivnika. Doduše, ne bi bilo loše da ista ostavljaju malo jači dojam kod korištenja, no to je valjda jedna od limitacija toga što su protivnici zapravo 2D spriteovi. Ipak, pucanje ovdje ne može dosaditi jer je igra poprilično izazovna, čak i kad se igra na normalnoj težini. Ako se izgubi život, to nije ništa sramotno jer, unatoč brzini kretanja i arsenalu naoružanja, nikada nema osjećaja da ste božansko jaki za protivnike, pogotovo ako ih ima više u skupini.

Protivnici su u 2D obliku pa oružja ne ostavljaju baš snažan dojam pri napucavanju.

S druge strane, isti ti protivnici ponekad se znaju izgubiti u prostoru pa neće reagirati na ono što se događa ispred njih. Nije ovo strašan bug koji ubija kvalitetu igranja, ali se može dogoditi da jedan sukob s protivnicima bude super izazovan, a u drugome neprijatelj odlučili postati pacifist. Druga stvar koja je kod protivnika mogla biti trunku bolje odrađena jest njihova prezentacija. Većina bad guy postave upozna se kroz prva tri poglavlja pa do kraja igre nema većih iznenađenja.

Drugi element zbog kojeg je Ion Fury toliko dobar odnosi se na dizajn levela. Naime, kombinacija otvorenih i zatvorenih prostora uz pokoju vertikalu toliko je dobro odrađena da nema zamora ni repeticije. Ponekad se pojavi osjećaj izgubljenosti ako se promaše koja vrata, ali to je i razlog zbog čega treba memorirati lokacije po kojima se kreće. Ovdje nema nikakvog pomagala koje bi magično pokazivalo gdje ići, što je zapravo dodatna čar koja tjera na snalaženje u prostoru umjesto očekivanja kako će igra pomoći ako se negdje zapne.

U Ion Furyju nema pomagala ako se izgubite, no to je i dodatna čar za ovako staromodan naslov.

Ipak, mapa postoji pa se ne može nikada biti u potpunosti izgubljen, niti se može kriviti piksele ako se promaši neki hodnik, vrata ili nešto slično jer ovdje nema skrivenih puteva koje je potrebno otkriti za nastavak prema idućoj lokaciji. U biti, cijela stvar je zapravo vrlo jednostavna, potrebno je ići od točke A do točke B, a obično je put zapriječen vratima koje je potrebno otvoriti s karticom odgovarajuće boje. Također, postoji i pokoja “zagonetka”, ali kako bi cijelo iskustvo istraživanja bilo upotpunjeno, ubačeno je i platformiranje kojeg ima točno toliko da ne bude niti trenutak previše.

Nakon svake veće razine dolazi nezaobilazna borba protiv bossova koji su mogli biti i malo maštovitiji uz klasičnu situaciju u kojoj je prvo potrebno eliminirati obične protivnike pa tek onda glavnu metu. No, najveće razočarenje ovog segmenta je zadnja bitka koja je možda i trunčicu previše ostala u 90-im godinama jer je nezanimljivo izbjegavati i eliminirati doslovno hrpe protivnika. Na kraju ispada kako je potrebno imati više sreće nego vještine za završiti borbu.

Boss bitke su možda i previše vjerne devedesetim godinama.

Šteta što je ovaj element slabije odrađen jer pomalo podsjeća na boss bitke iz Deus Ex: Human Revolutiona koje se isto nisu uklapale u ostatak igre. Zbog radnje je i razumljivo zašto su boss bitke take kakve jesu, odnosno zbog čega mehaniziranim protivnicima nedostaje više osobnosti i kvalitetniji arsenal ubojitih naprava. S druge strane, boss bitaka i nema puno, no isto tako i nisu previše frustrirajuće osim te posljednje koja je može spustiti cjelokupni dojam o igri.

Kad se na kraju sve sagleda, Ion Fury je oda razdoblju sredine 90-ih godina prošloga stoljeća u najboljem mogućem smislu. Može se čak i reći kako je ovo spiritualni nastavak na popularnog Đuku koji je stigao eto nakon više od 20 godina, a pri tome je zadržao sve one kvalitete koje su nekoć bile slavljene. Teško je reći hoće li Shelly dobiti isti status kao Duke Nukem – ipak su ovo druga vremena. Međutim, kreatori igre pokazali su kako imaju znanja za vratiti onaj bivši osjećaj kad smo po prvi puta pokrenuli jednu staru pucačinu i bili fascinirani s onime što je ispred nas.

Najvažnije je za naglasiti kako je ovo kvalitetna pucačina koja traži vještine i snalažljivosti. Poneki su element koji je malo previše ostao u prošlosti, a danas se ipak to razaznaje kako je to moglo biti i bolje odrađeno. Treba pohvaliti developere što su držali jasne vizije onoga što su htjeli postići s igrom jer su uspjeli demonstrirati razloge zašto je FPS žanr uživao takvu popularnost. Zabava, zabava i još malo zabave, to je u konačnici Ion Fury na kojeg se sa zadovoljstvom može potrošiti desetak i više sati ako se hoće eliminirati svaki protivnik i otkriti svaka tajna. Naravno, ne treba zaboraviti i one linere s kojima Shelly komentira što se događa oko nje.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.

Tržištu ne fali retro igara poput Ion Furyja, ali ne uspijevaju sve ovako dobro prenijeti filozofiju i dizajn pucačina starog kova.

78 Naša ocjena
  • vizualna prezentacija pomaže u sjećanju na devedesete
  • dizajn levela i ugođaj u njima
  • filozofija gameplaya bez previše distrakciaj
  • igra je izazovna i nije za mekušce
  • oružjima nedostaje malo jača udarna snaga
  • boss bitke su mogle biti bolje
  • protivnici ponekada izgube inteligenciju

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (2)

  • Burke

    30.08.2019 - 15:16

    Igrao sam i poprilično je dosadna igra.Izgubiš se u levelu samo tako.Jedino što mi je bilo zanimljivo je mod u kojem preživljavaš protiv neprijatelja,koji nakon nekog vremena postaje dosadan i repetitivan,zato što je dostupno samo jedno oružje.Moja ocjena 62.

    • sgtbare

      @Burke, 01.09.2019 - 11:28

      onda vidi se da nisi prosao zlatno doba prvih pucacina kao sto je duke nukem 3d, jer ova igra je upravo to, i bas je vrhunska!

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?