HCL.HR

Recenzija

Ni no Kuni 2: Revenant Kingdom

...I ŽIVJELI SU SRETNO DO KRAJA ŽIVOTA

Žarko Ćurić

Prilično je teško slijediti stope uspješnog prvijenca te se odlučiti za budući smjer. Hoćete li igrati na sigurno i napraviti samo manje izmjene na recept? Ili pak želite odraditi totalni zaokret i ponuditi sasvim novo iskustvo? Većina studija bira prvi, sigurniji smjer te iterativno izbacuju nastavak za nastavkom s manjim izmjenama do zasićenja tržišta te nakon toga najave bombastični reboot serijala. U slučaju uspjeha ponovno kreću sa štancanjem novih dijelova, a u slučaju neuspjeha ti naslovi većinom odu u ropotarnicu dok ih netko ne pokuša oživjeti kroz crowdfunding kampanju. A neki jednostavno postanu Prince of Persia i više ih nikada ne vidimo. Prinče, vrati se!

Level 5 Studio odlučio se ipak na malo rizičniji put te okretanju novom načinu borbe, likovima i priči u Ni no Kuni 2: Revenant Kingdom. Ono što ga veže za prethodnika je isti svijet (iako stotinu godina u budućnosti) te šarmantna vizualna strana. Ako slučajno niste igrali prvi Ni no Kuni, osim s nekoliko šala i referenci na original nećete se osjećati izgubljeno.

O kakvoj je igri ovdje riječ?

Priča nas u uvodnim kadrovima baca u ulogu Rolanda, predsjednika Amerike koji iz svojeg blindiranog auta prati kako jedan od njegovih gradova biva bombardiran, nakon čega se iznenada budi u magičnom svijetu. Tu upoznaje mladog Evana koji je trebao postati kralj Ding Dong Della, no usred puča njih dvojica bježe iz grada prilikom čega Evan odluči da će izgraditi novo, bolje kraljevstvo gdje neće biti rata.

Priča je nekakav čudan miks klasične bajke te modernog “američkog” pogleda na svijet.

Priča je nekakav čudan miks klasične bajke te modernog “američkog” pogleda na svijet, budući da Evan kroz “Povelju o neovisnosti” pokušava pridobiti druga kraljevstva te iskorijeniti rat kako bi svi živjeli sretno. Naravno, rat planira iskorjeniti – ratom. Ono što nisam uspio shvatiti jest vjeruju li autori ovog djela stvarno u takvu Ameriku ili je ovo najveće trolanje u povijesti videoigara; mogu samo reći da se iskreno nadam da je u pitanju ovo drugo. 

Radnja je u dosta navrata dječji naivna, bez neke pretjerane karakterizacije glavnih likova te stvarno žalim što i na ovom nastavku nije radio Ghibli studio. Možda i najzabavniji likovi su oni koje srećemo u sporednim misija te je tamo prisutno dosta šarma, zabavnih doskočica i ludih razgovora. Toliko su me razgovori sporednih likova zabavili da sam tražio u odjavnoj špici lika koji je ovo pisao, jer sam uvjeren da se on izvrsno zabavljao dok su “glavni” pisci pokušali skrojiti bajkovitu radnju.

Možda i najzabavniji likovi su oni koje srećemo u sporednim misija te je tamo prisutno dosta šarma.

Ono što moram pohvaliti jest prilično kvalitetno odrađena engleska glasovna gluma. Ovo je jedan od rijetkih naslova s izborom originalnih japanskih te engleskih glasova gdje sam nakon isprobavanja ostao s potonjim. Nažalost, nisu sve sekvence glasovno animirane, što zna ispasti komično, pogotovo kada dio scene likovi pričaju do određenog trenutka, nakon čega možete samo čitati tekst. A pogotovo je zamarajuće čitati super sitni tekst izvan animacija. Nisam siguran ima li dizajner koji je radio na ovom projektu ekran on 120 inča pa se njemu čini tekst dovoljno velikim, no u mom slučaju je prilično nečitljiv. 

Ako se okrenemo na izgled igre, i ovdje imamo dva različita pristupa koja izazivaju suprotne reakcije kod mene. Prvi je izgled lokacija poput gradova, špilja i ostalih mjesta koje posjećujemo i u kojima sjaji stvarno prekrasna grafika cel-shaded stila. Bilo da šećete tamnom špiljom, proplancima planine ili gradom s istočnjačkim štihom, sva mjesta i likovi naprosto odišu šarmom u paleti šarenih boja. No, onda izađete na otvorenu mapu između tih lokacija i razočarate se generičnom grafikom koja podsjeća na razvučeni RTS iz 90-ih. Jedina dobra stvar na otvorenoj mapi je što vas protivnici neće napadati ako ste dovoljno jači od njih, što vam može povećati apetite istraživanja u kasnijem stadiju prelaska. 

Grafika cel-shaded stila očarava, no nije čitava igra izvedena u toj estetici.

Kada smo već kod borbe, ista je sada akcijski orijentirana, s jačim te slabijim napadima, mogućnosti blokiranja te bacanja magije. Iako nije pretjerano kompleksna i većina vas protivnika osim bossova neće mnogo namučiti, prilično je zabavna te vam neće biti naporna, pogotovo jer vas neće tjerati na grindanje likova radi težine. Svaki lik ima tri glavna oružja te jedno dalekometno oružje koje mogu mijenjati za vrijeme borbe, što bi možda i bilo taktički zanimljivo da su protivnici teži. 

Vaši suborci neće vam mnogo pomagati, no ni odmagati, što je po meni najsretnije rješenje. Osim vas i vaša dva suborca koje možete izmjenjivati u upravljanju, tu su i Higggledies, čudnovata stvorenja koje ćete skupljati po svijetu te ih kasnije koristiti u borbama. U borbu možete povesti maksimalno četiri skupine Higgglediesa koji će pomagati vašim likovima liječenjem i povećavanjem statova, a protivnike će zaražavati lošim statusima te uz pomoć vaših naredbi izvoditi specijalne napade. 

Osim vas i vaša dva suborca, tu su i Higggledies, čudnovata stvorenja koje ćete skupljati po svijetu.

Osim klasične, postoje i masovne borbe u kojima upravljate jedinicama vojnika u osvajanju teritorija. Sve se svodi na okretanje određene vrste vojnika na druge po principu kamen-škare-papir, te osobno i nisam bio pretjerano zagrijan za ovaj dio. Srećom, obaveznih masovnih borbi nije bilo previše, a sporedne sam zaobilazio u širokom luku.

Ako mislite da su ovo svi elementi novog Ni no Kunija, onda se grdno varate. Kakav bi to bio novi kralj da ne gradi svoje kraljevstvo! Nakon par uvodnih poglavlja Evan će dobiti mogućnost izgradnje građevina po gradu, skupljanju resursa za njih te regrutiranju novih mještana koji će nam pomoći u kreaciji našeg vlastitog kraljevstva. Iako i ovaj dio nije previše obavezan, moram priznati da mi je uzeo više vremena nego što sam očekivao i dolazi kao odličan odmor nakon veće dionice borbi.

Na kraju ove bajke mogu ustvrditi da neću živjeti sretno do kraja života uz novi Ni no Kuni. Sumnjam da ću se ikada opet odvažiti na ponavljanje ove avanture, no usput ne mogu tvrditi da nisam uživao u prvom prelasku iste. Koliko god je sama borba bila zabavna, toliko mi je naporna sama pomisao da moram ponovno u cipele pomalo anemičnih dobrica. Stoga će Ni no Kuni 2: Revenant Kingdom zauvijek ostati na mojoj polici kao ožiljak na tijelu ratnika – nešto o čemu ću pričati drugima, no ne i nešto što ponovno želim iskusiti.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre ustupio nam je njezin izdavač.

Označeno sa: , ,

Ni no Kuni 2: Revenant Kingdom je mala vrećica miješanih osjećaja. Čim vidi da u igranju uživate, odluči vas razočarati nekim svojim segmentom, i tako se vrti u krug.

77 Naša ocjena
  • super zabavna akcijska borba
  • prekrasna grafika koja izgleda kao crtani film
  • jedan od bolje odrađenih glasovnih prijevoda na engleski jezik
  • prilično nezanimljiva glavna priča s premalo karaktera
  • nepotrebno ubacivanje masovnih borbi koje nisu zabavne
  • užasan izgled otvorene mape u odnosu na ostatak igre

Žarko Ćurić

Štovatelj japanske kulture i energetskih pića. Njegova gaming utočišta su čudni RPG naslovi u kojima likovi imaju šiljaste frizure. Ne nosi šiljastu frizuru, ali jednoga dana želio bi napraviti jRPG igru.

Komentari (26)

  • tree_boa22

    18.04.2018 - 18:45

    Ovaj Agent trolla na svakoj recenziji jer su mu sve ocjene u rasponu od 10 do 30…

    • dvuk

      @tree_boa22, 01.05.2018 - 19:18

      Čovjek razočaran životom ? ?

  • SemirTheChosen

    18.04.2018 - 18:49

    Gdje vam je dijagram?

    • Zoran Žalac

      @SemirTheChosen, 18.04.2018 - 18:53

      Tu je, refrešaj ako ne pokazuje.

    • SemirTheChosen

      @Zoran Žalac, 18.04.2018 - 20:13

      Sad ga ima.

  • Sackboy

    18.04.2018 - 19:28

    Još 1 recenzija za igru koja me jako interesira koju moram ići pogledati na youtube od nekog drugog… 🙁

  • Goran1234

    18.04.2018 - 20:12

    Znači Žarko ni do koljena originalu?

    • Žarko Ćurić

      @Goran1234, 18.04.2018 - 21:49

      Nažalost nisam igrao prvi dio kako nisam imao PS3, tako da ne mogu uspoređivati, no koliko čujem da je prvi dio bio bolji

  • scheilinkin

    18.04.2018 - 20:14

    Dobio sam igru na review nekih 10ak dana pre njenog izlaska, i ostavila mi je baš gorak ukus u ustima. Glasovna gluma savršena, ali je ima toliko malo. Priča dosadna da ne može dosadnija biti, mali Evan strašno iritantan … I onda gledam tonu hvalospeva za igru, 9/10 ocena a sve se nekako zasnivaju na tome kako igra izgleda, dok se u isto vreme navodi kao minus sve što sam naveo.

    • Žarko Ćurić

      @scheilinkin, 18.04.2018 - 21:52

      Da, i ja sam ostao blago razočaran, primarno jer sam čuo toliko dobrih stvari oko prvog dijela

    • moordrak

      @scheilinkin, 19.04.2018 - 23:18

      Nemojte se ljutiti, ali čini mi se da ste vas dvojca očekivali malo drugačiji tip igre. The White Witch nije ništa manje “dječji” nego što je to Revenant Kingdom. Igrao sam obje. Ako moram uspoređivati, recimo chibi prikaz kojeg su koristiti u WW mi se više sviđa. U RK su, za moj ukus, previše otišli u buhice. Meni je borba bolja u RK jer su izbacili igru na poteze i planiranje svakog koraka, a ovi mali pomagači i pratnja su kompletno drugačije koncipirani. Skirmish borbe su lijepa novost kojom se treba malo više pozabaviti. Priča se u obje igre bavi bazičnom etikom koje smo u odrasloj dobi odlučili zanemariti. Lako je nalijepiti etiketu dječji naivne i iritirajuće fabule ali isto možemo reći za priču Maloga princa koja je prožeta moralnim vrijednostima i ovisno o dobi čitaoca, doživljava se na drugačiji način. Eternal Sonata,Tales of Xillia, Tales of Vesperia, Dragon Quest. Sve su to vrlo slične igre srcedrapajuće tematike uz prenaglašeno prikazivanje emocija. Ispada da ja sada tu nešto solim. Stvarno ne. Jednostavno oduvijek volim crtiće, a Ni No Kuni igre su u osnovi upravo to: jedan dugački crtić. Samo još jedna crtica, Evan se ne bori zato što je tvrdoglavi ratoborni control freak nego smatra da je svrha njegovih radnji neko dobro koje on postiže svojim djelovanjem. Napadaju se vrijednosti koje visoko cijeni: poštovanje, uvažavanje različitosti i briga za bližnjega svoga tako da je ona tvrdnja da se Evan bori ratom protiv rata za mene kompletno promašena permisa. Autori Ni No Kunija se bave zanimljivom teorijom etike: Ono čemu svi ljudi teže nije posljedica ili rezultat djelovanja, niti konformnost i ugoda već eudaimonia ili ispunjenje, sreća blaženstvo koje se postiže kontinuiranom i savršenom aktivnost u cijenjenom sustavu posjedovanja i prijateljstva. Gos’n Aristotel je to napisao davnih dana…

    • Lazy

      @moordrak, 23.04.2018 - 21:08

      Super si ti to rezimirao, 100% se slazem!!!!

  • Darcoolio

    18.04.2018 - 20:37

    Meni je ova igra laganih 8,5 do 9/10

    • Goran1234

      @Darcoolio, 18.04.2018 - 20:41

      Meni je prvi Ni no kuni jedna od boljih igri..

    • Darcoolio

      @Goran1234, 18.04.2018 - 21:56

      Probaj, verujem da će ti se nakon prvih sat i kusur svideti.

  • JOVAN11

    18.04.2018 - 23:12

    JAPANCI SU LUDI !!!

  • snooker

    19.04.2018 - 07:50

    oće li jedinica na PC, ima li kakvih novosti?

  • SanKa

    19.04.2018 - 10:57

    ne znam, ne mogu se uzivjeti u igru koja izgleda ko djecja igra za mobitele. mozda jesam snob, ali eto…da ima dobru priču, ajde, ali s lošom pričom, nema šanse.

    • moordrak

      @SanKa, 19.04.2018 - 15:31

      Još uvijek igram Ni No Kuni 2 i trenutno sam na 120 sati jer ganjam platnu. Mogu reći da me ova igra jako podsjeća na starinske RTS ove u kojima ima grinda koliko hoćeš. Sve čega se u igri dotakneš možeš na neki način upgrejdati ili poboljšati zato navedenih 30 sati nije niti približno dovoljno ako želimo pokupiti baš sve trofeje. Evo, recimo, postoji nešto što se zove dreamer maze. Ima ih 10 plus jedan skriveni sa trideset razina u kojem je na kraju boss levela 160 dok ste vi na pišljivih level 35. Za prijelaz vam trebaju posebni higglediji koji pozivaju još dva borca. Naravno, za njih morate imati poprilično razvijen higglery itd. Što duže igrate, otvara se sve više opcija koje u konačnici potpuno mijenjaju game play. Tko voli RTS žanr u ovoj će igri uživati. Svi ostali, nažalost da, Ni No Kuni 2 bi vam mogao biti malo dosadan. Mogao bih istu stvar reći za Diablo 3 kojemu je okosnica game playa beskonačni grind.

    • SanKa

      @moordrak, 19.04.2018 - 16:58

      fair enough 🙂

  • Outback

    19.04.2018 - 20:23

    Veselio sam se igri full, prvi dio mi je bio top na Ps3, i reko idem skinut ovaj za komp pa da vidim jel se ipslati kupovati, odigrao sam hm prvih pola sata igre i nije me se baš dojmio… Šteta

    • Stefek

      @Outback, 20.04.2018 - 00:40

      Pa što ti je pola sata… Ako si volio prvi dio,onda će ti se svidjeti i ovaj. Ja igram za sada 50ak sati i igra mi je superzabavna. Mislim da je ovo malo preniska ocjena,sa minusima se uopće ne slažem. Na Metacriticu je trenutna ocjena 85

    • Darcoolio

      @Stefek, 20.04.2018 - 07:56

      Ujedno, HCL je dao možda i najnižu ocenu.

  • Lazy

    23.04.2018 - 21:13

    Pravi mali dragulj u moru mediokriteta, pucanja, kurvi, droge etc.Pravo osvjezenje i odmak od svih tih “realnih” grafika/igara!Od mene 90!

  • crolink07

    11.08.2018 - 06:13

    Nema veze s prvim dijelom ali nakon kratkog navikavanja na nešto drugačije jednako je zabavna.
    100 + sati uživancije.

  • dandelion

    01.10.2018 - 11:31

    čekam DLC,obećali su oko Nove godine

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?