HCL.HR

Recenzija

Shantae and the Seven Sirens

SHANTAEVANIA

Ivan Brekalo

Nova Shantae igra, peta po redu, konačno je stigla na sve aktualne platforme. Kod dosadašnjih Shantae igara svaki se nastavak isticao određenim posebnostima, a ova bi igra trebala biti nekakav miks do sada najzanimljivijih elemenata viđenih u ovoj franšizi. Shantae serijal je započeo na Game Boy Color platformi jednom od grafički najimpresivnijih igara na spomenutoj prijenosnoj konzoli. Nekoliko generacija kasnije Shantae zasluženo možemo smatrati maskotom WayForwarda, tvoraca tog serijala.

Nakon uvodne animacije odrađene u stilu jutarnjih subotnjih crtića, avantura ovog simpatičnog poluduha počinje posve neočekivano na mjestu predviđenom za uživanciju – odmaralištu Paradise Island. Shantae se zajedno sa svojim prijateljima i ujakom uputila na Paradise Island očekujući da će joj jedina obaveza biti festival dobrih poluduhova u kojem je obećala sudjelovati.

Nakon što vesela ekipa iskrca svoju prtljagu i smjesti se u apartmanima na Paradise Islandu, Shantae upozna ostale dobre poluduhove. Nedugo nakon toga otvara se festival i igra nam servira još jednu animiranu sekvencu, tijekom koje ostali poluduhovi nestanu. Pretpostavka je da su oteti, a Shantae daje obećanje gradonačelniku Paradise Islanda da će razriješiti misterij i spasiti otete djevojke-poluduhove.

Shantae and the Seven Sirens najsličniji je trećem dijelu Shantae serijala, što znači da svijet ponovno istražujemo u stilu metroidvanije.

Shantae and the Seven Sirens najsličniji je trećem dijelu Shantae serijala – Shantae and the Pirate’s Curse, što znači da svijet ponovno istražujemo u metroidvania stilu. Lokacije su međusobno povezane i veliki dio kompletne mape igraču nije dostupan na samome početku. Kako Shantae uči nove sposobnosti, tako vraćanjem na neke od prijašnjih lokacija i korištenjem novih vještina otvara put k neistraženim dijelovima svijeta.

Probijanje na nove lokacije nekada je važno za napredak kroz igru, dok je nekada samo riječ o mjestima koja skrivaju dodatne predmete kao što su zlato ili lignjasti dijelovi srca koji Shantae proširuju ukupnu energiju. Proširenjem energije Shantae si olakšava preživljavanje u ovoj ionako već slabo izazovnoj avanturi. Ne samo da je protivnike lako prokužiti i sve lakše savladati pri svakom ponovnom susretu, već su i dodatni predmeti koji obnavljaju energiju poprilično česti, te je moguće nositi veliku količinu takvih predmeta.

Probijanje na nove lokacije nekada je važno za napredak kroz igru, dok je nekada samo riječ o mjestima koja skrivaju dodatne predmete.

Shantae također skuplja i dragulje kojima u posebnim dućanima lociranim u gradovima može kupiti i pojačati dodatne magije koje omogućava poseban mjerač sličan onome viđenom u Zelda serijalu. Iako su magije opcionalne, one značajno olakšavaju svaku borbu. Paradise Island Shantae uglavnom istražuje ispod površine otoka, te svaka nova podzemna lokacija sadrži posebnu tamnicu. Svladavanje tamnice zahtijeva pronalaženje i oslobađanje jedne od zarobljenih djevojaka-poluduhova nagradu Shantae nagrađuju novom sposobnošću.

U tamnicama je moguće pronaći pripadajuću mapu koja olakšava snalaženje, te se u svakoj tamnici nalaze barem tri skrivena predmeta oko kojih treba malo promozgati kako bi se predmeti razotkrili i skupili. Na kraju svake tamnice, najčešće koristeći dobivenu moć od oslobođenog poluduha, Shantae dolazi do Boss borbe. Bossevi variraju od poprilično maštovitih do onih manje zanimljivih, te su mi  sve skupa manje pamtljivi nego u prethodna dva Shantae nastavka koje sam do sada odigrao.

Zamjerku težini pronašao sam u tome da su trenuci u kojima je moguće zapeti s napretkom najčešće vezani uz situacije tijekom kojih igrači ne mogu biti sigurni kamo treba ići. Razlog tome je u više navrata bila dvosmislenost ili nedorečenost naputaka koje Shantae dobiva prilikom razgovora s drugim likovima.

Dobra vijest je da su kontrole precizne i responzivne, kako i treba biti u svakoj boljoj platformerskoj igri. Izazovi s preprekama kojima treba odgovoriti pravodobnim skakutanjem i korištenjem vještina su zabavni, nekada gotovo pa i briljantni jer je potrebno tajmirati precizne skokove i povezati ih s naučenim vještinama. Takvi su elementi najčešće logični već i na prvu, te ima svega nekoliko izazovnih prostorija u cijeloj igri koje su zahtijevale više od samo nekoliko pokušaja.

Dobra vijest je da su kontrole precizne i responzivne, kako i treba biti u svakoj boljoj platformerskoj igri.

Poraženi neprijatelji ponekad će iza sebe ostaviti karte koje je moguće pokupiti. Skupljanjem potrebnog broja određene vrste karata otključava se pasivna sposobnost te se Shantae može opremiti istodobno s do tri različite pasivne sposobnosti poput nanošenja veće štete protivnicima, bržeg plivanja ili automatskog obnavljanja magije. Skriveno zlato može poslužiti za kupnju nekih od korisnijih karata u kasnijem dijelu igre.

Još jedna velika sličnost ovog nastavka s vjerojatno najbolje prihvaćenom Shantae igrom, leži u tome da je ponovno sve dvodimenzionalno. Prethodna igra koja je zaživjela zahvaljujući uspješnoj Kickstarter kampanji, Half-Genie Hero, isticala se trodimenzionalnim elementima unutar levela i to najčešće u vidu detaljnih trodimenzionalnih pozadina.

Iako se u ovoj igri sve vraća na dvije dimenzije, i dalje je oku ugodno zahvaljujući uvjerljivom vizualnom stilu, višeslojnim pozadinama i pristojnim animacijama Shantae i ostalih likova. Na pamet mi padaju svega dvije prostorije u cijeloj igri u kojima sam na Switch konzoli primijetio zastajkivanja zahvaljujući većem broju neprijatelja na ekranu. Učitavanja između lokacija nisu preduga, ali bome nisu ni kratka, te znaju frustrirati kada primjerice zabunom pristupite određenoj lokaciji i onda shvatite da ćete trebati čekati još toliko radi dvostrukog učitavanja pri povratku na prvu lokaciju.

Unatoč tome što igra izgleda vrlo lijepo, moram priznati da mi je često nedostajalo osobnosti i detalja kod brojnih pozadina koje se ponekad razlikuju isključivo radi drugačije palete boja i često ničega više. Uglavnom se o radi lokacijama ispod površine otoka, ali svejedno smatram da je po tom pitanju Pirate’s Curse bio zanimljiviji, unatoč tome što se originalno vrtio na znatno slabijem hardveru – 3DS konzoli.

Unatoč tome što igra izgleda vrlo lijepo, moram priznati da mi je često nedostajalo osobnosti i detalja kod brojnih pozadina.

Još jedan zaštitni znak ovog serijala, sada je nešto manje hvale vrijedan. Naime, Jake Kaufman, poznat i po skladanju pjesama za Shovel Knight, Duck Tales Remastered i Mighty Switch Force, jednostavno je preskočio ovaj Shantae nastavak, iako je glazbu skladao za sve ijednu do sada izašlu Shantae igru. Zamijenila ga je skupina umjetnika koji su odradili korektan posao. Sva glazba zvuči prikladno, te sadrži pokoju pjesmicu koja će vam se zasigurno vrtiti po glavi još neko vrijeme nakon što odigrate Seven Sirens, ali se nipošto ne može mjeriti s uradcima Jake Kaufmana koje smo čuli u Pirate’s Curseu i Half-Genie Herou.

Ono što je WayForward pogodio i u ovom nastavku je šarm likova i genijalan humor koji nasmijava od početka do kraja avanture. Domišljati štosevi i igre riječima nasmijavale su me tijekom gotovo svakog dijaloga u koji bi se Shantae upustila. Dijalozi su popraćeni kvalitetnim crtežima likova, tekstom i tek povremenom glasovnom glumom.

Povratak obilježavaju neki negativci i polunegativci kao što su Shantaeina suparnica – vječito ljuta gusarka Risky Boots, te Squid Baron – golemo lignjasto stvorenje koje je teško shvatiti ozbiljno, a kojem je životni san jednoga dana postati opaki finalni boss u nekoj videoigri i pomrsiti račune glavnom junaku. Likovi uglavnom imaju više različitih portreta koji tijekom dijaloga sugeriraju koje je njihovo trenutno raspoloženje.

Nisam spomenuo da je ova igra na tržištu već neko vrijeme kao vremenski limitirana ekskluziva za iOS uređaje. Nešto je kraća, te je za osnovni prelazak potrebno manje od devet sati. Za stopostotni prelazak sa svim skupljenim predmetima potreban je koji sat više, ovisno o organiziranosti igrača i uspješnosti prisjećanja kojim se točno lokacijama valja vratiti s novonaučenim sposobnostima.

Za osnovni prelazak igre potrebno je manje od devet sati.

Nakon prvog prelaska otključava se New Game Plus mod koji na korištenje daje nešto više magije pod cijenu otežanih sukoba s protivnicima, te Shantae stavlja u nešto drugačiji kostimčić, što je do sada već postao standardan detalj u serijalu. Ovisno o brzini prelaska i količini skupljenih predmeta igrači su nagrađeni različitim završnim portretima koje je naknadno moguće pregledati u galeriji zajedno sa svim animacijama viđenim u igri.

Za cijenu digitalnog primjerka koji na konzolama i PC platformi varira od 25 do 30 Eura, Seven Sirens nudi prihvatljivu količinu zabavnog skakutanja i istraživanja. Po pitanju strukture svijeta i sposobnostima koje Shantae otkriva kroz avanturu, igra mi se svidjela više nego njen prethodnik – Half-Genie Hero, ali je i dalje Seven Sirens teško usporediti s Pirate’s Curseom, koji će po svemu sudeći, još neko vrijeme predstavljati vrhunac ovog simpatičnog serijala.

Tko zna, možda u jednom od budućih nastavaka Squid Baron zbilja postane finalni boss, a Jake Kaufman pripremi neke nove nezaboravne melodije koje će pomoći u tome da WayForward konačno nadmaši Shantaeinu najuzbudljiviju avanturu.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za Nintendo Switch. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač. 

Označeno sa:

Shantae and the Seven Sirens je solidna platformska igra izvedena u metroidvania stilu. Iako razočarava određenim elementima kao što su glazba i neočekivano pitoma težina, uspijeva nadoknaditi humorom, šarmom i zabavnim gameplayem.

75 Naša ocjena
  • dobar humor i zabavni likovi
  • precizne i responzivne kontrole
  • lijepa grafika
  • preslab izazov po pitanju borbe i preživljavanja
  • istraživanje je izazovno samo kada su naputci zbunjujući
  • osjetno slabija glazba nego u dosadašnjim nastavcima

Ivan Brekalo

Poklonik retro igara koji se voli vraćati starim Sega i Nintendo klasicima. Zaljubljenik u Smash Bros i entuzijast za Capcomove tabačine. Frejmovi su mu bitniji od rezolucije, a igrivost bitnija od priče.

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?