HCL.HR

Recenzija

SnowRunner

BLATA I IGARA

Stjepan Fikter

Stari Rimljani nisu bili ludi kad su gradili ceste, usprkos tome što oni nisu poznavali vozni park off-road simulacije SnowRunner. Vožnja po blatu zna biti i poprilično teška ako sjedite u vozilu koje nije namijenjeno za ijednu drugu podlogu osim asfalta. U blatu ponekad i najobičnije radnje postaju teže nego što jesu jer takav teren jednostavno voli gutati kotače. Sve što nije ravna cesta, u SnowRunneru je zapravo protivnik koji želi uzeti svaku sekundu vašeg slobodnog vremena kako bi vam zagorčao život dostavljača.

Baš poput prijašnje dvije igre (Spintires i MudRunner), SnowRunner predstavlja novu blatnjavu vozačku avanturu koja je sada proširena  snježnim prostranstvima. Protivnici sada više nisu samo blato i voda, nego još snijeg i led za koje je također razrađena simulacija kretanja kotača. Osim uvođenja novog okruženja, s ovim nastavkom stigle su i veće mape. Sada se dostavlja unutar tri regije od kojih je svaka podijeljena na tri ili više lokacija koje se moraju otkriti. Prije nego se krene u dostavljački posao, prvo se treba igrati istraživača jer će to značajno olakšati planiranje i vožnju.

Iako postoje tornjevi (hvala Ubisoft) koji otkrivaju svijet pred nama, sa same mape ne može se iščitati kakav je teren nego je potrebno proći po njemu kako bi se detaljnije upoznalo “protivnika”. Na početku se čak može “prevariti” igru kako bi se blatnjavi dijelovi zaobišli i tako trijumfirali nad nakupinom crno-smeđih piksela, ali svaka iduća lokacija je sve teža i teža za voziti. Asfalta je manje, blata je više, a i nagibi postaju sve izraženiji.

Prije nego se krene u dostavljački posao, treba se prvo igrati istraživača jer će to značajno olakšati planiranje i vožnju.

Zbog toga je sam svijet interesantan za istraživanje. Iako su sve tri regije dostupne od početka, vrlo brzo postaje jasno kako onu zadnju nije baš najpametnije odmah voziti. Isto vrijedi i za zadatke koji postaju sve teži i teži jer se prevozi kompliciraniji teret, pogotovo kad je u pitanju prolaz kroz jednu ili više lokacija.

Prije nego se mogu istražiti nove lokacije u regiji potrebno je riješiti infrastrukturne probleme koji onemogućuju lakšu vožnju. Tako se mora graditi mostove i uklanjati prepreke po cestama jer veći teret ne može ići po alternativnim rutama koje mogu biti uske, na litici ili s takvim zavojima koje prikolice ne vole.

Drugi razlog zašto se treba istraživati je mogućnost otključavanja nadogradnji za vozila kao i otkrivanje novih džipova i kamiona radi dodavanja u vlastitu flotu. U početku, plaća nije baš neka jer se radi za kikiriki, a novo vozilo iz trgovine košta dosta pa svako besplatno dobro dođe.

U početku se radi za kikiriki, a vozila iz trgovine su skupa.

Srećom, igra ne naplaćuje gorivo i popravke što bi svim vozačima u stvarnom svijetu bilo ostvarenje snova. U ovom virtualnom, pogreške se naplaćuju vremenom jer se ukopano/prevrnuto vozilo može vratiti nazad u garažu ili ga izvući van uz pomoć drugog vozila.

U svakom slučaju, vrijeme je valuta, a pogreške se mogu vrlo lagano dogoditi. Pogrešno se procjeni gdje završava mekani i počinje čvrsti teren i vozilo se ukopa. Pogrešno se procjeni koliko je voda duboka i motor se kompletno ošteti. Malo se previše stane na papučicu za gas i padne se s litice. Svakakve su situacije moguće stoga je potrebno strpljivo i pametno voziti.

Takav stil vožnje omogućavaju i zadaci koji ne uključuju nikakvo mjerenje vremena. Doduše, postoje zadaci u kojima odbrojavanje visi nad glavom, ali oni spadaju u opcionalne, a ne u one glavne pomoću kojih se otvaraju novi ugovori. S te strane je igra zapravo dosta blaga prema igraču jer ga ne kažnjava nikakvim minusima, osim već spomenutim gubljenjem vremena. Još kad se na to nadoveže kako se dosta često vozi s jednog na drugi kraj mape, izgubljeno vrijeme može značiti i pokoju frustraciju. Pogotovo ako se dogode problemi pred sam završetak zadatka, ali i tada postoje dodatne mogućnosti kako bi se izvuklo najbolje iz nezgodne situacije.

Stvar koja spašava mnogo živaca i kose odnosi se na vitlo koje imaju sva vozila.

Stvar koja spašava mnogo živaca i kose odnosi se na vitlo koje imaju sva vozila. Ta stvarčica iliti božanski komad mehanike pomaže u brojnim situacijama. Stvar radi po vrlo jednostavnom principu – ako u okruženju vozila postoji nešto za što se može kabel zakačiti, postoje i velike šanse da će vozilo doći na pravi put. Zapne se u blatu, veliki bor je blizu i uz pomoć vitla  vozilo se izvuče van. Naravno, ne može se taj trik uvijek koristiti jer drveće koje nema čvrst korijen lagano se iščupa van i plan spašavanja propadne.

Vitlo je instrument bez kojeg bi bilo vrlo teško završavati zadatke, pogotovo jer igra pamti stanje terena dok se ne ode na drugu lokaciju. Iako postoji prolazak vremena u smislu izmjene dana i noći koje mi možemo kontrolirati pa si sami stvaramo atmosferu za vožnju, rupe koje se naprave kotačima ostaju pa je jedini reset moguć odlaskom s mape. To ne vrijedi za prikolice i razbacani teret pa treba voditi računa i o tome. Ako ništa drugo, barem uz pomoć dizalice koja se može namontirati na kamione, teret treba ponovno pokupiti ili pomaknuti u stranu.

Rupe koje nastanu od kotača ostaju urezane na mapi sve dok ne odete s nje.

Same mape po kojima se vozi nisu velike, ali opet, konfiguracija terena značajno smanjuje brzinu vožnje pa zbog toga izgledaju veće nego što jesu. Zbog veoma upitnih odluka oko lokacija gradnje tvornica i skladišta koje su uglavnom smještene u najveću nepristupačnu zabit, ponekad je lakše prevesti teret iz jedne lokacije u drugu i istovariti ga kako bi se iskoristio na drugim zadacima. Zašto voziti s jednog kraja mape na drugi ako se može brže postići ista stvar s prijevozom iz jedne lokacije u drugu? Samo naravno, treba imati i odgovarajuću opremu za manipulaciju teretom.

Veoma čudna i potencijalno problematična odluka u dizajnu igre odnosi se na sustav snimanja koji nudi samo jedno mjesto/slot. Ako se nešto gadno pogriješi i pomisli se kako bi lakše bilo učitati prijašnju poziciju – neće ići. Druga stvar je što PlayStation 4 verzija nije baš najstabilnija pa često dolazi do rušenja igre.

Srećom, zbog tog jednog mjesta za snimljenu poziciju, igra konstantno snima pa rušenje igre ne utječe toliko na vožnju. Jest frustrirajuće, ali moglo je biti znatno neugodnije iskustvo kad bi i prijeđeni put nestao prije rušenja. Ovako se barem vrati tamo gdje je sve stalo kako bi se ponovno spustila ručna i krenulo s vožnjom.

I to vam je SnowRunner. Vožnja u kojoj brzina nije bitna. Bitorajac i Filipović pjevaju kuplung pa prva, međugas pa druga što bi se inače u drugim igrama moglo primjeniti. Ovdje ide slab gas, slab gas, slab gas, niža brzina, paljenje diferencijala, vrtnja kamere radi procjene koliko su kotači u blatu i kada se izvuče van, prebacivanje u višu brzinu i nastavak vožnje.

Doduše, kad smo kod kamiona i glazbe, soundtrack je nepostojeći. To se ističe jer uz ugodna prirodna okruženja u kojima se vozi i promjenom atmosfere izmjenom noći i dana, zbilja se osjeti kako nedostaje malo više glazbenog doživljaja kako bi cijelo iskustvo bilo potpuno. PC verzija će to imati riješeno kroz modove, ali na konzolama bilo bi dobro kada bi postojala nekakva radio stanica. Putovanja ionako nisu kratka pa onda malo glazbe ne bi bilo na odmet.

Ljubitelji ekstremne vožnje i dostavljanja tereta dobili su još jednu iteraciju blatne simulacije propadanja kotača koja ne radi evoluciju niti revoluciju u svome podžanru. I to je sasvim u redu. Šaroliki zadaci s različitim vrstama tereta, hrpa vozila, mogućnost sređivanja istih kako funkcionalno tako i vizualno te strpljiva vožnja uz pomno planiranje pružaju unikatno iskustvo u borbi protiv terena.

Niti jedna ruta neće biti ista ovisno o teretu koji je na kamionu ili zakačen za njega jer jedno naglo skretanje može značiti pomicanje balansa i prevrtanje. Svaka pogrešna kalkulacija težina tereta može značiti za slabije kamione ostanak u blatu, a to opet znači – izgubljeno vrijeme. No, to je i čar igre, izvući maksimum iz vozila koje nam je pod rukama, a da pri tome ne ostanemo zakopani, prevrnuti ili potopljeni, a toga će biti. Lagana vožnja ovdje ne postoji, izazova ima na svakom kilometru, a teret čeka svoj prijevoz.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.

Oživljavanje lokalne ekonomije i sređivanje infrastrukturnih propusta prevoženjem tereta nije lagan posao jer teren ne želi dobro vašim kotačima. Svaki dostavljački zadatak je izazov za sebe, a igra potiče i uživanje u vožnji prirodom jer je potrebno istražiti teren prije nego ga se pokori.

75 Naša ocjena
  • propadanje kotača u blato ovisno o teretu je i dalje impresivno
  • vizualna atmosfera
  • izazova ne nedostaje
  • smanjivanje frustracija različitim pomagalima
  • samo jedna pozicija za snimanje
  • tehnička nestabilnost
  • nedostatak glazbene podloge

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (5)

  • Bojko

    28.04.2020 - 12:09

    Jako mi se sviđa… ali da nisu radio stanice mogli ubaciti, to mi nikako nije jasno. Možda u updateovima koje nagovještavaju?

    BTW Stjepko, mislim da su u jednom od trailera rekli da će imati support za modove na konzolama. Što to točno znači ne znam, ali se nadam da bi to moglo donesti radio stanice.

  • Bojko77

    28.04.2020 - 16:27

    Nakon prekrivene similacije dostave u horor, Death Stranding, koju navodno treba igrati 20h da bi počela biti igra vrijedna tvog vremena, ovo je simulacije dostave koja me pomalo i zanima… nisu loše recenzije na YouTube, razmišljam, tako i tako nema nešto novo u ponudi da me zanima…

  • Premelo172

    28.04.2020 - 22:04

    Dirt i ETS napravili dijete

    • trulex

      @Premelo172, 30.04.2020 - 01:07

      ma jok, zaigraj pa ćeš vidit, ovo je novost u gaming svijetu.

    • Premelo172

      @trulex, 30.04.2020 - 01:37

      Nije do mene trenutno 🤣 čekam da marić pukne neke mjere za spas ekonomije da mogu keširat za igrice, do tad što Sony mjesečno da i sreća junačka

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?